U doktorskoj disertaciji je predložen inovativni metodološki okvir za mjerenje i povezivanje stupnja usvojenosti zadružnih načela s poslovnim pokazateljima efikasnosti zadružnog poslovanja. Zadruge se od konvencionalnih oblika poduzetništva razlikuju u primjeni sedam zadružnih načela. Koncept svakog zadružnog načela u sebi sadrži sociološke čimbenike koji zadružno poslovanje reguliraju na istovjetan način kao što tržište reguliraju ekonomski čimbenici. Upravo zbog zadružnih načela zadruge predstavljaju praktičan model poslovanja za ispitivanje povezanosti između socijalnih i financijskih pokazatelja, ili za mjerenje utjecaja pokazatelja socijalnog kapitala na konačan financijski rezultat zadružnog poslovanja. Interes doktorske disertacije je usmjeren prema ispitivanju međusobne povezanosti između zadružne dobiti i pokazatelja usvojenosti zadružnih načela. U tu svrhu empirijski je ispitan stupanj usvojenosti zadružnih načela među dionicima poljoprivrednih zadruga i postavljen je socioekonomski model optimizacije zadružnog poslovanja. Za potrebe empirijske analize je provedeno terensko istraživanje na području pet županija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Pomoću anketnog upitnika je ispitano 202 dionika koji surađuju s 23 poljoprivredne zadruge. Anketom su prikupljeni socioekonomski podaci, ispitano je poznavanje zadružnih načela i prikupljeni su podaci o organizaciji zadružnog poslovanja. Ekonomski pokazatelji poslovanja poljoprivrednih zadruga su dobiveni od strane Financijske agencije (FINA). Pomoću Analize omeđivanja podataka su analizirani poslovni podaci poljoprivrednih zadruga u vremenskom razdoblju od pet godina. Rezultati analize su pokazali da samo dvije zadruge istodobno postižu ukupnu tehničku, čistu tehničku efikasnost i efikasnost razmjera, i predstavljaju idealan obrazac poslovanja. Još tri zadruge postižu čistu tehničku efikasnost. Međutim, unatoč efikasnom korištenju resursa ove zadruge posluju iznad svojih optimalnih razina zbog čega postižu padajuće stope povrata i rastuće prosječne troškove proizvodnje. Pokazatelji za mjerenje stupnja usvojenosti zadružnih načela od strane dionika zadružnog poslovanja analizirani su korištenjem Konfirmatorne faktorske analize. Analiza je potvrdila robustnost (invarijantnost) modela koji sadrži dvadeset i jedan pokazatelj raspoređenih na šest mjernih konstrukata koji sadržajno odgovaraju teoriji zadružnih načela: demokratičnost poslovanja (N2), gospodarsko sudjelovanje (N3), autonomija poslovanja (N4), zadružna edukacija (N5), suradnja među zadrugama (N6) i briga za lokalnu zajednicu (N7). Na kraju je provedena Metoda potencijala koja je potvrdila ekonomsku važnost zadružnog poduzetništva. Zadružna načela gospodarsko sudjelovanje i suradnja među zadrugama zauzimaju prva dva vodeća mjesta na obje razine samodualne hijerarhije, uz male razlike u ukupnom poretku. Kada se zadružna načela rangiraju obzirom na poslovne pokazatelje načelo gospodarsko sudjelovanje zauzima prvo, a načelo suradnje među zadrugama zauzima drugo mjesto u poretku. Kod rangiranja načela s uvažavanjem postojanja sinergije između zadružnih načela dolazi do zamjene njihovih pozicija i prvo mjesto zauzima načelo suradnje među zadrugama, a drugo mjesto u poretku načelo gospodarsko sudjelovanje. Značaj ovog istraživanja proizlazi iz prilagodljivosti i fleksibilnosti metodološkog okvira koji omogućuje jednostavnu interpretaciju rezultata o usvojenosti zadružnih načela. Pri tome, objedinjuje sve kriterije koji opisuju teoriju zadružnog poduzetništva, daje jasan uvid koja zadružna načela su poželjnija i koji je kriterij uzrok tome. Metodološki okvir može pomoći u mjerenjima efikasnosti u drugim regijama RH (i šire) i zadružnim sektorima. On predstavlja opću paradigmu znanstvene metodologije za mjerenje efikasnosti zadružnog poslovanja uz istodobno uvažavanje teorije zadružnih načela. Metodologija predstavlja koristan dodatak klasičnim financijskim analizama koje se obično koriste za mjerenje efikasnosti investicijski usmjerenih poduzeća jer istodobno mjeri višekriterijsku učinkovitost zadružnog poslovanja. The doctoral dissertation proposes an innovative methodological framework for measuring and linking the cooperative principle's acceptance indicators with the business efficiency indicators. Cooperative entrepreneurship differs from other conventional business forms in the application of seven coop principles. The concept of each principle contains sociological factors that regulate cooperative business in the same manner as economic factors control the market. Because of these principles, cooperatives represent a practical business model for examining the relationship between social and financial indicators or measuring the impact of social capital indicators on the final financial result of cooperative business. The scientific interest of the doctoral dissertation is to examine the interrelationship between profit and the principle’s acceptance indicators. For this purpose, the strength of accepting principles among stakeholders is examined, and the socio-economic optimization model of cooperative business activity is constructed. The field research is conducted in the five counties of Slavonija, Baranja, and Western Srijem. The questionnaire is used to survey 202 stakeholders that are collaborating with 23 agricultural cooperatives. The survey collects data about the stakeholder’s socio-economic status, member’s attitudes towards principles, and information about the business organization. The Financial Agency (FINA) provided business indicators of cooperatives. In the first step, the business indicators during the five years were analyzed using Data Envelopment Analysis. The results show that two cooperatives achieve overall technical, pure technical efficiency, and scale efficiency simultaneously and represent an ideal business pattern. The three other cooperatives achieved only pure technical efficiency. However, despite their efficient allocation of resources, these cooperatives operate above optimal levels, decrease returns to scale and increase average production costs. In the second step, Confirmatory Factor Analysis confirmed the validity of the indicators measuring the strength of cooperative principles acceptance by stakeholders. The analysis confirms the robustness (invariance) of the model, which contains the six latent constructs with twenty-one indicators that correspond to the theory of cooperative principles: democratic member control, economic participation, autonomy (independence), education, cooperation among cooperatives, and concern for the local community. In the final step, the Potential Method confirmed the economic importance of cooperative entrepreneurship. Cooperative principles of economic participation (N3) and cooperation among cooperatives (N6) take two leading positions at both levels of the dual hierarchy, with minor differences in the overall ranking. According to business indicators, economic participation takes first place, while cooperation among cooperatives takes second place. They switch their positions when we are ranking principles concerning the existence of synergy between cooperative principles. The principle of cooperation among cooperatives is now in the first place, while economic participation takes second place. The importance of the research arises in the adaptability and flexibility of the methodological framework that allows simple interpretation of the results about principles acceptance. Also, it combines all essential criteria of the theory of cooperative entrepreneurship and clarifies what principles are preferable and which criterium is the cause. The framework can assist in measuring efficiency in other Croatian regions (or beyond) and sectors. It would represent a general paradigm of scientific methodology for measuring cooperative business efficiency while respecting the theory of principles. This method could be a valuable addition to the classic financial analyzes commonly used to measure the efficiency of investment-oriented firms. Also, it allows the multicriteria efficiency measurement of co-op business activity.