Search

Mladi su u adolescentskom periodu pod izrazito snažnim pritiskom da se prilagode, stvaraju svoje identitete jezikom i kroz jezik. Mnogi leksemi kojima se mladi služe većinom su riječi i izrazi iz popularne kulture koji se šire putem medija, filmova i glazbe. No, uvijek se mogu očekivati i regionalne razlike zbog specifičnosti pojedinih područja i gradova u odnosu na druge, a takva je situacija u Slavonskom Brodu jer je sam grad proživio velike migracije tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, a posebice za vrijeme Domovinskog rata i nakon njega kada se broj izbjeglog hrvatskog stanovništva iz Bosne i Hercegovine naglo povećava. Dijalektologija je znanost koja se bavi podjelom različitih govora unutar jezika, u neodvojivoj je vezi s poviješću jezika, dio je genetske lingvistike te time izravno povezuje dijalektiku i prirodno kretanje stanovništva. Istraživanje je provedeno u srpnju i lipnju 2018. godine u Slavonkom Brodu u četiri srednje škole: Srednja škola Matije Antuna Reljkovića, Tehnička škola, Gimnazija Matija Mesić i Klasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, a u istraživanju su sudjelovali učenici prvih, drugih i trećih razreda, njih 646. Iz rezultata saznajemo da veliki broj mladih koristi bosanske izraze/naglaske radi utjecaja obitelji, prijatelja, okoline, medija, neki iz zabave. Takav način govora je postao njihov svakodnevni govor, koriste ga u svoje slobodno vrijeme, dok veliki dio ispitanika govori standardnim jezikom u školi, državnim i javnim ustanovama. Young people in adolescence are under extremely strong pressure to adapt, they create their identities through language. Many lexemes that are used by young people are mostly words and expressions from popular culturea that are spread through the media, movies and music. But also, you can always expect regional differences due to the specifics of individual areas and cities in relation to others, such is the situation in Slavonski Brod because the city itself has experienced great migrations during the First and Second World Wars, and especially during the Independence War and after, when the number of Croat refugees from Bosnia and Herzegovina rapidly increases. Dialectology is the science that deals with the dividing of different speeches within a language, it is in inextricably link to the history of language, it is a part of genetic linguistics and thus directly connects dialectics and the natural movement of the population. The survey was conducted in July and June 2018. in Slavonki Brod in four high schools: Matija Antun Reljković High School, Technical School, Matija Mesić High School and Fr. Marijan Lanosović Classical High School, the research involved first, second and third grade students, 646 of them. We learn that a large number of young people use Bosnian expressions / accents because of the influence of their families, friends, the environment, the media, and some for fun. Such a way of speaking has become their daily routinespeech, they use it in their free time, while a large proportion of respondents speak standard language in schools, state and public institutions.

U ovom radu napravljena je usporedna analiza dvaju govora južnočakavskog dijalekta, Tisnoga i Jezera na otoku Murteru, odnosno prikazane su, kako čakavske, tako i štokavske jezične posebnosti tih govora. Iznesene su fonološke, morfološke i leksičke značajke obaju govora, pri čemu se koristila knjiga Ede Jurage – Rječnik govora otoka Murtera (2010). U prvom dijelu rada opisano je samo narječje te mjesta o kojima je riječ. Nadalje je provedena analiza već spomenutih govora iz transkribiranih tekstova koji su snimljeni na terenu., This paper presents a comparative analysis of two speeches of Tisno and Jezera on the island of Murter. Presented are chakavian and shtokavian linguistic characteristics of both speeches. Phonological, morphological and lexical features of both speeches were presented, and during the process Edo Juraga's book Rječnik govora otoka Murtera (2010) was consulted. The first section of the paper is dedicated to description of the dialect and the chosen places. The analysis was done in further sections using transcribed texts which were recorded on field.

U radu su prikazane fonološke i morfološke značajke govora naselja Slano koje se nalazi u općini Dubrovačko primorje. Istraživanje je provedeno na temelju upitnika i razgovora s mještanima u prosincu 2020. godine te siječnju 2021. godine. Na početku rada doneseni su podaci o smještaju i povijesti Slanoga. Zatim, u sljedećem poglavlju donesene su informacije o narječju i dijalektu kojemu istraživano mjesto pripada, tj. podaci o štokavskom narječju te istočnohercegovačko-krajiškom dijalektu. U glavnome se dijelu donosi fonološka i morfološka analiza govora Slanoga. Odraz jata u govoru je ijekavski, skupina *stj odrazila se u št, prednji i stražnji nazal odrazili su se kao e, odnosno u, govornici razlikuju dva kratka naglaska, kratka je množina kod imenica muškoga roda česta, kao i sinkretizam D, L, I množine imenica ženskog roda. U zasebnom poglavlju donesene su i osnovne informacije o leksiku analiziranoga govora te su na kraju rada priloženi ogledi govora. This final thesis presents phonological and morphological characteristics of Slano's local dialect, a small village located in Dubrovnik Littoral area. The research was conducted based on a questionnaire and on the conversation with locals. The data was collected in December 2020. and January 2021. Geographical and historical information about Slano is presented in the first chapter. Furthermore, in the next chapter, information on the dialect to which the addressed place belongs is presented. That is data on the Štokavian, Eastern Herzegovina-Krajina, dialect. The main chapter presents phonological and morphological analysis of Slano’s dialect which includes ijekavian reflex of jat, reflex of a group *st' to št, reflex of front and back nasal vowels to e and u, differentiation of two short accents, common occurrence of short plural in nouns of masculine gender and syncretism of feminine plural nouns in D, L, I. Lexical features, along with the stories of the locals, conclude this final thesis.

U radu se donose rezultati istraživanja provedenoga s ciljem utvrđivanja poznavanja dijalektnih riječi učenika trgovačkoga smjera. Terensko je istraživanje provedeno u trima razredima Trgovačke škole u Splitu i trima razredima Srednje škole Vrbovec. Sto pedeset i tri učenika odgovarala su na anketna pitanja. Učenicima je u splitskoj školi bilo ponuđeno sto riječi koje su uobičajene u Prigorju i Slavoniji, a u vrbovečkoj su školi učenici trebali prepoznati sto riječi koje su uobičajene u Dalmaciji i Slavoniji. Izračunat je prosječan broj prepoznatih riječi u svim razredima, a u nastojanju određenja realnijega odnosa prepoznatih i neprepoznatih riječi utvrđivalo se koliko je učenika prepoznalo svaku riječ i koje je riječi prepoznalo najviše učenika. Usporedbom učeničkih odgovora rješavala se i istraživačka dvojba: izražavaju li se učenici na hrvatskome jezičnom standardu ili u njihovu izražavanju prevladava dijalekt? Nastojala se odrediti i sposobnost njihova izražavanja. Analiza je neprijeporno pokazala da učenici uglavnom prepoznaju izrazito mali broj riječi iz drugih hrvatskih regija. Međutim, valja istaknuti da su učenici Trgovačke škole Split u prosjeku prepoznali gotovo tri puta više riječi od učenika Srednje škole Vrbovec. Vrbovčani se uglavnom služe jezičnim standardom, a Splićani češće odgovaraju na dijalektu. Rezultati su istraživanja pokazali da učenici prvih razreda imaju najbolje sposobnosti izražavanja. Zbog ustanovljenoga nedovoljnog poznavanja hrvatskih narječja i govora učenicima bi prodavačkoga smjera, koji zbog prirode posla često mijenjaju radnu sredinu, trebalo povećati broj sati iz područja dijalektologije kako bi lakše prevladali nedostatke u komunikaciji s ljudima iz različitih hrvatskih regija. To bi bilo dobro i za ostala uslužna zanimanja. Zbog utvrđenoga stanja izražavanja učenika u Dalmaciji na dijalektu trebalo bi se ozbiljnije pozabaviti didaktikom hrvatskoga standardnog jezika u nastavi ostalih nastavnih predmeta., The paper presents the results of the research conducted with the aim of determining the understanding of dialectal words of the students of trading orientation. The field research was carried out in three classes of the secondary School of Commerce in Split and three classes of the Secondary School in Vrbovec.One hundred and fifty-three students filled in the questionnaires. Students at the Split school were offered one hundred words that are common in Prigorje and Slavonija, and in the Vrbovec school, students had to recognise one hundred words which are common in Dalmatia and Slavonija. The average number of familiar words was calculated in all classes, and in trying to establish a more realistic relationship between the recognised and unrecognised words, we also determined how many students had known each word and which words were understood by most students. By comparing the students’ answers, we also solved the research dilemma: whether students speak the Croatian language standard or their dialect prevails in their expression. The ability to express themselves was also determined. The analysis has undoubtedly shown that students mostly recognise a tiny number of words from other Croatian regions. However, it should be noted that the students of the Split School of Commerce on average identified almost three times more words than the students of Vrbovec Secondary School. The students of Vrbovec mainly use the language standard, while those from Split are more likely to respond in their dialect. The results of the research have shown that first- grade students have the best ability to express themselves. Due to the established insufficient knowledge of Croatian dialects and speeches, students of trade orientation, who often change the working environment due to the nature of the work, should have an increased number of teaching hours in the area of dialectology. In that way, they would overcome the shortcomings in communicating with people from different regions of Croatia. This change in the curriculum would also be useful for other service occupations. Due to the established state of dialect speaking of students in Dalmatia, the didactics of the Croatian standard language in the teaching of other subjects should be taken seriously.

Istriotski govor Šišana, zajedno s govorima Bala, Fažane, Galižane, Rovinja i Vodnjana, predstavlja zadnji ostatak predvenecijanskoga romanskog sloja u Istri. Ti govori čine “jezični otok” na jugu Istre. Istriotskim se govorima danas služi mali broj ljudi, a njihova opstojnost ugrožena je uslijed sve jačega utjecaja istromletačkoga i čakavskog te talijanskoga i hrvatskog standardnoga jezika. U radu dajemo pregled povijesnoga konteksta razvoja istriotskih govora i osvrt na njihovu zastupljenost, a zatim analiziramo dva recentna fenomena šišanskoga govora koji ukazuju na potrebu daljnjih istraživanja., The Istriot dialect from Sissano (Šišan), with the varieties from Rovigno (Rovinj), Dignano (Vodnjan), Valle (Bale), Fasana (Fažana) and Gallesano (Galižana) represent the last remnants of the Roman layer before the venetianisms occurred from the 11th century onwards. In this article, we provide the historical context and the Istriot varieties on the Istrian peninsula. Then we analyse two recent case studies from Sissanese, which point to the necessity of further investigations. Istriot is today in recession under the double pressure of Istro-Venetian and Čakavian dialects and Italian and Croatian Standard languages.

"Rječnik govora mjesta Ložišća na otoku Braču" Filipa Galovića i Pavla Valerijeva jest prvenstveno rječnik govora toga naselja s preko 12600 natuknica. Pored toga, knjiga sadrži detaljan opis govora mjesta Ložišća na svima jezičnim razinama, napomene o načelima izrade rječnika, ostale priloge (imena, prezimena, nadimke, toponime, narodne pjesmice i sl.), oglede ložiškoga govora, prilog o govorima milnarskoga područja koji su zaštićeni kao nematerijalno kulturno dobro RH, popis literature, fotografije, cjelovite recenzije te podatke o autorima.

Zbornik Kroz prostor i vrijeme posvećen je prof. dr. sc. Miri Menac-Mihalić, dugogodišnjoj profesorici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagreba te članici suradnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Prof. dr. sc. Mira Menac-Mihalić iznimno je plodna znanstvenica koja se, uz veliki broj radova iz dijalektologije, smatra i začetnicom hrvatske dijalektne frazeologije. U zborniku posvećenom njezinu radu i djelovanju objavljeni su prilozi koji su grupirani u dvije glavne tematske cjeline (dijalektologija/povijest jezika "O govorima kroz vrijeme" i frazeologija "Živost frazema"). Radovi predstavljaju izniman znanstveni doprinos hrvatskoj filologiji. Velikim su dijelom rezultat terenskih istraživanja kojima se prikupljala građa za obradu. Donose precizne rezultate o fonološkim/morfološkim/leksičkim značajkama hrvatskih mjesnih govora, a istražuju se i frazemi potvrđeni u hrvatskoj nacionalnoj ili dijalektnoj frazeologiji. Dio građe koji se opisuje ekscerpiran je iz postojeće literature te pomno i iscrpno analiziran.

Monografija "Jezične posebnosti peljeških govora. Fonologija" Marijane Tomelić Ćurlin objavljena je u Splitu 2019. godine u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Knjiga sadrži 259 stranica problematizirajući fonološko jezično stanje mjesnih govora poluotoka Pelješca, čija je dijalekatska slika, iako na razdjelnici štokavskog i čakavskog narječja s potencijalima podrobnijega dijalektološkog uviranja, dugo bivala zaustavljena na oštrom jezično-geografskom određenju zapadnoga dijela poluotoka Pelješca kao čakavskoga područja, a njegovu istočnom dijelu pripisivala su se obilježja štokavskog narječja. M. Tomelić Ćurlin prepoznala je istraživački jaz o pitanju problemske jezične situacije na poluotoku Pelješcu, a time i važnost sustavnog bilježenja, opisivanja i analiziranja pojava u "peliškoj riči". Tematikom se jezičnih specifičnosti peljeških govora Tomelić Ćurlin kontinuirano bavi gotovo desetljeće i pol, stoga ova monografija predstavlja dogradnju, odnosno nastavak njezina istraživanja obuhvaćenog u doktorskoj disertaciji u kojoj je obrađivala fonološka i oblikotvorna obilježja peljeških govora s usmjerenjem na središnji dio poluotoka Pelješca, točnije govore mjesta Kuna, Pijavičino i Potomje, a govori mjesta Brijesta, Kućište i Ston obrađeni su manjoj mjeri. U ovoj monografiji navedenom se korpusu pridružuju govori četiriju mjesta, Donja Vrućica, Janjina, Lovište i Putniković, stoga ona nastaje kao rezultat dugogodišnjega terenskog istraživanja od 2005. do 2018. godine.

Cilj ovoga diplomskog rada bio je analiza fonologije govora banjalučkih doseljenika u Zagrebu, odnosno, analiza njihova vokalizma, konsonantizma i prozodije. Njihov se govor analizirao u odnosu na govor kontrolne skupine koju su činili ispitanici iz Banjaluke, kako bi se ta dva govora međusobno usporedila te kako bi se uočile eventualne promjene do kojih je došlo pod utjecajem zagrebačkoga gradskog govora. Istraživanje je započelo prikupljanjem snimki njihovih spontanih govora, koje su se potom detaljno analizirale perceptivnom i akustičkom metodom, proučavajući njihove vokalske, konsonantske i prozodijske osobitosti. Drugi dio istraživanja podrazumijevao je čitanje teksta napisanoga na standardnome jeziku, kako bi se dodatno provjerili neki prozodijski problemi poput ostvaraja zanaglasnih dužina, izgovora posuđenica i izgovora naglasnih cjelina sastavljenih od naglasnice i prednaglasnice, ali i kako bi se proučio njihov odnos prema standardnome jeziku. Eksperimentalnu skupinu činilo je četvero ispitanika podijeljenih u dobne skupine – stariju i srednju, dok su kontrolnu skupinu činile četiri ispitanice, također podijeljene u dobne skupine. Rezultati istraživanja pokazali su kako se novoštokavski govor ispitanika doseljenika nije znatno mijenjao pod utjecajem zagrebačkoga gradskoga govora, osim u nekim slučajevima u ispitanica srednje dobne skupine, na razini prozodije, jer su one bile češće izložene zagrebačkome govoru. Nadalje, što se tiče njihova odnosa prema standardnome jeziku, uočeno je kako su tijekom čitanja teksta prozodijske osobitosti svih ispitanika doživjele promjene, odnosno ispitanici su koristili nestandardna mjesta naglašavanja po uzoru na zagrebački govor, misleći da tako govore standardnije. The aim of this thesis was to analyze the phonology of the speech of the inhabitants of Banjaluka settling in Zagreb, that is, the analysis of their vocalism, consonantism and prosody. Their speech was analyzed in relation to the speech of the control group, consisting of respondents from Banja Luka, in order to compare these two speeches with each other and to indentify possible changes that occurred under the influence of the Zagreb city dialect. The research began by collecting recordings of their spontaneous speeches, which were then analyzed in detail by perceptual and acoustic analysis, studying their vocal, consonantal, and prosodic features. The second part of the research involved reading a text written in the standard language, in order to further check some prosodic problems such as the realization of accented lengths, pronunciations of pronouns and pronunciation of accented units composed of accents and prepositions, but also to study their relationship to standard language. The experimental group was consisted of four respondents divided into age groups - older and middle, while the control group consisted of four respondents, also divided into age groups. The results of the research showed that the New Štokavian speech of immigrant respondents did not change significantly under the influence of Zagreb city speech, except in some cases in middle-aged respondents, at the level of prosody, because they were more often exposed to Zagreb speech. Furthermore, as to their relation to the standard language, it was noticed that during the reading of the text the prosodic peculiarities of all respondents experienced changes, ie the respondents used non-standard places of emphasis modeled on Zagreb speech, thinking that they speak more standard.

"Rječnik govora mjesta Ložišća na otoku Braču" jest prvenstveno rječnik govora toga naselja s preko 12600 natuknica. Pored toga, knjiga sadrži detaljan opis govora mjesta Ložišća na svima jezičnim razinama, napomene o načelima izrade rječnika, ostale priloge (imena, prezimena, nadimke, toponime, narodne pjesmice i sl.), oglede ložiškoga govora, prilog o govorima milnarskoga područja koji su zaštićeni kao nematerijalno kulturno dobro RH, popis literature, fotografije, cjelovite recenzije te podatke o autorima.

U raduse prikazuju morfološka obilježja imenica u govoru Otoka kraj Sinja. Građa na kojoj je provedeno istraživanje prikupljena je na području Općine Otoku kolovozu 2020. godine. U uvodnim poglavljima donose se podatci o geografskome položaju Otoka, opisujuse osnovne značajke govora Otoka te se naglašava njegova pripadnost novoštokavskom ikavskom dijalektu štokavskoga narječja. U trećem se poglavlju opisuju fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke značajke govora Otoka. Za ovu temu su također važne naglasne paradigme, pa se donosi kratak opis osnovnih obilježja svake naglasne paradigme zasebno. Prilikom analize imenica u posljednjem poglavlju uočile su se relevantne karakteristike u govoru Otoka. Prva od njih je sinkretizam u DLI mn. koji vrijedi kod svih vrsta imenica. Uočeni su brojni primjeri kraćih množina kod imenica muškoga roda, duljina u nastavkuu G mn., a uI jd. muškoga roda ne dolazi do prijeglasa. Palatalizacija i sibilarizacija u imenicam a-vrste muškoga roda provode se dosljedno u V jd. odnosnou NDVLI mn., dok kod imenica e-vrste provođenje sibilarizacije nije dosljednou DL jd. Nakon analize fleksije imenica donosi se prikaz primjera od svake naglasne paradigme, a nakon toga se analiziraju obilježja istih. Prilikom analize naglasaka i naglasnih paradigmi uočene su neke sličnosti, ali i razlike u odnosu na već istražene govore Cetinske krajine. The aim of this final work is to present morphological characteristics of nouns in the local dialect of Otok near Sinj. The materials for this work were collected on the territory of the municipality of Otok in August, 2020. In the first chapters information about geographical position of Otok is brought, and emphasized its affiliation to the Štokavian group of dialects as well as the Neo-Štokavian Ikavian dialect. The third chapter describes phonological, morphological, syntactic and lexical characteristics of the Otok's local dialect. Accent paradigms are also important for this topic, so in the following chapter, the description of the local dialect was briefly given into the basic characteristics of each accent paradigm separately. During the analysis of nouns in the last chapter, relevant characteristics were observed in the local dialect of Otok. The first of them is syncretism in DLI pl. which is valid for all kinds of nouns. Numerous examples of short plural were observed in nouns of masculine gender and the lenght in the ending of G pl. I sg. of the masculine gender there is no umlaut. Palatalization and sibilarization are consistently implemented in V sg. and NDVLI short plural a-declension nouns, while in e-declension nouns sibilarization is not implemented in DL sg. in the local dialect of Otok. After the analysis of the inflection of nouns, an example of each accent paradigm is presented and analyzed, along with the characteristics of the same. During the analysis of accent and accent paradigms, some similarities were noticed, as well as the differences in relation to the already investigated local dialects in these areas.

This paper deals with the linguistic features of South African White English on different levels of linguistic analysis. The material presented was taken from interviews with members of a South African rave-rap band Die Antwoord and from the film „Chappie“ starring the two band members and directed by Neil Blomkamp. The most important features and an overview of South African English and its historical background will be presented in the theoretical part of the thesis. The second part of the thesis will include empirical qualitative research, focusing on the features of White South African English used by the popular South African band Die Antwoord in their everyday speech and in the film „Chappie“. Ovaj se rad bavi jezičnim značajkama južnoafričkog bijelog engleskog jezika na različitim razinama jezične analize. Prezentirani materijal preuzet je iz intervjua s članovima južnoafričkog rejv-rap benda Die Antwoord te iz filma „Chappie“ u kojem su glumila dva člana benda, a režirao je Neil Blomkamp. Najvažnija obilježja i pregled južnoafričkog engleskog jezika i njegova povijesna pozadina bit će predstavljeni u teorijskom dijelu diplomskog rada. Drugi dio diplomskog rada uključivat će empirijska kvalitativna istraživanja, usredotočujući se na značajke bijelog južnoafričkog engleskog jezika koji koristi popularni južnoafrički bend Die Antwoord u svom svakodnevnom govoru i u filmu „Chappie“.

The main aim of this paper is to present previous research in the field of forensic linguistics and handwriting analysis as well as the possibility of determining the sex, age, social class, education, handedness, and some psychological characteristics of the person who is the author of a threat, letter, message or other document which is of a forensic relevance. The second aim is to explain linguistic concepts such as common language, dialect, sociolect, and idiolect. The phenomenon of linguistic variation, along with restrictive and elaborated codes as types of language used by people of different socio-economic and educational background were decribed, as well. Attention is also paid to the detection of plagiarism, based on new insights from forensic linguistics., Professional article

Diplomski rad bavi se analizom i tumačenjem učestalih frazema u lokalnom govoru općine Desinić. Desinićki govor pripada gornjosutlanskim govorima kajkavskoga narječja i njime se služe stanovnici sjeverozapadnog dijela Hrvatske, neposredno uz granicu sa Slovenijom. Nakon spomenutih posebnosti ovoga govora te navođenja zajedničkih obilježja desinićkog govora i kajkavskog narječja, nabrojeni su prikupljeni frazemi. Frazeme se počelo prikupljati u neformalnom okruženju svakodnevnih razgovora nakon spoznaje da je ovaj govor izuzetno bogat takvim strukturama. Frazemi se u radu analiziraju prema njihovim sastavnicama, a potom i prema značenju koje one nose. Budući da je mnogo prikupljenih frazema imalo raznovrsne strukture, u prvi dio analize ubrojen je tek manji dio frazema, dok su svi frazemi prikupljeni tijekom istraživanja uključeni u konceptualnu analizu, a jednako tako i navedeni u rječniku na kraju rada. Pisanjem rada na ovu temu, iznova se naglašava važnost istraživanja bogatstava lokalnih govora te bilježenja dijalektoloških pojava. Osobita vrijednost prikupljenih frazema leži u njihovom zapisivanju i potvrdi u riječima izvornih govornika. This paper is based on analysis and interpretation of most common phrasemes in the local speech of Desinić county. The speech of Desinić is classified as part of kajkavian dialect that is used amongst citizens of northwest Croatia, right next to the state border with Republic of Slovenia. After discussing the distinctive features of this speech and stating the common characteristics of kajkavian dialect and Desinić's speech, accumulated phrasemes are listed. The phrasemes were gathered in informal environment from everyday, ordinary conversations after realising about the richness of such structures. 52 Phrasemes are being analysed, firstly by each of their elements and secondly by their meaning. Seeing that a lot of collected phrasemes were having different, complexed structures, structural analysis is less extensive, while all phrasemes are included in conceptual analysis as also enlisted in the dictionary at the end of the paper. The importance of research the richness of local speeches and the need of recording dialectological phenomena is emphasized once more by writting a paper on this subject. There is a great value behind collected phrasemes that lies in their recordings and testifying words of the native speakers.

U članku se raspravlja o istrorumunjskim nazivima za začinsko i ljekovito bilje. Autor je provodio ankete od 1984. do 2002. (uz više telefonskih provjera tijekom pisanja ovoga rada). Obuhvaćeni su nazivi iz svih mjesta u kojima se još uvijek govori istrorumunjski (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli i Kostrčan). Obrađeno je 16 fitonima, uz dva oblika jedne hibridne sintagme, koje smo dobili kao odgovore na 13 pitanja – obrađeno je nešto više oblika jer smo na dva pitanja kao odgovor dobili sinonimne oblike, uz jednu sintagmu čiji su svi elementi obrađeni i pojedinačno. Termini su obrađeni leksikološki i etimološki. Svaki se oblik uspoređuje i potvrđuje s građom iz svih istrorumunjskih leksičkih repertoara drugih autora koji su nam na raspolaganju, a do etimologijskih se rješenja dolazi usporedbom istrorumunjskih oblika sa sličnim u okolnim čakavskim i, eventualno, slovenskim govorima u Istri, ali i u čakavskim idiomima otoka Krka i Dalmacije, odnosno s riječima iz drugih triju rumunjskih dijalekata kada je riječ o izvornim riječima., The paper deals with Istro-Roumanian terms for herbs and medicinal plants. The terms were collected from 1984 to 2002 in all the places where Istro-Roumanian is still in use (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli and Kostrčan). The words are compared to the equivalent forms in Croatian, Slovenian and Istro-Venetian dialects and, if there is an original word, to the other three Romanian dialects (Daco-romanian, Aromanian and Megleno-Romanian). All the words are presented lexically and etimologycally. The presented terms are 18, mostly of Chakavian origin.

U članku se na temelju terenski prikupljene građe donosi opis fonološkoga sustava govora Okruga Gornjeg na otoku Čiovu. Zasebno se obrađuje vokalski, nevokalski i prozodijski sustav. Za svaki se sustav donosi popis inventara te opis realizacije, distribucije i povijesnog razvoja inventarskih jedinica., officially named Okrug Gornji) is the largest and the most populous settlement on the island of Čiovo. In approximately the last 30 years, the population of Okruk has doubled, mostly as the result of the immigration of the Štokavian-speaking population, which, of course, had a certain influence on the description of the present-day local vernacular. However, the autochtonous Čakavian vernacular of Okruk remained a well-preserved and firm system, especially at the level of phonology, but also prosody. The main characteristics of the phonological system of the vernacular of Okruk are (1) its conservative vocalism (with a lack of almost any qualitative change in the pronounciation of vowels), followed by the rather chaotic development of the syllabic r, (2) its rather developed consonant system, and (3) its rather innovative prosody combined with an archaic inventory of prosodic units (the Old Croatian three-accents system: ̏, ̑, ̃). As regards the dialecological value of the collected phonological data, it can be summarized as a predominance of South Čakavian and mainland Čakavian features. In addition, one of the most important characteristics of the Okruk vernacular at the phonological level is its extremely large number of doublet and even triplet solutions in pronunciation and in the choice of vocabulary containing different synchronic reflexes of the same historical phoneme (i.e., Uskȑs/Vazȃm 'Easter', ĩgla/jãgla 'needle', cȑv/cȓv/čȑv 'worm', etc.), which is exactly the exemplary characteristic of the system in which two diametrically opposed processes are in progress: (1) important structural changes as a result of the influence of the Štokavian standard and non-standard varieties and, simultaneously, (2) the striving to preserve archaic linguistic features and dialectological identity.

V prispevku so predstavljene nastajajoče podatkovne zbirke (= baze) za narečne atlase, ki nastajajo na Inštitutu za slovenski jezik Frana Ramovša ZRC SAZU v Ljubljani. Delne predstavitve digitaliziranih podatkov iz gradiva za atlase, kot sta Slovanski lingvistični atlas (OLA) in Slovenski lingvistični atlas (SLA), lahko prispevajo nove poglede na leksiko in na slovnične pojave., U Institutu za slovenski jezik Fran Ramovš u Istraživačkom centru Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani slovenski dijalektolozi prikupili su i digitalizirali građu za jezične (dijalektne) atlase. Za Općeslavenski lingvistički atlas (OLA) napravljen je niz računalnih alata koji omogućuju ili olakšavaju kontrolu prikupljenih i već objavljenih podataka u tablicama. Slična tablica napravljena je i objavljena za sveobuhvatniju i detaljniju slovensku dijalektnu gtrađu prikupljenu za Slovenski lingvistički atlas (SLA). Paralelno predstavljanje (ne samo slovenskih) jezičnih pojava iz ovih dvaju atlasa može pridonijeti novim načinima gledanja na leksik i gramatičke pojave u oba velika jezična (dijalektna) atlasa.

U radu je na temelju provedenog terenskog istraživanja u Petlovcu opisano koliko se u govoru toga baranjskog mjesta čuvaju fonološke, morfološke, sintaktičke i leksičke osobine kajkavskog narječja. Petlovac je mjesto koje broji sedamstotinjak stanovnika, a smješteno je u Baranji, u blizini grada Belog Manastira i granice s Mađarskom. Ukupno se 70% stanovnika izjašnjava kao kajkavci, iako većina njih kajkavski govori isključivo u vlastitom domu, s najbližom rodbinom (također kajkavcima) ili s najbližim prijateljima. Kajkavski govor u Petlovac dolazi četrdesetih i pedesetih godina 19. st. kada ga naseljavaju Međimurci i manjim dijelom Zagorci. Zbog velikog utjecaja okolnih štokavskih sela, ali i hrvatskog standardnog jezika, bitno je istražiti obilježja kajkavskog govora u Baranji, pa tako i u samom Petlovcu jer kajkavskom govoru prijeti nestanak s navedenog područja. Cilj je rada prikazati kajkavske značajke u govoru mjesta i utvrditi koliko je kajkavski govor očuvan u tom mjetu. U radu se govori o tome u kojoj mjeri govornici Petlovca čuvaju karakteristike kajkavskog govora iako su okruženi štokavskim govornicima. Polazište su za analizu zapisi s terena iz travnja 2017.

U čakavskim su govorima otoka Brača mnogi leksemi romanskoga postanja i danas živi, osobito među starijim svijetom. U članku se podastiru i obrađuju romanski nazivi za slastice u mjesnome govoru Ložišća na otoku Braču, prikupljeni za terenskih istraživanja autora ovoga rada., In the Chakavian dialects of the island of Brač numerous lexemes of Romantic origin have been used to this day, especially among the elderly population. This article presents and elaborates the Neo-Latin names of pastry in the local dialect of Ložišće in the island of Brač, gathered during on-site research performed by the paper’s author himself., Nelle lingue parlate dell’isola di Brač (Brazza) molti lessemi di origine romanza sono vivi ancor’oggi, soprattutto tra la popolazione anziana. L’articolo presenta ed elabora i nomi di origine neolatina per i dolci usati nella lingua parlata locale di Ložišća sull’isola di Brač, raccolti durante la ricerca sul campo effettuata dall’autore del testo.

U radu se iznose neki problemi pri dijalektološkome istraživanju mjesnih govora u novim uvjetima, sociolingvističkome stanju mjesnih govora, koji su pod sve većim utjecajem standardnoga jezika (i doseljeničkih govora). U dijalektološkim je istraživanjima danas nerijetko riječ o rekonstrukciji, a ne o stvarnoj slici govora, ako se takva ne traži. Daju se i neke opće napomene o istraživanju govora., The paper deals with problems which arise in the research of local dialects in new conditions when the organic state has been replaced with the sociolinguistic situation. Local dialects have been increasingly falling under the influence of the standard dialect (and a dialect of newcomers). The dialectological research today often deals with reconstruction, rather than the real image of dialect, unless such an image is required. Furthermore, general instructions about dialectological research are given.

Hrvatski jezik ima svoju posebnost, raznolikost, tronarječnost... njegova tronarječnost i mnogodijalekatnost temeljne su njegove značajke. One čine osnovni identitet hrvatskoga jezika, odnosno genetski zapis našega svjetonazora i naše kulture. Jezično bogatstvo hrvatskih krajeva neiscrpno je vrelo za različite analize. Pelješki govori „skromno” su bili zastupljeni u dijalektološkim istraživanjima, pa je „gruba” klasifikacija poluotoka na njegov čakavski i štokavski dio poslužila kao poticaj da se preciznije odredi njegova dijelekatska pripadnost. U ovome radu daje se „pogled” na pelješke govore u svjetlu dijalektoloških istraživanja. Uzevši kao klasifikacijski kriterij refleks jata, iscrpno analiziranim dijalektološkim materijalom te prikupljenim ogledima govora autorica donosi zanimljivu i nadasve jedinstvenu klasifikaciju peljeških govora te progovara o neupitnoj vrijednosti peljeških govora te o važnosti njihova očuvanja.

Статья посвящена истории создания «Общеславянского лингвистического атласа». Оценивая предварительные итоги этого международного проекта, автор говорит о том, какие коррективы вносят карты Атласа в сравнительно-историческое языкознание и лингвистическую географию., Članak se bavi poviješću nastanka Općeslavenskog lingvističkog atlasa. Uz vrednovanje preliminarnih zaključaka iz tog međunarodnog projekta autorica raspravlja o tome kako karte Atlasa korigiraju postavke u poredbenoj i povijesnoj lingvistici kao i u lingvističkoj geografiji.

Od fonologije do leksikologije je zbornik koji je u čast prof. dr. sc. Mariji Turk priredio njezin matični Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Zbornik je objavljen kao 6. knjiga Biblioteke časopisa Fluminensia a urednica je prof. dr. sc. Diana Stolac. Profesorica Turk na Odsjeku je za kroatistiku, jednoj od najstarijih ustrojbenih jedinica Filozofskog fakulteta u Rijeci, radila od najranijih dana, izgradivši ondje znanstveno-nastavnu karijeru od asistentice sve do redovite profesorice u trajnom zvanju. U Od fonologije do leksikologije: Zborniku u čast Mariji Turk znanstvenog rada laureatkinje dotakli su se kolegice i kolege iz tih prvih, osnivačkih, desetljeća, riječkog Odsjeka za kroatistiku, njezini nekadašnji studenti a danas ugledni profesori i znanstvenici riječke kroatistike te znanstvenici s drugih visokoškolskih i znanstvenih institucija.

There is evidence today that, depending on different regions, Italians pronounce certain phonemes in different way. For example, the grapheme in zio ‘uncle’ and zitto ‘quiet’ in Northern Italy is always pronounced as [dz], while in the South we hear [ts]. The situation is very similar with the grapheme , which has two different outcomes, [s] and [z], depending on diatopic variable and distributional context (Berruto; Benincà ; Sobrero; Telmon; Canepari). These particular types of pronunciation and articulation can be explained by several factors: dialectal influence on Regional Italian, incoherence of the orthographic system for certain phonemes (with some of the phonemic distinctions being graphemically undistinguished) (Maraschio; Cignetti and Demartini), phonemic (non)functionality and problematic phonemes in Italian language (Muljačić). In this paper we will try to examine the significance of each of these factors that have influenced the variation in pronunciation of Regional Italian as well as the usage of the problematic phonemes in Italian language in the future. On one hand, this paper will compare studies on different articulation and perception of Italian phonemes depending on regional variability (Regional Italian), especially for the problematic phonemes in Italian language. On the other hand, we will analyse the possible influence that the incoherent orthographic system has on the loss of distinctive functions in pronouncing those phonemes (today and in the past). In this way we will try to understand what is going to happen in the future with the (non)articulation/perception of certain phonemes of Standard Italian and how this will affect the phonemic system of Italian language., U radu se objašnjavaju razlike u izgovoru talijanskog regionalnog jezika (italiano regionale), koje su primarno prouzročene dijalektalnim supstratom. Većina dijalektalnih govornika prvih generacija difuzije talijanskog standarda usvojila ga je kao drugi jezik. Stoga su i u izgovoru bile jače prisutne njegove regionalne razlike. Danas je to ipak drugačije, no varijacije u izgovoru i dalje prirodno postoje. Uzimajući velik broj (113) fonetičkih karakteristika regionalnoga talijanskog (iz Telmona), došli smo do zaključka da su neke od tih varijacija sekundarno prouzročene i netransparentnom grafijom i vrlo lošim fonološkim statusom ponekih fonema koji stvaraju veće, odnosno makroarealne razlike na cijelom talijanskom teritoriju. Kako bi se standardni jezik ponajprije osuvremenio te donekle unificirao u izgovoru, predlažemo rješavanje nekih postojećih problema: (1) osuvremeniti i ujednačiti nekoherentni grafički sustav, često temeljen na etimologiji; (2) riješiti fonološke probleme (nefunkcionalne parove prilagoditi prema najnovijem modelu (većinskom) izgovora); (3) predložiti paralelni sustav koji uzima u obzir regionalne varijetete koji bi bili prihvaćeni u gramatikama kao ispravni oblici usmenog jezika.

Proučavanje slavonskoga dijalekta i njegovih poddijalekata: posavskoga, podravskoga i baranjskoga jednom je od najvažnijih djelatnosti Katedre za hrvatsku jezičnu povijest i hrvatsku dijalektologiju Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Terenska dijalektološka istraživanja, ponajprije u Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, potom u susjednim državama (Bosna i Hercegovina, Srbija, Mađarska), kao i nova kroatistička znanja, metode i postupci ugrađeni su u sadržaj i ishode učenja obveznih i izbornih dijalektoloških kolegija na Filozofskome fakultetu u Osijeku. Tomu je tako još od osnutka Pedagoške akademije u Osijeku 1961./1962. godine. Načelo je zavičajnosti u visokoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika (i književnosti) prisutno i tijekom djelovanja osječkoga Pedagoškoga fakulteta od 1977./1978. godine te Filozofskoga fakulteta od 2003./2004. godine. Zadatak je ovoga referata istražiti, opisati i usporediti zastupljenost slavonskoga dijalekta u visokoškolskoj nastavi hrvatskih visokih učilišta na temelju njihovih aktualnih planova i programa u akademskoj 2016./2017. godini (Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Rijeci, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Dubrovniku, Sveučilište u Zadru i dr.). Očekuje se da će rezultati najavljenoga istraživanja potvrditi izniman doprinos šokačkih govora (organskih idioma slavonskoga dijalekta) ne samo u provedbi nastavnoga načela hrvatskoga književnog jezika i njegove dopune (tzv. načela zavičajnosti) u visokoškolskoj nastavi nego i u komparativnome i kontrastivnome opisu štokavskoga narječja, potom i ostalih dvaju (čakavsko i kajkavsko narječje) na sinkronijskoj i dijakronijskoj razini, što su temeljni ciljevi i zadaci hrvatske dijalektologije u okviru suvremene jezikoslovne kroatistike.

Početkom studenoga 2019. godine objavljen je Slovnik kastafskega govora, dugoočekivan prilog hrvatskoj dijalekatskoj leksikografiji. Rječnik je to kastavskoga govora autorice Cvjetane Miletić koji je uredila dr. sc. Ivana Eterović, izdala Udruga Čakavski senjali, a rukopis kojega su recenzirale prof. dr. sc. Sanja Zubčić i autorica ovih redaka. Dijalekatski su rječnici nasušna potreba u hrvatskoj dijalektologiji i njihov je značaj za izučavanje i pohranjivanje leksičkoga blaga mjesnih govora nemjerljiv, a kad se pojavi takav rječnik govora koji već gotovo cijelo jedno stoljeće privlači pozornost mnogobrojnih jezikoslovaca, kako onih naših korijena, tako i stranih istraživača, svjesni smo da se radi o događaju iznimne važnosti i o knjizi osobite vrijednosti.

Autor u članku daje pregled razvoja Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od njezina osnutka 1950. do danas. Povod pisanju rada šezdesetpeta je obljetnica njezina djelovanja i skorašnja devedeseta obljetnica života njezina dugogodišnjeg predstojnika akademika Milana Moguša. U radu se daje poseban naglasak na to kako su naši nastavnici stvarali potreban nastavni alat – priručnike, udžbenike, čitanke, vježbenice i rječnike – za potrebe studenata dijakronijske jezikoslovne kroatistike. Na kraju članka daje se pregled nastavnoga osoblja s najvažnijim biografskim podatcima. This article offers an overview of the development of the Section for dialectology and history of the croatian language at the Faculty of humanities and social sciences, University of Zagreb, from its founding in 1950 until today. The paper was written to mark the sixty-fifth anniversary of its activity and the upcoming nintieth birthday of the section’s chair of many years, academician Milan Moguš. Particular emphasis is given to how our teachers created the necessary teaching materials – handbooks, textbooks, readers, excercise books, and dictionaries – for the needs of students of the diachronic linguistic study of the croatian language. The article ends with an overview of the teaching staff of the section, with their most important biographic information.

Jezik je jedno od osnovnih obilježja svakog naroda. Svaki jezik sastavljen je od leksema koji ga čine prepoznatljivim. Svi leksemi nekog jezika ili govora predstavljaju leksik. Rad se temelji na obradi leksema koji su dio tradicionalnog sinjskog leksika. Registrirane su i obrađene imenice različitog postanja koje su sistematizirane unutar različitih semantičkih sfera. Odabrane riječi nastale su pod različitim povijesnim, društvenim i kulturnim čimbenicima, a najveći je broj talijanskih i turskih posuđenica. Neke od njih još se i danas koriste među govornicima, dok su pojedine iščeznule izumiranjem stanovništva koje ih je koristilo.

Rad se bavi usporedbom dvaju govora različitih narječja hrvatskoga jezika od kojih je jedan kumrovečki koji pripada kajkavskom narječju, točnije gornjosutlanskom dijalektu, a drugi požeški koji pripada štokavskom narječju, točnije slavonskom dijalektu. Kumrovec, omanje selo koje čini 304 stanovnika, udaljeno je 236 km od Požege, a leži na rijeci Sutli, na samoj granici sa Slovenijom. Požega je središte Požeško-slavonske županije koju naseljava 26 000 stanovnika. Uvodni dio rada smješta oba govora u povijesni i geografski položaj donoseći nekoliko povijesnih činjenica koje su ostavile trag na govor stanovnika navedenih mjesta. Također donosi nekoliko podataka o samoj pripadnosti narječju i dijalektu te njihovim pojedinim osobnostima kojima se izdvajaju kao govori tog narječja. U središnjem dijelu rada prikazane su posebnosti te sličnosti i razlike navedenih dvaju govora, i to na svim jezičnim razinama – fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj. Za potrebe istraživanja prikupljeni su zapisi kazivača obaju govora čiji primjeri potkrepljuju iznesene tvrdnje. Rad je također obogaćen primjerima iz leksika koji su prikupljeni višetjednim proučavanjem govora kazivača.

U članku se najavljuje Lingvistički atlas istarskih čakavskih govora (LAIČaG), daju se osnovni podatci o projektu unutar kojega Atlas nastaje, ustrojstvo djela. Daje se i osnovna dijalektološka slika pojedinih punktova s kartom terena kao i osnovni geografski podatci svakoga punkta., Nel presente saggio gli autori annunciano l’Atlante Linguistico delle Parlate Ciacave Istriane (ALPaCis) prossimo alla pubblicazione. Vengono date le informazioni necessarie sul progetto del quale l’Atlante fa parte integrale, si spiega il contesto dialettologico dei punti compresi e la struttura del lavoro. Alla fine del articolo troviamo la cartina geografica con i dati geografico-storici di tutti i paesi intervistati.

Na temelju građe prikupljene terenskim istraživanjem opisuje se fleksija imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva i glagola u novoštokavskome ikavskom govoru Jabuke, sela smještena u Cetinskoj krajini (u Dalmatinskoj zagori). Donose se uz to i podaci o naglasnim paradigmama imenica, pridjeva i glagola u proučavanome govoru. Usporedbe s morfološkim karakteristikama prethodno opisanih novoštokavskih ikavskih govora potvrđuju pretpostavke o dijalekatnome tipu mjesnoga govora. Kao neprijeporno najizrazitija novoštokavska morfološka značajka ističe se sinkretizam u množinskim padežima svih sklonidbenih tipova. Među drugim morfološkim osobitostima – više ili manje čestima u ostatku dijalekta – izdvojiti valja uporabu uopćenih nepreglašenih morfova (ali ne u cijelome fleksijskom sustavu), čuvanje neodređene sklonidbe posvojnih pridjeva i zamjenica te glagolske morfove -ni- (npr. dȉgnit, skȉnit) i uopćeno -ū u trećemu licu množine prezenta (npr. òni lèžū, òni nȍsū). U analizi naglasnih paradigama zabilježene su neke razlike u odnosu na govor Bitelića u Cetinskoj krajini. Najsustavnije su svakako razlike u morfološkome naglasku pridjevâ, uključujući tu i glagolske pridjeve radne: nasuprot oblicima iz govora Bitelića kao što su ž. r. bȍlesna, ž. r. pȍčēla, m. r. ládan i s. r. bílo (srednji rod glagolskoga pridjeva radnog glagola bȉt) u govoru Jabuke nalazimo oblike kao što su ž. r. bolèsna, ž. r. počéla, m. r. lȃdan i s. r. bȋlo. The paper is based on a field research of the Neo-Štokavian Ikavian speech of Jabuka, a village located in Cetinska Krajina (in Dalmatian Zagora). It describes inflection rules found in nouns, adjectives, pronouns, numbers and verbs in the local speech. Data is also given about accent paradigms of nouns, adjectives and verbs in the studied speech. Comparing observed morphological characteristics to the previously described Neo-Štokavian Ikavian speeches leads to the expected conclusion about the speech's dialect type. By far the most distinct NeoŠtokavian morphological feature is the syncretism of plural cases in all inflection types. Other key features of the local speech's morphology – more or less frequent in the rest of the dialect – are these: the usage of generalized non-fronted morphs (although not in the entire inflection system), the conservation of indefinite declension of possessive adjectives and pronouns, and verb morphs -ni- (as in dȉgnit, skȉnit) and generalized -ū in third person plural of the present tense (as in òni lèžū, òni nȍsū). In the analysis of accent paradigms some differences are noted in relation to the local speech of Bitelić in Cetinska Krajina. The most systematic differences are surely those regarding the morphological accent of adjectives and l-participles: in contrast with Bitelić word forms like f. bȍlesna, f. pȍčēla, m. ládan and n. bílo (neuter form of lparticiple of the verb bȉt) in the speech of Jabuka are found forms like f. bolèsna, f. počéla, m. lȃdan and n. bȋlo.

Hrvatski jezik ima tri narječja – štokavsko, kajkavsko i čakavsko. U današnje vrijeme velik utjecaj na govor stanovništva, ponajprije na djecu, imaju mediji, internet i tehnologija pa se dijalekatne jezične karakteristike sve više mijenjaju ili gube u korist hrvatskoga standardnog jezika. Djeca se od najranije dobi susreću sa standardnim hrvatskim jezikom jer pohađaju vrtiće, a internet i tehnologija dostupni su im od malih nogu, stoga više usvajaju standard, a odbacuju dijalekt. Zbog svega navedenog cilj je ovog završnog rada ustanoviti kolika je zastupljenost hrvatskoga standardnog jezika, a kolika kajkavskoga narječja kod ispitanika prvoga i osmoga razreda u Osnovnoj školi Ljudevita Modeca u Križevcima. Istraživanje je provedeno 21. veljače 2017. godine. U istraživanju je iz prvoga razreda sudjelovalo osam dječaka i šest djevojčica dok je iz osmoga razreda u istraživanju sudjelovalo pet dječaka i šest djevojčica. Sveukupno je u istraživanju sudjelovalo 25 ispitanika. Pretpostavlja se da učenici prvoga razreda u najvećoj, a učenici osmoga razreda u najmanjoj mjeri čuvaju odlike kajkavskog narječja. Budući da se u radu govori o križevačko-podravskom dijalektu i hrvatskom standardnom jeziku u sustavu okomite višejezičnosti, u uvodnim poglavljima ponajprije će biti riječi o kajkavskom narječju i njegovim karakteristikama te o okomitoj višejezičnosti. U narednom poglavlju prikazano je istraživanje, njegov cilj, uzorak ispitanika, instrumenti, postupak te rezultati koji su analizirani na fonološkoj, morfološkoj i leksičkoj razini. Iz analize rezultata proizlazi da među ispitanicima osnovnoškolske dobi prevladava hrvatski standardni jezik. No, istraživanje će pokazati i da ispitanici prvoga i osmoga razreda Osnovne škole Ljudevita Modeca u Križevcima najviše čuvaju karakteristike kajkavskoga narječja na leksičkoj razini.

Ciljevi i hipoteza Cilj je istraživanja bio zabilježiti govore u mjestima Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci te analizirati prikupljene jezične činjenice, stvoriti na temelju toga opis tih govora predstavljajući njihov naglasni sustav, fonološku, morfološku, tvorbenu, sintaktičku i leksičku razinu. Nadalje, zabilježene osobine usporediti s jezičnim osobinama posavskoga poddijalekta i šire, slavonskoga dijalekta, kako bi se ustvrdilo pripadaju li im ovi govori. Hipoteza je bila kako svi govori pripadaju slavonskome dijalektu, te da svi, osim svinjarevačkoga, pripadaju posavskome poddijalektu. Metodologija Građu ovoga rada čine u prvome redu tonski zapisi prikupljeni terenskim radom u istraživanim mjestima. Prvi je korak bio pronaći prikladne osobe koje bi ponudile reprezentativnu sliku govora u samome mjestu. Uvjet je bio da kazivači budu osobe oba spola te da su proveli život u istraživanome mjestu, da su tu odrasli i da tu žive i danas. S kazivačima su vođeni razgovori otvorenoga tipa. Kazivačima je uglavnom bilo prepušteno da govore o temi koja njih zanima s ciljem da govore svojim vernakularnim govorom . Jedino je jedna od tema morala biti i razdoblje Domovinskoga rata. Kazivačima je rečeno kako će se na temelju razgovora s njima stvoriti opisi govora u njihovu mjestu te su upozoreni u trenutcima kad bi snimanje započelo i kad je bilo dovršeno. Razgovori su vođeni i izvan trajanja snimanja te i s drugim osobama iz naselja što je omogućilo bolje poznavanje stanja jezičnih obilježja u mjestu te dodatni uvid u sociolingvističke okolnosti koje karakteriziraju odnos mještana prema govoru u njihovu mjestu. Građa je nakon toga transkribirana, govori su analizirani na temelju dobivenih podataka i stručne literature. Navedena su jezična obilježja, koja se pojavljuju u istraživanim mjesnim govorima, na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Pokazalo se kako postoje razlike u govoru ovisno o kazivaču pa je bilo potrebno to prikazati i sociolingvističkom analizom svakoga govora. Rezultati i zaključci Rezultat su rada opisi govora Antina, Bogdanovaca, Nuštra, Svinjarevaca i Tordinaca. Zaključak je kako ti govori pripadaju slavonskome dijalektu. Stariji se govornici još služe govorom koji pripada posavskome poddijalektu, ali mlađi većinom ne. U govoru Svinjarevaca se ni starije osobe ne služe posavskim poddijalektom, međutim, postoje naznake na temelju kojih je moguće zaključiti kako je i taj govor u prošlosti pripadao posavskome poddijalektu. Svi istraživani govori predstavljaju granicu poddijalekta stoga je njihovo proučavanje prinos poznavanju toga tipa govora. Pokazalo se kako su govori srodni, ali međusobno različiti. Svi dijele određene zajedničke karakteristike, ali njihova je distribucija različita i međusobne su razlike izražene bar u jednoj od jezičnih razina. Očit je dijalekatski kontinuum. The goal of the research was to record local idioms in villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci and Tordinci and to analyse the collected language material, to create a description of these idioms by representing it through its accentual system, its phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. Further on, to compare the noted characteristics with language characteristics of the „posavski“ subdialect and wider, with the characteristics of slavonian dialect , in order to establish whether these idioms are a part of them. The hypothesis was that all the idioms in question are a part of slavonian dialect, and that all of them except the idiom in Svinjarevci also belong to „posavski“ subdialect. The corpus of the work are primarily sound recordings made through field work in the villages. The first step was finding appropriate people who would give a representative image of the idiom in the village. The precondition for informants were that they spent their life in the village, that they have grown up in it and that it is where they live today. Informants took part in a open-end interview. They were allowed to pick the topic of their interest so they would use their vernacular speech. One of the topics had to concern the Croatian War of Independence period. Informants were told that based on their data, a description of their loacl idioms will be created and they were warned about the moments in which the recording was started and finished. Conversations also took place beyond the time of recording and with other locals which enabled a deeper knowledge on language characteristics in the village and a further insight about sociolinguistic context which affects the attitude of the locals towards the idiom of their village. Sound recordings were then transcribed, idioms were analysed according to collected data and scientific bibliography. The language characteristic of the researched local idioms were presented through their phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. It became apparent that there are differences in speech depending on a specific informant so it was also necessary to do a sociolingustic analysis for every local idiom. Results of the work are descriptions of local idioms of the villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci. The conclusion is they are all a part of slavonian dialect. Older residents still use an idiom belonging to „posavski“subdialect, but younger ones mostly do not. In Svinjarevci, not even the older residents use such an idiom but there are elements which suggest that this local idiom also used to belong to „posavski“ subdialect in the past. All the investigated local idioms represent the border of a subdialect so studying them provides a contribution to better understanding of such type of local idioms. These local idioms are connected but they differ from one another. They all share common characteristics but their distribution is different and differences between them are apparent in at least one level of language. Dialect continuum is visible.