Search

U radu se predstavljaju rezultati pilot istraživanja informacijskih potreba i obrazaca pri traženju informacija gluhoslijepih osoba u istočnoj Hrvatskoj. Cilj je istraživanja bio identificirati informacijske potrebe gluhoslijepih osoba u njihovu svakodnevnom životu te saznati na koji ih način ispitanici s ovom vrstom senzoričkog oštećenja zadovoljavaju i s kakvim se preprekama pritom susreću. Poseban je naglasak bio na njihovu korištenju (narodnih) knjižnica. Podaci su prikupljeni u studenom i prosincu 2010. te u siječnju 2011. godine kvalitativnom metodom (nestrukturirani intervju). Istraživanje je potvrdilo polazne pretpostavke da ispitanici imaju potrebu za raznovrsnim informacijama, da se pri zadovoljavanju svojih informacijskih potreba susreću s različitim i mnogobrojnim preprekama te da ih u pravilu ne zadovoljavaju u narodnim knjižnicama. Budući da u Hrvatskoj do sada nije bilo sličnih istraživanja, ovaj rad može poslužiti kao teorijsko-metodološki poticaj za slična istraživanja opsežnijeg obima, ali i potaknuti hrvatske narodne knjižnice da počnu aktivnije razmišljati o gluhoslijepim osobama kao o (potencijalnoj) korisničkoj skupini te im pomoći u osmišljavanju usluga i izgradnji knjižničnih zbirki za njih.

Based on numerous former researches of tourism development in Eastern Croatia, the aim of this paper is to critically analyze various development possibilities of this region. Also, the aim is to evaluate the potential types and special interes tourism, which have the biggest opportunities for future tourism development. The emphasis in this paper is put on various forms of rural tourism which could be developed jointly with urban tourism, by using a common strategy. Namely, urban tourism in Eastern Croatia has reached a certain development stage, especially in the biggest cities. Even though this area is rich in various attractive natural Resources, alongside cultural and historical heritage of high value, the former tourism development was far behind other regions, especially Adriatic region. According to the official tourism dana, this region (consisted out of five counties), disposes with modest 0.7% in the total number of Croatia commercial accommodation facilities, and its share of overnight stays 0.5%, which is far below the real potentials. In this paper the reasons of inadequate tourism development are analyzed, the critical evaluation of the development of the existing tourism capacities is provided and the potentials of future tourism development in this region are analyzed. By using the SWOT analysis, the strengths, weaknesses, opportunities and threats of the future urban and rural tourism development in Eastern Croatia are analyzed. Therefore, the aim of this paper is to critically analyze the former tourism development and to provide certain guidelines for its future development in this region. The main hypothesis in this paper is that rural tourism in Eastern Croatia can be successfully developed jointly with urban and other special interest tourism, and that it could be economically sustainable. After the Republic of Croatia joins the EU, new market possibilities will occur, as well as the new sources of financing the development of various forms of rural and urban tourism. This is pointed out in the new Strategy of tourism development in Croatia, in which the rural tourism is treated as one of the strategic directions of tourism development in Croatia. This paper points out the authors’ understandings that rural tourism together with urban tourism can be the driver of the total tourism development in Eastern Croatia. For the purpose of this paper the method of deck research was used. All relevant scientific and professional papers by domestic and foreign authors related to the research topic were studied. The results were interpreted by using the methods of comparative analysis, economic analysis and the method of description.

U radu se opisuje trihineloza – bolest javno zdravstvenog značaja, koja se suzbija po zakonu. Suzbija se po Programu suzbijanja bolesti koji definira sve nužne mjere: provođenje sustavne deratizacije na ugroženom području, serološko istraživanje rasplodnih svinja na endemičkim područjima, izdvajanje seropozitivnih rasplodnih svinja, njihovo klanje i naknada štete za izdvojene pozitivne svinje, obvezatan trihineloskopski pregled mesa, edukacija i informiranje pučanstva, neškodljivo uništavanje lešina divljih i domaćih životinja, konfiskata i otpadne animalne tvari, sanitarni red, rješavanje pitanja nelegalnih odlagališta i deponija smeća. Uspješnost mjera potvrdio je značajan pad pojave zaraženih svinja, kao i broj oboljelih ljudi od početka provođenja mjera do danas.

U razdoblju od travnja do rujna 2011. godine obavljena su istraživanja faunističko-ekoloških značajki tvrdih krpelja (Acari: Ixodidae) na tri različita lokaliteta na području Mikleuša. Sakupljeno je 739 jedinki krpelja koje su svrstane u rodove Dermacentor, Haemaphysalis i Ixodes. Utvrđene su tri vrste krpelja: Ixodes ricinus (Linnaeus, 1758), Haemaphysalis concinna Koch, 1844 i Dermacentor reticulatus (Fabricius, 1794). Najbrojnija vrsta je Ixodes ricinus sa 700 uzorkovanih jedinki. Najviše krpelja uzorkovano je metodom krpeljne zatege 95.66 %, dok su ostali krpelji uzorkovani rukom na psima, mačkama i tkaninom natopljenoj u maslačnoj kiselini. Na prvom lokalitetu u šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba (as. Epimedio-Carpinetum betuli/Horvat 1938/ Borhidi 1963) uzorkovano je 52.87 % svih uzorkovanih krpelja, a na drugom lokalitetu u istoj šumi, te na livadi uzorkovano je 45.20% i 1.93% krpelja. Najviše uzorkovanih jedinki nalazi se u razvojnom stadiju ličinki.

Tijekom 2006. godine provedeno je istraživanje ihtiofaune donjeg toka rijeke Drave kod Donjeg Miholjca lovom pomoću ribolovnih mreža i metodom elektroribolova. Dodatno su prikupljeni podaci o ulovu sportskih ribolovaca kako bi se upotpunila slika o sastavu vrsta. Uzorkovanje je izvršeno na rukavcima, mrtvicama, umjetnim kanalima te glavnom toku rijeke tako da su istraženi svi tipovi vodenih staništa. Zabilježeno je ukupno 45 vrsta riba. Porodica Cyprinidae je bila zastupljena s 24 vrste, a slijede ju porodice Percidae s 5 vrsta, Cobitidae s 3 vrste, Gobiidae i Centrarchidae s 2 vrste, dok su ostale porodice bile zastupljene s po jednom vrstom. Najbrojnija vrsta istraživanog područja bila je bodorka (Rutilus rutilus) dok je najveći maseni udio imala deverika (Abramis brama). Ostale značajnije vrste po broju jedinki bile su gavčica (Rhodeus amarus), grgeč (Perca fluviatilis), krupatica (Blicca bjoerkna) i uklija (Alburnus alburnus). Prema sastavu ihtiofaune, istraženo područje pripada u zonu deverike koja je karakteristična za donji tok rijeke., A field research of ichthyofauna of the lower reaches of the River Drava near Donji Miholjac was made during 2006 using fishing nets and electrofisher. Additional data was collected from the local anglers to present all caught species in this area. Sampling was conducted on all types of water habitats including side arms, artificial channels, backwater arms and the main river channel. A total of 44 fish species were reported. Six species were documented from the catch of local anglers. The family Cyprinidae is represented by 24 species, Percidae by 4, Cobitidae by 3, Gobiidae and Centrarchidae by 2, while the remaining families were represented by 1 species. The most abundant species in this part of the River Drava is roach (Rutilus rutilus). The largest part of total biomass belongs to bream (Abramis brama). Other important species according to abundance in the examined area are: bitterling (Rhodeus amarus), European perch (Perca fluviatilis), silver bream (Blicca bjoerkna) and common bleak (Alburnus alburnus). According to the ichthyofauna composition, the explored area is classified as a typical bream zone which is characteristic for the lower part of the river.

U pet županija istočne Hrvatske...

Na biološku ravnotežu i entomofaunu tla mogu negativno utjecati mjere njege usjeva. Zaštita bilja i intenziviranje poljoprivredne proizvodnje, imaju izuzetan utjecaj na korisne kukce u kra-jobrazu obzirom je u pitanju kukuruz jedna od najraširenijih poljoprivrednih kultura u Hrvatskoj i u svijetu. Prirodni neprijatelji u velikoj mjeri mogu smanjiti populaciju štetnih kukaca bez narušavanja biološke ravnoteže, a među najznačajnijim neprijateljima zemljišnih štetnika na poljima zasijanim kukuruzom izdvajaju se vrste iz porodice trčaka (Coleoptera: Carabidae). Provedeno istraživanje imalo je za cilj utvrditi brojnost vrsta i učestalost pojave pripadnika entomofaune prizemnog sloja kukuruzišta istočne Hrvatske sa naglaskom na faunu trčaka ( Coleoptera: Carabidae). Istraživanje je provedeno prikupljanjem zemljišne entomofaune tije-kom 2006. na 6 polja kukuruza površine od 0, 25 do 2 ha, razmještenih u četiri županije: Kop-rivničko-križevačka (Ferdinandovac), Virovitičko-podravska (Bankovci, Terezino Polje), Os-ječko-baranjska (Koška), Vukovarsko-srijemska (Bošnjaci, Tovarnik). Prikupljanje zemljišne entomofaune, obavljeno je metodom ukapanja lovnih posuda (Berberovih posuda). Nakon sjetve kukuruza postavljene su po tri lovne posude u svakom polju 20 m od ruba parcele. Uzorci su uzimani svaka 2 odnosno 3 tjedna do kraja rujna. Uhvaćene jedinke su determini-rane do vrste, a tamo gdje to nije bilo moguće do roda ili porodice. Temeljem utvrđene broj-nosti pripadnika entomofaune izvršena je analiza populacija, te su određene cenološke ka-rakteristike, dominantnost i učestalost (ulova) entomofaune, svake od populacija za istočnu Hrvatsku i pojedinačno za svaki lokalitet. Na 6 lokaliteta uhvaćeno je 1141 jedinka entomofa-une. Visina ukupnog ulova po lokalitetu kretala se od 13 do 440 primjeraka. Najveći broj uh-vaćenih člankonošaca pripada razredu Hexapoda (kukci) i razredu Arachnoidea (paučnjaci), te redovima Coleoptera (424), Diptera (269) i Aranea (151), koji su eudominantni (indeks dominantnosti 37, 16%, 23, 58%, 13, 23%). Konstantni su Diptera i Hymenoptera, sa indeksom frekvencije (66, 66%), te Carabus ullrichi, Pseudoophonus rufipes, Pterostichus burmeisteri, Poecilus cupreus sa indeksom frekvencije (50%). Eukonstantni su Pterostichus melanarius i Aranea sa indeksom frekvencije (100%). U redu Coleoptera eudominantna je porodica Cara-bidae (93, 63%) s 397 uhvaćenih jedinki koje su razvrstane u 13 vrsta iz 2 podporodice. Vrsta Pterostichus melanarius, pronađena je na svim lokalitetima, a vrsta Pseudoophonus rufipes, na 3 od ukupno 6 lokaliteta na kojima je bilježen ulov.

Na temelju teorijskih koncepata "društvenog discipliniranja", "konfesionalizacije" i nešto užega pojma "vjerskoga discipliniranja" razmatra se pitanje vjerske kontrole i slobode krajem 17. i početkom 18. stoljeća u istočnoj Hrvatskoj. Vjersko se discipliniranje vezuje uz tridentski katolicizam i prvenstvena mu je svrha postizanje homogenizacije vjerovanja i praksi te osiguravanje pokornosti vjernika crkvenim (i svjetovnim) autoritetima, ali se dotiče i discipliniranja klera, posebice nižega. Problem vjerske kontrole i slobode razmatra se na primjeru postupaka crkvenih vlasti usmjerenih na discipliniranje biskupa, franjevaca i nižega svjetovnoga svećenstva te uopće u odnosu na vjernike na području Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije u okolnostima koje su nastupile nakon oslobođenja od osmanske vlasti i ulaska u sastav Habsburške Monarhije krajem 17. i početkom 18. stoljeća.

Tijekom 2006. godine provedeno je istraživanje ihtiofaune donjeg toka rijeke Drave kod Donjeg Miholjca lovom pomoću ribolovnih mreža i metodom elektroribolova. Dodatno su prikupljeni podaci o ulovu sportskih ribolovaca kako bi se upotpunila slika o sastavu vrsta. Uzorkovanje je izvršeno na rukavcima, mrtvicama, umjetnim kanalima te glavnom toku rijeke tako da su istraženi svi tipovi vodenih staništa. Zabilježeno je ukupno 45 vrsta riba. Porodica Cyprinidae je bila zastupljena s 24 vrste, a slijede ju porodice Percidae s 5 vrsta, Cobitidae s 3 vrste, Gobiidae i Centrarchidae s 2 vrste, dok su ostale porodice bile zastupljene s po jednom vrstom. Najbrojnija vrsta istraživanog područja bila je bodorka (Rutilus rutilus) dok je najveći maseni udio imala deverika (Abramis brama). Ostale značajnije vrste po broju jedinki bile su gavčica (Rhodeus amarus), grgeč (Perca fluviatilis), krupatica (Blicca bjoerkna) i uklija (Alburnus alburnus). Prema sastavu ihtiofaune, istraženo područje pripada u zonu deverike koja je karakteristična za donji tok rijeke.

U knjizi su publicirani rezultati empirijskog istraživanja o financijskom potencijalu stanovništva istočne Hrvatske.

Svrha istraživanja: Istaknuti važnost Dunavske strategije u realizaciji neiskorištenih ekonomskih i društvenih potencijala država Podunavlja, ulogu organizacija civilnog društva iz Hrvatske i inozemstva u kontekstu razvoja ruralnog turizma istočne Hrvatske (hrvatskog Podunavlja), te potencijalnu ulogu Danube Civil Society Foruma u regionalnoj i prekograničnoj suradnji, te regionalnom povezivanju u kontekstu razvoja ruralnog turizma istočne Hrvatske. Metodologija/pristup: Raspravlja se važnost, uloga i implikacije Dunavske strategije u kontekstu razvoja ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj (hrvatskom Podunavlju). Analiziraju se dosadašnja iskustva, projekti i aktivnosti civilnog društva u ruralnom turizmu istočne Hrvatske, potencijalna uloga Danube Civil Society Foruma i navode se prijedlozi daljnjeg razvoja ruralnog turizma. Rezultati:Analiza Dunavske strategije pokazuje da je ona primjenjiva u segmentu turizma, a posebno ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj (hrvatskom Podunavlju). Potencijali ruralnog turizma istočne Hrvatske, kao sastavnog dijela Dunavskog bazena, zajedničkim aktivnostima svih zainteresiranih dionika mogu biti kvalitetno iskorišteni u unaprijeđenoj turističkoj ponudi koju promovira Strategija. Dosad postignuti rezultati udruga/organizacija civilnog društva u istočnoj Hrvatskoj kroz projekte/aktivnosti/iskustva u ruralnom turizmu potvrđuju da su lokalne i regionalne inicijative važni pokretači održivog razvoja Dunavske regije. Time je opravdana buduća uloga i aktivnosti Danube Civil Society Foruma (DCSF) u promoviranju i povećavanju sudjelovanja civilnog društva i njihovog umrežavanja u okviru Dunavske strategije i daljnjem razvoju ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj. Izvornost/Doprinos/Vrijednost: Riječ je o prvom istraživanju važnosti, uloge i potencijala Dunavske strategije u razvoju ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj (hrvatskom Podunavlju). Posebna pozornost usmjerena je organizacijama civilnog društva kao operativnim činiteljima provedbe akcijskih planova i zadataka Strategije, od kojih se naročito ističe Danube Civil Society Forum (DCSF). DCSF je svojevrsna platforma u promoviranju i povećavanju sudjelovanja civilnog društva i njihovog umrežavanja, a kako bi ona trebala funkcionirati pokazano je u primjeru razvoja ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj. Istraživačka ograničenja/Implikacije: Dosadašnja nedovoljna obrada Dunavske strategije i potencijala civilnog društva u okviru Strategije u europskoj i hrvatskoj znanstvenoj literaturi, limitirala je mogućnosti njezine odgovarajuće evaluacije i eventualnu implementaciju konkretnih rezultata u primjeru razvoja ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj. Praktična primjena: Rezultati istraživanja mogu poslužiti za korigiranje dosadašnjih rezultata razvoja ruralnog turizma u istočnoj Hrvatskoj, razvijanje budućih vizija (planova, strategija) razvoja, i usmjeravanje daljnjih aktivnosti civilnog društva u smislu njihove aktivnije uloge u ostvarivanju održivog razvoja istočne Hrvatske.

Autorice propituju mogućnosti stagnacije emigracijskih te intenziviranja imigracijskih i/ili tranzitnih migracijskih tokova po ulasku Hrvatske u Europsku uniju. Zbog geografskog položaja, demografskih trendova i drugih obilježja, prostor istočne Hrvatske vjerojatno će se suočiti s različitim vrstama migracija s obzirom na njihovu svrhu, trajnost i regularnost. Imigracijska iskustva toga područja u zadnjem polustoljetnom razdoblju uključujući i posljedice Domovinskog rata utjecali su na procese nacionalne homogenizacije. Useljavanje novih imigrantskih skupina ne-hrvatskog etničkog porijekla postat će stoga izazov donosiocima regionalnih i lokalnih politika, posebno kada se radi o integraciji imigranata u društvo primitka.

U ovom radu prikazane su demogeografske posljedice agresije u Istočnoj Hrvatskoj. Nakon što su ustanovljeni i procijenjeni izravni, migracijski gubitci te gubici nataliteta, utvrđen i vrednovan je njihov učinak na razmještaj, gustoću, promjenu broja stanovnika, dobno-spolni i narodnosni sastav Istočne Hrvatske. Utjecaj naslijeđenih destabilizacijskih čimbenika na demografski razvoj istočnohrvatskog prostora značajno je pojačan demografskim gubicima i posljedicama srbijanske agresije. Prema nizu pokazatelja više je nego logično da se demografski ratni gubitci mogu istaknuti kao najvažnija determinanta suvremenog razvoja stanovništva Istočne Hrvatske. Oko deset tisuća poginulih, nestalih, izbjeglih bitno je poremetilo demografske procese tog područja Hrvatske. In this thesis are shown the demographical consequences of the aggression on Eastern Croatia. After indentifying and estimating the direct and migration loss, so as the natality loss, there have been determinated and estimated their impact on the distribution density change of the number inhabitants age-sex structure and structure by nationality in the Eastern Croatia. The effect of inherited destabilizing factors on the demographical development of the Eastern Croatia has been notably increased through demographical losses and consequences of the Serbian aggression. In line with a series indicator, it is more than apparent that demographical war losses can be highlighted as the most important of modern population development in the Eastern Croatia. About ten thousands killed, missing and a refugee has essentially disbalanced demographical processes in that part of Croatia.

The obligate fungi inside the family Albuginaceae are widespread world wide and cause white rust or white blister disease. Mycopopulation of weeds has been researched within the project „The role of weeds in epidemiology of row-crop diseases“. The aim of this research was to identify white blister species occurring on weeds in Eastern Croatia. Weed plants with disease symptoms characteristic for white blister species have been collected since 2001 on location Slavonia and Baranja country. Determination of white blister species was based on morphological characters of pathogen and the host. Wilsoniana bliti was determined on Amaranthus retroflexus and Amaranthus hybridus leaves. Capsella bursa pastoris is a host for Albugo candida. Ambrosia artemisiifolia is a host for Pustula sp. and Cirsium arvense was found to be host for Pustula spinulosa. Wilsoniana portulaceae was determined on Portulaca oleracea., Gljive iz porodice Albuginaceae utvrđene su diljem svijeta i uzrokuju bolesti poznate pod imenom bijela hrđa. U okviru projekta „Uloga korova u epidemiologiji bolesti okopavinskih kultura“ proučava se mikopopulacija korova, a cilj ovoga rada bio je proučiti Albugo vrste koje se javljaju na korovima u istočnoj Hrvatskoj. Korovi sa simptomima bolesti karakterističnim za bijelu hrđu prikupljani su od 2001. godine na lokacijama Slavonije i Baranje. Determinacija uzročnika bijele hrđe temeljila se na morfološkim karakteristikama patogena i domaćinu. S lišća Amaranthus retroflexus i Amaranthus hybridus izoliran je Wilsoniana bliti. Capsella bursa pastoris je domaćin za Albugo candida. Ambrosia artemisiifolia je domaćin za Pustula sp., Cirsium arvense za Pustula spinulosa, a Wilsoniana portulacae izolirana je s Portulaca oleracea.

Pšenica je, nakon kukuruza, najzastupljenija ratarska kultura na oranicama Hrvatske. U razdoblju 2005.-2007.g uzgajana je prosječno na 165721 ha ili oko 20% oranica. Većina površine pod pšenicom (oko 76%) se nalazi u istočnoj Hrvatskoj. Značajna variranja prinosa pšenice po godinama najvećim dijelom su rezultat vremenskih prilika, osobito oborinskog i temperaturnog režima. Tako je u za pšenicu tri povoljne godine (PG: godine žetve 1984, 1988 i 1989) prosječna prinos pšenice u regiji istočne Hrvatske iznosio 5, 53 t/ha, a u tri nepovoljne godine (NG: godine žetve 1978, 1980 and 1982) bio je u prosjeku 4, 22 t/ha ili za 24% niži. Količina oborina u Osijeku tijekom vegetacije (a = oktobar – juni ; b = novembar + decembar) bila je veća u NG (a =522 i 463 mm, b = 146 mm i 79 mm, za NG i PG). U razdoblju 1996.-2007, razlike u prinosima pšenice u regiji po godinama bile su rasponu od 3, 62 to 5, 00 t/ha Količine oborina u Osijeku za razdoblje oktobar-juni = 606 mm , odnosno 382 mm). Prinosi pšenice u županijama Vukovarsko-srijemska i Osječko-baranjska bili za 12% (prosjek 4, 61 t/ha) veći nego u Virovitičko-podravskoj i Brodsko-posavskoj županiji (prosjek 4, 12 t/ha), dok je u Požeško-slavonskoj županiji bio na razini prosjeka regije. Iako je veza između prinosa pšenice i vremenskih prilika (oborine i srednje temperature zraka) dosta složena, postoje indikacije da umjerena količina dobro raspoređenih oborina i blage zime su povoljnije za pšenicu od viška oborina, osobito u jesen, te oštrijih zima.

Sistemska skleroza (SSc) je kronična sustavna bolest vezivnog tkiva nepoznatog uzroka, heterogene kliničke slike, karakterizirana fibroznim zahvaćanjem kože, krvnih žila i unutarnjih organa. Pojavljuje se rijetko, češće u žena i populaciji dobi od 30 do 50 godina. Cilj rada je retrospektivnom opservacijskon studijom odediti deskriptivno epidemiološke značajke SSc u istočnoj Slavoniji tijekom razdoblja od 2003. do 2011. godine i usporediti ih s podatcima iz drugih centara i literature. U istraživanju su korištene povijesti bolesti iz pismohrana Kliničkog odjela za kliničku imunologiju i alergologiju Interne klinike KBC Osijek kao najpouzdaniji izvor podataka. Prvim probirom izdvojeni su bolesnici s dijagnozom sistemske skleroze liječeni u navedenom razdoblju. Drugim probirom izdvojena je i detaljno obrađena skupina bolesnika koja je zadovoljila ACR kriterije za difuznu sistemsku sklerozu (SSc). Analizirani su i bolesnici s miješanom bolesti vezivnog tkiva (MCTD) u kojih je sistemska skleroza dio slike preklapanja, kao i oni s nediferenciranom bolesti vezivnog tkiva (UCTD) s elementima sistemske skleroze, kao i bolesnici c CREST sindromom.Koristit će se rezultati popisa stanovništva iz 2001.godine Državnog zavoda za statistiku RH. Analizirano je oko 1000 povijesti bolesti. Konačnim probirom izdvojena je skupina od 54 bolesnika, 48 žena i 6 muškaraca, prosječne dobi 54 godine (raspon 28-76 godina, SD 11, 7) Bolest je prosječno trajala 6, 92 godine. S dijagnozom SSc liječeno je 26 bolesnika (23 žene i 3 muškarca), s MCTD 12 žena i 2 muškarca, 9 bolesnika s dijagnozom UCTD (8 žena i 1 muškarac)te 5 bolesnica s CREST sindromom. Rezultati ove studije bit će uspoređeni s podatcima iz drugih centara i literature. Poslužit će kao temelj za dodatna epidemiološka i klinička istraživanja sa ciljem procjene incidencije, prevalencije, procjene čimbenika rizika za pojavnost i težinu kliničke slike sistemske skleroze za jednu od regija Republike Hrvatske.

Brojnost smeđeg europskog zeca (Lepus europaeus Pallas, 1778) je vrlo velika u Europi, ali unatoč tome primijećen je, u zadnjih tridesetak godina, pad veličine populacije, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Temeljem podataka iz planova gospodarenja za posljednjih 10 godina analiziran je status populacije zeca običnog na području istočne Hrvatske. Pokusni lov i uzorkovanje zečeva provedeno je u Osječko- baranjskoj (više lokacija), Vukovarsko- srijemskoj (Korođ) i Brodsko-posavskoj županiji (Novi grad), tijekom lovne 2007./2008. godine. Pokusnim lovom odstrijeljeno je i ukupno obrađeno 186 zečeva. Usporedbom lovno- produktivne površine iskazane u planovima gospodarenja u prethodnoj i trenutno važećoj osnovi utvrđen je pad populacije za 18%, kao i značajni pad brojnosti, prirasta i odstrijela zeca. Populacijska kretanja u tom periodu najbolje prikazuju podaci o odstrjelu koji je smanjen za 50% u desetogodišnjem razdoblju, a u odnosu na prijeratno razdoblje smanjen je 4 puta. Za određivanje dobi ekstrahirana je očna jabučica, leće su fiksirane u 10%-tnom formalinu i osušene, te im je izmjerena masa prema kojoj je procijenjena dob. Statističko istraživanje provedeno je temeljem podataka iz lovnogospodarskih osnova. Za istraživana lovna područja prosječan udio mladih jedinki iznosio je od 48.93% do 62.5% od ukupne populacije zečeva. Reprodukcijski indeks varirao je od 1.6 do 4.16, a koeficijent reprodukcije od 0.95 do 1.66. Proljetna gustoća populacije kretala se od 12 do 27 jedinki/100 ha lovno-produktivne površine. Omjer spolova varirao je od 0.43 do 1.35. Prosječna masa zečeva iznosila je 3.84- 4.06 kg. Predmetna lovišta pripadaju III. bonitetnom razredu (srednje kvalitete), prema tome stanište nije uzročnik razlika u brojnom stanju. Stoga, uzroke valja tražiti u drugim antropogenim čimbenicima, za što su potrebna daljnja istraživanja.

Ovaj rad predstavlja studija slučaja općine Istočna hrvatska koja svoj razvoj temelji na iskorištavanje obnovljivih izvora energije za aktivnosti u poljoprivredi, energičan iturizma, koji bi trebao značajno poboljšati živote lokalnog stanovništva i širu zajednicu. U radu je prikazana glavni potencijal obnovljivih izvora energije i planova za njihovo korištenje. Glavni potencijal obnovljivih izvora energije je izvor geotermalne vode. Po svojoj kvaliteti i sposobnosti među najboljima u Hrvatska, koja nudi mogućnost razvijanja različitih oblika poljoprivredne proizvodnje, energije i turizma. Posebno je predstavljen projekata staklenicima i uzgoj ribe.

Kukuruz je najrasprostranjeniji usjev na oranicama u Republici Hrvatskoj, a najviše u Istočnoj Hrvatskoj te je oko 50% površina na kojima se uzgaja kukuruz zastupljeno u toj regiji. Variranja prosječnih prinosa kukuruza po godinama vrlo su velika i većinom su rezultat količine i rasporeda oborina, odnosno temperaturnog režima tijekom vegetacije. Cilj ovog rada je bio utvrditi utjecaj vremenskih prilika na prinose zrna kukuruza u Istočnoj Hrvatskoj u dekadnom razdoblju 1999. - 2008. godine. Za analizu su korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku i Državnog hidrometeorološkog zavoda. U radu su prikazani prinosi zrna kukuruza u pet županija Istočne Hrvatske u razdoblju 1999-2008., te oborinski i temperaturni režim u vegetaciji kukuruza (travanj- rujan). U Istočnoj Hrvatskoj prosječan prinos u dekadnom razdoblju iznosio je 5, 87 t/ha, a u Republici Hrvatskoj 5, 67 t/ha. Međutim, ustanovljeno je da su u istočnom dijelu regije prinosi kukuruza viši nego u njenom zapadnom dijelu. Tako je u Vukovarsko- srijemskoj županiji prinos u prosjeku bio u viši za 20% u odnosu na državni prosjek, dok su u Virovitičko-podravskoj županiji prinosi bili na državnoj razini, što se može protumačiti razlikama u plodnosti tla između istočnog i zapadnog djela regije. Prosječni prinosi na području Vukovarsko-srijemske županije varirali su od 4, 72 do 8, 38 t/ha, na području Osječko- baranjske županije od 3, 96 do 7, 34 t/ ha, u Požeško-slavonskoj od 4, 34 do 7, 43 t/ha, u Brodsko-posavskoj od 3, 98 do 7, 19 t/ha te u Virovitičko-podravskoj županiji od 3, 80 do 6, 82 t/ha. U promatranom dekadnom razdoblju tri su godine bile izuzetno sušne i iznadprosječno tople (2000. 2003 i 2007.g.) pa su prinosi u tim godinama bili znatno niži u odnosu na povoljnije godine 2002. i 2005. koje je odlikovala nešto niža temperatura zraka i veća količina oborina, osobito u srpnu i kolovozu te su i prinosi zrna bili puno viši. Općenito, niži prosječni prinosi kukuruza posljedica su manjka oborina i visokih temperatura zraka tijekom ljeta.

Detaljno istraživanje utjecaja šumarstva i drvne industrije u odabranoj lokalnoj zajednici - općini Vrbanja potvrdilo je pretpostavku da je percepcija navedenih djelatnosti u smislu doprinosa razvoju lokalne zajednice pozitivna te da ove djelatnosti, unatoč smanjenom intenzitetu aktivnosti u odnosu na prošla razdoblja, i u suvremeno doba ostaju zabilježene kao značajne, u velikom broju slučajeva i najznačajnije za budući razvoj područja.

Brončani i koštani predmeti iz Popernjaka spadaju u rane faze kasnoga brončanog doba, točnije u Br D i Ha A1 stupnjeve. Izvedba brončanih predmeta kao dijela umjetničkoga obrta u nalazištu Popernjak podrazumijeva osnovne tehnike lijevanja i kovanja, a u ornamentalnome sustavu prevladava urezivanje i plastično apliciranje. Koštani predmeti iz grobova u Popernjaku potječu od cjevatsih životinjskih kostiju, a uz primarnu obradu, ukrašavanje je izvedeno duborezom i urezivanjem. I na brončanim i na koštanim predmetima dominantno je zastupljeno ukrašavanje u geometrijskoj maniri.

U radu se razmatraju pravna i ekonomska pitanja klastera kao suvremenog oblika povezivanja poduzetnika.

Game meat has certain nutritive advantages over domesticated meats. Due to fact that consumption of game meat is relatively low in Croatia, a survey by filling in a questionnaire was carried out. Consumer's preferences were analyzed, with emphasis on negative trends and possibilities for increasing game meat consumption. Main reasons forthe low game meat consumption are supply shortage in the local market and high price. The region of Eastern Croatia, with its long hunting tradition and tradition of meat processing, needs to be promoted as an area of diverse and conserved natural environment and traditional values.

U disertaciji Magdalene Ujević: „Biogeokemijski ciklus arsena u podzemnim vodama“ različitim analitičkim metodama, tehnikama i postupcima obrađeni su uzorci podzemnih voda i sedimenata te su napravljeni laboratorijski pokusi kako bi se izučio biogeokemisjki ciklus arsena u podzemnim vodama na području Istočne Hrvatske. Utvrđeno je da povećane koncentracije arsena u podzemnim vodama nisu povezan s ljudskom djelatnošću te da je pojavnost arsena u vodonosnicima Istočne Hrvatske povezana s fluvijalnim donosom materijala u depresije iz područja Alpa (Dravska depresija) i bosanskih planina (Savska depresija) tijekom srednjeg i gornjeg pleistocena. Arsen vezan za sulfide u sedimentima ne predstavlja izvor arsena otpuštenog u podzemne vode, dok arsen vezan za amorfne željezove okside lako može biti otpušten u podzemne vode pri promjeni redoks uvjeta i/ili pH vrijednosti u vodonosnicima. Reduktivno otapanje željezovih oksida najvjerojatnije je dominantni mehanizam koji kontrolira pokretljivost arsena u vodonosnicima Istočne Hrvatske, dok desorpcija arsena s željezovih oksida lokalno može dominirati u područjima s povišenim pH vrijednostima podzemnih voda.

U radu su prikazana dosadašnja saznanja o bakrenodobnim kulturama na području istočne Hrvatske (prostor Požeške kotline, Slavonske Posavine, Istočnohrvatske ravnice i zapadnoga Srijema). Svaka eneolitička kultura obrađuje se zasebno – analiza se temelji na objavljenoj građi te onoj dobivenoj novim istraživanjima. U radu su osim klasične kulturološke analize (analiza odabira mjesta za podizanje naselja, načina stanovanja, pokapanja, materijalne ostavštine) uključene i analize sirovina, arheobotaničkih ostataka kao i životinjskih kostiju. Posebna poglavlja u sklopu svake kulture posvećena su apsolutnom datiranju. Sve to poslužilo je kao osnova u razrješenju slijeda kultura tijekom bakrenog doba - eneolitika na prostoru istočne Hrvatske. Na temelju podataka iz dosadašnjih istraživanja na području istočne Hrvatske možemo razlikovati nekoliko kultura, odnosno kulturnih skupina šire teritorijalne rasprostranjenosti, koje su se u vremenskom rasponu od cca 4500. do 2450. god. pr. Kr. izmjenjivale ili usporedo razvijale. Razdoblje ranog eneolitika obilježavaju kulture Sopot i Seče, nakon čega slijedi lasinjska kultura koja se formirala mirnim putem na podlozi kasne sopotske kulture. Dobiveni datumi za lasinjsku kulturu na prostoru istočne Hrvatske kreću se od 4350. do 3950. god. pr. Kr. Retzgajarska kultura u istočnohrvatskom prostoru boravila je približno od 3960. do 3500. god. pr. Kr. Sigurno prisutnost ove kulture, koju ipak moramo početi gledati kao dugotrajniju pojavu, ne samo nomadskog karaktera, imamo na istok do Đakova i Osijeka. Mišljenja smo da dalje na istok, odnosno na prostoru zapadnoga Srijema neće niti biti nalaza retzgajarske kulture, već više treba očekivati prisutnost Vajska Hunyadi skupine. Badenska kultura na prostoru istočne Hrvatske prisutna je od 3640. god. pr. Kr. Smatramo da treba izvojiti Boleraz horizont, kojega po datumima možemo pratiti do cca 3340. god. pr. Kr., kao i na prostoru središnje Europe te klasičnu badensku kulturu. Za sada jako malo lokaliteta možemo sigurno pripisati Boleraz horizontu: Vučedol, Veliko polje kod Josipovca Punitovačkog, Štrosmajerovac kod Đakova, Josipovac kod Osijeka te možda Sarvaš, Okruglica kod Kršinaca te Batelije kod Virovitice. Dobiveni datumi za badenska nalazišta (bez Boleraz horizonta) u istočnoj Hrvatskoj kreću se od 3370. do 2900. god. pr. Kr., a što je zanimljivo, vrlo slične datume (od cca 3300./3200.) dobili smo i za kostolačka nalazišta u istočnoslavonskom prostoru. Vučedolska kultura na prostoru istočne Slavonije bila je prisutna do pojave ranobrončanodobne vinkovačke kulture (cca 2450. god. pr. Kr.).

Starčevačka kultura je prva pojava sjedilačkog načina života u JI Europi. U radu su analizirani proizvodni procesi, tipologija i sirovina cijepanih kamenih artefakata s 10 starčevačkih nalazišta na području između rijeka Save, Drave i Dunava. Cilj rada bio je kroz usporedbu rezultata analiza skupova nalaza pojedinih naselja rekonstruirati postojanje i opseg međusobnih odnosa između naselja i njihovih stanovnika. Rezultati potvrđuju hipotezu da je na prostoru Međuriječja tijekom ranog neolitika postojao razrađen sustav pribavljanja i obrade sirovine te proizvodnje i razmjene kamenih alatki među naseljima. Nosioci starčevačke kulture na prostoru Međuriječja bili su dobri poznavaoci okoliša i resursa koje nudi, te su imali razvijen sustav nabave i distribucije sirovine i poluproizvoda. Njihov odabir sirovine bio je uvjetovan kvalitetom, a ne dostupnošću, a korištenje upravo jedne vrste sirovine mogao je biti i dio identiteta. Čini se da su kraju tog elaboriranog sustava presudili «politički faktori», odnosno promjena u kontroli izvora sirovine. Budući da su ostaci starčevačke kulture na području Hrvatske prvi ostaci zemljoradničkih kultura, neminovno ju je promatrati u kontekstu početka sjedilačkog načina života, odnosno neolitizacije, a rezultati analiza litičkog materijala podupiru model pograničnog područja. Na temelju rezultata ovog rada može se pretpostaviti da su Posavina i dolina rijeke Bosne tijekom starčevačke kulture bile jedinstven kulturni krug, te je potrebno ponovno propitati uvriježene smjerove kojima se nov, sjedilački način života širio ovim dijelom Europe. U ovoj su disertaciji po prvi puta analizirani skupovi litičkih nalaza sa starčevačkih nalazišta na području između Drave i Save. Podaci dobiveni tim analizama neminovni su za stvaranje cjelovite slike o načinu života ranih poljodjelskih zajednica. Ovom disertacijom stvoren je sustav za proučavanje i interpetaciju litičkih nalaza neolitčkih lokaliteta na području Hrvatske, a rezultati analiza poslužili su za razmatranje gospodasko-društvene osnove neolitičkih populacije, te za moguće rješavanje pitanja neolitizacije spomenutog prostora.

U članku se govori o nalazima brončanih i koštanih predmeta iz Popernjaka kod Bošnjaka u istočnoj Hrvatskoj. Nalazi brončanih i koštanih predmeta otkriveni su u naseobinskom i grobišnom kontekstu, a nalazište Popernjak pripada kasnome brončanom dobu i kulturnoj skupini Barice-Gređani, odnosno Br D i Ha A1 stupnjevima. Brončani predmeti (ukrasne igle, narukvice, alkice, ukrasne ploče) pokazuju svojstva karakteristična za šire područje dok su nalazi koštanih predmeta jedinstveni i bez značajnijih paralela. I jedna i druga skupina predmeta osvjetljava obrtničku djelatnost prapovijesnih stanovnika, neki predmeti predstavljaju standardan, gotovo serijski proizvod, na nekima se jasno raspoznaju elementi umjetničkoga obrta., The author discusses bronze and bone finds from Popernjak near Bošnjaci in East Croatia (Figs. 1 and 2). The bronze and bone items were recovered from settlement and grave site contexts. It is hard to determine whether the bronze items from Popernjak (Tables 1 to 3, Fig. 3) had been imported or were locally made. Their typological unity and presence over a large area support the opinion that they had been imported. However, some of the items, such as the mace-like needle in Fig. 3.3, Table 2.4, and the recovery of a chisel (Table 1.7), speak in favour of local production. An accurate analysis of other bronze items, of course, could provide indications if not of local metallurgic then at least of local blacksmith production. On the other hand, when talking about bone items (Table 4), we can talk without doubt about local craftsmanship production. This is corroborated by the uniqueness of the items themselves (fife, reinforcements) that have no parallel examples, and also by the way they were decorated and the choice of decorative motifs. Bronze and bone items from Popernjak (Tables 1 - 4, Fig. 3), although they are artefacts of applied arts, indicate an accentuated tendency towards artistic expression, at least when it comes to decorations. Bronze and bone items from Popernjak have been dated with certainty in the early phase of the Late Bronze Age, or, more precisely, to Br D and Ha A1. The production of artistic craft items, such as those discovered in Popernjak, implies the use of the basic techniques of casting and minting, while predominant features in the ornamenting system are incision and sculptural applications. Bone items from the graves in Popernjak were made of tubular animal bones, and apart from the primary execution, the decoration was executed by carving and incision. Geometric motifs are dominant, both with bronze and bone items (T. 1 - 4, Fig. 3). Bronze items (decorative pins, bracelets, ringlets, decorative plates) show traits characteristically observed in the wider area, while the bone items are unique and have no significant parallels. Both groups of items shed light on the artisan activity of the prehistoric inhabitants. While some items represent a standard and almost serial production, others bear clear traits of artistic expression.

Slatkovodni ribnjaci u istočnoj Hrvatskoj važna su staništa za brojne vrste močvarica, a na pojedinim ribnjacima dozvoljen je i lov. Zakon o lovstvu propisuje kako se lov na divlje patke obavlja sa puškama sačmaricama te sačmom koja je uglavnom načinjena od olova. Stoga, postoji realna mogućnost konzumiranja takve sačme od strane divljih životinja. Također, ukoliko dostupna hrana na površini vode ili na dnu ribnjaka sadrži teške metale, nisu ugrožene samo ribe već i ihtiofagne močvarice. Procjena rizika od nakupljanja teških metala kod divljih pataka provedena je analizom 20 divljih pataka odstrijeljenih na ribnjaku Donji Miholjac u istočnoj Hrvatskoj. Uzorci jetre od deset gluhara (Anas platyrhynchos) i deset primjeraka glavate patke (Aythya ferina), analizirani su na sadržaj teških metala (Cd, Pb, As, Hg) pomoću atomske absorpcijske spektofotometrije (AAS). Signifikantna razlika (P≤0, 01) u sadržaju teških metala između istraživanih vrsta utvrđena je samo za kadmij (0, 3320, 256 mg/kg) te nije utvrđena razlika među spolovima unutar iste vrste. Utvrđena razlika u sadržaju kadmija može se objasniti razlikom u načinu hranidbe. Gluhare su plivarice koje se uglavnom hrane na poljoprivrednom zemljištu i nasipima ribnjaka. Hrane se uglavnom sjemenjem te biljnom masom vodenih i kopnenih biljaka, kao i kopnenim i vodenim bezkralježnjacima. Lokacija uzorkovanja je u blizini prometne ceste, a kadmij se nalazi u derivatima ulja i automobilskim gumama. Nakupljanje kadmija zabilježeno je u biljaka koje su primarna hrana za gluhare. Utvrđeni viši sadržaj žive (0, 1160, 069 mg/kg), koji nije statistički značajan, može se objasniti na sličan način u ove migratorne vrste. Glavate patke su ronilice koje hranu uzimaju s površine vode, iz stupca vode te s dna ribnjaka. Način hranidbe objašnjava viši sadržaj olova (0, 6871, 182 mg/kg) utvrđenih u uzorcima jetre glavate patke, uzrokovanih konzumacijom olovne sačme s dna ribnjaka te kasniju resorpciju u želudcu. Ovu činjenicu podupiru prethodna istraživanja koja ukazuju kako glavate patke imaju veliku sklonost konzumiranju olovne sačme. Naši rezultati sugeriraju kako je gluhara dobar indikator na prisustvo kadmija, a glavata patka za prisustvo olova. Stoga se ove dvije vrste mogu koristiti kao važni bioindikatori zagađenja okoliša teškim metalima.

Najnoviji vodič Muzejske udruge Istočne Hrvatske

Neusklađenosti između urbano i ruralnih područja onemogućavaju stabilan društveno- gospodarski i regionalni razvitak čija polarizacija utječe na različite demografske procese što ima za posljedicu neravnomjeran razvitak. Iako poljoprivreda ima visok značaj u ruralnim prostorima ona je povezana i sa ostalim djelatnostima i zanimanjima, odnosno poljoprivreda kao dominanta aktivnost ruralnog prostora treba biti samo dio spektra diverzificiranih gospodarskih aktivnosti. U radu se ukazuje na značaj nepoljoprivrednih aktivnosti istočne Hrvatske koje se realiziraju na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Nepoljoprivredne aktivnosti prvenstveno se ogledaju kroz distribuciju dodane vrijednosti poljoprivrednih proizvoda i usluga, koja se kao takva može realizirati kroz ruralni turizam, specijalizirane trgovine, izravnu prodaju na gospodarstvu kao i mnoge druge uslužne djelatnosti.

U posljednjih petnaestak godina uočeno je značajno povećanje brojnosti populacije čaglja (Canis aureus aureus Linnaeus, 1758) u istočnoj Hrvatskoj. Budući da je grabežljivac, smatra se da povećanom brojnošću čini znatne štete u lovištu, prvenstveno hraneći se plemenitim vrstama divljači. U cilju provjere ove tvrdnje te utvrđivanja njegovih hranidbenih navika analiziran je sadržaj 40 želudaca čagljeva odstrijeljenih tijekom jedne lovne godine, pri čemu je pronađeno: dlake divlje svinje (kod 14 primjeraka), dlake i mišićno tkivo srneće divljači (3), mali glodavci (7), perje fazana (2), ostaci domaće svinje i peradi (12), beskralješnjaci i njihove ličinke (4), jaje (1), divlje i kultivirano voće, dudovi, šljive, višnje, glog (9), kukuruz u raznim fazama zriobe (6), zrnje suncokreta (3), sjemenke amorfe (1), lišće raznih trava (3) i otpaci anorganskog podrijetla (plastična folija). Za pretpostaviti je da su meso i dlaka podrijetlom od žive (srna) odnosno ranjene divljači (divlja svinja) ili da su pojedene nakon nepravilnog odlaganja sirovina animalnog podrijetla u lovištu. Mali glodavci u želucu potječu od primjeraka koje su čagljevi ulovili prvenstveno na poljoprivrednim površinama. Evidentno je da čagalj u prehrani koristi i različite vrste voća ovisno o godišnjem dobu odnosno vremenu njihova dozrijevanja. Može se zaključiti da je čagalj primarno izvrstan sanitarac u lovištu, budući da se prvenstveno hrani lešinama i otpacima u lovištu, a tek u njihovom nedostatku uzima hranu biljnog podrijetla odnosno lovi drugu dostupnu divljač, čime predstavlja potencijalnu štetočinu u lovištu.

Cilj rada bio je na temelju ispitivanja percepcija 124 potrošača prema ekološkim proizvodima s područja istočne Hrvatske, dobiti bazu za izradu utemeljenih marketing planova, identifikaciju tržišnih segmenata, prodajnih kanala i promidžbe. Anketno ispitivanje provedeno je u sklopu BIOPA-inih promidžbenih akcija, te u suradnji sa studentima Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku tijekom 2007. godine. 86% ispitanika izjasnilo se da kupuje ekološke proizvode. Potrošači najviše kupuju ekološko voće, povrće i kruh. Ispitanici su se izjasnili za spremnost plaćanja više cijene (15%). U budućoj promidžbi treba naglasiti zdravstveni aspekt, okus i brigu za okoliš (najznačajniji motivi kupnje) te obratiti pozornost na cijenu i dostupnost ekoloških proizvoda (najjači razlozi koji odbijaju kupce od kupnje ekoloških proizvoda).

Disertacija donosi modificiranu interpretaciju nastanka kasnog neolitika, odnosno nastanka sopotske kulture na tlu istočne Hrvatske. Odnosi kasne starčevačke i rane vinčanske kulture prezentirani su u svjetlu najnovijih saznanja i datacija o kasnom neolitiku JI Europe.

U posljednjih petnaestak godina uočeno je značajno povećanje brojnosti populacije čaglja (Canis aureus aureus Linnaeus, 1758) u istočnoj Hrvatskoj. Budući da je grabežljivac, smatra se da povećanom brojnošću čini znatne štete u lovištu, prvenstveno hraneći se plemenitim vrstama divljači. U cilju provjere ove tvrdnje te utvrđivanja njegovih hranidbenih navika analiziran je sadržaj 40 želudaca čagljeva odstrijeljenih tijekom jedne lovne godine, pri čemu je pronađeno: dlake divlje svinje (kod 14 primjeraka), dlake i mišićno tkivo srneće divljači (3), mali glodavci (7), perje fazana (2), ostaci domaće svinje i peradi (12), beskralješnjaci i njihove ličinke (4), jaje (1), divlje i kultivirano voće, dudovi, šljive, višnje, glog (9), kukuruz u raznim fazama zriobe (6), zrnje suncokreta (3), sjemenke amorfe (1), lišće raznih trava (3) i otpaci anorganskog podrijetla (plastična folija). Za pretpostaviti je da su meso i dlaka podrijetlom od žive (srna) odnosno ranjene divljači (divlja svinja) ili da su pojedene nakon nepravilnog odlaganja sirovina animalnog podrijetla u lovištu. Mali glodavci u želucu potječu od primjeraka koje su čagljevi ulovili prvenstveno na poljoprivrednim površinama. Evidentno je da čagalj u pre-hrani koristi i različite vrste voća ovisno o godišnjem dobu odnosno vremenu njihova dozrijevanja. Može se zaključiti da je čagalj primarno izvrstan sanitarac u lovištu, budući da se prvenstveno hrani lešinama i otpacima u lovištu, a tek u njihovom nedostatku uzima hranu biljnog podrijetla odnosno lovi drugu dostupnu divljač, čime predstavlja potencijalnu štetočinu u lovištu., In the past fifteen years a considerable increase of golden jackal (Canis aureus aureus) population was perceived on the territory of east Croatia. Since the golden jackal is a predator, it may be concluded that the increased number can cause a significant damage in the hunting grounds, especially by feeding on noble game. For the purpose of verification this assertion and determination of jackal consumption habits, 40 stomachs of the golden jackal were analyzed during the one year period. In that time various remains were found: wild boar hair (in 14 samples), hair and muscle tissue of roe deer (3), small rodents (7), pheasant feathers (1), remains of domestic pigs and poultry (12), vertebrates and their larvae (3), eggs (1), wild and cultivated fruits, (8), corn in different phases of ripening (2), sunflower seeds (1), grains of Amorfa fruticosa (1), leafs of different kinds of grass and herbs (3) and different inorganic litter (plastic foil). It could be presumed that meat and hair were from live (roe dear) or wounded game (wild boar) or those they were eaten after inappropriate disposal of animal remains in their hunting ground. Small rodents originate from animals which jackals caught on agricultural land. It is obvious that golden jackal also uses in its diet different fruits, depending on season and it’s ripening time. It may be concluded that golden jackal is primarily good cleaner in hunting grounds since he uses for its diet carcasses and litter, and only in their absence, he eats the food of non animal origin or hunts for other accessible game which turns him into vermin in those particular hunting grounds.

Cilj rada je analizirati trenutno stanje lovnog turizma u istočnoj Hrvatskoj, istražiti mogućnosti proširenja i poboljšanja ponude te time doprinijeti razvoju ruralnog prostora. Istraživanje je provedeno izviđajno u četiri županije istočne Hrvatske, kombinacijom desk metode i intervjua s ispitanicima. Ovo područje ima dugu lovnu tradiciju i relativno očuvane prirodne resurse, što je čini privlačnom i atraktivnom lovačkom destinacijom, ali potencijali u lovnom turizmu nisu ni približno iskorišteni. Značajniji problemi lovnog turizma su: neusklađenost podzakonskih propisa, nedostatak specijaliziranih turističkih agencija, nestručnost osoblja, administrativne poteškoće, slab marketing, miniranost lovišta, nedostatak osmišljenog boravka gostiju i dr. Posebno valja istaknuti neprimjerenu smještajnu ponudu budući da u istraživanom području ima 262 lovišta i oko 10.000 registriranih lovaca, a svega 142 ležaja je namijenjeno lovnom turizmu. Rješavanjem ovih problema stvorile bi se pretpostavke za razvoj lovstva odnosno lovnog turizma kao prepoznatljive gospodarske grane. Osmišljenim boravkom turista – lovaca mobilizirale bi se i druge prateće gospodarske aktivnosti, a time ostvario pozitivni financijski učinak, što će ubrzati regionalni odnosno ruralni razvoj.

Analizirana je zastupljenost različitih kliničkih podvrsta moždanoga udara (MU) i njihovih čimbenika rizika u Istočnoj Hrvatskoj. Studijom je obuhvaćeno 130 bolesnika s akutnim MU koji su liječeni u Kliničkoj bolnici Osijek i Općoj bolnici Slavonski Brod. Hemoragijski MU bio je zastupljen u 17,69% (intracerebralna hemoragija u 16,15% i subarahnoidalna hemoragija u 1,54%), a ishemijski MU u 82,31%) bolesnika. Nađena je visoka incidencija lakunamih i kardioembolijskih ishemijskih MU te čimbenika rizika povezanih s nezdravim načinom života. Izrazito je visoka zastupljenost arterijske hipertenzije (77,69%>) i hiperkolesterolemije (45,38%)., Clinical subtypes of stroke and their risk factors in Eastern Croatia were analysed. Study comprised 130 patients with stroke, who were treated at University Hospital Osijek and General Hospital Slavonski Brod. Hemorrhagic stroke was presented in 17.69% (intracerebral hemorrhage in 16,15%) and subarachnoid hemorrhage in 1,54%) and ischemic stroke in 82,31%. Collected data showed high incidence of lacunar and cardioembolic subtypes of stroke and risk factors for stroke connected with unhealthy lifestyle. Extremely high incidence of arterial hypertension (77,69%) and hypercholesterolemia (45,38%) was found.

Analizirana je zastupljenost različitih kliničkih podvrsta moždanog udara (MU) i njihovih čimbenika rizika u Istočnoj Hrvatskoj. Studijom je obuhvaćeno 130 bolesnika s akutnim MU koji su liječeni u Kliničkoj bolnici Osijek i Općoj bolnici Slavonski Brod. Hemoragijski MU bio je zastupljen u 17, 69% (intracerebralna hemoragija u 16, 15% i subarahnoidalna hemoragija u 1, 54%), a ishemijski MU u 82, 31% pacijenata. Nađena je visoka incidencija lakunarnih i karioembolijskih ishemijskih MU te čimbenika rizika povezanih s nezdravim načinom života. Izrazito je visoka zastupljenost arterijske hipertenzije (77, 69%) i hiperkolesterolemije (45, 38%).

Niska konkurentnost istočne Hrvatske rezultira u najnižoj razini BDP-a po stanovniku i niskoj zaposlenosti u svih pet istočno-hrvatskih županija. Uzrok niske konkurentnosti je nizak kapacitet apsorpcije novih tehnologija na razini poduzeća, nedovoljnoj komercijalizaciji istraživanja na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku te u niskoj poduzetničkoj aktivnosti zbog uočene prilike. Odgovor na pitanje kako eliminirati uzroke niske konkurentnosti je u jačanju kapaciteta suradnje između poslovnog sektora, akademske zajednice i lokalne uprave. Korištenjem dobrih primjera kao što su Linkoping, Švedska i Newcastle, UK istočno-hrvatske županije, osječko sveučilište i poslovno sektor bi trebali pokrenuti zajednički projekt SCI parka.

U istočnoj Hrvatskoj, koja obuhvaća pet županija (Osječko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Požeško-slavonsku, Virovitičko-podravsku i Brodsko-posavsku) državna lovišta su zastupljena sa 392.549, 46 ha, odnosno 34, 58 % od ukupne površine lovišta, dok su županijska zastupljena s 795.441, 81 ha, odnosno 65, 42 %. U svim županijama dominiraju poljoprivredne površine, dok kod Požeško-slavonske dominiraju šumske. 3. Iako površinski nije najveća, Virovitičko-podravska županija je predala najviše trofeja na nacionalnu izložbu trofeja, održanu 2006. godine u Zagrebu. Ukupno je predala 71 trofej, i to 35 trofeja jelenske divljaci (svi trofeji su kapitalni), 25 trofeja srnjaka (također su svi trofeji kapitalni), te 11 trofeja vepra (također su svi trofeji kapitalni). Gledano po lovnoj jedinici (100 ha) najveći broj trofeja predala je Virovitičko-podravska županija s 0, 017 trofeje/100 ha, slijedi ju Požeško-slavonska s 0, 0101 trofeja/100 ha, zatim Vukovarsko-srijemska s 0, 0081 trofeja/100 ha, nakon nje je Osječko-baranjska s 0, 0042 trofeja/100 ha i na kraju je Brodsko-posavska s 0, 000867 trofeja/100 ha. Ukupno su lovišta istočne Hrvatske predala 0, 0078 trofeja/100 ha lovne površine. Uspoređujući diplomske radove u kojima su obrađivani parametri ocjene trofeja srnjaka (Bach, 2008. ; Šapic, 2008.), ovdje je također ustanovljena vrlo visoka i statistički značajna pozitivna ovisnost između volumena rogovlja i trofejne vrijednosti (r=0, 94 ; p

Mlijeko je proizvod koje je kroz povijest u mnogim civilizacijama bilo vrlo visoko cijenjeno. Prodaje se u različitim varijantama, ovisno o udjelu mliječne masti. Također, pored mlijeka, na tržištu se mogu naći i različiti proizvodi koji se dobivaju preradom mlijeka, kao što su sir i raznovrsni fermentirani mliječni napitci, s dodatcima probiotika ili nekim drugim dodatcima. Cilj rada je bio istražiti kolika je konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda u četiri županije istočne Hrvatske. Istraživanja su pokazala da je konzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda izuzetno velika (do 94 % Vukovarsko-srijemska županija). Ispitanici su iskazali polovično mišljenje o cijeni, ako je u pitanju kvaliteta proizvoda (39 % u Osječko-baranjskoj, do 59 % u Požeško-slavonskoj županiji). Također je izraženo mišljenje da su ispitanici skloni konzumaciji i novih proizvoda na tržištu. Tako nove proizvode u trgovini najviše vole kupovat u Osječko-baranjskoj županiji (49 % ispitanika), a najmanje u Požeško-slavonskoj (27 %). Ovi izuzetno vrijedni prehrambeni proizvodi sigurno će i dalje biti konzumirani u velikoj količini na području Republike Hrvatske. Mljekarska industrija morat će pratiti želje i zahtjeve konzumanata mlijeka i mliječnih proizvoda, te isticati prednosti konzumacije ovih proizvoda u održavanju zdravlja ljudi.

Vučedolska kultura je najvažniji predstavnik eneolitika i najmarkanija pretpovijesna kulturna pojava u Hrvatskoj. Uz metalurgiju, koja je tada dosegla visoku razinu, glavno obilježje dale su joj keramičke posude osebujna oblika i ukrasa.

Značajniji problemi lovnog turizma u Hrvatskoj su neusklađena zakonska regulativa, nedostatak specijaliziranih turističkih agencija, nestručnost osoblja, komplicirana birokracija, nesređena statistika, neprimjerena smještajna ponuda, slab marketing, miniranost lovišta, nedostatak osmišljenog boravka gostiju i dr. Rad analizira trenutno stanje u lovnom turizmu u istočnoj Hrvatskoj, istražuje mogućnosti proširenja ponude i osmišljenog boravka u turizmu.

Mlijeko je proizvod mliječne žlijezde različitih vrsta sisavaca (krava, koza, ovaca), koji je zbog svog sadržaja predodređen za odhranu mladunčadi, ali isto tako služi i za prehranu kako ljudi od onih najmlađih, pa do najstarije dobi. Mlijeko možemo konzumirati sirovo (ako potječe od zdravih životinja), međutim najčešće se koristi termički obrađeno i/ili prerađeno. Najpoznatiji je proizvod po sadržaju minerala kalcija i fosfora, koji se vežu u kompleks i koji kostima daje strukturu. Kalcij iz mlijeka bolje se asimilira u organizmu nego iz drugih namirnica. Dosadašnja istraživanja su pokazala da kalcij štiti stanice debelog crijeva od tvari koje uzrokuju rak, sprječava slabljenje kostiju tijekom menopauze ili kod bolesti kao što je reumatoidni artritis. Istraživanja su provedena putem anketnih listića u četiri županije istočne Hrvatske na ukupno 600 ispitanika. Najveći postotak ispitanika koji konzumira mliječne proizvode bio je u Vukovarsko- srijemskoj županiji (94 %), a najmanji u najmanje u Brodsko-posavskoj (86 %). Svakodnevno mliječne proizvode kupuju čak 59 % ispitanih u Osječko-baranjskoj županiji, dok se u Brodsko-posavskoj županiji najveći dio (14 %) oslanja na vlastitu proizvodnju. Ispitanici u Požeško-slavonskoj županiji (71 %) vode računa o porijeklu i proizvođaču proizvoda. Zbog nižeg standarda i kupovne moći, u Hrvatskoj je različitija struktura potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda u odnosu na razvijene zemlje. Međutim, iz razloga važnosti ovog prehrambenog artikla potrebno je i dalje nastaviti raditi na marketingu i razvijanju tržišta ovog veoma važnog artikla koji je u svakodnevnoj upotrebi u svim populacijama življenja.

Cilj ovog rada je bio utvrditi količinu proizvedenog mlijeka i broj isporučitelja na području Istočne Hrvatske u razdoblju od 2003. do 2007. godine. Period od 2003. do 2004. godine obilježen je nezamjetnim porastom proizvedene količine mlijeka i broja isporučitelja a u pojedinim županijama zabilježen je pad. Pozitivni pomaci vidljivi su nakon prihvaćanja Operativnog programa govedarske proizvodnje 2004. godine kojim je omogućena izgradnja modernih mliječnih farma i adaptacija postojećih. Ovim radom utvrđeno je da je broj isporučitelja kravljeg mlijeka u županijama Istočne Hrvatske (Osječko-baranjska, Vukovarsko– srijemska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Brodsko-posavska ) iznosio 2003. godine 20, 62 %, što je visoko (nešto više od 1/3) u odnosu na ukupan broj isporučitelja u ostalih 15 županija Republike Hrvatske. Tijekom godina taj se broj kontinuirano povećavao uz pomoć državnih poticaja da bi 2007. godine zauzeo 22, 33 % od ukupnog broja isporučitelja kravljeg mlijeka u Republici Hrvatskoj. Povećanjem broja isporučitelja u Istočnoj Hrvatskoj povećala se i količina proizvedenog i isporučenog kravljeg mlijeka. 2003. godine pet županija Istočne Hrvatske proizvele su 26, 38% od ukupne količine kravljeg mlijeka u Republici Hrvatskoj (525.003.037 litara). Kroz period od 2003. do 2007. godine ta brojka se povećala na 34, 38 %, s time da je najintenzivniji rast zabilježen u razdoblju od 2006. do 2007.godine, a iznosio je 2, 44%.

Slatkovodno ribarstvo u istočnoj Hrvatskoj obuhvaća cca 2.750 ha šaranskih ribnjaka i jedno manje pastrvsko ribogojilište, oko 15.000 ribiča organiziranih u 194 udruge, 35 gospodarskih ribara te nekoliko mini-pogona prerade slatkovodne ribe. Stanje u ovoj grani ne zadovoljava tržišne potrebe, a novim programom Vlade Republike Hrvatske za mandatno razdoblje 2008.-2012., očekuju se značajni pomaci u proizvodnji, preradi, potrošnji slatkovodne ribe te razvoj lovnog i ribolovnog turizma i očuvanje okoliša, kulturne baštine i ruralnog razvoja.

Uvod: Najznačajnije genske mutacije koagulacijskih čimbenika rizika za trombozu su G1691A (Leiden mutacija) za faktor V (FV- Leiden), G20210A za faktor II (protrombin), C677T za metilen- tetrahidrofolat reduktazu (MTHFR), te polimorfizam 4G u genu za inhibitor plazminogen aktivatora-1 (PAI-1). Nositelji navedenih genskih mutacija imaju povećan rizik za razvoj tromboze tijekom života, a taj se rizik još uvećava ako su nositelji homozigoti za navedene mutacije ili imaju istovremeno nekoliko združenih mutacija. Cilj ove studije bio je odrediti učestalost mutacija u genima 4 koagulacijska čimbenika rizika za trombozu u skupini bolesnika kod kojih je postavljena sumnja na trombofiliju. Materijali i metode: Promjene u genima za FV-Leiden, protrombin, MTHFR i PAI-1 određivane su metodom lančane reakcije polimerazom u realnom vremenu (real- time PCR) pomoću komercijalnih kitova i LightCycler uređaja. Detekcija prisutnosti mutacija temeljila se na « ; ; fluorescence resonance energy transfer» ; ; (FRET) tehnologiji i analizi krivulje taljenja nastalih produkata PCR-a. Rezultati: U skupini od ukupno 259 bolesnika (67 muškaraca, 192 žene) nađeno je da su (41/245) 16, 73% heterozigoti za FV-Leiden mutaciju, (18/234) 7, 69% heterozigoti za FII G20210A, (45/140) 32, 14% homozigoti 4G/4G za PAI- 1, dok su (69/140) 49, 29% 4G/5G PAI-1 heterozigoti, (38/228) 16, 67% homozigoti i (92/228) 40, 35% heterozigoti za mutaciju C677T MTHFR. Zaključak: Dobiveni rezultati raspodjele učestalosti promjena u genima koagulacijskih čimbenika rizika za trombozu značajno se podudaraju s kliničkom slikom testirane trombofilne populacije.

Posljednje desetljeće 20. stoljeća smatra se najtoplijim u prošlom tisućljeću pa se logično nameću pitanja : odražava li se ta činjenica na razvoj biljne vegetacije? postoje li signifikantna odstupanja od višegodišnjeg prosjeka? Osnovna ideja pri odabiru biljaka (šumskog drveća) bila je da one sadržavaju osnovne karakteristike regije, te da imaju gospodarsko značenje. Postaje i klimatski elementi (temperatura zraka, količina oborine i snijeg) odabrani su radi kontinuiranih opažanja. Između jedanaest postaja Slavonski Brod (uz dvije prateće) odabran je kao referentna postaja za cijelu regiju. U radu su analizirane fenološke faze šumskog drveća u razdoblju 1961– 1991. i višegodišnje srednje vrijednosti za istočnu Hrvatsku. Uzimajući u obzir višegodišnje srednje vrijednosti referentnog razdoblja odabrane su metode koje pregledno prikazuju odstupanje razdoblja 1992– 2000. od referentnoga. U radu se pokazuje kako znatna odstupanja u početku/završetku i trajanju neke razvojne faze ovise o temperaturi zraka (ali i drugim klimatskim elementima). nadalje, provodi se usporedna analiza fenoloških i meteoroloških podataka s ciljem ukazivanja na činjenicu da klimatski elementi imaju važnu ulogu ne samo u toplom dijelu godine, već i u hladnome (zalihe vode u tlu od oborine). Posebna pažnja posvećena je metodama koje upućuju na raniji/kasniji početak/završetak određene fenološke sezone/godišnjeg doba u odnosu na višegodišnji prosjek. Analiziraju se linearni trendovi pojedinih fenoloških faza odabranog šumskog drveća kako bi se ustanovile klimatske varijacije. Dobiveni rezultati primjenom navedenih metoda potvrđuju pretpostavku o ranijem početku/kasnijem završetku vegetacijskoga razdoblja na području istočne Hrvatske u razdoblju 1992– 2000.

Agroturizam koji se zasniva na prirodnim resursima vrlo često se promovira kao održivi način razvoja ruralnih zajednica. Evidentan je rat potražnje za ovim oblikom turizma u razvijenim zemljama, ali i u Hrvatskoj. Za Hrvatsku je agroturizam posebno značajan za kontinentalne krajeve koji nisu tradicionalno turistički, a raspolažu bogatim prirodnim i kulturnim resursima za razvoj ovog oblika turizma. U ovom radu analizirana su dva slučaja agroturizma u istočnoj Hrvatskoj s bitno različitim polaznim premisama: iako su oba uspješna, jedan je uklopljen i u potpunosti prihvaćen i podržan u lokalnoj zajednici, a drugi nije. Ovakvi eksterni uvjeti stvorili su dva bitno različita modela razvoja agroturizma, kao i primjene marketinških aktivnosti, a što je opisano u slučaju. Analiziran je i profil vlasnika agroturističkih objekata u oba slučaja te se ističu njihove poduzetničke karakteristike, prije svega kreativnost, ali i velika emocionalna vezanost uz projekte koje vode. Analiza ova dva slučaja ukazuje na nužnost podrške i prepoznavanje razvojnih mogućnost ruralne zajednice putem agroturizma od strane lokalne uprave, ali i potrebu zakonsko-pravne regulative ovog područja na makro razini.

Croatia has relatively favourable geographic and traffic location between four great European geographical unitas. Throughout history it has provided Panonian Basin, the Mediterranean, and the Dinaric region as a part of the South-East Europe mountain system, as well as with the role of intermediary in the exchange of goods and travellers.

Prikaz knjige: Ivan Balta, Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, Osijek, 2001.