Search

Prodaja predstavlja skup međusobno povezanih aktivnosti koje poduzeća preduzimaju u cilju plasmana na tržište svojih ili tuđih proizvoda ili usluga. Promjenjivost potrošačkih preferencija, promjena kupovne moći potrošača i nestabilnost konkurentske pozicije do koje dovode česte inovacije i povećanje broja konkurentnih proizvođača, čine proizvod dinamičnim instrumentom marketinga. Prema koncepciji marketinga ključ za postizanje ciljeva organizacije sastoji se u određivanju potreba i želja ciljnih kupaca. Marketing nosi odgovornost početnog predstavljanja proizvoda prema kupcu i utječe na prvi kontakt sa potencijalnim kupcem, on mu daje informacije i formira svijest o proizvodu, brendu što vodi do odluke o kupnji. Kako bi poslovanje donijelo pozitivne rezultate obje funkcije moraju djelovati koordinirano. The sale represents a set of interconnected activities which companies undertake with the purpose of the market placement of their own or other people's products or services. Variability of consumer preferences, change in purchasing power and the instability of the competitive position that are caused by frequent innovations and increasing numbers of the competing companies, make the product a dynamic marketing instrument. According to the concept of marketing the key to achieving organizational goals is to determine the needs and desires of target customers. Marketing bears the responsibility of the initial launch of the product towards the customer and affects the first contact with a potential buyer, it gives him the information and forms the awareness about the product, brand which leads to a purchase decision. In order to bring positive results to a business both functions must be coordinated.

Menadžment postaje sve usmjereniji na pitanja kako upravljati promjenom. To predstavlja presudni pomak od gledanja na korporaciju kao na statičke entitete prema njihovu viđenju kao dinamičkih organizacija u stalnom stanju promjena. U cilju učinkovitog uvođenja promjena u poduzeće može se primijeniti "model 7 S" pri čemu jednaka pažnja mora se pridavati svakom od sedam elemenata. Niti jedan nije važniji od drugog. Prva četiri privlače više pažnje i nazivaju se "teškima". Teže je promijeniti tri "lakša". Istraživanje pokazuje da efikasne kompanije istu pažnju posvećuju "lakšim" i "teškim" elementima. Uvođenje promjena je nužno, ali ne i dovoljno za osiguranje uspjeha u budućnosti. No, one su potrebne da se tvrtka refokusira, repozicionira, obnavlja, reorganizira i osmišljava poslovanje i razvoj. Konkurentnost se može ostvariti samo natjecanjem i uspjeh kompanije u budućnosti će sve više ovisiti o različitosti i pripremljenosti na buduće promjene, Management has recently become increasingly focused on how to manage changes. This indicates a great shift in conceptualizing a corporation from a static entity to a dynamic organization subject to a constant change. In order to introduce changes in an enterprise and manage them effectively, the ‘Model 7 S’ can be implemented paying an equal attention to all seven elements. There is no element that is more important than the others. The first four ones, usually considered as the ‘difficult ones’ attract more attention. However, the remaining three that are considered to be the ‘easy’ ones, are more difficult to change. So far, the research has proved that successful companies pay equal attention both to ‘difficult’ and ‘easy’ elements. Although introducing changes in an enterprise is a necessity, it does not guarantee a future success. However, changes are necessary to refocus, reposition, rejuvenate and restructure business operations and development successfully. A company’s competitiveness and future success highly depend on its diversity and adaptability to future changes.

Kvaliteta je postala svjetski pokret i način življenja. Uspjeh organizacije najviše zavisi o kvaliteti proizvoda ili usluga. Za to najveću odgovornost snosi uprava, ali pri tome svi zaposleni moraju participirati u ostvarivanju kvalitete. Kvaliteta jest i biti će ključ za poboljšanje konkurentnosti na tržištu. Kvaliteta je značajan faktor opstanka, poslovnog uspjeha i prosperiteta poduzeća. Ključni princip sistema kvaliteta je donošenje odluka na osnovu činjenica, do kojih se dolazi prikupljanjem, obradom i analizom podataka i opažanja. Ovaj članak obrađuje alate za analizu i poboljšanje kvalitete. Alati su prvenstveno namijenjeni upravi, ali u njihovoj provedbi ključno je sudjelovanje svih zaposlenika, kako bi oni dali relevantne podatke na osnovu kojih uprava može izvršiti analizu i donošenje., Quality has become a worldwide movement and a way of life. The success of the organization depends mostly on the quality of products or services. The primary responsibility lies on the management, but also all employees must participate in the exercise of quality. Quality is key for improving the competitiveness on the market. Quality is an important factor for survival, business success and prosperity of companies. A key principle of the quality system is making decisions based on facts, and to the fact arise through the process of collecting, processing and analyzing data and observations. This article deals with tools for analysis and improvment of quality. The tools are primarily intended for managment, but in their preparation participation of all employeesis crucial, so that they can give relevant information on which management can conduct analysis and making decision.

Rad opisuje problematiku vezanu uz klasifikaciju podataka i informacija. Definira procese upravljanja životnim ciklusom podataka i informacija te opisuje modele dodjele atributa vrijednosti informacijama. Primjenom normi ISO/IEC 27001 u sustavima upravljanja informacijskom imovinom prikazuje implementaciju sustava upravljanja informacijskom sigurnošću.

Uspješno dovesti istodobno oba procesa vođenja ljudi u poduzeću do samoga kraja prikazanoga modela, korak po korak hijerarhijskim redoslijedom, te postići optimalnu razinu upravljanja zaposlenicima i ostvariti spomenute ciljeve nije nimalo lako, ali je upravo zbog toga relativno mali broj menadžera ljudskih resursa koji mogu oba procesa upravljanja ljudima u poduzeću uspješno integrirati i dovesti do kraja te je i to jedan od razloga zašto su takvi menadžeri ljudskih resursa vrlo cijenjeni i među najplaćenijim zaposlenicima uopće, a poduzeća ili odjele koje vode uglavnom iznadprosječno uspješna i efikasna.Neovisno o tome hoće li menadžer ljudskih resursa moći uspješno obaviti sve korake kronološkim redoslijedom i oba procesa upravljanja ljudima u poduzeću istodobno dovesti do kraja, u modelu upravljanja ljudima i znanjem u poduzeću dani su koraci koje menadžer ljudskih resursa treba pokušati što sustavnije i uspješnije hijerarhijskim redoslijedom realizirati te će o toj njegovoj uspješnosti ovisiti i njegov način vođenja djelatnika u organizaciji kao i, u konačnici, poslovni rezultat radnika kojima je na čelu.

Uspješno dovesti istodobno oba procesa vođenja ljudi u poduzeću do samoga kraja prikazanoga modela, korak po korak hijerarhijskim redoslijedom, te postići optimalnu razinu upravljanja zaposlenicima i ostvariti spomenute ciljeve nije nimalo lako, ali je upravo zbog toga relativno mali broj menadžera ljudskih resursa koji mogu oba procesa upravljanja ljudima u poduzeću uspješno integrirati i dovesti do kraja te je i to jedan od razloga zašto su takvi menadžeri ljudskih resursa vrlo cijenjeni i među najplaćenijim zaposlenicima uopće, a poduzeća ili odjele koje vode uglavnom iznadprosječno uspješna i efikasna. Neovisno o tome hoće li menadžer ljudskih resursa moći uspješno obaviti sve korake kronološkim redoslijedom i oba procesa upravljanja ljudima u poduzeću istodobno dovesti do kraja, u modelu upravljanja ljudima i znanjem u poduzeću dani su koraci koje menadžer ljudskih resursa treba pokušati što sustavnije i uspješnije hijerarhijskim redoslijedom realizirati te će o toj njegovoj uspješnosti ovisiti i njegov način vođenja djelatnika u organizaciji kao i, u konačnici, poslovni rezultat radnika kojima je na čelu.

Knjiga svojim sadržajem obrađuje područje primjenjene poslovne ekonomije i to kroz promišljanje o poduzećima od njihova nastanka, zatim samu ideju o poduzetničkom poduhvatu, preko postavljanja ciljeva, oblikovanja, upravljanja te kontrole odnosno mjerenja uspješnosti poslovanja. Razumijevanje poslovanja poduzeća u suvremenim procesima globalizacije i postojećim promjenama, implicira potrebu afirmacije poduzeća kao nositelja razvoja i u hrvatskom gospodarskom sustavu. Ekonomija za poduzetnike odnosi se na primjenu ekonomske teorije te znanstvenih metoda analize i donošenja odluka kako bi se preispitali efikasniji načini kako da određeno poduzeće postigne zacrtane ciljeve. Postizanje ciljeva uglavnom je ograničeno, kao i u bilo kojem sustavu povratne veze, određenim ograničenjima uvjetovanim smetnjama iz okruženja te unutar samih poduzeća. Bez obzira o kakvom se poslovnom subjektu odnosno poduzeću radilo ciljevi i njihova ograničenja su različiti, međutim određeni generički postupak kroz koji se provodi proces donošenja odluka biti će manje više isti. Integracijom ekonomske teorije i analitičkog okvira kao podloge donošenja poslovnih odluka, knjiga objedinjuje ova funkcionalno odvojena područja proučavanja. Knjiga koncepcijski proučavanu problematiku nastoji objasniti kroz tri cjeline i to kroz analizu poslovanja poduzeća, zatim kroz primjenu teoretskih saznanja o troškovima na stvarnim problemima odlučivanja te kroz cjelinu analize povezivanja ciljeva poslovanja s određenim poslovnim politikama i njihovih posljedica na konkutentski položaj poduzeća.

Cilj je rada analizirati solventnost/insolventnost poduzeća u Republici Hrvatskoj i u Europskoj Uniji. Analiza solventnosti hrvatskoga gospodarstva podijeljena je na dva razdoblja, i to do godine 2000. i od godine 2000., kada se raznim fiskalnim i monetarnim mjerama smanjuje insolventnost. Jedan je od značajnijih koraka u praćenju stanja insolventnosti to da je u godini 2008., Financijska agencija (FINA) uvela nov način praćenja insolventnosti, iz kojeg su isključene “dubioze” iz prošlosti. U EU, također postoji zakašnjelo plaćanje, pa je ono postalo pravilo, a ne iznimka, zbog čega je EU donjela mjere u obliku Direktive o zakašnjelom plaćanju u godini 2002.. Mjere koje je propisala Republika Hrvatska, ali koji je potpisala i EU, pridonijele su odgovornijem ponašanju poduzetnika, pa time i smanjenju insolventnosti gospodarstva.

Cilj je rada analizirati solventnost/insolventnost poduzeća u Republici Hrvatskoj i u Europskoj Uniji. Analiza solventnosti hrvatskoga gospodarstva podijeljena je na dva razdoblja, i to do godine 2000. i od godine 2000., kada se raznim fiskalnim i monetarnim mjerama smanjuje insolventnost. Jedan je od značajnijih koraka u praćenju stanja insolventnosti to da je u godini 2008., Financijska agencija (FINA) uvela nov način praćenja insolventnosti, iz kojeg su isključene “dubioze” iz prošlosti. U EU, također postoji zakašnjelo plaćanje, pa je ono postalo pravilo, a ne iznimka, zbog čega je EU donjela mjere u obliku Direktive o zakašnjelom plaćanju u godini 2002.. Mjere koje je propisala Republika Hrvatska, ali koji je potpisala i EU, pridonijele su odgovornijem ponašanju poduzetnika, pa time i smanjenju insolventnosti gospodarstva., The aim of this paper is to analyze solvency and insolvency of the companies in Republic Croatia and European Union. Analysis of Croatian economy is divided in two periods: before year 2000 and after year 2000 when various fiscal and monetary measures brought, have reduced insolvency. One of the major steps in monitoring the state of insolvency is that in 2008., Financial Agency (FINA) has introduced a new way of tracking insolvency, which excluded “bad depth” from the past. Overdue paying in the countries of European Union is also present and that is the rule, not acceptance. Because of that reason in 2002 EU brought measures in the form of Directive of overdue paying. The measures prescribed by the Republic of Croatia, but also by the European union contributed to responsible behavior of entrepreneurs, and thereby reducing the insolvency.

Upravljanje vremenom - izvorište konkurentnosti poslovnog subjekta

Menadžment postaje sve usmjereniji na pitanja kako upravljati promjenom. To predstavlja presudni pomak od gledanja na korporaciju kao na statičke entitete prema njihovu viđenju kao dinamičkih organizacija u stalnom stanju promjena. U cilju učinkovitog uvođenja promjena u poduzeće može se primijeniti « ; model 7 S» ; pri čemu jednaka pažnja mora se pridavati svakom od sedam elemenata. Niti jedan nije važniji od drugog. Prva četiri privlače više pažnje i nazivaju se « ; teškima» ; . Teže je promijeniti tri « ; lakša» ; . Istraživanje pokazuje da efikasne kompanije istu pažnju posvećuju « ; lakšim» ; i « ; teškim» ; elementima. Uvođenje promjena je nužno, ali ne i dovoljno za osiguranje uspjeha u budućnosti. No, one su potrebne da se tvrtka refokusira, repozicionira, obnavlja, reorganizira i osmišljava poslovanje i razvoj. Konkurentnost se može ostvariti samo natjecanjem i uspjeh kompanije u budućnosti će sve više ovisiti o različitosti i pripremljenosti na buduće promjene.

Upravljanje poduzećima u dosadašnjim društvenim odnosima temeljilo se na društvenom vlasništvu i pravu svih radnika u poduzeću da odlučuju, tj. upravljaju poduzećem. Novi odnosi donose pojavu poznatih vlasnika u poduzeću i prenošenje prava upravljanja na vlasnike poput rješenja kakva su danas poznata u suvremenim gospodarskim sustavima.

Najnovijim djelom f. Michom analizira upravljanje i rukovođenje radnim organizacijama. Autor je u svoj rad ukomponirao i brojna naša iskustva s tog područja. Knjiga je podjeljena u deset poglavlja

U radu su prikazane specifičnosti tradicionalnog upravljanja i rukovođenja poduzećima u Japanu kao i mogućnosti transfera japanskih iskustava u poduzeća drugih razvijenih zemalja. Dalje se ukazuje na nužnost primjene nove upravljačke filozofije, odnosno suvremenog upravljanja poduzećima koje će ubrzati procese odlučivanja.