Search

The main aim of this doctoral thesis was to investigate factors that have a strong theoretical basis for their relationship to running performance in soccer but have not been sufficiently investigated among professional elite-level players. Specifically, Study 1 aimed to examine possible associations that may exist between match running performance (MRP) and soccer match performance; Study 2 aimed to examine possible associations that may exist between running performance during matches (e.g., MRP) and training (e.g., the weekly external training load); Study 3 aimed to examine possible associations that may exist between the weekly external training load and match outcomes; and Study 4 aimed to examine possible associations that may exist between MRP and direct measures of aerobic performance (e.g., VO2max, AnT, and AeT). The studies were carried out on professional soccer players from a single team that competed in the highest national soccer competition in Croatia. All running performance data were collected from training sessions and official matches during the 2018/2019 and 2019/2020 seasons using global positioning system technology (Optim-Eye S5 & X4, Catapult, Melbourne, Australia). Players’ performance was classified into five groups according to their playing positions in the game: central defenders (CD), fullbacks (FB), central midfielders (CM), wide midfielders (WM), and forwards (FW). The MRP included the total distance covered; distance covered in the different speed zones of walking, jogging, low-intensity running, running, high-speed running, sprinting, and high-intensity running; total number of accelerations; number of high-intensity accelerations; total number of decelerations; and number of high-intensity decelerations. The results of Study 1 indicated significant associations between MRP and soccer match performance assessed by the InStat Index for players in specific playing positions. Specifically, the InStat Index was correlated with running (r = 0.42, p = 0.03) and high intensity accelerations (r = 0.49, p = 0.01) for CDs, number of decelerations for FBs (r = −0.43, p = 0.04), and sprinting for FWs (r = 0.80, p = 0.02). The results of study 2 indicated that high-intensity accelerations (r = 0.42, p = 0.01) and high-intensity decelerations (r = 0.52, p = 0.01) during training were correlated with the corresponding match running performance for FBs. Running (r = 0.52, p = 0.01), high speed running (r = 0.56, p = 0.01), sprinting (r = 0.64, p = 0.01), high-intensity accelerations (r = 0.59, p = 0.01), and high-intensity decelerations (r = 0.52, p = 0.01) during training were correlated with the corresponding match running performance for CMs. High-intensity accelerations (r = 0.48, p = 0.02), running (r = 0.51, p = 0.02), and high-speed running (r = 0.47, p = 0.03) during training were correlated with the corresponding match running performance for CDs. The results of Study 3 indicated that match outcome was negatively related to the weekly amount of total distance (OR: 0.98; 95%CI: 0.98-0.99), low-intensity running (OR: 0.99, 95%CI: 0.97-0.99), running (OR: 0.99; 95%CI: 0.98-0.99), high-intensity running (OR: 0.98; 95%CI: 0.97-0.99), total accelerations (OR: 0.99; 95%CI: 0.98-0.99), total decelerations (OR: 0.98; 95%CI: 0.96-0.99), high-intensity accelerations (OR: 0.96; 95%CI: 0.95-0.99), and high-intensity decelerations (OR: 0.98; 95%CI: 0.97-0.99). The results of Study 4 indicated that the anaerobic threshold was correlated with high speed running (r = 0.52, p < 0.01) and sprinting (r = 0.53, p < 0.01) among side players (e.g., FBs and WMs). For central players (e.g., CDs, CMs, and FWs), the aerobic threshold was correlated with the total distance covered (r = 0.47, p < 0.05), low-intensity running (r = 0.49, p < 0.05), and running (r = 0.39, p < 0.05). The results of this doctoral thesis show that (i) increased MRP may directly provoke increased soccer match performance, (ii) an increased weekly external training load may provoke increased MRP, (iii) an increased weekly external training load may negatively affect match outcomes in subsequent matches, and (iv) increased aerobic performance may provoke increased MRP. These findings offer new knowledge on factors affecting running performance in elite-level soccer, consequently enabling soccer coaches to design soccer-specific training programs aiming to optimize the whole training process and maximize player performance. In addition, since the MRP of soccer players competing in the Croatian first division was, for the first time, analysed, this doctoral thesis ultimately provides a detailed understanding of the physical demands placed on Croatian elite-level soccer players during matches and training. Glavni cilj ove doktorske disertacije bio je istražiti čimbenike koji imaju snažnu teorijsku pozadinu za povezanost s trkačkim performansama u nogometu, a koji nisu dovoljno istraživani među profesionalnim igračima elitne razine natjecanja. Konkretno, Studija 1 imala je za cilj ispitati moguću povezanost između trkačkih performansi i nogometnih performansi na utakmicama; Studija 2 imala je za cilj ispitati moguće povezanost između trkačkih performansi tijekom utakmica i treninga (tjedno vanjsko trenažno opterećenje); Studija 3 je imala za cilj ispitati moguću povezanost između tjednog vanjskog trenažnog opterećenje i ishoda utakmice; Studija 4 je imala za cilj ispitati moguću povezanost između različitih direktnih mjera aerobnih performansi (maksimalni primitak kisika, anaerobni i aerobni prag) i trkačkih performansi na utakmici. Istraživanja su provedena na profesionalnim igračima iz jedne momčadi koja se natjecala na najvišem rangu državnog nogometnog natjecanja u Hrvatskoj. Svi podaci o trkačkim performansama prikupljeni su s treninga i službenih utakmica u sezonama 2018/2019 i 2019/2020 koristeći tehnologiju globalnog sustava za pozicioniranje (Optim-Eye S5 & X4, Catapult, Melbourne, Australija). Trkačke performanse igrača su klasificirane u pet skupina prema njihovim pozicijama u igri: središnji braniči, bekovi, središnji vezni, krilni vezni i napadači. Trkačke performanse su uključivale: ukupnu prijeđenu udaljenost, udaljenost prijeđenu u različitim zonama trčanje: hodanje, kaskanje, nisko intenzivno trčanje, trčanje, trčanje velikom brzinom, sprint, visoko intenzivno trčanje, ukupan broj akceleracija, broj visoko intenzivnih akceleracija, ukupan broj deceleracija, broj visoko intenzivnih deceleracija. Rezultati Studije 1 pokazali da postoji značajna povezanost između trkačkih performansi i nogometnih performansi determiniranih InStat Indeksom za igrače na određenim igračkim pozicijama. Konkretno, InStat Index bio je povezan s trčanjem (r = 0.42, p = 0.03) i visoko intenzivnim akceleracijama (r = 0.49, p = 0.01) kod središnji braniča, deceleracijama kod bekova (r = −0.43, p = 0.04) i sprintom kod napadače (r = 0.80, p = 0.02). Rezultati Studije 2 pokazali su da postoji značajna povezanost između visoko intenzivnih akceleracija (r = 0.42, p = 0.01) i visoko intenzivne deceleracija (r = 0.52, p = 0.01) na treninzima i na utakmicama kod bekova. Kod središnji veznih postojala je značajna povezanost između trčanja (r = 0.52, p = 0.01), trčanja velikom brzinom (r = 0.56, p = 0.01), sprinta (r = 0.64, p = 0,01), visoko intenzivnih akceleracija (r = 0.59, p = 0.01) i visoko intenzivnih deceleracija (r = 0.52, p = 0.01) na treninzima i na utakmicama. Kod središnji braniča postojala je značajna povezanost između visoko intenzivnih akceleracija (r = 0.48, p = 0.02), trčanja (r = 0.51, p = 0.02) i trčanja velikom brzinom (r = 0.47, p = 0.03) na treninzima i na utakmicama. Rezultati Studije 3 pokazali su da je ishod utakmice bio negativno povezan s tjednom količinom: ukupnog trčanja (OR: 0.98; 95%CI: 0.98-0.99), trčanja niskim intenzitetom (OR: 0.99, 95%CI: 0.97-0.99), trčanja (OR: 0.99; 95%CI: 0.98-0.99), trčanja visokim intenzitetom (OR: 0.98; 95%CI: 0.97-0.99), akceleracija (OR: 0.99; 95%CI: 0.98-0.99), deceleracija (OR: 0.98; 95%CI: 0.96-0.99), visoko intenzivnih akceleracija (OR: 0.96; 95%CI: 0.95-0.99) i visoko intenzivnih deceleracija (OR: 0.98; 95%CI: 0.97-0.99). Rezultati Studije 4 pokazali su da postoji značajna povezanost između anaerobnog praga i trčanja velikom brzinom (r = 0.52, p < 0.01) i sprinta (r = 0.53, p < 0.01) kod igrača koji igraju na vanjskim pozicijama (bekovi i krilni vezni). Kod igrača koji igraju na centralnim pozicijama (središnji braniči, središnji vezni i napadači) postojala je značajna povezanost između aerobnog praga i ukupne prijeđene udaljenosti (r = 0.47, p < 0.05), trčanja niskim intenzitetom (r = 0.49, p < 0.05) i trčanja (r = 0.39, p < 0.05). Rezultati ove doktorske disertacije pokazuju da (i) veće trkačke performanse na utakmicama mogu potaknuti bolje nogometne performanse, (ii) veće tjedno vanjsko trenažno opterećenje može potaknuti veće trkačke performanse na utakmicama, (iii) veće tjedno vanjsko trenažno opterećenje može negativno utjecati na ishod utakmice, (iv) bolje aerobne performanse mogu potaknuti veće trkačke performanse na utakmicama. Ovi nalazi pružili su nova saznanja o faktorima koji utječu na trkačke performanse u nogometu elitne razine, što posljedično može omogućiti nogometnim trenerima kreiranje trenažnih programa koji mogu optimizirati cjelokupni proces treninga i maksimizirati učinak igrača na utakmicama. Osim toga, s obzirom da su u ovome istraživanju prvi puta analizirane trkačke performanse nogometaša najvišeg ranga natjecanja u Hrvatskoj, ova doktorska disertacija u konačnici omogućuje detaljno razumijevanje fizičkih zahtjeva s kojima se susreću elitni nogometaši tijekom utakmica i treninga u Hrvatskoj.

Cilj je bio identificirati i objasniti razlike između pobjednika i poraženih elitnih kickboksača te analizirati razlike u pojavnostima primjenjivanih TE-TA struktura u natjecateljskim sezonama u razdoblju od 1995. do 2012. Uzorak se sastojao od mečeva sa završnih eliminacijskih turnira u discipline K-1 za najboljih šesnaest boraca. Prethodno definirani uzorak borbi u disciplini K-1 bio je promatran putem videozapisa te su se po strogo definiranom protokolu evidentirala pojavljivanja definiranih varijabli. Po završetku navedenog postupka frekvencije su bile zapisane u formi prikladnoj za daljnju multivarijatnu analizu. U skladu s ciljem, bile su definirane nestandardne situacijske varijable u kickboxingu te je određena i interpretirana njihova latentna struktura. Nadalje, provedena je strukturalna analiza u elitnom kickboxingu, kao i analiza utjecaja primjenjivanih tehnika i taktika na ishod borbe. Također, pokušalo se definirati model strukturalne efikasnosti vrhunskog natjecatelja kroz godine. Između pobjednika i poraženih boraca detektirane su statistički značajne razlike u korištenju tehnika direkta u glavu stražnjom rukom iz kretanja prema naprijed i stava u mjestu s ponderom 2 (pun pogodak). Negativna korelacija pronađena je u korištenju obrambenih tehnika od udarca nogom u stavu u mjestu i kretanja unatrag te od udarca koljenom iz stava u mjestu. Između pobjednika i poraženih također je utvrđena i statistički značajna razlika u nizovima frekvencija, tzv. serijama, na razini od dvije spojene tehnike u smislu ručne blokade udarca rukom iz stava u mjestu i ručne blokade udarca nogom. Nije pronađen logičan trend promjena korištenja tehnika prema godinama natjecanja kod pobjednika, iako su se povremeno javljale statistički značajne promjene. Sustav tehničko-taktičke strukture moguće je reducirati na manji broj latentnih dimenzija. Iz kretanja prema naprijed plasirano je više udaraca nego iz svih drugih kretanja zajedno, dok je uzajaman postotak uspješnosti pogađanja bio najmanji. The goal was to identify and explain the differences between winners and losers of elite kickboxers and to analyse the differences in the manifestations of applied TE-TA structure during the competitive season 1995 - 2012. The sample consisted of matches held at the K1 final elimination tournament for the top sixteen fighters. Predefined samples of K-1 fights had been examined through the video and appearance of defined variables had been recorded under strictly defined protocol. Subsequently, the frequency was written down in a form suitable for further multivariate analysis. In accordance with the purpose, nonstandard situational variables were defined in kickboxing and their latent structure was determined and interpreted. Furthermore, elite kickboxing structural analysis was conducted and the impact of applied techniques and tactics on the final outcome of the fight was defined. An attempt to define the model of superior competitors’ structural efficiency through the years has also been made. Statistically significant differences were detected when comparing winners and the defeated fighters and their application of straight punch, cross moving forward and cross from stance, with assigned weight in the amount of 2 (full hit). A negative correlation was found comparing the application of defensive techniques when faced with kick from stance and moving backwards and the knee kick from stance. Statistically significant differences when comparing winners and the defeated fighters at the level of two combined techniques, namely hand block from punch in stance and hand block from kick, were also found in terms of array of frequencies, so called series. No logical trend was found in terms of potentially changed patterns in application of techniques for each year the competition was held from the aspect of winners. However, statistically significant changes have occasionally been detected. The overall structure of technical—tactical elements can be reduced to a smaller number of latent variables. Number of punches applied when moving forward exceeds the total number of punches applied from all the other moving directions.

Osnovni cilj istraživanja bio je konstrukcija novog modela kategorizacije sportaša u taekwondou koji ne ovisi isključivo o tjelesnoj masi. Cilj je temeljen na pretpostavci da neprimjerena redukcija tjelesne mase u kratkom periodu izaziva negativne posljedice po zdravlje natjecatelja. Osnovni je cilj podijeljen u tri parcijalna cilja: a) analiza redukcije tjelesne mase natjecatelja u taekwondou; b) analiza sastava tijela natjecatelja u taekwondou u različitim fazama godišnjeg natjecateljskog ciklusa; c) izrada prijedloga novog modela kategorizacije sportaša prema tjelesnoj visini. Istraživanje je obuhvatilo ukupno 795 ispitanika sudionika Prvenstva Hrvatske u taekwondou obaju spolova (m = 371, ž = 424), dobnog uzrasta od 11 do 24 godine (AS = 15.28 ± 3.41). Za potrebe realizacije osnovnog cilja istraživanja, u skladu s radnim planom i pravilima HTS-a (Hrvatskog taekwondo saveza), uzorak je podijeljen u tri subuzorka (po dobnom uzrastu): subuzorak 1 = kadeti (N = 325), subuzorak 2 = juniori (N = 247) i subuzorak 3 = seniori (N = 223). Za potrebe realizacije prvog parcijalnog cilja, istraživanje je provedeno na slučajnom uzorku od 123 ispitanika (subuzorak 4), 48 - kadeta, 45 - juniora i 30 – seniora. Također, za potrebe realizacije drugog parcijalnog cilja, istraživanje je provedeno na uzorku (subuzorak 6) od ukupno 140 ispitanika (kadeta, juniora i seniora). Ono je obuhvatilo potencijalno najkvalitetnije natjecatelje – kandidate za članstvo u reprezentaciji Republike Hrvatske koji su u prethodnoj godini, na tri kriterijska turnira, osvojili najveći broj bodova po dobnim uzrastima i težinskim kategorijama (kategorija natjecatelja po tjelesnoj masi). Za potrebe realizacije trećeg parcijalnog cilja, korišten je kompletan uzorak od 795 sportaša sudionika državnih taekwondo prvenstava Republike Hrvaske svih uzrasnih kategorija. Prikupljanje podataka provedeno je u šest faza u razdoblju od travnja 2015. do siječnja 2017. godine. Online anketiranjem prikupljeni su podaci varijabli identifikacije ispitanika. Terenskim mjerenjem, upotrebom antromopetrijskog pribora i Tanita uređaja (BC 418) za analizu sastava tijela metodom bioelektričnog otpora, prikupljeni su podaci varijabli antropološkog statusa ispitanika (sastav tijela) kako slijedi: tjelesnu masu (TM), status hidriranosti (TBW % i TBW kg - ukupna količinavode), masnu, nemasnu i mišićnu masu ispitanika. Podaci o tjelesnoj visini ispitanika prikupljeni su korištenjem antropometra. Podaci su analizirani pomoću programskog paketa „Statistica 13“ za Windows operativni sustav, a razina značajnosti postavljena je na p < 0.05. Normalitet distribucije procijenjen je korištenjem Kolmogorov-Smirnovljev (K-S) testa. Svi rezultati predstavljeni su kroz parametre deskriptivne statistike, odnosno aritmetičke sredine, postotne vrijednosti, standardne devijacije, s minimalnim i maksimalnim rezultatima. U skladu s prvim parcijalnim ciljem istraživanja, analizom redukcije tjelesne mase natjecatelja u taekwondou, izračunata je postotna vrijednost ispitanika koji su u primijenjenom upitniku pozitivno odgovorili na pitanje o redukciji tjelesne mase s ciljem pripadnosti određenoj kategoriji pred natjecanje. Nadalje, prema njihovim odgovorima o količini reducirane tjelesne mase (u kilogramima) izračunata je postotna vrijednost u odnosu na njihovu ukupnu tjelesnu masu. U skladu s drugim parcijalnim ciljem istraživanja, (Analiza sastava tijela natjecatelja u taekwondou u različitim fazama godišnjeg natjecateljskog ciklusa), primijenjen je t-test za zavisne uzorke kako bi se ispitala značajna razlika između vrijednosti u pripremnom periodu i pred samo natjecanje, kako hidracije, tako i udjela masne mase. U skladu s trećim parcijalnim ciljem istraživanja, izradom prijedloga novog modela kategorizacije sportaša po tjelesnoj visini, izračunom koeficijenta varijacije utvrđivala se homogenost ispitanika u varijabli tjelesne visine po kategorijama zasebno za službeni i novi model kategorizacije. Izračunat je postotak ispitanika koji bi prema novoj kategorizaciji po visini ostali u istoj kategoriji te onih koji bi mijenjali najviše jednu susjednu kategoriju. Za potvrdu homogenosti ispitanika, izračunat je prosječan koeficijent varijacije (CV %) u tjelesnoj visini zasebno po modelima kategorizacije. Procedura izrade novog modela kategorizacije obuhvatila je određivanje „zlatne sredine“, odnosno granice dviju centralnih kategorija (LI - Light; WE - Welter). Ista je određena prema rezultatima prosječnih vrijednosti visine određene uzrasne kategorije i spola. Nakon toga izračunati su rasponi unutar pojedinih uzrasnih kategorija, čime su se dobili najniži i najvišiispitanici u pojedinom uzrastu. Kako se očekuje da će se visina u pojedinoj uzrasnoj kategoriji distribuirati po normalnoj razdiobi, odnosno da će najveći broj ispitanika biti koncentriran oko prosječne vrijednosti, ideja da rasponi visina svih kategorija budu isti nije se činila prihvatljivom. U tom bi se slučaju velika većina natjecatelja natjecala u središnje tri ili četiri kategorije, a u ostalim kategorijama imali bi manji broj natjecatelja bez prave konkurencije. S namjerom povećanja konkurentnosti, novim modelom predloženo je da središnje kategorije, gdje je ujedno najveća koncentracija natjecatelja, imaju najmanji raspon u visini (primjerice 3 cm). Taj se raspon prema distalnim kategorijama povećava (primjerice do 5 cm) čime se, sukladno teoriji normalne raspodjele, postiže ujednačavanje broja natjecatelja po kategorijama pojedinog uzrasta. Rezultati su pokazali da se redukcija tjelesne mase u pravilu realizira u neadekvatnom i po zdravlje štetnom kratkom vremenskom periodu neposredno prije natjecanja, čime se hidriranost organizma pojedinaca snižava na zdravstveno neprimjerenih 28.46 % u kadetskom, 39.52 % u juniorskom te 50.39 % u seniorskom uzrastu. Temeljem prikazanih rezultata (Tablica 1) može se zaključiti da natjecatelji u prosjeku reduciraju 3.67 ± 2.03 % ukupne tjelesne mase u periodu kraćem od sedam dana prije natjecanja, dok pojedinci reduciraju do 6 kilograma, odnosno 12.79 % ukupne mase u periodu kraćem od sedam dana. Rezultati t-testa za zavisne uzorke (Tablica 8) pokazali su kako postoji statistički značajna razlika između prosječne razine hidracije ispitanika u pripremnom periodu i prosječne razine hidracije pred natjecanje. Ista je razlika analizirana u postotnim (t = -9.69, p = 0.00) i u apsolutnim vrijednostima tjelesne mase (t = -3.52) te su u oba slučaja rezultati pokazali statistički značajnu razliku, odnosno smanjene hidracije pred natjecanje. Za razliku od dosadašnjih prijedloga kategoriziranja sportaša, koji su se bazirali na proizvoljno određenim rasponima visina ili na odnosima tjelesne visine i mase pojednih kategorija, iznimnu znanstvenu i pragmatičnu vrijednost novom modelu daje činjenica da je razvijen i temeljen na analizi stvarnih podataka prikupljenih od sudionika državnog prvenstva u Republici Hrvatskoj u kadetskom, juniorskom i seniorskom uzrastu.Predloženi novi model kategorizacije neposredno homogenizira razlike u visini unutar kategorija na maksimalnih 3 do 5 centimetara po kategoriji, a posredno se očekuje da smanji razlike unutar pojedine kategorije i u drugim longitudinalnim dimenzijama skeleta (dužina noge i stopala i sl.) koje sukladno zaključcima brojnih istraživanja predstavljaju značajnu antropometrijsku prednost u uspješnosti u takwondou. Slijedom navedenog, novi model predlaže kategorizaciju sportaša po sljedećim kategorijama temeljenim na kriteriju tjelesne visine kako slijedi: Kadetkinje (10 kategorija u cm): Fin (≤143), Fly (143.1-148), Bantam (148.1-152), Feather (152.1-156), Light (156.1-159), Welter (159.1-162), Light middle (162.1-166), Middle (166.1-170) Light heavy (170.1-175), Heavy (>175); Kadeti (10 kategorija u cm): Fin (≤143), Fly (143.1-148), Bantam (148.1-153), Feather (153.1- 157), Light (157.1-160), Welter (160.1-163), Light middle (163.1-167), Middle (167.1-172), Light heavy (172.1-177), Heavy (>177); Juniorke (10 kategorija u cm): Fin (≤153), Fly 153.1-157), Bantam (157.1-161), Feather (161.1- 164), Light (164.1-167), Welter (167.1-170), Light middle (170.1-173), Middle (173.1-177) Light heavy (177.1-181), Heavy (>181); Juniori (10 kategorija u cm): Fin (≤161), Fly (161.1-165), Bantam (165.1-169), Feather (169.1- 172), Light (172.1-175), Welter (175.1-178), Light middle (178.1-181), Middle (181.1-185), Light heavy (185.1-189), Heavy (>189); Seniorke (8 kategorija u cm): Fin (≤158), Fly (158.1-162), Bantam (162.1-166), Feather (166.1- 170), Light (170.1-174), Welter (174.1-178), Middle (178.1-182), Heavy (>182); Seniori (8 kategorija u cm): Fin (≤169), Fly (169.1-173), Bantam (173.1-177), Feather (177.1- 181), Light (181.1-185), Welter (185.1-189), Middle(189.1-193), Heavy (>193).Usporedbom vrijednosti rezultata koeficijenta varijacije u tjelesnoj visini između službenog modela kategorizacije (CV TV % = 2.70) i novog modela kategorizacije (CV TV % = 0.71), može se zaključiti da primjena novog modela kategorizacije skoro četvrostruko homogenizira ispitanike na način da je maksimalni raspon tjelesne visine s izmjerenih 29 cm reduciran na maksimalnih 5 cm i manje unutar pojedine kategorije, dok su nazivi i broj kategorija po uzrastima ostali isti kao i u službenom modelu koji se trenutno primjenjuje. Stručni doprinos rada ogleda se u činjenici da bi primjena novokonstruiranog modela kategorizacije po tjelesnoj visini trebala smanjiti broj natjecatelja koji se, manipulirajući tjelesnom masom, natječu u uvjetima smanjenih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti i narušenog zdravstvenog statusa. Nadalje, primjena novog modela kategorizacije smanjila bi razlike po kategorijama u tjelesnoj visini kao jednom od faktora uspješnosti te omogućila sportašima da se usredotoče na tehničke i taktičke zadatke pripreme i natjecanja umjesto da se brinu hoće li „proći vagu“. Za očekivati je da novi model posredno utječe i na: a) povećanje konkurencije u deficitarnim kategorijama; b) atraktivnost i neizvjesnost samih borbi; c) smanjenje ozljeda; d) poboljšanje kompletnog zdravstvenog statusa sportaša. Sve navedeno potrebno je dodatno potvrditi budućim istraživanjima. Prednost modela jest što je zadržan postojeći broj kategorija tako da nisu potrebne radikalnije izmjene natjecateljskog i kvalifikacijskog taekwondo sustava. Osnovni nedostatak provedenog istraživanja, koji bi izvedenim zaključcima dao dodatnu težinu, predstavljala je nemogućnost provedbe mjerenja u strogo kontroliranim uvjetima koji uključuju analizu unosa hrane i tekućine te činjenica da bi istraživanje trebalo ponoviti na širem međunarodnom uzorku ispitanika koji bi omogućio kreiranje novog modela kategorizacije primjenjivog na globalnoj svjetskoj razini. Na kraju treba reći da dobiveni rezultati, izvedeni zaključci i predloženi model ne predstavljaju konačno rješenje, već znanstveno utemeljeno ishodište koje otvara mogućnosti budućih istraživanja kojima bi trebalo prikupiti podatke na globalnom uzorku taekwondoa, ali i sportaša drugih sportova. Budućim istraživanjima i organizacijom natjecanja, na kojima bi se sportašinatjecali kategorizirani po novokonstruiranom modelu, potrebno je testirati predloženi model i donesene zaključke s posebnim naglaskom na analizu razlika rezultatske uspješnosti pojedinaca i stupanja ozljeđivanja između službenog i novog modela kategorizacije. The basic aim of the research was the construction of a new model of athlete categorization in taekwondo that does not depend solely on the body mass. The aim was based on the premise that inadequate reduction of body mass in a short time causes negative consequences for the sake of the competitor. The basic goal was divided into three partial goals: a) analysis of body weight reduction in taekwondo; b) analysis of competitors’ body composition in taekwondo at various stages of the annual competitive cycle; c) a proposal of a new model of athlete categorization by body height. The survey included 795 participants of the Croatian Championships in Taekwondo, both sexes (371 male and 424 female), ages 11 to 24 (Mean = 15.28 ± 3.41). For the purposes of the realization of the main research objective, the sample was divided into three sub samples (by age): sub sample 1 = cadets (N = 325), sub sample 2 = juniors (N = 247) and sub sample 3 = senior (N = 223), in accordance with the work plan and the rules of Croatian Taekwondo Association. For the purposes of realization of the first partial goal, the study was conducted on a random sample of 123 subjects (sub sample 4): 48 - cadet, 45 - junior and 30 - seniors. For the purpose of realization of the second partial goal of the research, a sample (sub sample 5) was conducted from a total of 140 respondents (cadet, junior and senior). The survey encompassed potentially the highest-quality competitors - the candidates for national taekwondo team who won the highest number of points by age and category in the previous year on the 3 criterion tournaments. For the purpose of realizing the third partial goal the complete sample of 795 athletes participating in the state taekwondo championships was used. Data collection was carried out in 6 phases over the period from April 2015 to January 2017. On-line questionnaire survey data variables were collected. The field measurements using the anthropomorphic equipment and the Tanita device (BC.418) for the body composition analysis by the bioelectric resistance method included data on the variables of anthropological status of the athletes (body composition) as follows: Body mass (TM), hydration status (TBW% and TBW kg - totalamount of water), fat, fat free and muscle mass of the examinee. Data on body height were collected using anthropometers. The data were analyzed using the "Statistics 13.0" program package for the Windows operating system, and the level of significance was set at p < 0.05. The distribution normality was estimated using the Kolmogorov-Smirnov (K-S) test. All results were presented through the parameters of descriptive statistics, that is, arithmetic mean, percentage values, and standard deviations, with minimal and maximum results. According to the first partial objective of the study, analyzing the weight reduction of the competitors in Taekwondo, the percentage of respondents who answered questionnaire about body weight reduction in order to belong to a certain category before the competition was calculated. Furthermore, according to their responses to the amount of reduced body mass (in kg), the percentage relative to their weight was calculated. In accordance with the second partial aim of the study (Analysis of body composition of competitors in taekwondo at different phases of the annual competitive cycle), t test for dependent samples was tested to investigate a significant difference between the values in the preparation period and before competition, both hydration and fat mass percentage. In accordance with the third partial aim of the research, the results of the new model of athlete categorization by body height, by calculating the coefficient of variation we determined the homogeneity of the respondents in the body height variables by categories separately for the official and the new model of categorization. The percentage of respondents who were to be ranked in the same category by the new category and those that would change most of an adjacent category would be calculated. The procedure for creating a new model of categorization included the definition of "gold environment", i.e. the boundaries of two central categories (LI - Light; WE - Welter). The same was determined by the results of average values of the height of a certain age category and sex. After that, we calculated the ranges within the individual age categories, giving the lowest and the highest number of respondents in each age group. Since it is expected that the height in a given age category will be distributed by normal distribution, i.e. that the largest number ofrespondents will be concentrated around the average value, the idea that the ranges of height of all categories be the same did not seem to be reasonable. In this case, the majority of competitors would compete in the central 3 or 4 categories, and in the other categories they would have fewer competitors without real competition. With the intention of increasing the competitiveness of the new model we have suggested that the central categories, where the highest concentration of competitors is, have the smallest range in height (for example 3 cm). This range increases towards distal categories (for example, up to 5 cm), which, according to the normal distribution theory, achieves the equalization of the number of competitors per category of individual age. The results showed that body mass reduction was generally realized in inadequate and unhealthy short period of time just before the competition, which reduces the hydration rate of the individual by 28.46 % in the cadet, 39.52 % in the youth and 50.39 % in the elderly. Based on the results presented, we can conclude that competitors on average reduce 3.67 ± 2.03 % of total body mass in less than 7 days prior to the competition, whereas individuals reduce up to 6 kg or 12.79 % of total body mass in a period shorter than 7 days. The t-test scores for the dependent samples showed that there was a statistically significant difference between the average hydration level of the examinees during the preparation period and the average level of hydration before the competition. The same difference was analyzed in percentage (t = -9.69), p = 0.00) and in absolute mass (t = -3.52) and in both cases the results showed statistically significant difference or decreased hydration before competition. Unlike current categorization proposals, where athletes were categorized on arbitrarily determined ranges of height or on the relationship between the height and weight of each category, the exceptional scientific and pragmatic value for the new model is the fact that it was developed and based on an analysis of actual data collected by the state championship participants in the Republic of Croatia in cadet, junior and senior age. The proposed new model of categorization directly homogenizes the differences in the height within the category to a maximum of 3-5 cm per category, and it is indirectly expected to reduce the differences within the category in other longitudinal dimensions of the skeleton(length of legs and feet and similar) which, according to the conclusions of numerous researches, have a significant anthropometric advantage for success in taekwondo. Consequently, this new model suggests categorizing athletes according to the following categories based on the body height criterion as follows: Cadet female (10 categories in cm): Fin (≤143), Fly (143.1-148), Bantam (148.1-152), Feather (152.1-156), Light (156.1-159), Welter (159.1-162), Light middle (162.1-166), Middle (166.1- 170), Light heavy (170.1-175), Heavy (>175); Cadet male (10 categories in cm): Fin (≤143), Fly (143.1-148), Bantam (148.1-153), Feather (153.1-157), Light (157.1-160), Welter (160.1-163), Light middle (163.1-167), Middle (167.1- 172), Light heavy (172.1-177), Heavy (>177); Junior female (10 categories in cm): Fin (≤153), Fly 153.1-157), Bantam (157.1-161), Feather (161.1-164), Light (164.1-167), Welter (167.1-170), Light middle (170.1-173), Middle (173.1-177) Light heavy (177.1-181), Heavy (>181); Junior male (10 categories in cm): Fin (≤161), Fly (161.1-165), Bantam (165.1-169), Feather (169.1-172), Light (172.1-175), Welter (175.1-178), Light middle (178.1-181), Middle (181.1- 185), Light heavy (185.1-189), Heavy (>189); Senior female (8 categories in cm): Fin (≤158), Fly (158.1-162), Bantam (162.1-166), Feather (166.1-170), Light (170.1-174), Welter (174.1-178), Middle (178.1-182), Heavy (>182); Senior male (8 categories in cm): Fin (≤169), Fly (169.1-173), Bantam (173.1-177), Feather (177.1-181), Light (181.1-185), Welter (185.1-189), Middle (189.1-193), Heavy (>193). By comparing the values of the coefficient of variation in the body height between the official model of categorization (CV % = 2.70) and the new model of categorization (CV % = 0.71) we can conclude that the application of the new model of categorization homogenizes the respondents almost 4 times better in a way that the maximal range of body height of 26 cm is reduced to maximal 5 cm and less within a particular category, while the names and number of categories by age are the same as in the official model that is currently being applied.The professional contribution of the work is reflected in the fact that the application of a newlyconstructed model of categorization according to body height should reduce the number of body-manipulated competitors competing in conditions of reduced motor and functional abilities and impaired health status. Further, the application of a new categorization model would reduce the differences in body height as one of the factors of success and allow athletes to focus on technical and tactical preparation and competition tasks instead of taking care of the "passing the scale". The new model is expected to have a direct impact on: a) increasing competition in deficit categories, b) attractiveness and uncertainty of the struggle itself, c) reducing injuries, d) improving the overall health status of athletes, all that needs to be further confirmed by future research. The advantage of the model is that it maintains the existing number of categories so there is no need for more radical changes to the competitive and qualifying taekwondo system. The main shortcoming of the study, which would make the conclusions more weighty, is the impossibility of carrying out measurements under strictly controlled conditions involving the analysis of food intake and fluids, and the fact that research should be repeated on a wider international sample of respondents that would allow the creation of a new model of the applicable categorization globally. Finally, it should be said that the results obtained, the conclusions drawn and the proposed model do not represent the ultimate solution, but a scientifically based starting point that opens up the possibilities of future research that should collect data on a global sample of taekwondo as well as other athletes. Future research and organization of competitions according to the newly-built model should test the proposed model and conclusions drawn with a special emphasis on the analysis of the differences between the resultant performance of individuals and the occurrence of injury between the official and the new model of categorizationtežinske kategorije

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika antropoloških značajki između baseball igrača u RH koje smo dijelili prema pozicijama u igri, te utjecaja antropoloških značajki na igračku kvalitetu. U svrhu utvrđivanja antropološkog statusa istraživanje je obuhvaćalo morfološke karakteristike, bazičnu motoriku, specifičnu motoriku za baseball i psihosocijalne karakteristike ispitanika. Istraživanje je provedeno na 71 baseball igraču, koje smo podijelili u 4 grupe : grupu 1 su činili bacači (pitchers), grupu 2 hvatači (catchers), grupa 3 su bili igrači unutarnjeg polja (igrači 2 baze, igrači 3 baze i međubazni igrači) i grupa 4 su bili igrači vanjskoga polja (outfield) i igrači prve baze. Igrače smo također podijelili i prema igračkoj kvaliteti, odnosno prema tome pripadaju li igrači široj reprezentativnoj selekciji ili ne pripadaju. Promatrajući razlike između grupa kod morfoloških karakteristika ustanovljene su razlike samo u dvije varijable i to kod tjelesne visine i opsega nadlaktice u fleksiji. Bacači (pitchers) su se pokazali kao najviši igrači u ekipi, i kao igrači koji imaju najveći opseg nadlaktice u fleksiji. Analizirajući morfološke karakteristike igrača ovisno o igračkoj kvaliteti ustanovljeno je da kvalitetnije igrače karakteriziraju više vrijednosti u sljedećim morfološkim varijablama: tjelesna visina, tjelesna težina, dužina ruke i noge, opseg nadlaktice u fleksiji, dijametar ručnoga zgloba, dok manje kvalitetni igrači imaju obilježja endomorfije. Promatrajući razlike između grupa kod testova bazične motorike ustanovljene su razlike kod testova: koraci u stranu, osmice sa sagibanjem, taping rukom, skok u dalj iz mjesta, bacanje medicinke iz ležećeg položaja i sprint na 20 metara. Bacači (pitchers) i hvatači (catchers) su se pokazali najbolji u testovima bazične motorike. Bacači (pitchers) su imali najbolje rezultate u testovima: koraci u stranu, skok u dalj iz mjesta i bacanje medicinke iz ležećeg položaja, dok su najbolje rezultate u testovima osmice sa sagibanjima, taping rukom i trčanje na 20 metara imali hvatači (catcher). Opservacijom testova bazične motorike, ovisno o igračkoj kvaliteti, ustanovljeno je da kvalitetnija skupina igrača ima bolje rezultate u većini testova, a to su: koraci u stanu, osmice sa sagibanjem, pretklon u sjedu, taping rukom, skok u dalj iz mjesta, bacanje medicinke iz ležećeg položaja i sprint na 20 metara. Promatrajući razlike između grupa kod testova specifične motorike ustanovljene su razlike kod većine u trčanju po bazama (osim trčanja do 1 baze), brzini bacanja baseball loptice i brzini udaranja baseball loptice palicom. Bacači (pitcher) su se pokazali o najbolji u svim testovima specifične motorike u odnosu na druge grupe. Analizirajući testove specifične motorike u odnosu na igračku kvalitetu ustanovljeno je da svi testovi osim trčanja do 1 baze imaju utjecaj na zadani kriterij, odnosno da su kvalitetniji igrači bolji u ovim testovima od manje kvalitetnih igrača. Analizom Eysenckove temeljne crte ličnosti igrača nisu pronađene nikakve razlike između zadanih grupa, kao ni utjecaj na igračku kvalitetu. Promatranjem sociološkoga statusa igrača primjećuje se da kvalitetniji igrači imaju duži igrački staž, odnosno dulje treniraju od manje kvalitetnih igrača. Takvi rezultati su u skladu s dosadašnjim istraživanjima koja ukazuju na važnost dugotrajnog ustrajnog vježbanja koje dovodi do uspjeha u sportu (Ericson, 1993). Također, u ovom istraživanju je primijećeno da su za vrijeme igranja baseballa kvalitetniji igrači više podložniji ozljedama. Kako su to igrači koji za svoje ekipe uglavnom igraju u početnoj postavi, za očekivati je da će zbog većeg broja utakmica biti podložniji ozljedama od onih igrača koji povremeno ili nikako ne ulaze u igru. Sumiranjem svih rezultata antropološkog statusa u ovom istraživanju dobiva se slika kolika je svaka karakteristika igrača, te se ne može temeljem jedne karakteristike raditi predikcije za uspješnost u baseballu ili utvrditi razlike među pozicijama u igri. Stoga objašnjenja treba tražiti u cjelovitosti sportaševa potencijala, a ne u izoliranim antropološkim karakteristikama. Ključne riječi: ja, razlike, igračka kvaliteta. This research paper has been conducted with the goal of determining different anthropological features between baseball players in the Republic of Croatia grouped by positions in the game and the impact of anthropological features to the quality of the players. To better determine the anthropological status this research has included morphological characteristics, basic motor skills, specific baseball motor skills and phycho-socialogical characteristics. Research was conducted on 71 baseball players which were grouped into four groups: group O consisting of only pitchers, group 1 consisting of only catchers, group 2 consisting of infield players (second base players, third base players and shortstops) and group 3 consisting of outfield and first base players. The players were organized according to player quality to determine whether they belong to a wide national selection or not. By analyzing the difference of morphological characteristics between groups it has been determined that there is a difference only among two variables, that being between body height and upper arm circumference in flexion. What has been proven is that pitchers are usually the tallest players and have the greatest upper arm circumference in flexion. Analyzing the morphological characteristics of the players, depending on the players quality it has been determined that better players have higher measurements in the following morphological variables: body height, body weight, arm and leg length, circumference of the upper arm in flexion, wrist diameter, while lesser quality players have endomorphic features. Analyzing the different results of basic motor skills among the different groups, tests have determined that there are differances in: side stepping, 8 with bow, hand tapping, standing broad jump, throwing the medicine ball from the lying position and 20 meter sprint. Pitchers and catchers have shown the best results in basic motor skills while pitchers showed the best results in side stepping, standing broad jump and throwing the medicine ball from the lying position, while the best results in 8's with bows, hand tapping and 20 meter sprints had the catchers. By observing the basic motor skill tests according to the quality of the player the tests show that the better quality players produce better results in most of the tests which are: side stepping, , 8 with bow, seated straddle stretch, hand tapping, standing broad jump, throwing the medicine ball from the lying position and 20 meter sprint. Tests for specific motor skills (with the exception of running to the first base) show that most base running testes – velocity of the thrown ball and the velocity of the ball being hit, show differences among the groups. Pitchers have produced the best results in all tests for specific motor skills compared to any other group. An analysis of the test results for 7 specific motor skills compared to the quality of players, have proved that all tests except running to the first base have an influence on the required criteria. More qualified players have shown better results than the players of lesser quality. By analyzing Eysenck's basic personality traits, no differences were found between the set groups, as we as no influence to the player’s quality. By observing the sociological status of players we notice that better players have longer playing time, or longer training to that of players of lower quality. As this is a survey conducted on a senior population, it is logical that most of the players who have trained for longer are of higher quality and therefore play for the national team. In this study we also note that better quality players are often injured more while playing a game. They are in the main line up and it is expected that because of the larger number of games they will be more susceptible to injuries as opposed to players who rarely participate. By summarizing the results of the anthropological status of this study case, we get a clearer picture of the characteristics required and how they are all important, and that in turn we cannot predict the success in baseball or determine the differences by positions. Therefore, an explanation should be sought in the integrity of the baseball player's potential and not in isolated anthropological characteristics.

Osnovni cilj ovog rada bio je utvrditi morfološku, funkcionalnu i dinamičku asimetriju kod judaša i judašica različite natjecateljske i tehničke uspješnosti. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 38 judaša prosječne dobi od 22.1±2.6 godine, i 28 judašica prosječne dobi od 21.0±2.3 godine mlađeg seniorskog i seniorskog uzrasta. Oba uzorka ispitanika su podijeljena u dvije skupine s obzirom na natjecateljsku uspješnost i tehničku uspješnost. Natjecateljska uspješnost je utvrđena putem službene rang liste Hrvatskog judo saveza, a tehnička uspješnost putem ekspertnog mišljenja trojice trenera-izbornika. Uzorak varijabli sačinjavalo su 22 testa koja su podijeljena u tri skupine: za procjenu morfološke asimetrije primijenjeno je 11 antropometrijskih karakteristika (morfoloških mjera) koje su se mjerile na lijevoj i desnoj strani tijela, za procjenu funkcionalne asimetrije primijenjena su 2 testa koja procjenjuju spretnost ruke, te za procjenu dinamičke asimetrije primijenjeno je 9 motoričkih testova, od kojih su dva novo-konstruirana, izmjerenih posebno na lijevoj i posebno na desnoj strani tijela. Koeficijenti asimetrije u svim varijablama, osim varijabli EHI , izračunati su temeljem matematičke jednadžbe. Za utvrđivanje postavljenih ciljeva i ispitivanje hipoteza ovog rada korištene su sljedeće metode obrade podataka: utvrdili su se deskriptivni i distribucijski statistički parametri za sve varijable, metrijske karakteristike novokonstruiranog upitnika i testova (Cronbach alfa, Inter-item interkorelacija, Test-retest), T-test, diskriminacijska analiza, faktorska analiza. Glavna saznanja ovog rada su: 1) morfološka asimetrija: utvrđene su razlike u nekim koeficijentima za procjenu morfološke asimetrije između četiri sub-uzorka judaša i judašica koji su dobiveni putem kriterija natjecateljske i tehničke uspješnosti. Radilo se o statistički značajnim razlikama u koeficijentima za procjenu asimetrije u opsegu lijeve i desne nadlaktice u kontrakciji (KA AONF), te u opsegu lijevog i desnog ručnog zgloba (KA AORZ) na sub-uzorcima manje uspješnih judaša i manje uspješnih judašica i manje kvalitetnih judaša i manje kvalitetnih judašica. Na uzorku judaša, primijenjenom faktorskom analizom, dobivene su po tri latentne dimenzije na lijevoj i desnoj strani tijela, dok su na uzorku judašica, dobivene po dvije latentne dimenzije. Diskriminacijskim analizama utvrđeno je razlikovanje u morfološkim latentnim strukturama lijeve i desne strane tijela samo između sub-uzorka uspješnih i manje uspješnih judaša na obje strane tijela, gdje razlikovanju najviše doprinose latentne dimenzije volumena lijeve i desne strane tijela (VOLUML - faktor volumena lijeve strane tijela i VOLUMD - faktor volumena desne strane tijela). 2) funkcionalna asimetrija: između sub-uzoraka uspješnih i manje uspješnih judaša utvrđene su razlike u jednom koeficijentu za procjenu funkcionalne asimetrije KA EHI (razlika u preferiranju lijeve i desne ruke). Na svim ostalim subuzorcima koji su se dobili putem natjecateljske i tehničke uspješnosti, nije utvrđeno razlikovanje u primijenjenim varijablama procjenu spretnosti lijeve i desne ruke. 3) dinamička asimetrija: utvrđene su razlike u nekim koeficijentima za procjenu dinamičke asimetrije između svih sub-uzoraka koji su dobiveni putem kriterija natjecateljske uspješnosti, dok na četiri sub-uzorka dobivenih putem kriterija tehničke uspješnosti te razlike dobivene su između samo dva sub-uzorka. Varijabla KA MIUSD (razlika u izdržaju nogom u sjedu između lijeve i desne noge) diferencira međusobno sve subuzorke dobivene prema kriteriju natjecateljske uspješnosti. Uz varijablu KA MIUSD, diferencijaciji između promatranih sub-uzoraka pridonose i varijable KA MCJN (razlika u broju čučnjeva između lijeve i desne noge), KA MTAR (razlika u broju udaraca na ploču između lijeve i desne ruke), KA MTAN (razlika u broju udaraca na ploču između lijeve i desne noge), KA MMDS (razlika u maksimalnoj dinamometrijskoj sili između lijeve i desne ruke), KA MSUDJ (razlika u duljini skoka u dalj između lijeve i desne noge), KA MBK (razlika u duljini bacanja kugle između lijeve i desne strane tijela). Na uzorku judaša, primijenjenom faktorskom analizom, dobivene su dvije latentne dimenzije na lijevoj, te tri latentne dimenzije na desnoj strani tijela, dok su na uzorku judašica, dobivene po dvije latentne dimenzije. Utvrđene su razlike u motoričkoj latentnoj dimneziji FREKVL (faktor brzine frekvencije pokreta lijeve strane tijela) između sub-uzoraka uspješnih i manje uspješnih judaša, te u latentnoj dimenziji GENMOTD (faktor generalne motorike donjih desnih ekstremiteta) između subuzoraka uspješnih i manje uspješnih, te kvalitetnih i manje kvalitetnih judašica. The main aim of this study was to determine the morphological, functional and dynamic asymmetry in male and female judokas of different competitive and technical success. The sample included 38 male judokas approximately aged of 22.1 ± 2.6, and 28 female judokas approximately aged 21.0 ± 2.3. Both samples of respondents were divided in two groups with respect to competitive success and technical success. Performance success was determined by official rankings of the Croatian Judo Federation, and technical success was established through expert opinions of three national coaches. The sample of variables consisted of 22 tests divided in three groups: 11 anthropometric characteristics (morphological measurements) measured on the left and the right side of the body were applied for the assessment of morphological asymmetry, two tests assessing skills of hands were applied to assess the functional asymmetry and 9 motor tests were applied for assessment of dynamic asymmetry, whereas two are newly constructed and are used for measurements on both the left and the right side of the body. The asymmetry coefficients of all variables, except variables EHI, were calculated on the basis of mathematical equations. In order to determine the objectives and to test the hypotheses of this study, the following methods of data processing were used: descriptive and statistical distribution parameters for all variables were determined as well as metric characteristics of the newly-constructed questionnaire and tests (Cronbach’s alpha, Inter-item intercorrelation, Test-retest) Ttest, discriminant analysis, factor analysis. The main findings of the study are 1) morphological asymmetry: differences in some coefficients for assessment of morphological asymmetry between the four sub-sample of male and female judokas obtained through criteria of competitive and technical success were found. This was a statistically significant difference in the coefficients for assessment of asymmetry in the left and the right upper arm circumference in contraction (KA AONF), and in the left and the right wrist circumference (KA AORZ) on sub-samples of less successful male judokas and less successful female judokas and lower in quality male judokas and lower in quality female judokas. After applying the factor analysis, three latent dimensions of the left and the right side of the body were obtained in the sample of male judokas, whereas two latent dimensions were obtained in each sample of female judokas. Discriminant analysis indicated morphological differentiation of latent structures of the left and the right side of the body only in the sub-sample of successful and less successful judokas on both sides of the body was found, whereas the distinction is mostly contributed by latent dimensions of the volume of the left and the right side of the body (VOLUML - factor volume of the left side of the body and VOLUMD - factor volume of the right side of the body). 2) functional asymmetry: between the subsamples of successful and less successful male judokas the differences were determined in a single coefficient for assessment of functional asymmetry KA EHI (difference in preference of the left or the right hand). In all other sub-samples obtained by the use of competitive and technical success criteria no significant differences were found in applied variables handedness assessment. 3) dynamic asymmetry: differences in certain coefficients for assessment of dynamic asymmetry between all sub-samples which were obtained through competitive success criteria were found, whereas in four sub-samples obtained by the criteria of technical success these differences were obtained only between two sub-samples. Variable KA MIUSD (difference withstand foot in sits between the left and the right leg) differentiated all the sub-samples obtained according to the criteria of competitive success. Variable KA MIUSD contributes to differentiation between the observed sub-samples as well as variables KA MCJN (the difference in the number of squats between the left and right legs), KA MTAR (the difference in the number of strikes on the board between the left and right hand), KA MTAN (difference in number of strikes to the plate between the left and the right leg), KA MMDS (difference in maximum dynamometric force between the left and the right hand), KA MSUDJ (difference in the length of the long jump between the left and the right leg), KA MBK (difference in the shot put length between the left and the right side of the body). Application of factor analysis resulted in two latent dimensions obtained on the left, and three latent dimensions on the right side of the body in the sample of male judokas, while two latent dimensions were obtained in the sample of female judokas. Differences were determined in motor latent dimension FREKVL (factor of frequency movement from the left side of the body) between the sub-samples of successful and less successful male judokas, as well as in the latent dimension GENMOTD (factor General kinesiology lower right limb) between the sub-samples of successful and less successful, and quality and less quality female judokas.

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj biološke i kronološke dobi na uspješnost nogometaša i dimenzije antropološkog statusa te analizirati razlike između mladih nogometaša različitih igračkih linija i situacijske uspješnosti u antropometrijskim karakteristikama, motoričko – funkcionalnim sposobnostima, specifičnim nogometnim sposbostima te nogometnoj vještini. Uzorak ispitanika bilo je 177 mladih nogometaša prosječne dobi 14.09±0.87 godina. Prosječna biološka dob ispitanika bila je 14.09±1.11 godina te se bave nogometom 6.61±1.86 godina. Radi obrade i interpretacije podataka cjelokupan uzorak je podijeljen u tri sub-uzorka prema igračkoj liniji (obrana N=70, vezni N=66, napad N=41) te dva sub-uzorka prema uspješnosti (uspješniji N=84, manje uspješni N=93). Uzorak varijabli sačinjavalo je 26 testova koji su bili podijeljeni u 5 skupina: antropometrijske karakteristike, motoričko-funkcionalne sposobnosti, specifične motoričke sposobnosti s loptom, indeks nogometne vještine. Za utvrđivanje postavljenih ciljeva i ispitivanje hipoteza ovog rada korištene su sljedeće metode obrade podataka: utvrdili su se deskriptivni i distribucijski statistički parametri za sve varijable, metrijske karakteristike testova (Cronbach alfa - CA, Inter - item interkorelacija - IIC, Test - retest, Koeficijent varijabilnosti između čestica - CV). Temeljem utvrđivanja dobi maksimalno ubrzanog rasta u visinu (APHV) izračunata je varijabla prosječna vrijednost APHV svih ispitanika. Dobivanjem varijable individualno odstupanje od prosječne vrijednosti APHV-a, ista je zbrojena ili oduzeta od varijable kronološke dobi te je definirana varijabla indikator biološke dobi. U svrhu utvrđivanja utjecaja biološke i kronološke dobi na uspješnost te ostale varijable antropološkog statusa primijenjena je serija multiplih regresijskih analiza. Multivarijatnim testom utvrđivane su razlike između igračkih linija i igrača različite uspješnosti prema biološkoj i kronološkoj dobi. Upotrebom ANCOVA-e s kontroliranjem utjecaja kovarijata (biološke dobi) utvrđene su razlike u antropološkom statusu između igrača različitih igračkih linija te između igrača različite uspješnosti unutar pojedinih igračkih linija. Uspješniji nogometaši u odnosu na manje uspješne postigli su bolje rezultate u svih 11 varijabli za procjenu motoričko – funkcionalnog statusa pri čemu su razlike statistički značajne u 9 varijabli. U varijablama za procjenu eksplozivne snage tipa horizontalne i vertikalne skočnosti (MSV, MSD, MBM) bolje rezultate su imali uspješniji nogometaši. Uspješniji nogometaši bilježe i značajno bolje rezultate u testovima za procjenu brzine (T20m, T30m) te agilnosti (Slalom, Zig-Zag, 93639), također, u varijabli YoYo (promjenjivi test s odmorima nivo 1) dobivene su statistički značajne razlike između igrača različite uspješnosti. Potvrđen je značajan utjecaj biološke i kronološke dobi na promatrane dimenzije antropološkog statusa mladih nogometaša. Također, u ovom istraživanju uspješniji nogometaši bili su statistički značajno biološki i kronološki zreliji od manje uspješnih nogometaša. Prema frekvencijama rođenih igrača po pojedinim mjesecima, kvartalima i polugodini utvrđen je efekt relativne dobi (ERD) odnosno asimetrija u raspodjeli rezultata koji su više grupirani prema početku kalendarske godine. Prethodno navedeno potkrepljuje osjetljivost odabira igrača i selekcije koja uvelike ovisi o trenutnom stupnju psihičkog i fizičkog razvoja mladih nogometaša. Utvrđeno je kod kojih testova se razlikuju uspješniji od manje uspješnih igrača unutar linija nakon eliminiranja utjecaja biološke dobi: Unutar obrambene igračke linije uspješniji igrači su se statistički značajno razlikovali od manje uspješnih u: antropometrijskim karakteristikama (ASV) te motoričko – funkcionalnim sposobnostima (MBM, T5m, T10m). Kod obrambenih igrača različite uspješnosti nisu pronađene značajne razlike specifičnim motoričkim sposobnostima s loptom, indeksu nogometne vještine kao ni u brzini udarca dominantnom i nedominantnom nogom. Uspješniji vezni igrači postigli su značajno bolje rezultate u odnosu na manje uspješne vezne igrače u: motoričko – funkcionalnim sposobnostima (MSD, MBM, T20m, Slalom, 93639, YoYo), specifičnim motoričkim sposobnostima s loptom (T20m L, Slalom L, 93639 L), indeksu nogometne vještine (T20m INV) te brzini udarca (MBUD, MBUN). Za ovaj uzorak ispitanika upotrebom ANCOVE vezni igrači različite uspješnosti nisu se statistički razlikovali u antropometrijskim karakteristikama. Kod napadača uspješniji igrači bili su statistički značajno bolji od manje uspješnih u: motoričko – funkcionalnim sposobnostima (MSV, MBM, YoYo), specifičnim motoričkim sposobnostima s loptom (T20m L, Slalom L, Zig-Zag L), indeksu nogometne vještine (T20m INV) te brzini udarca (MBUN). The main objective of this study was to determine the influence of biological and chronological age on success of players and dimensions of anthropological status. Also, one of the goals was to analyse differences between young players of different playing lines and situational success in anthropometric characteristics, motor - functional capabilities, soccer specific field tests and soccer skill index. The pattern of respondents included 177 young players aged 14.09 ± 0.87 years. The average biological age was 14.9 ± 11.1 years and the soccer experience was 6.61 ± 1.86 years. For the processing and interpretation of the results, the entire sample was divided in three sub-samples according to playing line (N = 70 defenders, midfielders N = 66, N = 41 attackers) and in two sub-samples according to situation efficiency (84 more successful, 93 less successful). The sample of variables consisted of 26 tests, divided in 5 groups: anthropometric characteristics, motor-functional abilities, specific motor abilities with the ball, soccer skill index. In order to determine the objectives and testing hypotheses of this study, the following methods were used for data processing: descriptive and statistical distribution parameters for all variables, metric characteristics of tests (Cronbach alpha - CA, Inter - item intercorrelation – IIC, test – retest method (r), coefficient of variation CV). According to method of Mirwald et al. (2002), APHV (age at peak height velocity) was calculated for every respondent. Mean APHV was calculated for the whole group and deviation for the every respondent. By adding previously mentioned deviation to chronological age of every respondent the number that is obtained is called indicator of the biological age according to method of Milic 2014. Multiple regression analysis was used in order to determine the influence of biological and chronological age on the efficiency and other variables of the anthropological status. With multivariate test, differences between different playing lines and different situational efficiency according to biological and chronological age, were calculated. Using ANCOVA (with covariate – indicator of the biological age) the differences in the anthropological status between players of different playing lines and differences between players who play in the same line but with different level of efficiency were analysed. Successful soccer players compared to the less successful ones achieved better results in all 11 variables for estimation of motor - functional status in which the differences are statistically significant for nine variables. More successful soccer players achieved better results in variables assessing explosive strength of horizontal and vertical jumping ability (MSV, MSD, MBM). More successful soccer players achieved better records and performance in tests assessing speed (T20m, T30m), agility (Slalom, Zig-Zag, 93639) and in variable YOYO (intermittent recovery test level 1) than less successful players. Main findings of this research include: *Significant influence of biological and chronological age on the observed dimensions of anthropological status of young players. *More successful soccer players were statistically and significantly more mature biologically and chronologically than those less successful ones *Effect of relative age (ERD) has been determined according to frequencies of born players per months, quarters and half-year. *It has been established in which tests there are significant differences between more successful and less successful players within playing line after eliminating the influence of biological age: More successful defenders were significantly different then less successful defenders in athropometric characteristics (ASV), motor - functional abilities (MBM, T5M, T10M). No significant differences were found in specific skills with the ball, soccer skill index as well in the ball kicking variables (MBUD, MBUN). More successful midfielders achived better results in motor - functional abilities (MSD, MBM, T20m, Slalom, 93639, YoYo), specific motor skills with the ball (T20m L, Slalom L, 93639 L), soccer skill index, (T20m INV), ball kicking speed (MBUD, MBUN). There were no significant differences in athropometric characteristics between more and less efficient midfielders. Successful attackers were better in motor - functional abilities (MSV, MBM, YoYo), specific motor skills with the ball (T20m L, L Slalom, Zig-Zag L), soccer skill index (T20m INV) and ball kicking speed (MBUN) then less successful attackers.

Osnovni cilj ovoga istraživanja bio je konstruirati i utvrditi pouzdanost i valjanost novokonstruiranih mjernih instrumenata za procjenu agilnosti i eksplozivne kod košarkaša na temelju igračkih pozicija. Istraživanje je provedeno na uzorku vrhunskih košarkaša (n=110) iz Bosne i Hercegovine tijekom sezone 2013-2014. Ukupan uzorak sačinjavaju košarkaši koji nastupaju u prvoj ligi BiH (n=58) i ligi nize kvalitete (druga liga) (n=52) Svi ispitanici su na osnovu temeljnih igračkih pozicija svrstani u tri podskupine (bekovi, krila i centri). Istraživanjem su analizirane varijable za procjenu antropometrijskih obilježja i motoričkih sposobnosti. Uzorak antropometrijskih varijabli se sastoji od 6 varijabli: Tjelesna visina, tjelesna masa, dohvatna visina, dužina ruke, dužina noge, postotka potkožnog masnog tkiva. Testovi motoričkih sposobnosti uključuju testove eksplozivne snage (4 novokonstruirana i 2 standardna), reaktivne snage, brzine reakcije, agilnosti i reaktivne agilnosti. Metode obrade rezultata uključivale su: analizu pouzdanosti i valjanosti; analizu deskriptivnih statističkih pokazatelja; analizu latentne strukture primijenjenih sustava varijabli; analizu univarijatnih i multivarijatnih povezanosti. Rezultati ukazuju na dobre metrijske karakteristike primijenjenih testova što je posebno važno kada se zna da su testovi specifične agilnosti i skoka iz zaleta praktički novokonstruirani. Utvrđene su i karakteristične razlike među igračkim pozicijama koje su objašnjene temeljem specifičnih uloga i zadata u igri. Tako primjerice rezultati u TTEST-u ukazuju na postojanje značajnih razlika između krila i centara, dok se razlike između krila i bekova te bekova i centara nisu pokazale statistički značajnim. Bekovi I centri se značajno razlikuju u reaktivnoj verziji specifičnog testa agilnosti što ukazuje na činjenici kako se radi o sport specifičnom testu koji svoju primjenu može naći i u diferencijaciji igrača u odnosu na igračku poziciju. U testovima skok u dalj iz mjesta i skok u vis iz mjesta nema značajnih razlika među pozicijama. U svim ostalim testovima značajno se razlikuju bekovi od centara, izuzev testa ponovljene reaktivne snage koji se izdvojio kao jedini koji razlikuje krila od centara. Može se zaključiti kako su dobivene očekivane razlike između dvije kvalitativne skupine igrača (1. i 2. liga) u novokonstruiranom testu agilnosti, kao i testovima za procjenu eksplozivne snage tipa horizontalne skočnosti (SDM) i vizualne reakcije (VISR). U ostalim primijenjeni testovima dobivene razlike nisu bile značajne što u konačnici nema veliki utjecaj na situacijsku učinkovitost igrača jer ona osim od analiziranog motoričkog prostora ovisi i od brojnih drugih parametara poput igračkog iskustva, longitudinalne dimenzionalnosti, tjelesne mase i dr. Specifične skakačke performanse (u odnosu na igračku poziciju) treba procjenjivati vertikalnim skokovima iz zaleta, indeksom reaktivne snage, i testovima uzastopnih skokova. Pri čemu su vertikalni skokovi iz zaleta i indeks reaktivne snage (odnos između visine skoka i vremena kontakta sa podlogom) validni za diferencijaciju igrača koji igraju na vanjskim pozicijama (npr. bekovi) u odnosu na one koji primarno igraju na unutarnjim pozicijama (centri). Reaktivna i nereaktivna agilnost moraju biti promatrane kao različite kvalitete. U skladu sa time potrebno je zasebno provoditi i dijagnostički postupak u procjenjivanju istih. Bekovi su u odnosu na centre postizali bolje rezultate u obje komponente (reaktivnoj i nereaktivnoj) novokonstruiranog testa agilnosti pa se obje navedene mjere mogu koristiti za diferencijaciju igrača na ovim pozicijama. Također, standardni TTEST se potvrdio kao dobar pokazatelj razlika između krila i igrača koji igraju na druge dvije pozicije. Obe vrste agilnosti (reaktivna i nereaktivna) su se pokazale kao važan faktor u diferencijaciji bekova koji igraju na različitom nivou natjecanja. The main aim of this study was to evaluate the reliability and validity of the newly developed tests of basketball specific explosive strength (jumping capacities) and reactive/nonreactive agility. We tested 110 high-level male basketball athletes from Bosnia and Herzegovina (height: 194.92±8.09 cm; body mass: 89.33±10.91 kg; age: 21.58±3.92 years). All athletes were performing at the highest national (professional/semi-professional) rank at the moment of testing (beginning of the 2014-15 competitive season). Among the total sample, 58 participants were competing in the first division and 52 in the second division. Testing was performed at the beginning of the season, and all participants had completed a pre-season preparation period of at least one month before the testing was conducted. The players were categorized as Guards (n = 49), Forwards (n=22) or Centers (n = 39). Variables included anthropometrics (body height, and mass, reach height, arm and leg length, and body fat percentage) and conditioning capacities (agility performances and jumping capacities). The agility performances observed in this study were a TTEST, a basketball-specific non-planned agility test performed on the dominant and non-dominant side and a pre-planned (i.e., changeof-direction speed) basketball-specific agility test performed on the dominant and nondominant side. Jumping capacities were evaluated by the broad-jump, countermovement jump, four types of running vertical jumps, reactive-strength index, and repeated reactive strength ability. Statistical analyses included reliability and validity analyses as well as analyses of the position-specific differences and performance-level differences. Tests showed appropriate reliability which is particularly important for newly developed tests of specific jumping capacities and agility. Pre-planned and non-planned agility should not be observed as a unique quality. Therefore, separate testing of these capacities is required to objectively determine the conditioning level for each of these abilities. However, attention is needed when each of these protocols is used to define position-specific and competition-level-specific agility performances. Guards achieved better results than Centers in both the pre-planned and non-planned basketball-specific agility tests. Therefore, both measurement procedures are applicable for defining position-specific differences in agility performance between players involved in these two positions in basketball. At the same time, a standard TTEST is found applicable for distinguishing Forwards from the other two playing positions. Both pre-planned and non-planned agility are important for differentiating between Guards who perform at two competitive levels (performance levels). Results confirm the importance of testing nonplanned agility when evaluating the true game agility of Centers. Position-specific basketball jumping performance should be evaluated by running vertical jumps, reactive strength index, and tests consisting of repeated jumping performance. Running vertical jumps and reactive strength index (i.e., the ratio between drop jump height and contact time) were valid in discriminating between backcourt players (i.e., Guards) and Centers. Meanwhile, tests of repeated jumping ability were found to be a valid measure to distinguish between Forwards and Centers.

Natjecatelji u olimpijskim, ali i srodnim borilačkim sportovima nastoje naglim i nekontroliranim smanjenjem tjelesne mase doseći nižu težinsku kategoriju i ostvariti natjecateljsku prednost. Najčešće, smanjenje ukupne tjelesne mase ostvaruje se na račun dinamičnoga smanjenja volumena izvanstanične tekućine. Takva praksa dovodi organizam u stanje akutne dehidracije koja pritom može izazvati brojne zdravstvene komplikacije, uključujući i smrt mladih sportaša. Stoga se važnost problematike mjerenja stupnja hidriranosti organizma ne ogleda isključivo sa stajališta potencijalno umanjenih funkcionalno-fizioloških kapaciteta sportaša, nego preventivnoga djelovanja zbog ugroženosti zdravstvenoga statusa. Trenutačno, u znanstvenoj literaturi postoji velika rasprava o metrijskim karakteristikama neinvazivnih pokazatelja (biomarkera) korištenih pri mjerenju i interpretaciji stupnja hidriranosti organizma sportaša. Stoga, temeljni je cilj ovoga istraživanja ispitati metrijske karakteristike višekratnih neinvazivnih pokazatelja stupnja hidriranosti organizma kod vrhunskih boksača juniorskoga uzrasta u stvarnim uvjetima pripremnoga kampa. U ovoj studiji prikupljeno je šezdeset devet uzoraka urina i analizirano putem terenskih i laboratorijskih metoda paralelno s procjenom ukupnoga udjela vode u tijelu i tjelesne mase, dan-za-dan pristupom tijekom tri uzastopna dana. Cjelokupan je unos markonutrijenata i vode dokumentiran tijekom istraživanja. Uzorak ispitanika sačinjen je od vrhunskih boksača juniorskoga uzrasta (n=23, dob 17.3±1.9 godina, tjelesne visine 1 .75±0.08 m, tjelesne mase 66.8±11 .8 kg, 8.3±2.3 % udjela masti u tijelu, 7.1±0.9 iskustva u boksu), isključivo nacionalnih prvaka Rusije, Srbije i Bosne i Hercegovine. Temeljem različitosti u antropometrijskim karakteristikama ispitanici su podijeljeni u dvije homogene skupine (laki/teški). Temeljna se spoznaja ove studije ogleda u opaženoj velikoj varijabilnosti i nedosljednosti urinarnih pokazatelja stupnja hidriranosti organizma (laboratorijskih i terenskih, u rasponu: ICC=0.38 - 0.58) unatoč stabilnoj tjelesnoj masi (ICC=0.99, CV

Konačni cilj ovog istraživanja bio je definirati matematički algoritam za detekciju kakvoće odabranih motoričkih znanja u rukometu. Sukladno cilju, najprije je izvršena kinematička analiza izvedbe dvaju najutilitarnijih elemenata tehnike rukometne igre, skok šuta i varke jednostruke promjene smjera kretanja na dvije kvalitativno različite skupine ispitanika u laboratorijskim uvjetima. Analiza je provedena softverskim sustavom GAIT - LABACS koji je konstruiran na FESB-u u Splitu, na uzorku od pet kvalitetnih prvoligaških i pet vrhunskim reprezentativnih igrača. Razlike u kinematičkim parametrima između vrhunskih i kvalitetnih rukometaša analizirane su multivarijatnom analizom varijance. Utvrđena je statistički značajna razlika izvedbe skok šuta u fazama zaleta i leta, kao i u lažnoj fazi izvedbe varke jednostruke promjene smjera kretanja između dviju kvalitativnih skupina rukometaša. Nadalje, u cilju komparacije dobivenog kinematičkog i ekspertnog hipotetskog modela, najprije je izvršena preliminarna analiza objektivnosti ocjenjivanja ekspertnog tima sastavljenog od deset vrhunskih međunarodnih eksperata s dugogodišnjim stručnim i znanstvenim referencama u rukometu. Zabilježena je visoka ujednačenost i objektivnost ocjenjivanja eksperata. U narednoj fazi istraživanja analizirani su osnovni deskriptivni parametri ocjena svih šest ponuđenih varijanti izvedbe kako bi se definirali hipotetski optimalni modeli izvedbe skok šuta i varke jednostruke promjene smjera kretanja prema mišljenjima eksperata. U predzadnjoj fazi istraživanja putem Spearman-Brownovog koeficijenta rang korelacije analizirana je povezanost dvaju normiranih kinematičkih modela izvedbe vrhunskih i kvalitetnih igrača s ekspertnim modelom. Utvrđena je statistički značajna povezanost između kinematičkog modela izvedbe skok šuta vrhunskih igrača i hipotetskog ekspertnog modela, ali ne i varke jednostruke promjene smjera kretanja. Na uzorku kvalitetnih rukometaša, statistički značajna povezanost između kinematičkog modela izvedbe i hipotetskog ekspertnog modela utvrđena je za oba elementa. U završnom dijelu istraživanja dodatnom ekspertnom evaluacijom važnosti pojedinih faza konstruiran je matematički algoritam za objektivno ocjenjivanje izvedbe analiziranih elemenata tehnike rukometne igre. The ultimate aim of this study was to define a mathematics algorithm to detect the quality of selected motor knowledge in handball. With regard to the aim, first we conducted kinematic analysis of the performance of the two most frequently utilized elements in handball technique, jump shot and single side fake movement, in two groups of respondents of different qualities in laboratory conditions. The analysis was conducted by GAIT – LABACS software system designed at the Faculty of Electrical and Mechanical Engineering and Naval Architecture in Split on the sample of 5 quality first league and 5 top national team players. The differences in kinematic parameters between top and quality handball players were analysed by multivariant variance analysis. We established statistically significant difference in the performance of jump shot in run-up and flight phases as well as in the single side fake movement phase between two quality handball players groups. Further on, with the purpose of comparing the obtained kinematic and hypothetical expert model, we first conducted preliminary analysis of objectivity of the expert team evaluation which included ten top international experts with long-term professional and scientific references in handball. We marked a high level of uniformity and objectivity of the experts’ evaluation. The following phase of the study involved the analysis of basic descriptive parameters of marks in all of the six suggested performance variants to define hypothetically optimal models for the performance of jump shots and single side fake movement according to the experts’ opinion. In the penultimate phase of the study, by Spearman-Brown rank correlation coefficient, we analysed the connection between two standardized kinematic models of the performance in top and quality handball players and the expert model. We established statistically significant connection between the kinematic model of the jump shot performance in top players and the hypothetical expert model, but not in the single side fake movement. On the sample of quality handball players, statistically significant connection between the kinematic model of performance and hypothetical expert model was established in both elements. In the final phase of the study and by an additional expert evaluation of the importance of individual phases, we developed a mathematical algorithm for objective evaluation of the analysed technique elements performance in handball game.

Uvod: Neka istraživanja ukazuju na mogućnost da se specifičnim treningom disanja mogu unaprijediti sposobnosti biciklista, međutim, drugi radovi nisu potvrdili vrijednost treninga disanja te o tome ne postoji jedinstveni stav. Cilj: Cilj istraživanja je ispitati utjecaj 8-tjednog specifičnog treninga dišne muskulature, provođenog istovremeno sa standardnim biciklističkim treningom, na dinamičke plućne kapacitete, ekonomičnost vožnje bicikla te parametre za procjenu aerobnog kapaciteta i natjecateljske uspješnosti. Metode: Uzorak ispitanika čini 30 biciklista nacionalnog ranga razvrstanih slučajnim odabirom u eksperimentalnu i kontrolnu grupu. Obje grupe provele su klasični biciklistički trening u trajanju od osam tjedana, a eksperimentalna grupa provodila je dodatno i specifičan trening dišne muskulature: 1) trening voljne kontrole disanja, 2) trening jačanja dišne muskulature. Prije i nakon eksperimentalnog postupka svi su ispitanici proveli mjerenje dinamičkih plućnih kapaciteta i tri testa – dva laboratorijska testa na biciklergometru: 1) test s konstantnim opterećenjem od 150 W u trajanju od 10 min za procjenu ekonomičnosti vožnje bicikla (C150); 2) progresivni test opterećenja za procjenu aerobnog kapaciteta (GXTVO2max); te jedan terenski test: 3) maksimalni test vožnje bicikla na biciklističkoj pisti dužine 4 km za procjenu natjecateljske uspješnosti (t4km). Statistička značajnost razlika između inicijalnog i finalnog mjerenja u eksperimentalne i kontrolne skupine testirana je t- testom za zavisne uzorke, a razlika između grupa ANOVA za ponovljena mjerenja (p < 0,05). Rezultati: U odnosu na inicijalno mjerenje (I), nakon provedenog trenažnog programa i treninga dišne muskulature u eksperimentalnoj skupini u finalnom mjerenju (F) ispitanika utvrđeno je: 1) značajno kraće vrijeme vožnje u terenskom testu (t4km_I = 393,4 ± 19,1 : t4km_F = 386, 1 ± 12,9 (s) p < 0,05; 2) značajno viša maksimalna voljna ventilacija (MMV_I = 184, 1 ± 31 : MMV_F = 1 99,8 ± 33,3 (l) p < 0,05); 3) bolja ekonomičnost vožnje bicikla pri opterećenju od 150 W (C150_I = 0,198 ± 0,044 : C150_F = 0,182 ± 0,038 (ml/kg/min/W) p < 0,05); 4) značajno više vrijednosti parametara za procjenu aerobnog kapaciteta pri anaerobnom pragu (ANP_I = 304,7 ± 43,1 : ANP_F= 326,0 ± 32,5 (W) p < 0,05) i pri maksimalnom intenzitetu (Wmax_I = 353,3 ± 44 : Wmax_F = 378,6 ± 31,5 (W) (p < 0,05). Kod kontrolne skupine ispitanika nisu utvrđene statistički značajne razlike za sve navedene parametre. Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazuju da specifičan trening disanja usmjeren na poboljšanje tehnike disanja i jačanje dišne muskulature (kroz 8 tjedana uz klasični biciklistički trening) dovodi do poboljšanja vremena na biciklističkoj pisti na 4 km, do povećanja maksimalnog voljnog volumena, povećanja ekonomičnosti vožnje bicikla pri 150 W te povećanja vrijednosti anaerobnog praga i maksimalnog intenziteta. Introduction: Some researches point to possibility of improving a cyclist's abilities with a specific breathing training, but other works have not confirmed value of a breathing training and there is no common attitude towards that. Aim: The aim of the research is to test influence of the specific respiratory muscles training over the period of 8 weeks, conducted at the same time with standard cycling training, on dynamic lung capacities, cycling economy and parameters for evaluation of aerobic capacity and competitive success. Methods: The sample of respondents consists of 30 cyclists of the national rank sorted randomly into experimental and control group. Both groups have conducted a standard cycling training over the period of eight weeks and the experimental group has additionally conducted a specific respiratory muscles training: 1) training for voluntary control of breathing, 2) training for strengthening the respiratory muscles. Before and after the experimental procedure all respondents have conducted a measurement of dynamical lung capacity and three tests, two laboratory tests on bicycle ergometer: 1) a test with a constant burden of 150 W during the period of 10 minutes in order to estimate cycling economy (C150), 2) a progressive test of the burden in order to estimate the aerobic capacity (GXT VO2max) and one field test: 3) a maximal test of a bicycle ride on a 4 km long cycling track in order to estimate competitive success (t4km). Statistically significant difference between the initial and final measurement in the experimental and control group have been tested with the t-test for dependent samples and the difference between grups ANOVA for repeated measures (p < 0,05). Results: In comparison to the initial measurement (I), after the conducted training programme and the respiratory muscles training the following has been determined among the respondents from the experimental group in the final measurement (F): 1) significantly shorter cycling time in the field test (t4km_I = 393,4 ± 19,1 : t4km_F = 386,1 ± 12,9 (s) p < 0,05); 2 ) significantly higher willing ventilation (MMV_I = 184,1 ± 31 : MMV_F = 199,8 ± 33,3 (l) p < 0,05); 3) better cycling economy with the burden of 150 W (C150_I = 0,198 ± 0,044 : C150_F = 0,182 ± 0,038 (ml/kg/min/W) p < 0,05); 4) significantly higher values of the parameters for evaluation of aerobic capacity at the anaerobic threshold (ANP_I = 304,7 ± 43,1 : ANP_F = 326,0 ± 32,5 (W) p < 0,05) and maximum intensity (Wmax_I = 353,3 ± 44 : Wmax_F = 378,6 ± 31,5 (W) (p < 0,05). At the control group of the respondents no statistically significant differences for the mentioned parameters have been determined. Conclusion: The results of this research point to the fact that a specific breathing training directed to improvement of breathing technique and strengthening of respiratory muscles (over the period of 8 weeks together with a standard cycling training) time improvement on the 4 km long cycling track, leads to increase of maximum willing volume, increase in cycling economy at 150 W, increase in the value anaerobic threshold and and maximum intensity.

Temeljne osobine ličnosti i motivacijske dimenzije važne su odrednice konzistentnosti ili stabilnosti izvedbe i sportskog postignuća u interakcijskim sportovima. Pregledom dosadašnjih istraživanja vidljivo je da nedostaju ispitivanja razlika u temeljnim osobinama ličnosti i motivacijskim dimenzijama između igrača u košarkaškoj igri juniorske i seniorske dobi te između igrača na različitim pozicijama u igri. Također, neopravdano su zanemarena istraživanja o povezanosti između osobina ličnosti i motivacijskih dimenzija kod košarkaša. U ovom istraživanju korišten je petofaktorski model, kao i teorije motivacije za postignućem (teorija potrebe za postignućem i teorija ciljnog postignuća). Cilj ovog istraživanja bio je trojak: provjeriti metrijske karakteristike primjenjenih upitnika, utvrditi razlikuju li se igrači s obzirom na dob i pozicije u igri u osobinama ličnosti i motivacijskim dimenzijama te ispitati postoji li povezanost između osobina ličnosti i motivacijskih dimenzija na uzorku košarkaša. U istraživanju je sudjelovalo 168 košarkaša (88 juniorske i 80 seniorske dobi) te su primjenjeni sljedeći upitnici: Upitnik za mjerenje „Velikih pet“ faktora ličnosti (Big Five Inventory - BFI; Benet-Martinez i John, 1998), Upitnik sportske motivacije (Sport Attitudes Inventory - SAI; Willis, 1982), Upitnik task i ego orijentacije u sportu (Task and ego orientation in sport questionnaire - TEOSQ; Duda, 1989). Evaluacija korištenih mjernih instrumenata potvrdila je da su mjere zadovoljavajuće ili dobre s obzirom na pouzdanost i valjanost. Dobiveni rezultati u području ispitivanja razlika nisu u potpunosti potvrdili očekivane razlike u stupnju izraženosti s obzirom na pozicije u igri, niti s obzirom na dobne skupine. Istraživački nalazi pokazuju kako vanjski igrači u košarci imaju višu razinu osobine Savjesnost u odnosu na unutarnje igrače. Seniorske igrače, u odnosu na juniorske, obilježava niža razina Neuroticizma, tj. viša Emocionalna stabilnost. Isto tako, kod osobine Neuroticizam utvrđena je značajna interakcija između dobi i pozicija u košarkaškoj igri. U području motivacijskih dimenzija dobiveni rezultati upućuju da vanjski igrači, u odnosu na unutarnje, imaju veći stupanj izraženosti motiva za postizanje uspjeha i motiva za postizanje dominacije. Također, kod motiva za postizanje dominacije postoji značajna interakcija između dobi i pozicija u igri. Nalazi pokazuju da igrači juniorske dobi, u odnosu na seniorsku, imaju izraženiju ciljnu usmjerenost na ishod. Rezultati korelacijskih analiza u području osobina ličnosti su potvrdili da je Ekstraverzija u umjerenoj pozitivnoj korelaciji s osobinama Savjesnost i Otvorenost, dok je povezanost osobine ličnosti Neuroticizam s osobinom Ugodnost i Savjesnost negativna. Također, osobina Savjesnost je umjereno pozitivno povezana s osobinama Ugodnost i Otvorenost. U području motivacijskih dimenzija utvrđeno je da postoji pozitivna povezanost motiva za postizanje uspjeha i ciljne usmjerenosti na zadatak. Također, dobivena je umjerena pozitivna korelacija motiva za postizanje dominacije s motivom za postizanje uspjeha i ciljnom usmjerenosti na zadatak. Rezultati korelacijskih analiza upućuju da postoji umjerena pozitivna povezanost između motiva za postizanje uspjeha i motiva za postizanje dominacije s osobinama Ekstraverzija, Savjesnost i Otvorenost. Isto tako, potvrđena je umjerena pozitivna povezanost motiva za izbjegavanje neuspjeha s osobinom Neuroticizam. Također, ciljna usmjerenost na zadatak je u srednjoj pozitivnoj korelaciji sa osobinom Savjesnost. Kanoničkom korelacijskom analizom dobivena su dva para kanoničkih faktora. Prvi par kanoničkih faktora u domeni osobina ličnosti u najvećoj mjeri određuju varijable Savjesnost i Ekstraverzija, te u manjoj mjeri Otvorenost, kao i motivacijske dimenzije motiv za postizanje dominacije, motiv za postizanje uspjeha i ciljna usmjerenost na zadatak što upućuje na predisponiranost za prilazeće ponašanje. Drugi par kanoničkih faktora u području osobina ličnosti primarno je određen varijablom Neuroticizam te u manjoj mjeri varijablama Ugodnost i Savjesnost (na negativnom polu), kao i motivom za izbjegavanje neuspjeha i ciljnom usmjerenosti na ishod što podrazumijeva predisponiranost za izbjegavajuće ponašanje. Zaključno, preporuke izvedene iz implikacija istraživanja mogu biti primjenjive pri oblikovanju selekcije igrača te u upravljanju procesom cjelovite sportske pripreme koji je usmjeren na povećanje razine stvarne kvalitete igrača u košarci. U konačnici, u radu su opisana ograničenja i smjernice za buduća istraživanja. The basic personality traits and motivational dimensions are important determinants of consistency or stability of performance and sport achievements in interactive sports. A review of previous research shows the lack of examinations of the differences in basic personality traits and motivational dimensions between players in basketball junior and senior age groups, and between players in different positions in the game. Also, research on the relationships between personality traits and motivational dimensions of basketball players are unjustifiably neglected. In this research we used the five-factor model, as well as theories of achievement motivation (need achievement theory and achievement goal theory). There are three goals of this research: to assess the measurement properties of the applied inventories, to establish whether the players differ in personality traits and motivational dimensions with respect to age and position in the game and examine whether there is a correlation between personality traits and motivational dimensions on the sample of basketball players. The study included 168 players (88 junior and 80 senior age) and were administered the following questionnaires: Big Five Inventory - BFI (Benet-Martinez and John, 1998), Sports attitudes Inventory - SAI (Willis, 1982), Task and ego orientation in sport questionnaire TEOSQ (Duda, 1989). Evaluation of the applied measured instruments showed that measures were acceptable or good with regard to reliability and validity. The results obtained in the tests of differences not fully confirmed the expected differences in the reached level of traits and motivational dimensions with respect to the position in the game and with respect to age groups. Research findings show that outside players in basketball have higher levels of Conscientiousness traits than inside players. Senior players, in relation to junior, are characterized by a lower level of Neuroticism, ie. higher Emotional stability. Also, with the trait Neuroticism, there is a significant interaction between age and position in the basketball game. In the motivational dimension domain obtained results suggest that outside players in relation to the inside show higher degree of expression of motives to achieve success and motives to achieve dominance. Also, with the motive to achieve dominance, there is a significant interaction between age and position in the game. Findings show that junior age players, in relation to the senior, have more expressed outcome goal orientation or competition goal orientation. Results of correlation analysis in the personality traits domain confirmed that Extraversion is in a moderate positive correlation with the traits of Conscientiousness and Openness, whereas the correlation between personality trait Neuroticism and Agreeableness and Conscientiousness is negative. Also, traits Conscientiousness is moderately positively correlated with traits Agreeableness and Openness. In the motivational dimension domain, it was found that there is a positive correlation between motive to achieve success and task goal orientation or mastery goal orientation. Also, moderate positive correlation between motive to achieve dominance and motive to achieve success and task goal orientation was obtained. Results of correlation analysis show that there is a moderate positive correlation between motive to achieve success and motive to achieve dominance with traits of Extraversion, Conscientiousness and Openness. Likewise, the moderate positive correlation between motive to avoid failure and trait Neuroticism was obtained. Also, task goal orientation is in the medium positively correlated with trait Conscientiousness. Canonical correlation analysis resulted in two pairs of canonical factors. First pair of canonical factors in the domain of personality traits mostly determine variables Conscientiousness and Extraversion, and to a lesser extent, Openness as well as motivational dimensions: motive to achieve dominance, the motive to achieve success and task goal orientation suggesting a predisposition for the approaching behavior. Second pair of canonical factors in the personality trait domain is primarily determined by variable Neuroticism and to a lesser extent by variables Agreeableness and Conscientiousness (on the negative pole) as well as by motive to avoid failure and by outcome goal orientation implying predisposition for avoiding behavior. Inclusive, recommendations derived from the implications of the research may be applicable in the forming of the selection of players, as well as in the management of the integral sport preparation process which is focused on increasing the level of actual quality of basketball players. Finally, the paper describes the limitations and future directions for research.

Osnovni cilj ovoga rada je strukturiranje i usporedba različitih modela hijerarhijske klasifikacije motoričko-funkcionalnih sposobnosti judaša i judašica kadetske dobne skupine. Primijenjena su dva modela istraživanja. Kod prvog modela istraživanja (anketiranje judo trenera), a u svrhu realizacije cilja istraživanja, konstruiran je mjerni instrument, odnosno upitnik za vrjednovanje utjecaja motoričkofunkcionalnih sposobnosti na uspjeh u judu kod dobne skupine kadeta s obzirom na spol i težinsku skupinu. Uzorak ispitanika predstavljalo je 40 vrhunskih judo trenera, koji su popunjavanjem upitnika izražavali svoj stav upisivanjem broja od 1 do 100, čime su određivali važnost, odnosno utjecaj pojedine sposobnosti na uspjeh u judu ovisno o spolu i težinskoj skupini. Upitnik je bio sastavljen od dvije skupine varijabli. Prvi skup varijabli predstavljale su varijable za identifikaciju judo trenera, koje su se odnosile na trenerski staž, judo zvanje, stupanj obrazovanja, trenersku poziciju i trenerski rezultat. Drugi skup varijabli predstavljale su motoričko-funkcionalne sposobnosti odgovorne za uspjeh u judu: fleksibilnost, agilnost, koordinacija, ravnoteža, specifična judo izdržljivost, eksplozivna snaga, mišićna izdržljivost, maksimalna jakost i brzina. Analizom distribucijskih pokazatelja utvrđene su prihvatljive metrijske karakteristike varijabli upitnika za utvrđivanje redoslijeda i važnosti pojedinih motoričkofunkcionalnih sposobnosti na uspjeh u judu prema stavovima judo trenera. Na temelju grafičkih prikaza utvrdio se redoslijed i važnost utjecaja motoričko-funkcionalnih sposobnosti ovisno o spolu i kategoriji. Kod judaša nižih kategorija na prva su tri mjesta brzina, eksplozivna snaga i specifična judo izdržljivost, dok su maksimalna jakost i fleksibilnost najmanje važni za uspjeh. Kod judaša viših kategorija maksimalna jakost, specifična judo izdržljivost i mišićna izdržljivost na prva su tri mjesta, dok su agilnost i fleksibilnost na začelju redoslijeda sposobnosti bitnih za uspjeh u judu. Za judašice nižih kategorija najvažnije su brzina, specifična judo izdržljivost i agilnost, dok su fleksibilnost i maksimalna jakost najmanje važne sposobnosti za uspjeh u judu. Za judašice viših kategorija su maksimalna jakost, specifična judo izdržljivost i mišićna izdržljivost najvažnije za uspjeh, dok su agilnost i fleksibilnost najmanje bitne za uspjeh u judu. Doktorska disertacija Primijenjen je t-test kako bi se utvrdilo postoje li statistički značajne razlike u važnosti motoričko-funkcionalnih sposobnosti između analiziranih subuzoraka. Rezultati t-testa pokazuju kako treneri agilnost, brzinu i koordinaciju smatraju važnijim za uspjeh u judu kod judaša nižih težinskih kategorija u odnosu na više kategorije, dok maksimalna jakost značajnije pridonosi uspjehu judaša viših u odnosu na niže kategorije. Također, agilnost, brzina i fleksibilnost imaju veći značaj kod judašica nižih kategorija u odnosu na više kategorije, dok maksimalna jakost ima veći značaj kod judašica viših u odnosu na niže težinske skupine. Analizom razlika među spolovima (posebno za niže i više težinske skupine) utvrđene su tek minimalne razlike. Naime, anketirani treneri smatraju kako ne postoje značajne razlike u redoslijedu i važnosti pojedinih motoričkofunkcionalnih sposobnosti između judaša i judašica istih težinskih skupina. Kod drugog modela istraživanja uzorak ispitanika predstavljala su 4 subuzorka judaša kadetske dobne skupine od 15 do 17 godina, kojeg između ostalih predstavljaju nositelji državnih medalja i medalja s europskih kupova, te natjecatelji koji su nastupili na Europskom prvenstvu za kadete i kadetkinje. Prvi subuzorak predstavljalo je 22 judaša kadetske dobne skupine, nižih težinskih skupina prosječne tjelesne mase 62.35±6.51 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 20.94±1.69 kg/m2. Drugi subuzorak predstavljalo je 20 judaša kadetske dobne skupine viših težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 83.78±13.33 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 25.20±4.43 kg/m2. Treći subuzorak predstavljalo je 15 judašica kadetske dobne skupine nižih težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 52.13±3.46 kg i prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 19.50±1.04 kg/m2. Četvrti subuzorak predstavljalo je 14 judašica kadetske dobne skupine viših težinskih skupina, prosječne tjelesne mase 67.72±7.80 kg te prosječnog indeksa tjelesne mase, koji iznosi 23.07±2.88 kg/m2. Prediktorski skup varijabli činilo je 9 testova za procjenu motoričko-funkcionalnih sposobnosti: fleksibilnost-pretklon sunožno, agilnost-T-test, koordinacija-okretnost na tlu, ravnoteža-stork test, specifična judo izdržljivost-specifični judo fitness test, eksplozivna snaga-skok iz čučnja s pripremom, mišićna izdržljivost-podizanje trupa iz ležanja, maksimalna jakost-lat mašina 1 RM i brzina-trčanje 30 m iz letećeg starta. Kriterijska varijabla natjecateljske uspješnosti definirana je na temelju prikupljenih bodova, koje su judaši ostvarili na kriterijskim natjecanjima za tekuću godinu, a koji su objavljeni u registru Hrvatskog judo saveza. Doktorska disertacija Kako bi se utvrdili čimbenici bitni za uspjeh u judu za sve subuzorke ispitanika, primjenjena je multipla regresijska analiza, te forward stepwise regresijska analiza. Primjenom forward stepwise regresijske analize dobiveni rezultati pokazali su sljedeće: - kod uzorka judaša nižih kategorija najveći parcijalni utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu agilnosti i brzine. - kod uzorka judaša viših kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu maksimalne jakosti i koordinacije. - kod judašica nižih kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu imaju varijable za procjenu mišićne izdržljivosti i specifične judo izdržljivosti. - kod judašica viših kategorija najveći utjecaj na kriterijsku varijablu ima varijabla za procjenu maksimalne jakosti. Dobiveni beta koeficijenti rangirani su posebno za sve subuzorke ispitanika, na temelju čega su formirane nove matrice, kako bi se uspoređivali redoslijedi sposobnosti bitnih za uspjeh u judu. Primijenjenim statističkim metodama utvrdilo se kako nema statistički značajnih povezanosti između pojedinih subuzoraka u dobivenim rangovima. Primijenjene su i korelacijske analize rangova beta koeficijenata dobivenih testiranjem i rezultata ankete dobivenih na temelju stavova vrhunskih trenera za sve subuzorke ispitanika. Premda dobiveni koeficijenti korelacije ukazuju na određeni stupanj povezanosti između rezultata dobivenih anketiranjem trenera i onih testiranjem judašakadeta, ipak nije utvrđena statistički značajna korelacija između navedenih parametara. The main objective of this study was structuring and comparison of different models of hierarchical classification of motor functional abilities in judoka of the cadet age group. Two models of research were applied. In the first model of research (surveying judo coaches), for the purpose of achieving the objective, instrumentquestionnaire was designed the for evaluating the impact of motor functional abilities for achieving succsses in judo in the cadet age group according to gender and weight class. The sample was comprised of 40 top judo coaches who filled out the questionnaire expressing their opinion by entering a number from 1 to 100, which defined the importance and impact of individual abilities on success in judo depending on gender and weight categories. The questionnaire consisted of two sets of variables. The first set of variables represented the variables for identification of judo coaches pertaining to coaching experience, judo rank, level of education and coaching position result. The second set of variables represented the motor functional abilities responsible for success in judo: flexibility, agility, coordination, balance, specific judo endurance, explosive strength, muscular endurance, maximal strength and speed. By analyzing the distribution of indicators, acceptable metric characteristics of the questionnaire variables were found for determining the order and importance of certain motor functional abilities on the success in judo per the opinion of judo coaches. Based on the graphic display, the order and importance of motor-functional abilities were determined depending on gender and categories so that in; - Male Judoka of lower categories the most important are speed, explosive power and specific judo endurance, while the maximum strength and flexibility are the least important for success. - Male Judoka of higher categories the most important are maximum strength, specific judo endurance and specific muscular endurance while the agility and flexibility are the less essential for success in judo. - Female Judoka of lower categories the most important skills are speed, specific judo endurance and agility while the flexibility and maximum strength are among the least important skills for success in judo. Doktorska disertacija - Female Judoka of higher categories more valuable are maximum strength, specific judo endurance and specific muscular endurance while agility and flexibility are the least valuable for success in judo. The t-test was applied to determine whether there are statistically significant differences in the importance of the offered motor functional abilities between the analyzed subsamples. Results of the t-test suggest that coaches consider agility, speed and coordination significantly more important for success in judo for male judoka in the lower weight categories in relation to the higher categories, while the maximum strength significantly contributes to the success of male judoka in higher compared to the lower categories. Also, agility, speed and flexibility have greater significance in female judoka in lower category to a higher category, while the maximum strength has a greater significance in female judoka when higher compared to the lower weight classes. By analyzing the differences between the genders (especially for lower and higher weight classes) minimal differences were found. Coaches surveyed believe that there is no significant difference in the order and importance of certain motor functional abilities between female judoka and male judoka of the same weight categories. In the second model of research, the sample of judoka represented four subsamples of judoka of cadet age group betweem 15 and 17 years, which, among others, are holders of state medals and European cup medals and contestants who performed at the European championships. The first subsample was constituted of 22 male judokas in cadet age group of lower weight categories and of average body weight of 62.35 ± 6.51 kg and average body mass index, which is 20.94 ± 1.69 kg/m2. The second subsample is constituted of 20 male judokas in cadet age group of higher weight categories, and of average body weight of 83.78 ± 13.33 kg and average body mass index, which is 25.20 ± 4.43 kg/m2. The third subsample was constituted by 15 female judoka in cadet age group of lower weight categories, the average body weight of 52.13 ± 3.46 kg and average body mass index, which is 19.50 ± 1.04 kg/m2. The fourth subsample included 14 female judoka in cadet age group of higher weight categories, with the average body weight of 67.72 ± 7.80 kg and average body mass index, which is 23.07 ± 2.88 kg/m2. The predictor set of variables was comprised of nine tests which assess motorfunctional abillities: flexibility - sit and reach test, agility - T-test, coordination - agility on the ground, balance - the stork test, specific judo endurance - specific judo fitness test, explosive strength - countermovement jump, muscular endurance - sit ups, Doktorska disertacija maximum strength - lat machine 1 RM and speed - running 30 m from a flying start. Criterion variable of competition efficacy is defined on the basis of the scores that the judoka achieved in competitions for the current year, which were published in the register of the Croatian Judo Federation. In order to identify factors important for success in judo for all subsamples, multiple regression analysis and forward stepwise regression analysis were applied. By using forward stepwise regression analysis results obtained showed that; - On the sample of male judoka in lower categories the strongest partial influence on the criterion variable have variables that assess agility and speed. - On the sample of male judoka from higher categories the greatest impact on the criterion variable have variables that estimate maximum strength and coordination. - In female judoka in lower categories the greatest impact on the criterion variable have variables that assess muscular endurance and specific judo endurance. - In female judoka in higher categories the greatest impact on the criterion variable has a variable for estimating maximum strength. The resulting beta coefficients are ranked separately for all subsamples, on basis of which a new matrix was formed to compare the order of abillities essential for success in judo. Applied statistical methods determined that there was no statistically significant correlation between individual subsamples. Correlation analysis between beta coefficients ranks obtained by testing and results obtained by the opinions of top coaches was applied. Although correlation coefficients indicate a certain degree of correlation between the results obtained by interviewing coaches and those by testing judokas there were no significant correlations between these parameters.

Doping je jedan od najvećih problema suvremenog sporta, stoga je potrebno ispitati faktore koji su povezani s doping ponašanjem sportaša. Cilj rada bio je utvrditi utjecaj sociodemografskih pokazatelja, znanja o dopingu i prehrani te sportskih čimbenika na doping (trenutno i potencijalno doping ponašanje) u nogometu, košarci, odbojci i rukometu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 457 sportaša starijih od 18 godina, među kojima je bilo 179 žena i 278 muškaraca, te na 113 trenera nogometa, košarke, rukometa i odbojke iz Republike Kosovo. Varijable su prikupljene ekstenzivnim, prethodno validiranim, upitnikom, a moguće ih je podijeliti na: (1) sociodemografske pokazatelje, (2) sportske faktore, (3) faktore znanja o prehrani i dopingu, (4) doping faktore. U prvoj fazi obrade rezultata provjerila se pouzdanost upitnika. Kod kvanititavnih varijabli zračunavane su aritmetičke sredine i standardne devijacije, a kod kvalitativnih su se izračunale frekvencije i postoci odgovora. Analize razlika uključivale su Kruskall Wallis ANOVA-e za neparametrijske varijable, povezanost među varijablama utvrđivala se primjenom Spearmanove korelacijske analize, a u zadnjoj fazi primijenjena je logistička regresijska analiza za binomni kriterij potencijalne konzumacije dopinga. Prema tome u rukometu i košarci muškarci imaju veću vjerojatnost (Odds Ratio) za doping ponašanje (rukomet: OR = 3,41; 95% CI = 1,16-9,96; košarka: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), u nogometu je situacija obrnuta te su žene rizičnija skupina (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), dok u odbojci nema razlika među spolovima (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). Dok je u jednim sportovima povezanost sociodemografskih varijabli s doping ponašanjem slaba (primjerice nogomet), u drugim se sportovima prepoznaju vrlo jasni faktori rizika i zaštite od potencijalnog doping ponašanja. Sportsko postignuće u seniorskom uzrastu prepoznato je u nekoliko situacija kao faktor zaštite od doping ponašanja. To je podatak koji bi se svakako trebalo iskoristiti u razvoju prevencijskih programa kojima je cilj sprječavanje doping ponašanja. Znanje o prehrani pokazalo se kao faktor koji je negativno povezan s potencijalnim doping ponašanjem sportaša. Znanje o doping problematici nije se pokazalo kao faktor koji je na bilo koji način povezan s potencijalnim doping ponašanjem. U nekoliko navrata uočeno je da bi se u budućim istraživanjima trebalo ispitati problematiku utjecaja faktora na doping ponašanje kod sportaša juniorskog uzrasta. Doping behavior is one of the worst problems in contemporary sport. The aim of this research was to explore the association between certain specific sociodemographic factors, knowledge on doping and sport-nutrition, and sport factors, on doping behavior in soccer (football), basketball, volleyball and handball athletes and their coaches, from Republic of Kosovo. The sample of participants comprised of 457 athletes (all aged 18+; 179 females and 278 males) and 113 coaches engaged in observed four sports. All of the participants have been tested, and consequently engaged in sport within Republic of Kosovo throughout competitive season 2013/2014. The previously validated questionnaire was used as a measuring tool, examining four groups of data: (1) socio-demographic data, (2) sport factors, (3) knowledge on sport-nutrition and doping, and (4) doping factors. After reliability analyses descriptive statistics were calculated. The differences between characteristic groups (i.e. genders, sports, coaches vs. athletes) were established b Kruskal Wallis ANOVA. The associations were established by Spearman’s correlations and Logistic regressions. Odds ratio were calculated to define the likelihood of certain bivariate criterion in certain group of participants. In handball and basketball the higher likelihood of doping behavior is found for males (handball: OR = 3,41; 95% CI = 1,16-9,96; basketball: OR = 2,87; 95% CI = 1,09-7,56), in soccer the females are more at risk for such behavior (OR = 2,67; 95% CI = 1,21-5,86), while there is no significant difference between genders for volleyball (OR = 1,33; 95% CI = 0,45-3,91). In some sports the association between socio-demographic indices and doping behavior is week (i.e. football) in other sports results show clear protective/risk factors of potential doping behavior. Generally, specific factors of association are evidenced in different sports. Sport achievement in senior age (i.e. result achieved) is found to be protective against doping behavior. These results should be highlighted and incorporated in preventive programs against doping behavior in sports. The knowledge on doping is not found to be related to doping-behavior, but there are certain indices that knowledge on sport-nutrition should be observed as a protective factor against doping behavior among athletes. Results clearly indicate necessity of future investigations on a problem while studying junior age athletes.

Značajna kolebanja u razinama ženskih spolnih hormona tijekom menstruacijskog ciklusa (MC) žene odražavaju se na rad i funkcioniranje ne samo reproduktivnih organa, nego i brojnih drugih organskih sustava. Pronalazak estrogenskih receptora u mišićnim stanicama skeletnih mišića te fibroblastima tetiva i ligamenta, daje naslutiti da estradiol (E2) ima određeni utjecaj na mišićni sustav. Međutim, učinci E2 na mišićni sustav kao i promjene u motoričkim sposobnostima u odnosu na kolebanja razine E2 tijekom MC nisu u potpunosti istraženi, a postojeći nalazi su konfliktni. Cilj ove disertacije bio je utvrditi događaju li se promjene u motoričkim sposobnostima akutno (trenutno) ili pak vremenski odgođeno u odnosu na kolebanja razine E2 tijekom MC. U skladu s dosadašnjim spoznajama postavljene su sljedeće opće hipoteze: H1 - ne postoje statistički značajne akutne promjene u promatranim motoričkim sposobnostima u odnosu na kolebanja razine estradiola tijekom različitih faza menstruacijskog ciklusa u mladih, tjelesno aktivnih žena, i H2 - postoje statistički značajne vremenski odgođene promjene u promatranim motoričkim sposobnostima tijekom menstruacijskog ciklusa u odnosu na kolebanja razine estradiola. Hipoteze su testirane eksperimentom u kojem su ispitanice mjerene tijekom 5 različitih faza MC (rana folikularna faza, periovulacija, rana luteinska faza i kasna luteinska faza). 1) U ranoj folikularnoj fazi, periovulaciji i sredini luteiske faze mjerenja su provedena zbog testiranja potencijalnih akutnih promjena u motoričkim sposobnostima u odnosu na kolebanja razine E2 tijekom MC, 2) a u ranoj i kasnoj luteinskoj fazi za testiranje postojanja vremenski odgođenih promjena u motoričkim sposobnostima u odnosu na kolebanja razina E2 tijekom MC. Uzorak ispitanica su činile mlade, zdrave, tjelesno aktivne žene u kojih su hormonskom dokumentacijom potvrđeni normalni, ovulacijski ciklusi. Mjerenja su se sastojala od tri skupine testiranja: biokemijska analiza sljedećih parametara (E2, progesteron (P4), testosteron (T), luteinizirajući hormon (LH), folikulostimulirajući hormon (FSH), dehidroepiandrostedion-sulfat (DHEAS), globulin koji veže spolne hormone (SHBG) i indeks slobodnih androgena (FAI)); antropometrijska mjerenja i procjena motoričkih sposobnosti motoričkim testovima (vertikalni skok s pripremom bez zamaha ruku (CMJ), maksimalni poskoci u mjestu (CJs), izometrijska jakost stiska šake (JSŠ), iz ležanja na leđima maksimalno unilateralno odnoženje (ODN) i trčanje na 20 yardi (20 Y). Rezultati ovog istraživanja pokazuju značajno opadanje indeksa reaktivnosti u razdoblju predovulacijskog LH skoka, pokazuju da postoje kratke i prolazne promjene u reaktivnoj snazi koje se događaju u razdoblju predovulcijskog LH skoka odnosno vršnih vrijednosti E2 tijekom ovulacijskog ciklusa, međutim ne i u ostalim motoričkim sposobnostima. Unatoč očekivanjima dobiveni rezultati upućuju da nema vremenski odgođenih promjena u motoričkim sposobnostima, u odnosu na kolebanja razine E2 tijekom normalnih, ovulacijskih ciklusa. Dobiveni nalazi produbljuju naše znanje o specifičnostima mišićne funkcije žena te bi mogli imati značajne implikacije u prostoru rehabilitacije i treninga. Significant fluctuations in the plasma levels of female sex hormones during mestrual cycle (MC) reflect the work and functioning of not only the reproductive organs, but also many other tissues, organs and systems. Findings of estrogen receptors in the skelatal muscle cells and fibroblast cells, makes skeletal muscle, tendon and ligament tissue potential estrogen target tissues. However, effects of estradiol (E2) on skeletal muscle fluctuation, and changes in motor abilities compared to E2 fluctuations over the MC has not been fully explored, and the existing results are conflicting. The main goal of this study was to determine are the changes in different motor abilities acute or time-delayed in regard to E2 fluctuations over the normal, ovulatory MC. According to results of previous research two hypotheses were set up: H1 - there are no significant acute changes in the observed motor abilities in regard to E2 fluctuations during the different phases of the menstrual cycle in young, physically active women, and H2 - there are significant time-delayed changes in the observed motor abilities over the MC, in regard to E2 fluctuations. Hypotheses were tested in an experiment where subjects were measured during five different phases of MC (early follicular phase, periovulation, early luteal phase and late luteal phase. 1) To test the acute changes in motor abilities in regard to E2 fluctuations during MC, measurements were carried out in the early folicular phase, periovulatory phase and in the middle luteal phase, 2) to test the existence of time-delayed changes in different motor abilities in regard to E2 fluctuation over the MC, measurements were carried out in the early luteal and in the late luteal phase. Young, healthy and physically active women who had confirmed normal ovulatory cycles participated in this study. Measurements consisted of three groups of tests: 1) biochemistry analysis of E2, Progesterone (P4), Testosterone (T), Luteinizing hormone (LH), Follicle-stimulating hormone (FSH), Dehidroepiandrostedion sulphate (DHEA), Sex HormoneBinding Globulin (SHBG) and the Free androgen index (FAI); 2) anthropometric measurements; and 3) motor tests (counter movement jump (CMJ), vertical hopping (CJs), maximal isometric hand grip strength (JSS), unilateral hip abduction (ODN) and 20 yards (20 Y) . It was observed significant,short term, transient decline in the index of reactivity in the period of periovulation LH peak during ovulatory cycles. There were no significant changes in the other measured motor abilities during different phases of MC. So, the results of this experiment showed that there is a change in the results of reactive power at the period of highest E2 values during the ovulatory cycles, but not in the other motor abilities. Despite expectations results indicate that there is no time-delayed changes in motor abilities compared to the fluctuations E2 levels over normal, ovulatory cycles. Results of this experiment extend our knowledge about the specifics of women's muscle function, and they could have significant implications in the area of rehabilitation and training.

Osnovni cilj ovog rada je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultatsku učinkovitost u disciplini bacanja kugle kod vrhunskih europskih bacača. Sukladno postavljenom osnovnom cilju definirani su sljedeći parcijalni ciljevi: (1) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropometrijskim mjerama linearne i rotacijske tehnike bacanja (2) utvrditi razlike u kinematičkim parametrima i antropomoetrijskim mjerama između seniora i mlađih seniora (3) primijeniti regresijsko modeliranje uspjeha kod vrhunskih bacača kugle. Istraživanje je provedeno na uzorku 24 bacača, od čega je 12 bilo seniora (28,83 ± 3,07godina) i 12 mlađih seniora (20,66 ± 1,30 godina). Podaci su prikupljeni na Europskom zimskom bacačkom kupu u Baru, Crna Gora 2012. godine. Kinematička analiza hitaca provedena je programskim paketom APAS. Analizirane varijable uključivale su: rezultat, tjelesnu visinu, tjelesnu masu, brzinu kugle u trenutku izbačaja, visinu kugle u trenutku izbačaja, kut u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi izbačaja, brzinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja kugle, brzinu centra težišta tijela u trenutku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u najnižoj točci, brzinu kugle u najnižoj točci, visinu kugle na početku izbačaja, prosječnu brzinu kugle u fazi klizanja, prosječnu brzinu kugle u okretu. Razlike između grupa utvrđene su diskriminacijskom analizom i t-testom za nezavisne uzorke. Povezanost između prediktorskih varijabli (morfološke mjere i kinematički parametri) i kriterija (najbolji pojedinačni rezultat) utvrđen je regresijskom analizom (forwardstepwise model). U ukupnom uzorku ispitanika objašnjeno je 97 % varijance kriterija. Varijable koje najviše doprinose rezultatu bile su početna brzina kugle u izbačaju i kut izbačaja (pozitivan utjecaj). Kod bacača koji bacaju linearnom tehnikom prediktorski skup opisuje 98 % varijance kriterija. Značajni prediktori bili su prosječna brzina centra težišta tijela u izbačaju, visina kugle u početku izbačaja, tjelesna visina, prosječna brzina kugle u fazi klizanja, brzina kugle u najnižoj točci i tjelesna masa (sve pozitivan utjecaj). Kod rotacijske tehnike objašnjeno je 97% varijance, a značajni prediktori su prosječna brzina kugle u fazi izbačaja, kut izbačaja, brzina kugle u trenutku izbačaj (sve pozitivan utjecaj), i tjelesna visina (negativan utjecaj). Seniori postižu optimalniji kut izbačaja i brzinu kugle u trenutku izbačaja. Mlađi seniori imaju veću brzinu centra težišta tijela, ali to ne vodi boljoj izvedbi. U ovoj je disertaciji po prvi put, na većem uzorku vrhunskih bacača, primijenjeno regresijsko modeliranje, a rezultati ukazuju na visoku prediktivnu vrijednost kinematičkih parametara. Istraživanje je doprinijelo boljem razumijevanju linearne i rotacijske tehnike, te djelomično riješilo i istaknulo određene probleme pojedine tehnike. The primary aim of this study was to determine the influence of some kinematic and anthropometric predictors on shot put results among top level European shot putters. In accordance with the primary aim the partial objectives were defined and they are as follows: (1) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the glide and spin throwing techniques (2) Identify differences in kinematic parameters and anthropometric measures between the senior and young senior shot putters (3) apply regression modelling of achievement (shot put result) of top level shot putters. The study was conducted among 24 shot putters of which 12 were seniors (age, 28,83 ± 3,07 years) and 12 were young senior (age, 20,66 ± 1,30 years). Data were collected during the European winter throwing cup in Bar, Montenegro in 2012. Kinematic analysis of shot putts was done by means of APAS software package. The sampled variables were: shot put result, body height, body weight, the speed of the shot in moment of delivery, the height of shot at the moment of delivery, the angle at the moment of delivery, average velocity of the shot in the moment of delivery, the velocity of shot in the moment of delivery, the average velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the velocity of the centre of gravity of body in the moment of delivery, the average velocity of the shot measured the lowest point, the velocity of shot measured the lowest point, the height of shot at the beginning of delivery, the average speed of the shot in the slip phase, the average velocity of shot in the turn phase. To determine differences between groups, Discriminant analysis and t-test for independent samples were used. Regression analysis (forward stepwise model) was applied to define influence of predictors (anthropometrics and kinematics) on criteria (best shot putt result for each athletes). Among total sample of respondents applied predictors set explained 97% variance of criteria with the highest partial influences of two predictors, initial velocity in the moment of delivery and angle of delivery.

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika između različite kvalitete i težinskih skupina karatista/ica u morfološkim karakteristikama, bazično i specifično motoričkim sposobnostima i tehničkoj uspješnosti u odnosu na borbenu uspješnost. Uzorak ispitanika za ovo istraživanje sačinjava skup od 206 najboljih karatista/ica kadeta/kinja u Republici Hrvatskoj dobi 14 do 16 godina, natjecatelja u kumiteu. Nadalje uzorak se dijelio na 105 karatista i 101 karatisticu, te prema njihovoj natjecateljskoj kvaliteti na kvalitetne i manje kvalitetne karatiste/ice obzirom na niže i više težinske kategorije. Kod karatista njih 57 pripadalo je nižim težinskim skupinama, a 48 višim težinskim skupinama, dok kod karatistica njih 55 pripadalo je nižim težinskim kategorijama, a 46 ih je pripadalo višim težinskim kategorijama. Za potrebe ovog istraživanja primjenjeno je 10 morfoloških mjera za izračun konstitucijskih tipova, 15 motoričkih testova (10 testova bazične i 5 testova specifične motorike), 6 tehnika (3 pojedinačne i 3 kombinirane) prema kojima je izvršena procjena tehničke efikasnosti i procjena borbene uspješnosti putem njihovih plasmana. Temeljem koeficijenata diskriminacije i diskriminativnih funkcija za pojedini antropološki prostor (morfološki, bazični i specifični motorički prostor, te kvaliteti izvedbe tehnika) može se zaključiti da svi primarni faktori motorike diferenciraju karatiste veće kvalitete od karatista manje kvalitete. Kod muškog spola dominantno utječe tehnička efikasnost (tehničko znanje) i motorička efikasnost (motorički faktor), a manje faktori specifične efikasnosti (faktor specifične agilnosti i faktor specifične sposobnosti u brzini realizacije tehnike). Diskriminativna funkcija pokazuje kako su karatisti veće kvalitete više ektomezomorfni i sa znatno manje masnog tkiva. Na uspjeh u borbi, to jest na borbenu efikasnost, najviše i dominantno utječe znanje i/ili usvojenost tehnike (tehnička efikasnost) koje je znatno saturirano sa bazičnim i specifičnim motoričkim sposobnostima. Dakle optimalni suodnos kvalitete izvedbe karate tehnika, te razine bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti u najvećoj mjeri determinira borbenu efikasnost mladih karatista. Također, temeljem koeficijenata diskriminacije i diskriminativnih funkcija za pojedini antropološki prostor (morfološki, bazični i specifični motorički prostor, te kvaliteti izvedbe tehnika) može se zaključiti da svaki od analiziranih prostora izuzev morfološkog u podjednakoj mjeri doprinosi borbenoj efikasnosti mladih karatistica. Na uspjeh u borbi to jest na borbenu efikasnost najviše i dominantno utječe integracija bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti i kvaliteta izvedbe karate tehnike (tehnička efikasnost). Dakle optimalni suodnos razine bazičnih i specifičnih motoričkih sposobnosti i kvalitete izvedbe, to jest usvojenost karate tehnike u najvećoj mjeri determinira borbenu efikasnost mladih karatistica. Očigledno razvojni procesi sami po sebi i trenažni procesi posebno dovode do formiranja optimalnog antropološkog sklopa vrhunskih-kvalitetnih karatistica. Diskriminativne funkcije po prostorima ukazuju na faze u formiranju kvalitete u muškom i ženskom karateu, to jest razvoj subsegmenata antropološkog sklopa u predikciji borbene efikasnosti karatista kadetskog uzrasta. Dakle interakcijski i/ili dvosmjerni utjecaji razvoja biomotoričkih faktora na razvoj specifičnih sposobnosti i znanja. Temeljem dobivenih informacija ostaje stručnjacima – trenerima da izrade modele trenažnih postupaka i procesa usmjerenih u formiranju kvalitetnih karatista. The research was conducted with the aim of determining the differences in morphological characteristics, basic and specific motor abilities and karate techniques in relation to the fighting efficiency. The sample of examinees in this research consisted of 206 Croatian elite cadet karate athletes, aged 14 to 16 years, kumite contestants. Further on, the sample was divided into 105 male and 101 female karate athletes, and according to their competitive quality, into karate athletes of higher or lower quality, regarding the lower and higher weight categories. In the male sample 57 athletes was in the lower weight groups, while 48 athletes was in higher weight groups. In the female sample, 55 athletes were in the lower weight categories, while 46 athletes were in the higher weight categories. Ten morphological measures for calculation of constitutional types was applied in this research, as well as 15 motor tests (10 tests of basic and 5 tests of specific motor skills), 6 techniques (3 individual and 3 combined), used in the technical efficiency and fight efficiency evaluation, according to their placement. Based on the discrimination coefficients and discriminative functions for the certain anthropological area (morphological, basic and specific motor area, and the technique performance quality) a conclusion can be made that all the primary motor factors differentiate higher quality karate athletes from those of lower quality. In male gender the influence of technical efficiency was dominant (technical knowledge) and motor efficiency (motor factor), while factors of specific efficiency (specific agility factor and specific ability factor in the technique realization speed) had less influence. The discriminative function showed that the karate athletes of higher quality were more often ectomesomorph with considerably less fat tissue. Fight success, that is, fight efficiency, was mostly and dominantly influenced by knowledge and/or technique adoption (technique efficiency), which was significantly saturated with basic and specific motor abilities. Therefore, the optimum correlation of karate technique performance quality, and the level of basic and specific motor abilities greatly determined the fight efficiency in young karate athletes. Also, based on the discrimination coefficient and discriminative functions for individual anthropological areas (morphological, basic and specific motor area, and technique performance quality) a conclusion can be made that every analyzed area, except for the morphological, equally contributed to the fight efficiency of young female karate athletes. Fight success, that is, fight efficiency, was mostly and dominantly influenced by the integration of basic and specific motor abilities and karate technique performance quality (technical efficiency). Therefore, the optimum correlation of the level of basic and specific motor abilities and performance quality, that is, karate technique adoption, greatly determined the fight efficiency of young female karate athletes. Obviously, the development processes by themselves and training processes separately lead towards forming the optimum anthropological set of elite-high quality female karate athletes. The discriminative functions of the areas showed the phases of forming the quality in male and female karate athletes, that is, the development of subsegments of anthropological set in the prediction of fight efficiency of cadet karate athletes. Therefore, the interaction and/or two-way influences of biomotor factors development on the development of specific abilities and knowledge. Based on the obtained information the experts – coaches should develop the models of training processes directed towards forming high-quality karate athletes.

Glavni cilj ovog istraživanja bio je analiza učinkovitosti i razlika u učinkovitosti motoričkog učenja nogometno-specifičnih motoričkih znanja kod djece mlađe školske dobi u ovisnosti o vrsti i učestalosti ekstrinzične povratne informacije. Da bi se moglo pristupiti realizaciji glavnog cilja ovog istraživanja, nužno je bilo konstruirati validne i pouzdane mjerne instrumente za praćenje razine motoričkog znanja kod početnika u nogometu. Shodno tome, konstruirano je 7 testova za procjenu motoričkih znanja za početnike u nogometu: Udarac lopte sredinom hrpta stopala dominantnom nogom, Udarac lopte sredinom hrpta stopala nedominantnom nogom, Udarac lopte glavom bez odraza, Vođenje lopte sredinom hrpta stopala dominantnom nogom, Vođenje lopte sredinom hrpta stopala nedominantnom nogom, Primanje od podloge odbijene lopte unutrašnjom stranom stopala te Varka „lažni šut“. Pritom je primijenjen model procjene pogrešaka pri motoričkom izvođenju prema topološkim regijama tijela koji motoričko gibanje raščlanjuje na jednostavnije kretne strukture koje je moguće jednostavnije procijeniti. Preciznije, za svaku topološku regiju primijenila skala procjene od 0 do 2 a za pojedini test, konačni rezultat ispitanika dobio se zbrajanjem segmentalnih izvedbi. Tako se za svaku varijablu motoričkog znanja dobila ukupna hipotetska skala od 0 do 14. Rezultati ispitivanja metrijskih karakteristika novokonstruiranih mjernih instrumenata jasno ukazuju na njihovu izvrsnu pouzdanost, osjetljivost i homogenost te posebice upotrebljivost u praksi. Njima se zasigurno dobiva pouzdan ali i numerički precizniji uvid u razinu složene motoričke strukture od standardno korištenih testova na Likertovoj skali od 1 do 7. Dodatno, očekuje se da će u treningu početnika novokonstriurani testovi imati istaknut značaj obzirom na utvrđenu činjenicu da se njihovim korištenjem može dati objektivan uvid u razinu znanja te se tako može omogućiti usmjeravanje i programiranje treninga u odnosu na tehničke i taktičke osobitosti pojedinaca. U skladu sa glavnim ciljem istraživanja, korišteni uzorak od N=79 ispitanika (41 djevojčica i 38 dječaka) u dobi od 8 do 10 godina podijeljen je na 4 eksperimentalne grupe (N1=20, N2=21, N3=19, N4=19). U prvoj grupi (DS I) su ispitanici u procesu učenja dobivali samo deskriptivne povratne informacije o izvedbi i to nakon svake izvedbe u setu od 5 vježbi dok su u drugoj grupi (DS II) ispitanici u procesu učenja dobivali samo opisne informacije o izvedbi i to samo nakon seta od 5 ponavljanja vježbe. U trećoj grupi (PS I) su ispitanici dobivali preskriptivnu povratnu informaciju i to nakon svake izvedbe u setu od pet vježbi dok su u četvrtoj grupi (PS II) ispitanici dobivali preskriptivnu povratnu informaciju i to samo nakon seta od 5 ponavljanja vježbe. Sve četiri grupe radile su po istom trenažnom programu 3 puta tjedno i to u trajanju od 5 tjedana. Samo su načini davanja ekstrinzičnih povratnih informacija u eksperimentalnim grupama te njihova učestalost bili različiti. Ispitanici su mjereni u 7 točaka: inicijalnoj, 4 tranzitivne točke te dvije retencijske točke nakon perioda nevježbanja. Tranzitivna mjerenja su organizirana ekvidistantno, odnosno tako da je između mjerenja bio približno jednak razmak. Učinkovitost deskriptivnih i preskriptivnih povratnih informacija ustanovila se kroz retencijska mjerenja nakon perioda nevježbanja dva tjedna (prvo retencijsko mjerenje) pa tri tjedana (drugo retencijsko mjerenje). U cilju utvrđivanja postojanja usvajanja nogometnih znanja za sve četri eksperimentalne grupe kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji koristila se trofaktorska (vrsta informacije*učestalost informacije*točka učenja) 2x2x7 ANOVA sa ponovljenim mjerenjima na zadnjem faktoru sa Scheffé post-hoc analizom. Da bi se utvrdilo postojanje usvajanja nogometnih znanja za sve eksperimentalne grupe neovisno o pravovremenosti davanja povratnih informacija kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji analizirani su post-hoc efekti dvofaktorske interakcije (vrsta informacije*točka učenja). Da bi se utvrdilo postojanje usvajanja nogometnih znanja za sve eksperimentalne grupe neovisno o vrsti povratne informacije kroz učenje u tranzitivnim točkama mjerenja i retenciji analizirani su post-hoc efekti dvofaktorske interakcije (učestalost informacije*točka učenja). Prethodno se ANOVA analizom za nezavisne uzorke pokazalo da ne postoji statistički značajna razlika među grupama ispitanika u biološkoj dobi. Rezultati istraživanja jasno ukazuju na postojanje nelinearnog i dinamičkog procesa učenja motoričkih znanja za sve 4 promatrane eksperimentalne grupe ali i za grupe neovisno o pravovremenosti davanja povratni informacija kao i za grupe neovisno o vrsti povratnih informacija. Iako je za sva motorička znanja većina grupe ostvarila napredak, rezultati jasno ukazuju da je davanje preskriptivnih povratnih informacija nakon nekoliko izvedbi značajno najučinkovitiji način za promatranu populaciju djece mlađe školske dobi. Činjenica da su plan akcije i rekonstrukcije gibanja u grupi PS II djeca morala raditi samostalno, zasigurno pridonosi aktivnom učenju koje je progresivnije, bolje se memorira, te su se u konačnici u retencijskim točkama dobili i bolji rezultati. Preskriptivna metoda je kod početnika učinkovitija iako je sa stanovišta trenera zahtjevnija jer pretpostavlja trenersko iskustvo i kompetentna nogometna znanja vezana za proces uvježbavanja obzirom da povratna informacija mora biti precizna i individualna, odabrana isključivo temeljem pogreške koju ispitanik u tom trenutku izvede. Korištenjem višestruke regresijske analize sa forward algoritmom selekcije varijabli u regresijski model se odredila povezanost između kriterijskih varijabli motoričkih znanja u drugoj retencijskoj točki te odabranih prediktorskih varijabli morfologije i motorike. Rezultati jasno ukazuju na recipročnu interakciju kompleksne dinamike procesa intenzivnog motoričkog učenja i manifestacija promatranih latentnih morfoloških i motoričkih dimenzija. Vjerojatno je razlog ovakvih rezultata činjenica da što je zahtijevniji i kompleksniji motorički test, povećava se nužnost koordinacije za njegovu učinkovitu izvedbu. Posljedično, što se ranije započne s razvojem ove motoričke sposobnosti veće su šanse da se ostvari visoki stupanj razine motoričkog znanja. Rezultati implicitno ukazuju da je učenje novog motoričkog programa najučinkovitije započeti u što ranijim životnim fazama, gdje je visoka povezanost koordinacijskih sposobnosti i prethodno naučenih programa. Izračunati su koeficijenti korelacije te njihova značajnost za varijable kineziološkog aktiviteta dobivenog upitnikom NPAQ i neaktiviteta sa varijablama motoričkih znanja u drugoj retencijskoj točki. Identificirana je statistički značajna povezanost varijabli kineziološkog aktiviteta sa varijablama motoričkih znanja. Rezultati ukazuju da je u osjetljivim fazama rasta i razvoja, zasigurno važno koristiti bilo organizirane ili neorganizirane kompleksne kineziološke sadržaje posebice jer se njihovom kontinuiranom primjenom mogu poticati i generirati promjene viših regulacijskih i integracijskih mehanizama u području motoričkih sposobnosti. Sumarno, eksplicirana je baza za konstrukciju modela hijerarhijske strukturiranosti ekstrinzičnih faktora koji utječu na motoričko učenje odnosno dobio se dublji uvid u razumijevanje uloge specifičnih senzornih i perceptivnih procesa, pamćenja i motoričke kontrole u učenju kompleksnih motoričkih vještina i pri motoričkoj izvedbi. Zasigurno je strukturirana praktična i teorijska baza za primjenu i razvoj učinkovitih strategija poučavanja kompleksnih motoričkih vještina, kako u okviru nastave tjelesne i zdravstvene kulture tako i u trenažnim procesima mlađih kategorija u nogometu ali i u različitim kompleksnim sportskim aktivnostima. U konačnici, dani su temelji strukturiranju modela optimizacije ali i konačne specifikacije parametara kontrole efekata učenja kompleksnih motoričkih znanja koji maksimiziraju kvalitetu njihovog učenja u minimalnom vremenu. Zadnje, ali ne manje važno, temeljem rezultata istraživanja definirale su se normativne vrijednosti kompleksnih nogometno-specifičnih motoričkih znanja za početnike u nogometu. The main objective of this study was to analyze the effectiveness and efficiency differences during motor learning of soccer-specific motor skills among school age children depending on the type and frequency of extrinsic feedback. In order to access the realization of the main objective of this study, it was necessary to construct valid and reliable instruments for monitoring the motor skills level for beginners in soccer. Accordingly, seven tests for assessment of motor skill level for beginners in soccer were constructed: Foot instep kick with dominant leg, Foot instep kick with non-dominant leg, Ball head kick without jump, Leading the ball with mid-ridge of dominant foot, Leading the ball with mid-ridge of non-dominant foot, Receiving the ball with inner foot while it returns from the ground and Deception "fake shot". In order to estimate errors in motor performance the model that divides the motor movement on easier movement structures by topological regions of the body, that can be easily estimated, was applied. More precisely, for each topological region of a single test a Likert’s scale from 0 to 2 was implemented and the final result was obtained by summing the subject’s segmental scores. Thus, for each variable of motor knowledge total hypothetical scale from 0 to 14 was gained. Metric characteristics of newly constructed tests clearly indicate onto their excellent reliability, sensitivity and homogeneity, and in particular usefulness in practice. Newly constructed tests are reliable but also can give numerically more precise insight into the knowledge level of complex motor than the standard tests which are measured on Likert scale from 1 to 7. Additionally, it is expected that newly constructed tests will have great practical usage and importance in the training of beginners, especially in view of the fact that their use may provide objective insight into the level of motor knowledge and thus can provide guidance and training programming in relation to the technical and tactical characteristics of individual. In accordance with the main objective of the research, a sample of N = 79 entities (41 girls and 38 boys) aged 8-10 years was divided into four experimental groups (N1 = 20, N2 = 21, N3 = 19, N4 = 19). In the first group (DS I), during the process of learning the subjects received only descriptive feedback on performance and after each performance in a set of five successive exercises while in the second group (DS II) participants in the learning process were given only descriptive information about the performance but only after sets of 5 exercises. In the third group (PS I) subjects received a prescriptive feedback after each performance in a set of five exercises while the fourth group (PS II) subjects received a prescriptive feedback only after sets of 5 exercises. All four groups were working according to the same training program, three times a week for a period of 5 weeks. Only methods of giving extrinsic feedback and their frequency in experimental groups were different. Subjects were measured in seven points: initial, 4 transitive points and two points after a retention period. Transitive measurements were organized equidistantly - between measurements was approximately the same time distance. The efficiency of descriptive and prescriptive feedback was established through the retention measurements after a period of two weeks (first retention measurement) and three weeks (second retention measurement). In order to establish the existence of the soccer-specific motor skills learning, for all four experimental groups through all transitive measurement and retention, 3-factorial 2x2x7 ANOVA with repeated measures on the last factor with Scheffé post hoc analysis (type of information * frequency * point of learning) was used. In order to determine the existence of the soccer-specific motor learning trough the transitive points of measurement and retention for all experimental groups regardless of the giving feedback timing, post hoc analysis of two-factor interactions effects (type information * point of learning) were applied. Similar, in order to determine the existence of the soccer-specific motor learning trough the transitive points of measurement and retention for all experimental groups regardless of the type of feedback post hoc analysis of two-factor interaction effects (frequency * point of learning) was applied. Prior to usage of factorial ANOVA, ANOVA for independent samples showed no statistically significant differences between subgroups of respondents in the biological age. Obtained results are clearly pointing to the existence of nonlinear and dynamic process of motor skills learning for all four of the observed experimental groups but also for the groups regardless of the providing feedback timing and groups regardless of the feedback type. Although for all motor knowledge most groups made progress, the results clearly indicate that providing prescriptive feedback after several performances is significantly the most effective way for the observed population of school age children. The fact that the plan of action and motion reconstruction in group PS II children had to work on their own, certainly contributes to active learning that is more progressive, more effective, and better results were obtained. Prescriptive method is more effective for beginners although from the standpoint of a coach is challenging because it assumes great coaching experience and competent soccer knowledge related to the process of training. That is because given feedback must be precise and individual, selected solely on the basis of errors of the respondent in moment of exercising. Multiple regression analysis with forward algorithm was used to determine the relationship between the criterion variables of motor skills in the second retention point and selected predictor variables of morphology and basic motor variables. The results clearly indicate the reciprocal interaction of complex dynamics of intensive motor learning and manifestations of observed latent morphological and motor dimensions. Probably the reason for this result is the fact that higher demands and complexity of motor test increases the necessity of coordination for its effective performance. Consequently, if one starts earlier to develop motor skills, greater are chances to achieve a high level of motor knowledge. Results also implicitly indicate that the learning of new motor programs is most effective if started in the early life stages, when high correlation of coordination abilities and previously learned similar motor programs exists. Furthermore, coefficients of correlation and their significance between variables of physical activity and sedentary activities obtained by NPAQ questionnaire with variables of motor skills knowledge in second retention point were calculated. Statistically significant correlation was identified between the variables of kinesiological activity with variables of motor skills knowledge. The results indicate that in the sensitive stages of child growth and development is certainly important to use either organized or disorganized complex kinesiological facilities especially because their continuous application can activate and generate higher regulatory changes in integration mechanisms in the field of motor skills. In summary, bases for explication, construction, and hierarchical structuring of extrinsic factors that affect motor learning was identified. Deeper insight into understanding of the role of specific sensory and perceptual processes, memory and motor control in the learning of complex motor skills and the performance was obtained. Certainly, practical and theoretical base for the application and development of effective teaching strategies of complex motor skills, both in the teaching of physical education and in the training process under the categories in soccer but also in a variety of complex sports activities was structured. Ultimately, structural model for optimization and the final specification of parameters which are controlling for the effects of learning complex motor skills that maximize the quality of their learning in minimal time was identified. Last, but not least, on the basis of the research results the normative values of complex soccerspecific movement skills for beginners in soccer have been defined.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi promjene u pojavi elemenata teniske igre, a s obzirom na različitu podlogu i njihov utjecaj na konačni rezultat u teniskim mečevima, na Wimbledonu i na Roland Garrosu u periodu između 2006. i 2012. godine. Uzorak ispitanika sastoji se ukupno od 724 muška sudionika mečeva glavnih turnira na Roland Garrosu i Wimbledonu 2006, 2009 i 2012. godine, a uzorak varijabli čine statistički pokazatelji elemenata igre u meču za svakog igrača. Višefaktorskom analizom varijance za analiziranje razlika među grupama i Fisherovom post hoc analizom ustanovljeno je da na Roland Garrosu petnaest od sedamnaest analiziranih varijabli značajno razlikuje igru pobjednika od poraženih. Analiza igre na Wimbledonu utvrdila je da sve varijable osim 1S%, NETATT% i četiri mjere brzine servisa značajno razlikuju pobjednike od poraženih. Determinirane su promjene u igri pobjednika i poraženih na oba turnira između 2006. i 2012. godine i analizirala povezanost među utvrđenim promjenama. Zahvaljujući dužem razdoblju u kojem su varijable promatrane, pri usporedbi statističkih parametara mečeva na Roland Garrosu i Wimbledonu dokazano je da dio varijabli nema konstantu u diferencijaciji turnira. Također je utvrđeno kako je za egzaktno uspoređivanje i dobivanje stvarne slike efikasnosti igrača u analizama statistike teniskih mečeva neophodna relativizacija varijabli.

S ciljem formiranja ekspertnog modela i hijerarhijske klasifikacije skijaških likova, operatora za njihovu poduku, karakterističnih pogreški i vježbi za njihovo otklanjanje, provedeno je istraživanje na ukupnom uzorku od 307 skijaških stručnjaka, predstavnika ZUTS-a Slovenije, HZUTS-a Hrvatske i ATUS-a Bosne i Hercegovine, različite demonstratorske i učiteljske izobrazbe. Obzirom na metodologiju istraživanja, a u svrhu realizacije parcijalnih ciljeva istraživanja, uzorak ispitanika je višekratno selektiran prema postavljenim fazama istraživanja. Tako su u svrhu formiranja ekspertnog modela najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja i testiranja razlike među ekspertima obzirom na državljanstvo, u istraživanje uključena 24 državna demonstratora. Činilo ih je 9 hrvatskih, 8 slovenskih i 7 bosansko-hercegovačkih eksperta vrhunskog skijaškog obrazovanja. Nakon višekratne ekstrakcije hrvatskih, slovenskih i bosansko-hercegovačkih tehnika alpskog skijanja eksperti su obzirom na logičan metodski slijed formirali ekspertni model usvajanja najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja. U tu svrhu korištena je ukupna suma zbroja frekvencija ekspertnog odabira najvažnijih likova (OP i OČ frekvencije), dok je prirodnim slijedom izvršeno rangiranje najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja. Razlika između frekvencije ekspertnog izbora 4 najvažnija skijaška lika za kategoriju osnovne i 4 za kategoriju napredne škole skijanja te njihova međusobna razlika obzirom na državljanstvo, testirana je pomoću Hi – kvadrat testa () i statističke značajnosti razlika (p). Unatoč tome što se predloženi model usvajanja skijaških likova strukturalno razlikuje od dosadašnjih modela, koji nisu znanstveno utemeljeni, a obuhvaćaju specifične likove hrvatske, slovenske i bosansko-hercegovačke škole skijanja, razlika u ekspertnom vrednovanju najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, obzirom na državljanstvo, nije utvrđena. U daljnjim metodskim postavkama, odnosno formiranju ekspertnog modela usvajanja najvažnijih operatora za poduku najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, najčešćih pogreški karakterističnih u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju, te testiranja razlike među frekvencijama ekspertnog odabira sudjelovalo je 20 skijaških eksperata koji su bili dio prethodno spomenutog uzorka ispitanika. U tu svrhu korištena je ukupna suma zbroja frekvencije ekspertnog odabira najvažnijih operatora, najčešćih pogreški i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju (OP - opažene; OČ - očekivane), dok se razlika među frekvencijama ekspertnog vrednovanja ispitala pomoću neparametrijskog Hi - kvadrat testa () i statističke značajnosti razlika (p). Zbog iznimno opsežnog posla koje je zahtijevalo dosta angažmana oko preciziranja i odabira najučinkovitijih operatora za poduku najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, najčešćih pogreški karakterističnih u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju, četvero eksperata nije u potpunosti sudjelovalo u svim segmentima metodskih postavki, pa su njihovi rezultati isključeni iz obrade podataka. Na temelju dobivenih rezultata ekspertnog vrednovanja pojedinih skijaških likova, eksperti su formirali specifične modele operatora za njihovu obuku. Za dva najvažnija lika, koji su unutar kategorije osnovne i napredne škole skijanja imali najveću vrijednost u procesu poduke, formiran je ekspertni model od šest najučinkovitijih operatora za njihovu obuku, dok je za preostale likove osnovne i napredne škole skijanja formiran ekspertni model od pet najučinkovitijih operatora. U svrhu formiranja ekspertnog modela karakterističnih pogreški u izvedbi najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, eksperti su najprije definirali, a potom odabrali po tri oblika najčešćih pogreški aktualnih u izvedbama najvažnijih skijaških likova osnovne i napredne škole skijanja. Temeljem dobivenih rezultata u ispitivanju statistički značajne razlike među frekvencijama ekspertnog vrednovanja specifičnih segmenata modela usvajanja skijaških znanja, uočava se visoka suglasnost među ekspertima. Nakon formiranja temeljnih postavki ekspertnog modela, usvajanja najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju, uslijedila je online priprema ankete, upload na specijalizirane servere, te skupa s pismom namjere i zamolbom za sudjelovanje u istraživanju, link s adresom pristupa popunjavanju ankete je upućen na mnogobrojne e-mail adrese učitelja i demonstratora skijanja različite razine stručnosti ZUTS-a Slovenije, HZUTS-a Hrvatske i ATUS-a Bosne i Hercegovine. Ukupni uzorak ispitanika koji su uspješno ispunili online anketu je činilo 307 skijaških stručnjaka različite razine stupnja skijaškog obrazovanja. Nakon ispunjavanja identifikacijskih podataka ispitanici su po važnosti rangirali prethodno definirane temelje metodskih postavki usvajanja najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju. Broj stupnjeva skale po kojoj su ispitanici rangirali varijable uvjetovan je prethodno definiranim ekspertnim metodskim postavkama, odnosno brojem najvažnijih likova, operatora, najčešćih pogreški i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju. U svezi s navedenim izračunate su vrijednosti sume ranga (ΣR) najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju. Pomoću neparametrijske analogne post-hoc analize, odnosno Kruskal Wallisovog testa (H-test), te pripadnog empirijskog nivoa signifikantnosti (p), ispitana je statistička značajnost razlike između vrijednosti sume ranga (ΣR) najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju. One varijable koje se dobivenim sumama ranga nisu statistički značajno razlikovale su grupirane u jednu skupinu važnosti dok su se one među kojima se utvrdila statistički značajna razlika odvojeno klasificirale. Temeljem dobivenih značajnosti razlika u rangiranju važnosti usvajanja likova osnovne i napredne škole skijanje, operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za njihovu korekciju, a na osnovu vrijednosti ukupne sume ranga, uspješno je formirana hijerarhijska klasifikacija među njima. Nadalje, s ciljem ispitivanja statistički značajne razlike među skijaškim stručnjacima (učiteljima i demonstratorima skijanja različite razine) u rangiranju najvažnijih likova osnovne i napredne škole skijanja, najučinkovitijih operatora za njihovu poduku, najčešćih pogreški karakterističnih u njihovoj izvedbi i najučinkovitijih vježbi za korekciju, sveukupni uzorak skijaških stručnjaka koji su sudjelovali u ovome istraživanju je podijeljen u tri grupe. Prva grupu skijaških stručnjaka čine hrvatski, slovenski i bosansko-hercegovački članovi demo tema i demonstratori skijanja, te slovenski učitelji skijanja III. razine, koji su nazvani vrhunskim skijaškim stručnjacima. Drugu grupu skijaških stručnjaka čine hrvatski učitelji skijanja, te slovenski i bosansko-hercegovački učitelji skijanja II. razine, a nazvani su stručnjacima naprednog skijaškog obrazovanja. Treću grupu skijaških stručnjaka čine hrvatski pripravnici učitelja skijanja, te slovenski i bosanskohercegovački učitelji skijanja I. razine, a nazvani su stručnjacima osnovnog skijaškog obrazovanja. Obzirom na definirane skupine skijaških stručnjaka, pomoću neparametrijskog analognog post-hoc Kruskal-Walisovog testa (H-test) i pripadnog empirijskog nivoa signifikantnosti (p), ispitana je razlika među njima u dobivenim vrijednostima rezultata aritmetičkih sredina sume ranga ekspertnog modela (AS ΣR). U pojedinim segmentima vrednovanja ekspertnog modela usvajanja skijaških znanja su utvrđene statistički značajne razlike među definiranim skupinama skijaških stručnjaka. Na temelju toga se može zaključiti kako je pravu vrijednost, odnosno položaj definirane varijable u ekspertnom modelu potrebno dodatnim istraživanjima ispitati i potkrijepiti. Budući ne postoje radovi slične tematike, niti znanstveno utemeljene metodske postavke usvajanja skijaških znanja, ovo istraživanje ima posebnu vrijednost. Ogleda se u postavljanju bazičnih struktura metodskih postavki koje osiguravaju bogate i precizne smjernice za rad skijaškim stručnjacima različitog obrazovanja. Time će se tijek procesa poduke alpskih skijaša različitog skijaškog predznanja uvelike olakšati i ubrzati. Ovo istraživanje čini dobar temelj budućim radovima u kojima bi bilo poželjno uključiti skijaške stručnjake diljem svijeta, te dodatno precizirati i izvršiti evaluaciju ekspertnog modela usvajanja specifičnih skijaških znanja. The research has been conducted on a total sample of 307 skiing experts, representatives of SAS Slovenia, CSSITA Croatia and SITA Bosnia and Herzegovina, who all had different demonstrating and teaching education. The aim of the research was to form expert model and hierarchical classification of skiing figures, operators for their training, specific mistakes and exercises for eliminating such mistakes. Considering methodology of the research,and with the purpose of realizing partial objectives of the research, the sample of participants was repeatedly selected according to determined stages of the research. In order to form expert model of the most important figures in elementary and advanced skiing school as well as to test differences between experts based on their nationality, 24 state demonstrators have been included in the research. There were 9 Croatian, 8 Slovenian and 7 Bosnian experts in top-level skiing education. After repeated extraction of Croatian, Slovenian and Bosnain techniques of alpine skiing, the experts, taking into account logical, methodical sequence, formed expert model of acquiring the most important figures in elementary and advanced skiing school. For that purpose, total frequency sum of expert choice of the most important figures has been used (O observed; E - expected), while on the other side ranking of the most important figures in elementary and advanced skiing school has been made by natural sequence. Difference between frequency of 4 expert choices of the most important skiing figures for category in elementary and 4 for category in advanced skiing school as well as their mutual difference considering nationality, have been tested by Hi-square test (χ²) and statistic meaning of differences (p). Despite the fact that suggested model of acquiring skiing figures had different structure than previous models, which are not scientifically based, and they encompass specific figures of Croatian, Slovenian and Bosnian skiing schools, the difference in expert evaluation of the most important figures in elementary and advanced skiing school considering nationality have not been determined. Twenty skiing experts who were part of the above mentioned sample of participants have participated in further methodical elements, that is in forming expert model of acquiring the most important operators for teaching the most important figures of elementary and advanced skiing school, the most common mistakes specific for their performance and the most effec tive exercises for eliminating these mistakes, as well as testing defferences between frequencies of expert choice. For that purpose, total frequency sum of expert choice of the most important operators has been used, of the most common mistakes and the most effective exercises for their correction (O - observed; E - expected), while the difference between frequencies of expert evaluation has been tested by non-parametric Hi-square test (χ²) and statistic meaning of differences (p). Due to amount of work which demanded a lot of effort in precising and choosing the most effective operators for teaching the most important figures in elementary and advanced skiing school, the most common mistakes specific for their performance and the most effective exercises for their correction, four experts have not completely participated in all segments of methodical elements and their results are eliminated from data processing. The experts have formed specific models of operators for their training, based on acquired results of expert evaluation of individual skiing figures. For two most important figures, which had the biggest value in elementary and advanced school category, expert model of six the most effective operators for their training has been formed, while the expert model of five the most effective operators has been formed for the rest of figures in elementary and advanced skiing school. For the purpose of forming expert model of specific mistakes in performing the most important figures in elementary and advanced skiing school, the experts have defined and then chosen three types of the most common mistakes present in performance of the most important skiing figures in elementary and advanced skiing school. Based on obtained results in testing statistically significant difference between frequencies of expert evaluation of specific segments in model of acquiring skiing skills, there has been noticed high concordance among the experts. After forming basic elements of expert model, accepting the most important figures in elementary and advanced skiing school, operators for their training, the most common mistakes in their permormance and the most effective exercises for their correction, then followed preparation of on-line questionnaire and upload to specialized serveres. All mentioned, along with letter of intention and request for participating in research, with a link and the address where one can connect and fill up the questionnaire have been sent to many e-mail addresses of teachers and skiing demonstrators of different competence level in ZUTS Slovenia, HZUTS Croatia and ATUS Bosnia and Herzegovina. Total sample of participants who have successfully filled up on-line questionnaire was 307 skiing experts of different levels in skiing education. After giving some basic identification information, participants ranked, according to the significance, previously defined basis of metodical elements of acquiring the most important figures in elementary and advanced skiing school, operators for their training, the most common mistakes in their performance and the most effective exercises for their correction.Number of scale degrees, which was used to rank variables , is conditioned by previously defined elements of expert model, that is by the number of the most important figures, operators, the most common mistakes and the most effective exercises for their correction. In relation to above mentioned, sums of ranks (R) of the most important figures in elementary and advance skiing schools, of the operators for their training, of the most common mistakes in their performance and the most effective exercises for their correction have been calculated. Using non-parametric analogue post-hoc analysis, i.e. Kruskal-Wallis test (H-test) and appropriate empiric level of significance (p), statistic significance of sums of ranks (R) of the most important figures in elementary and advanced skiing schools, of the operators for their training, of the most common mistakes in their performance and the most effective exercises for their correction have been tested. Those variables which were not different in statistically significant way according to sums of rank were classified in one significant group, while variables which showed statistically significant difference were classified separately. Based on obtained significant differences in ranking importance in acquiring figures in elementary and advanced skiing school, operators for their training, the most common mistakes in their performance and the most effective exercises in their correction, and by the help of values of total rank sum, hierarchical clasisification among the differences had been successfully formed. Furthermore, total sample of skiing experts who participated in this research was divided into three groups with the aim of investigating statistically significant difference among skiing experts (teachers and demonstrators of skiing) in ranking the most important figures in elementary and advance skiing schools, of the operators for their training, of the most common mistakes in their performance and the most effective exercises for their correction.First group of skiing experts consists of Croatian, Slovenian and Bosnian members of demo team and skiing demonstrators and Slovenian ski teachers of the III. level, who are called top skiing experts.Second group of skiing experts consists of Croatian ski teachers, and Slovenian and Bosnian ski teachers of the II. level, who are called experts in advanced skiing education.Third group of skiing experts consists of Croatian trainees ski teachers and Slovenian and Bosnian ski teachers of the I. level, who are called experts in elementary skiing education.Considering definied groups of skiing experts, by the help of non-parametric analogue post-hoc KruskalWallis test (H-test) and appropriate empiric level of significance (p), difference among obtained results of arithmetic mean of rank sum (AS R) has been tested. In some segments of evaluating expert model of acquiring skiing skills, statistically significant differneces among defined groups of skiing experts have been found. According to that it can be concluded that real value,that is position of defined variable in expert model need to be subject of further research. Since there are no published scientific works which deal with similar theme, nor scientifically based methodological elements of acquiring skiing skills, this research has a special significance. It is seen in defining basic structures of metodical elements which ensure rich and precise working directions to skiing experts of different competence and education. It will greately simplify and accelarate process of teaching alpine skiers of different foreknowledge. This research makes a good basis for future works where skiing experts throughout the world should be engaged, and it enables additional definition and evaluation of expert modef of acquiring specific skiing skills.

Ova disertacija se sastoji od dva istraživanja i od nekoliko ciljeva. Cilj prvog istraživanja je bio utvrditi razlike po igračkim pozicijama u morfološkim varijablama, te u specifičnom fitnes profilu kod vrhunskih mladih vaterpolista. Uzorak se sastojao od 110 vaterpolo igrača (17 do 18 godina), uključujući i igrače najbolje reprezentacije svijeta za 2010 godinu. Grupe su sastavljene ovisno o njihovim igračkim pozicijama i to: Centri (n=16), Krila (n=28), Vanjski igrači (n=25), Bekovi (n=19) i Vratari (n=18). Morfološke varijable bile su tjelesna visina, tjelesna težina, indeks tjelesne mase, opseg nadlaktice, triceps i subskapularni kožni nabor. Specifični fitnes testovi uključivali su plivačke testove (100 m i 200 m prsno plivanje za vratare) i to: 25 m, 100, 400 m i specifični anaerobni test 4x50 m (bilježi se prosječan rezultat od sva četiri pokušaja a između njih je 30 sekundi pauza), vertikalni vaterpolo iskok iz obrambene pozicije, te maksimalna dinamometrija plivajući kraul tehnikom. Analizom varijance ANOVA s post-hoc analizom utvrđene su statistički značajne razlike između igračkih pozicija u većini morfoloških varijabli. Centri su viši, imaju veći indeks tjelesne mase i veći subskapularni kožni nabor. U većini plivačkih testova i u iskocima su dominirali bekovi. Statistička značajnost nije dobivena u testu 100 m kraul i u testu 4x50 m. U drugom istraživanju cilj je bio analizirati pouzdanost, faktorsku i diskriminacijsku valjanost deset vaterpolo specifičnih testova i to: tri testa različitih vrsta vaterpolo iskoka, dva karakteristična vaterpolo sprinta, tri testa brzine bacanja lopte, jedan test preciznosti i jedan test procjene maksimalne sile „bekovskog bicikla“ mjerene dinamometrom, kao i konstrukcija i validacija testnih procedura za utvrđivanje specifičnih kondicijskih kapaciteta u vaterpolu. Konstruirali smo četiri kompleksna testa (poligona) koja imaju za cilj imitaciju pojedinih dijelova u vaterpolo igri: plivački sprintovi, izvedbe udaraca, iskoci te preciznost. Svi kompleksni testovi u sebi sadržavaju period standardiziranog iscrpljivanja ispitanika, a nakon toga se izvode određeni zadaci. Iako u današnjem sportu za sportski specifične testove postoji povećan interes, ovakvi testovi u vaterpolu nisu često istraživani, a standardne test procedure imaju ograničenu upotrebljivost u vodenim sportovima, kao što je i vaterpolo. U ovom istraživanju uzorak su činila 54 mlada vaterpolista (15-16 godina starosti; 185,6±6,7 cm, i 83,1±9,9 kg). Pouzdanost se provjeravala Cronbach Alpha koeficijentom, među-čestičnom korelacijom i koeficijentom varijacije, dok se analizom varijance pokušalo utvrditi je li došlo do sustavnih odstupanja između triju čestica istog testa. Svi testovi, osim testa preciznosti, bili su visoko pouzdani s malim odstupanjima među trima česticama istog testa. Faktorska analiza je pokazala da se testovi iskoka, brzina leta lopte i brzina plivanja trebaju promatrati odvojeno kao zasebne latentne dimenzije. Diskriminativna valjanost se djelomično dokazala jer se igračke pozicije značajno razlikuju u nekim od primijenjenih testova. Tako su obrambeni bekovi značajno superiorniji od igrača na ostalim pozicijama. Izolirani testovi (brzina plivanja, iskoci, šutiranja i preciznost) su bili analizirani zasebno a poslije su uključeni u strukturu kompleksnih testova. Kompleksni testovi su bolje determinirali pripadnike različitih kvalitetnih grupa (klupski igrači i igrači reprezentacije) od izoliranih testova. To se vjerojatno događa iz razloga što kompleksni testovi vjernije predočavaju kompleksnost fizičkih sposobnosti potrebnih u stvarnoj natjecateljskoj situaciji. S obzirom na reprezentativnost uzorka ispitanika, rezultati ovog istraživanja omogućit će uvid u određene fizičke i antropometrijske značajke kvalitetnih juniora vaterpolista i omogućiti trenerima da kreiraju, ovisno o igračkoj poziciji, trenažni program usmjeren unaprjeđenju specifičnih fizičkih performansi. Iz razloga što je ovo istraživanje je uključivalo juniorske igrače koje selektira najbolje ligaško natjecanje na svijetu, te se rezultati mogu koristiti kao referentne vrijednosti za ovaj uzrast. Kondicijski stručnjaci i treneri koji rade s vaterpolo igračima bi mogli pronaći način kako uključiti ove validne testove u svoje dijagnostičke protokole. The aim of first study was to investigate the status and playing position differences in anthropometric measures and physical fitness in high-level junior water polo players. The sample of subjects comprised 110 water polo players (17 to 18 years of age), including one of the world’s best national junior teams for 2010. The subjects were divided according to their playing positions into: Centers (N=16), Wings (N=28), perimeters players (Drivers; N=25), Points (N=19) and Goalkeepers (N=18). The variables included body height, body weight, body mass index, arm span, triceps- and subscapular-skinfold. Specific physical fitness tests comprised: four swimming tests, namely: 25m, 100m, 400m and a specific anaerobic 4x50m test (average result achieved in four 50m sprints with a 30 sec pause), vertical body jump (JUMP; maximal vertical jump from the water starting from a water polo defensive position) and a dynamometric power achieved in front crawl swimming (DYN). ANOVA with post-hoc comparison revealed significant differences between positions for most of the anthropometrics, noting that the Centers were the heaviest and had the highest BMI and subscapular skinfold. The Points achieved the best results in most of the swimming capacities and JUMP test. No significant group differences were found for the 100m and 4x50m tests. Standard testing procedures are of limited applicability in the water sports, such as water polo. Sport-specific motor fitness tests are not often examined in water polo. In this study we examined the reliability, factorial and discriminative validity of 10 water-polo-specific motor fitness tests, namely: three tests of in-water jumps (thrusts), two characteristic swimming sprints (10 and 20 metres from the water start), three ball-throws (shoots), one test of passing precision (accuracy), and a test of the dynamometric force produced while using the eggbeater kick. And we constructed and validate methods for determining water polo-specific conditioning capacities. We constructed four combined-capacity tests that were designed to mimic real-game water polo performances: sprint swimming performance; shooting performances; jumping performances; and precision performances. The sample of subjects consisted of 54 young male water polo players (15 to 17 years of age; 1.86 ± 0.07 m, and 83.1 ± 9.9 kg). Reliability analyses included Cronbach Alpha coefficients (CA), inter-itemcorrelations (IIR) and coefficients of the variation (CV), while an analysis of variance was used to define any systematic bias between the testing trials. All tests except the test of accuracy (precision) were found to be reliable (CA ranged from 0.83 to 0.97; IIR from 0.62 to 0.91; CV from 2% to 21%); with small and irregular biases between the testing trials. Factor analysis revealed that jumping capacities as well as throwing and sprinting capacities should be observed as a relatively independent latent dimensions among young water polo players. Discriminative validity of the applied tests is partially proven since the playing positions significantly (p < 0.05) differed in some of the applied tests, with the points being superior in their fitness capacities in comparison to their teammates. In all cases, combined-capacity test included a period of standardized exhaustion followed by the performance of the target quality (swimming, shooting, jumping and precision). In the first part of the study, single capacity tests were tested and later included in the combined-capacity test. The combined-capacity tests discriminated qualitative groups of junior water polo players (national squads vs. team athletes) more effectively than single-capacity tests. This is most likely because combined-capacity tests more closely represent the complex fitness capacities required in real game situations. Given the representativeness of the sample of subjects, the results of this study allow specific insights into the physical fitness and anthropometric features of high-level junior water polo players and allow coaches to design a specific training program aimed at achieving the physical fitness results presented for each playing position. This study included players from one of the world’s best junior National leagues, and reported values could be used as fitness standards for such an age. Strength and conditioning practitioners and coaches working with water polo athletes should consider incorporating these validated tests into their assessment protocols.

Osnovni cilj ovog rada je utvrditi utjecaj kinematičkih parametara na rezultat u skoku s motkom. U tu svrhu provedeno je istraživanje akvizicijom video zapisa s natjecanja. Uzorak entiteta (N = 71) činili su uspješni skokovi 30 skakača s motkom čiji su pokušaji snimljeni na Europskom juniorskom prvenstvu u Novom Sadu, 23.7. - 26.7.2009. godine. Ispitanici su izveli skokove u okviru eliminacijskog natjecanja za finale i skokove u finalnom dijelu natjecanja. Starost ispitanika bila je od sedamnaest do devetnaest godina, a raspon njihovih najboljih rezultata kretao se od 4, 70 m do 5,25 m. Prema standardima procedure APAS (Ariel Performance Analysis Sistem, USA) provedena je kinematička analiza čime je utvrđeno 25 kinematičkih varijabli potrebnih za daljinu analizu. Prema razini prosječnih postignuća vrhunskih juniora vidljiva je visoka razina natjecateljskih mogućnosti. Regresijskom analizom utjecaja 2D kinematičkih varijabli na rezultat u skoku s motkom izdvojeno je osam statistički značajnih varijabli koje objašnjavaju 97% varijance rezultata. Najveći utjecaj na visinu centra mase tijela imale su varijable: brzina centra mase tijela nakon odraza, brzina zadnjeg koraka, brzina predzadnjeg koraka te nagib trupa u trenutku napuštanja motke. Manji, ali ipak značajan utjecaj na rezultat u skoku motkom imale su i varijable udaljenost centra mase tijela u trenutku napuštanja motke, nagib trupa u trenutku postavljanja motke u kutiju te vrijeme opružanja motke. Entiteti (skokovi) su podijeljeni u dvije kategorije (kvalitativna razreda) temeljem ekspertnog znanja. Grupu 1 činili su uspješni skokovi do 4,90 m (N = 46), dok su grupu 2 činili uspješni skokovi preko 4,90 m (N = 25). Diskriminacijskom analizom utvrđeni su parametri koji diferenciraju skokove različitog kvantitativnog razreda. Dobivena je jedna diskriminacijska funkcija koja razlikuje navedene grupe entiteta, čime je i potvrđen sekundarni cilj disertacije. Generalno, informacije dobivene u ovom istraživanju ukazuju na znatan utjecaj promatranih 2D kinematičkih parametara na rezultat skoka motkom, kao i na dobro razlikovanje grupa entiteta. Također, potvrđeno je kako je rezultatska efikasnost u skoku motkom prvenstveno određena varijablama koje su definirane motoričkim sposobnostima kao i pokazateljima kojima je određena tehnika izvedbe skoka . Varijable koje definiraju položaj tijela prilikom napuštanja motke (nagib trupa i udaljenost centra mase) u najvećoj mjeri određuju tehničku izvedbu skoka, dok su motoričkim sposobnostima najviše određeni parametri brzine zadnja dva koraka zaleta, brzine centra mase tijela nakon odraza i brzine centra mase tijela za vrijeme opružanja motke. Rezultati dobiveni u ovom istraživanju u skladu su sa znanstvenim spoznajama o disciplini skoka motkom te omogućuju bolje razumijevanje i dobivanje najrelevantnijih informacija za uspješnu izvedbu skoka u cjelini kao i za upravljanje trenažnim procesima. The basic aim of this work was to ascertain the influence of2D kinematic parameters on the pole vault result. With this purpose, a research was conducted, in which competition video data was collected. The entity sample (N = 71) consisted of successful vaults of 30 pole vaulters, whose attempts were filmed at the Novi Sad European Junior Championship, July 23rd - 27th, 2009. The examinees performed their vaults within the eliminatory final competition and the final competition itself. The age of the examinees was from seventeen to nineteen years, and the span of their best results was from 4.70 m to 5.25 m. A kinematic analysis has been performed, according to the standards of the APAS (Ariel Performance Analysis System, USA) procedure, ascertaining 25 kinematic variables for further analysis. According to the level of average achievement, it was observed that elite juniors showed a high level of competitive possibilities. The regression analysis of 2D kinematic variables influence on the pole vaulting result singled out eight statistically significant variables, explaining 97% of result variance. The following variables had the strongest influence on the height of body mass centre: take-off velocity, last step velocity, penultimate step velocity and trunk angle at the pole release moment. The following variables had lesser, but still a significant influence on the pole vault result: centre of body mass distance at the pole release moment, trunk angle at the pole plant moment, and pole straightening time. Entities (vaults) were divided into two categories (qualitative classes), based on the expert knowledge. Group 1 consisted of successful vaults up to 4,90 m (N = 46) while Group 2 consisted of successful vaults over 4,90 m (N = 25). Discriminative analysis determined the parameters which differentiate the vaults of different quantitative classes. A single discriminative function, discerning the listed groups of entities was obtained, thus confirming the secondary aim of the dissertation. Generally, the information gained in this research indicate the significant influence of the observed kinematic parameters onto the pole vault result, as well as proper differentiation of groups of entities. Also, it is confirmed that the result efficiency in pole vault was primarily determined by the variables which are defined by the motor abilities, as well as the indicators determining the vault performance technique. The variables defining the pole release body posture (trunk angle and body centre distance) mostly define the technical performance of the vault, while the motor abilities mostly determine the parameters of last two run-up steps velocity, centre of body mass velocity after take-off, and centre of body mass velocity during the pole straightening time. The results obtained by this research are in concordance with the scientific knowledge on the pole vault discipline, enabling better understanding and gaining the most relevant information for the successful vault performance as a whole, as well as directing the training processes.

Osnovni cilj istraživanja je konstrukcija višedimenzionalnog mjernog instrumenta za ispitivanje psiholoških obilježja mladih igrača odbojke. Uzorak ispitanika je sačinjavalo 295 igrača odbojke oba spola, kadetske i juniorske dobne skupine. U provedenom pilot ispitivanju sudjelovalo je 147 ispitanika i ispitanica, na temelju čijih su odgovora selektirane čestice novokonstruiranog upitnika za procjenu psiholoških obilježja. S ciljem utvrñivanja valjanosti novokonstruiranog upitnika psiholoških obilježja primijenjeni su i već postojeći upitnici za procjenu psiholoških obilježja: ACSI–28, PSIS-Y, CSAI-2 i SMS. Individualna uspješnost pojedinog ispitanika procijenjena je na temelju procjene trenera o općoj igračkoj važnosti ispitanika unutar ekipe, te ekipnog uspjeha pojedine ekipe na prvenstvu Hrvatske. Analizom metrijskih karakteristika ljestvica novokonstruiranog upitnika utvrñeno je da konstruirane ljestvice imaju dobre mjerne karakteristike homogenosti, pouzdanosti i osjetljivosti, a u cilju utvrñivanja njihove valjanosti provedene su daljnje obrade podataka. Validacijom postojećih mjera upitnika ACSI-28, PSIS-Y, CSAI-2 i SMS ljestvice za procjenu psiholoških obilježja utvrñeno je da sve ljestvice nakon provedene selekcije čestica u pojedinim ljestvicama imaju dobru homogenost, a mjere zakrivljenosti i zaobljenosti distribucija ukazuju na dobru osjetljivost svih ljestvica. Meñutim, pouzdanosti ljestvica variraju izmeñu neprihvatljivih 0,56 kod ljestvice koncentracija upitnika ACSI do dobrih 0,87 za ljestvicu somatska anksioznost upitnika CSAI-2. Ljestvice s koeficijentom pouzdanosti od 0,60 i više su uključene u daljnje analize, a ljestvica koncentracije upitnika ACSI nije uvrštena u daljnje analize. 6 Korelacijskom analizom utvrñene su većinom statistički značajne, niske do umjereno visoke povezanosti mjera novokonstruiranog upitnika za procjenu psiholoških obilježja. Postupkom faktorizacije utvrñene su četiri latentne dimenzije: natjecateljska kompetencija, opća pobuñenost, motivacija postignuća, te kognitivna anksioznost i slaba koncentracija. Utvrñene su pozitivne povezanosti, uglavnom srednje do umjereno visoke, ljestvica psiholoških obilježja novokonstruiranog upitnika s ljestvicama koje imaju isti predmet mjerenja kod postojećih upitnika. Analizom glavnih komponenti je utvrñeno kako se ljestvice psiholoških obilježja novokonstruiranog upitnika projiciraju na zajedničku komponentu s ljestvicama validiranih upitnika koje imaju isti predmet mjerenja. Ovi nalazi potvrñuju konvergentnu valjanost konstruiranih ljestvica. Primjenom novokonstruiranog upitnika takoñer su utvrñene značajne razlike po spolu, dobi, igračkim pozicijama (osim na subuzorku kadeta), te po indeksima individualne igračke vrijednosti i ekipne igračke vrijednosti (osim na subuzorku juniora). The main goal of the research is the construction of a multidimensional measuring instrument for testing psychological characteristics of young volleyball players. The subject sample consisted of 295 volleyball players of both genders, from youth and junior age group. 147 male and female subjects participated in the conducted pilot testing, and based on their responses, the items of the newly constructed questionnaire for assessing psychological characteristics were selected. With the aim of determining the validity of the newly constructed questionnaire of psychological characteristics, the existing questionnaires for assessing psychological characteristics were also applied: ACSI–28, PSIS-Y, CSAI-2 and SMS. Individual efficacy of each subject was assessed based on the coach's evaluation about general player importance of subjects within their team, and on team efficacy of each team in the Croatian championship. After analyzing the metric characteristics of scales of the newly constructed questionnaire, it has been established that the constructed scales have good metric characteristics of homogeneity, reliability and sensitivity, while further dana analyses have been conducted with the purpose of determining their validity. By validating the existing measures of the ACSI-28, PSIS-Y, CSAI-2 questionnaires and the SMS scale for assessing psychological characteristics, it has been established that all scales, after the selection of items was performed in certain scales, have good homogeneity, and measures of distribution asymmetry and peakendess indicate good sensitivity of all scales. However, reliabilities of the scales vary between the unacceptable 0,56 in the concentration scale of the ACSI questionnaire and the good 0,87 for the somatic anxiety scale of the CSAI-2 questionnaire. Scales with the reliability coefficient of 0,60 and higher were included in further analyses, whereas the concentration scale of the ACSI questionnaire was not. Correlation analysis revealed low to moderately high, mostly statistically significant correlations between the measures of the newly constructed questionnaire assessing psychological characteristics. Using the procedure of factorization, four latent dimensions were found: competitive competence, general arousal, achievement motivation, and cognitive anxiety and poor concentration. Positive correlations, mostly moderate to moderately high, were found between the scales of psychological characteristics of the newly constructed questionnaire and the scales with the same subject of measurement in the existing questionnaires. By principal components analysis, it has been established that the psychological characteristics scales of the newly constructed questionnaire are projected on the common component with the scales of the validated questionnaires with the same subject of measurement. These findings confirm convergent validity of the constructed scales. By applying the newly constructed questionnaire, significant differences according to gender, age, player positions (except in the subsample of youth players), and indices of individual player efficacy and team efficacy (except in the subsample of junior players). Key words: psychological characteristics, metric characteristics, young volleyball players

Osnovni cilj ovog istraživanja je konstruirati kvalitetan mjerni instrument za ispitivanje ekipnih značajki (kohezivnosti, percipirane ekipne efikasnosti i trenerskog ponašanja) u odbojci. Istraživanje je provedeno na uzorku od 273 odbojkašice i odbojkaša kadetske i juniorske dobne skupine. U provedenom pilot ispitivanju sudjelovalo je 147 ispitanika i ispitanica, na temelju čijih su odgovora selektirane čestice novokonstruiranog upitnika za procjenu ekipnih značajki (zajedništva – 13 čestica, percipirane ekipne uspješnosti – 14 čestica i percipiranog trenerskog ponašanja – 14 čestica). S ciljem validacije novokonstruiranog upitnika ekipnih značajki primijenjeni su i već postojeći upitnici za procjenu ekipnih značajki: - GEQ (Group Environment Questionnaire), te ljestvica usmjerenosti na ekipu iz PSISY upitnika (Psychology skills inventory for sports – youth version) za procjenu zajedništva - LSS (Leadership Scale for Sport), te CBS-S – (Coaching Behavior Scale for Sport) za procjenu trenerskog ponašanja Ekipna efikasnost procijenjena je temeljem uspješnosti ekipe (uspjeh ekipe na PH 2011. godine), te uspješnosti pojedinog igrača/igračice (ocjena dobivena procjenom trenera ili na temelju nastupanja za reprezentativne selekcije). Faktorizacijom matrice sklopa čestica novokonstruiranog upitnika, te (oblimin) rotacijom izolirano je devet faktora - dimenzija koje objašnjavaju ukupno 58,44% ukupne varijance sustava. Utvrđeno je da su mjerena obilježja nehomogena i teško interpretabilna, te se obrada podataka provela zasebno po svakom od područja - faceta ekipnih značajki. Analizom metrijskih karakteristika ljestvica novokonstruiranog upitnika utvrđeno je da se pouzdanost ljestvica nalazi u rasponu od nezadovoljavajućih 0,68 odnosno 0,69 u ljestvicama socijalnog zajedništva i trenerskog stila, do vrlo dobrih 0,85 u ljestvici zadovoljstvo trenerom i 0,87 u koheziji zadatka. Za potrebe analize podataka na ekipnoj razini sve dobivene vrijednosti pouzdanosti mogu se smatrati prihvatljivima. Iako rezultati K-S testa pokazuju kako se distribucije rezultata 4 od ukupno 6 mjera ekipnih značajki razlikuju od normalne distribucije, na osnovu pokazatelja oblika i simetrije distribucije zaključeno je da se na dobivenim ljestvicama mogu provoditi parametrijski postupci obrade podataka. Validacijom postojećih mjera GEQ upitnika i PSIS-Y ljestvice za procjenu ekipnih značajki utvrđeno je da sve ljestvice za procjenu zajedništva (osim socijalne integracije grupe) imaju pouzdanost nižu od zadovoljavajuće (između 0,60 i 0,70). Validacijom postojećih upitnika percipiranog trenerskog ponašanja (LSS i CBS-S) utvrđeno je da svih 7 ljestvica CBS-S, kao i 3 od 5 ljestvica LSS upitnika imaju dobru pouzdanost. Jedino u ljestvicama autokratsko ponašanje i pozitivne povratne informacije nije dobivena zadovoljavajuća pouzdanost. Mjere zakrivljenosti i spljoštenosti distribucija ukazuju na dobru osjetljivost svih ljestvica, a nakon provedene selekcije čestica u pojedinim ljestvicama sve ljestvice imaju dobru homogenost. Korelacijskom analizom utvrđene su statistički značajne, umjerene do umjereno visoke povezanosti mjera novokonstruiranog upitnika za procjenu zajedništva, percipirane ekipne kompetencije i trenerskog ponašanja, što ukazuje na njihovu moguću zajedničku osnovu. Iako su postupkom faktorizacije utvrđene dvije latentne dimenzije (ekipne značajke i komunikacijski stil trenera), u inicijalnoj strukturi svojstvena vrijednost druge komponente tek nešto veća od granične ukazuje na mogućnost da bi se povećanjem broja ispitanika utvrdila samo jedna jedina latentna dimenzija, komponenta ekipnih značajki odbojkaških ekipa. Također su utvrđene pozitivne (umjerene do visoke) povezanosti ljestvica ekipnih značajki novokonstruiranog upitnika s odgovarajućim ljestvicama postojećih upitnika. Stoga se novokonstruirani upitnik može preporučiti kao sažeta orijentacijska mjera ekipnih značajki. Testiranjem razlika po spolu utvrđeno je kako nema značajnih razlika po stupnju mjerenih ekipnih značajki novokonstruiranog upitnika. Validiranim upitnicima GEQ i PSIS-Y utvrđene su značajne razlike u zajedništvu, u 3 od ukupno 5 varijabli. Igračice pokazuje značajno veću individualnu sklonost grupi, kako za izvedbu zadatka (odbojke), tako i socijalnu. Također, igračice imaju značajno veću integraciju grupe na ostvarenju zadatka odbojke. Validiranim upitnicima LSS i CBS-S utvrđene su značajne razlike po stupnju izmjerenih značajki trenerskog ponašanja u 5 od ukupno 12 varijabli. Igračice procjenjuju kako se treneri prema njima više demokratski ponašaju i manje autokratski nego što to procjenjuju igrači, te da pritom posvećuju i više pozornosti treniranju tehničkih elemenata odbojke i kondicijskom treningu. Testiranjem razlika između dobnih skupina utvrđeno je da igračice kadetske dobne skupine (mlađe igračice) imaju više izraženu koheziju zadatka i pozitivnijim procjenjuju zadovoljstvo i komunikacijski stil trenera od juniorki. Igrači kadetske dobne skupine imaju više izraženo ekipno samopouzdanje od igrača juniorske dobne skupine. Osim toga juniorke su značajno više orijentirane na ekipu od kadetkinja, a kadeti imaju značajno višu socijalnu koheziju od juniora. Igračice kadetske dobne skupine procjenjuju kako se njihovi treneri prema njima ponašaju više autokratski nego što to procjenjuju starije igračice. Testiranjem razlika između dviju dobnih skupina igrača odbojke nisu utvrđene značajne razlike po stupnju izmjerenih validiranih mjera trenerskog ponašanja. Analizom varijance provedenom na subuzorcima igračica i igrača odbojke koji igraju na različitim igračkim pozicijama nisu utvrđene značajne razlike po stupnju konstruiranih mjera ekipnih značajki. Univarijatnom analizom varijance utvrđeno je da igračice s nižim indeksom individualne igračke vrijednosti imaju značajno višu percipiranu razinu kohezije zadatka i ekipne kompetencije – pripremljenosti od igračica s najvišim indeksom individualne igračke vrijednosti. Osim toga najbolje ocijenjene igračice procjenjuju komunikacijski stil svog trenera najmanje prihvatljivim. Isti zaključci kod igračica mogu se postaviti i na temelju analize rezultata dobivenih diskriminativnom analizom. Kod igrača različite igračke kvalitete analizom varijance i diskriminativnom analizom nisu utvrđene značajne razlike po stupnju izraženosti niti jedne od ukupno 6 konstruiranih mjera ekipnih značajki. Analizom varijance i diskriminativnim analizama igračica po indeksu ekipne vrijednosti dobiveni su slični rezultati kojima je utvrđeno da skupine igračica s najnižim indeksom ekipne igračke vrijednosti karakterizira visoki stupanj kohezije zadatka te zadovoljstva trenerom i njegovim komunikacijskim stilom. Analizom varijance i diskriminativnom analizom skupina igrača utvrđeno je da igrači s višim indeksom ekipne igračke vrijednosti, imaju više procjene obje varijable ekipne kompetencije – pripremljenosti i samopouzdanja, te kohezije zadatka od igrača s nižim indeksom ekipne vrijednosti. The main goal of this research was to construct a quality measuring instrument for assessing group properties (cohesion, perceived collective efficacy and coaching behavior) in volleyball. The research was conducted on a sample of 273 youth and junior male and female volleyball players. The pilot testing included 147 participants of both sexes, and based on their responses, items of the newly constructed questionnaire for assessing group properties (cohesion – 13 items, perceived collective efficacy – 14 items and perceived coaching behavior – 14 items) were selected. With the purpose of validating the newly constructed questionnaire of team properties, the following existing questionnaires for assessing group properties were also used: - GEQ (Group Environment Questionnaire), and the team orientation scale from the PSIS-Y questionnaire (Psychology skills inventory for sports – youth version) for assessing cohesiveness - LSS (Leadership Scale for Sport), and CBS-S – (Coaching Behavior Scale for Sport) for assessing coaching behavior Collective efficacy was assessed based on team’s success (team placement in 2011 Croatian championship), and the efficiency of each individual male/female player (assessment based on coaches’ evaluation or players’ performance in the national team). Nine factors – dimensions which explain 58.44% of the total variance of the system were isolated by matrix factorization of the item set of the newly constructed questionnaire, and by (oblimin) rotation. It has been established that the measured features were not homogenous and were difficult to interpret, so data analysis was conducted separately for each area – facet of group properties. By analyzing the metric characteristics of scales in the newly constructed questionnaire, it has been established that the reliability of the scales ranges from an unsatisfactory 0.68 and 0.69 in scales of social cohesion and coaching style, to a very good 0.85 in the scale of satisfaction with the coach and 0.87 in task cohesion. For the purposes of data analysis on a team level, all of the obtained values are acceptable. Even though the K-S test results indicate that the result distribution of 4 out of 6 measures of group properties deviates from normal distribution, it has been concluded, based on distribution shape and symmetry indicators, that parametric procedures can be conducted on the obtained scales. By validating the existing measures of GEQ and PSIS-Y scale for assessing group properties, it has been established that the reliability of all scales assessing cohesiveness (except social integration of the group) was less than satisfactory (between 0.60 and 0.70). By validating the existing questionnaires of perceived coaching behaviour (LSS and CBS-S), it has been established that the reliability was good in all 7 scales of CBS-S, as well as in 3 out of 5 scales of the LLS questionnaire. The reliability was not satisfactory only in scales of autocratic behaviour and positive feedback. The distribution shape and symmetry indicators indicate good sensitivity of all scales, and having the item selection performed in particular scales, all scales have good homogeneity. By correlation analysis, statistically significant, moderate to moderately high correlations were found between the measures of the newly constructed questionnaire for assessing cohesion, perceived collective competence and coaching behavior, which indicates they might have a common source. Even though two latent dimensions have been determined by factorization (group properties and coach’s communication style), eigenvalue of the second component, which was only slightly above the threshold in the initial structure, implies that if the sample was increased, only one latent dimension - the component of group properties of volleyball teams would be found. Positive (moderate to high) correlations were also found between the scales of group properties of the newly constructed questionnaire and the corresponding scales of the existing questionnaires. Therefore, the newly constructed questionnaire can be recommended as the compact orientation measure of group properties. By testing the differences between the sexes, it has been established that there were no significant differences in the level of group properties measured by the newly constructed questionnaire. By applying validated GEQ and PSIS-Y questionnaires, significant differences were found in cohesion, in 3 out of the 5 variables. Female players expressed significantly higher individuals’ personal attraction to group - task (volleyball) as well as – social. Also, female players expressed significantly higher group integration - task (volleyball). By applying validated LSS and CBS-S questionnaires, significant differences were found in the level of measured properties of coaching behavior in 5 out of the 12 variables. Female players, as opposed to male players, evaluated their coaches’ behavior as more democratic and less autocratic, with coaches also paying more attention to practicing technical elements of volleyball and strength and conditioning training. By testing the differences between the age groups, it has been established that female players of the younger age group expressed higher task cohesion and gave a more positive evaluation of satisfaction and coach’s communication style than older players. Male players of the younger age group expressed higher team confidence than older players. Moreover, older female players were significantly more team oriented than younger female players, and younger male players expressed significantly higher social cohesion than older male players. Female players of the younger age group, in comparison to older players, evaluated their coaches’ behavior as more autocratic. By testing the differences between the two age groups of male volleyball players, there were no significant differences found in the level of validated measures of coaching behavior. By variance analysis performed in male and female subsamples of volleyball players, there were no significant differences found in the level of constructed measures of group properties among players in different positions. By performing a univariate analysis of variance, it has been established that female players with a lower index of individual player efficiency had a significantly higher level of perceived task cohesion and collective competence – readiness than players with the highest index of individual player efficiency. Moreover, the highest-rated female players assessed their coach’s communication style as least acceptable. The same conclusions can also be made about female players based on the analysis of results obtained by discriminant analysis. Among male players of different player efficiency, there were no significant differences found by variance analysis and discriminant analysis in the expressed level of any of the 6 constructed measures of group properties. Similar results were obtained by variance analysis and discriminant analyses of female players in relation to the index of team efficiency, establishing that groups of players with the lowest index of team efficiency are characterized by a high level of task cohesion and satisfaction with the coach and his communication style. Among groups of male players, variance analysis and discriminant analysis have shown that players with higher index of team efficiency, in comparison to players with lower index of team efficiency, gave higher evaluations in both variables of collective competence – readiness and confidence, as well as in task cohesion.

Osnovni cilj ovog istraţivanja je oblikovati kombinirani model procjene stvarne kvalitete vrhunskih tenisaĉa na temelju subjektivne procjene i objektivnih pokazatelja teniske igre. Prvi problem istraţivanja je utvrĊen pregledom dosadašnjih istraţivanja gdje je evidentiran nesklad izmeĊu trenera i znanstvenika prilikom definiranja dominantnih tipova motoriĉkog ponašanja. S obzirom na to da nije postojala empirijska podloga za podjelu tenisaĉa u adekvatne grupe, razliĉite klasifikacije izmeĊu struĉne i znanstvene literature su bile posve razumljive. Analizom pripadnosti pojedinom tipu motoriĉkog ponašanja utvrĊen je visok stupanj slaganja izmeĊu teniskih struĉnjaka koji su nezavisno jedan o drugome procjenjivali dominantni tip igraĉa. Moţe se zakljuĉiti da testovi imaju zadovoljavajuću objektivnost te da nova ITF literatura odgovara realnom stanju. U skladu s dobivenim rezultatima tenisaĉi su podijeljeni u ĉetiri skupine (servis volej igraĉ, defanzivni igraĉ s osnovne linije, ofenzivni igraĉ s osnovne linije, igraĉ cijelog terena). Kategorizacijom u razrede prema rangu i dobi utvrdila se uĉestalost entiteta u pojedinoj grupi, a meĊusobna povezanost se testirala pomoću χ2 testa. UtvrĊeno je da ne postoji znaĉajna povezanost objektivne kvalitete tenisaĉa i dominantnog stila igre dok izmeĊu igraĉke dobi i dominantnog stila igre te objektivne kvalitete tenisaĉa i igraĉke dobi postoji znaĉajna povezanost. U daljnjem tijeku istraţivaĉkog rada obradila se latentna struktura teniske igre na zemljanoj podlozi preko standardnih pokazatelja situacijske uĉinkovitosti kako bi se utvrdila njihova funkcionalna zavisnost te stekao potpuniji uvid u njihovu meĊusobnu interakciju. Izolirane latentne dimenzije imenovane su kao: razina kvalitete igre na drugom servisu, razina kvalitete igre na reternu, razina kvalitete brzine servisa, razina kvalitete igre na mreži, razina kvalitete igre na prvom servisu, razina kvalitete izravnih poena i razina kvalitete neprisiljenih pogreški. Nadalje, oblikovan je sustav za procjenu stvarne kvalitete vrhunskih tenisaĉa sastavljen od osam kriterijskih varijabli obrane i deset kriterijskih varijabli napada za sve tipove igraĉa. Eksperti su pokazali visok stupanj slaganja u procjeni vaţnosti kriterija za sve tipove tenisaĉa. U skladu s dobivenim rezultatima eksplicitno su opisane zadaće, sliĉnosti i razlike izmeĊu razliĉitih tipova s aspekta vaţnosti pojedinih kriterija. Na temelju utvrĊenih deskriptivnih pokazatelja te stupnja objektivnosti (intersubjektivnih slaganja) ekspertnih ocjena moguće je zakljuĉiti kako se za većinu kriterija metrijska svojstva (objektivnost i osjetljivost) podudaraju s njihovim koeficijentima vaţnosti pa je sukladno navedenome i predloţena struktura relevantnih kriterija za svaki tip igraĉa. Procjenom situacijskog uĉinka tenisaĉa putem objektivno mjerljivih faktora nisu se dobile sve potrebne informacije o ukupnoj stvarnoj kvaliteti pa se nametnulo pitanje: mogu li se objektivno mjerljivi i subjektivno procjenjivani faktori ujediniti u jedinstveni sustav? S obzirom na to da su dobiveni rezultati na temelju objektivnih pokazatelja imali zadovoljavajuću faktorsku i prognostiĉku valjanost, a dobiveni rezultati na temelju subjektivnih procjena pokazali vrlo visok stupanj slaganja teniskih struĉnjaka pojedinih kriterija prema svim tipovima igraĉa, oblikovan je kombinirani model procjene stvarne kvalitete tenisaĉa. Model se sastoji od 17 varijabli koje omogućavaju mjerenje cjelokupne uspješnosti igraĉa u natjecateljskim uvjetima, a predstavlja dosad najcjelovitiji sustav procjene ukupne stvarne kvalitete tenisaĉa. Neki kriteriji za subjektivnu procjenu cjelokupne uspješnosti su zamijenjeni odgovarajućim varijablama situacijskog uĉinka. Predloţeni novi metodološki pristup teniskoj igri nije konaĉan, nego se treba shvatiti kao polazišna toĉka za empirijsku provjeru i daljnja istraţivanja na temelju kojih će se model mijenjati i doraĊivati. U daljnjim istraţivanjima trebalo bi uz parametre situacijske uĉinkovitosti i sustava kriterija za procjenu stvarne kvalitete tenisaĉa obraditi pokazatelje kondicijskog potencijala kao i ĉimbenike psihosocijalnog statusa. Time bi se dobile relevantnije informacije za usmjeravanje i selekciju tenisaĉa, utvrĊivanje zadataka specifiĉnih za pojedini stil igre u cilju racionalnog upravljanja procesom sportske pripreme.

Osnovni cilj provedenog istraživanja bio je validirati mjerni instrument za procjenu tjelesne slike o sebi na uzorku plesača te utvrditi moguće faktore utjecaja na natjecateljsku uspješnost u sportskom plesu. Analiziran je utjecaj trenažnih čimbenika (trenažni staž, intenzitet treninga, natjecateljska uspješnost) i indeksa tjelesne mase; utvrđene su razlike po spolu i dobi u pojavi specifične, topološki određene boli, uzrokovane plesačkim treningom te su analizirane razlike po spolu i dobi u trenažnim čimbenicima, tipu motivacije i pojavnosti boli kod plesača. Eksperimentom je obuhvaćeno 173 plesačice i 200 plesača sportskih plesova iz 51 zemlje sa šest kontinenata. Uzorak varijabli uključivao je: procjenu slike o tijelu; procjenu tipa motivacije, procjenu pojave mišićno-koštane boli te procjenu indeksa tjelesne mase. Temeljem dobivenih rezultata, faktorizacijom matrice sa 36 varijabli za procjenu slike o sebi te oblimin rotacijom, a prema Guttman – Kaiserovom kriteriju izolirano je osam faktora koji su objasnili ukupno 87,67 % zajedničke varijance i to: prvi (atraktivnost), drugi (radost), treći (tjelesna efikasnost), četvrti (fleksibilnost), peti (energičnost), šesti (snaga), sedmi (loše zdravlje/ nervoza) i osmi (muževnost/ženstvenost). Dobivene su razmjerno visoke interne konzistencije latentnih dimenzija te zadovoljavajuće metrijske karakteristike osjetljivosti i homogenosti. Upotrebom T-testa definirane su razlike po spolu u poimanju slike o sebi za dimenzije atraktivnost, fleksibilnost i muževnost/ženstvenost. Na uzorku plesačica, utvrđene su značajne razlike u dobi kod ljestvica atraktivnost, radost i fleksibilnost a na uzorku plesača kod ljestvica atraktivnost, radost i energija. Temeljem rezultata diskriminativnih analiza zasebno po spolu, utvrđeni su međusobni odnosi dimenzija testa za procjenu slike o sebi različitih sub-uzoraka ispitanika prema natjecateljskoj uspješnosti, dobi, intenzitetu treninga, trenažnom stažu i indeksu tjelesne mase. Prema rezultatima χ2 testa pronađene su značajne razlike po spolu u pojavi specifične, topološki određene boli. Plesačice značajno više prijavljuju pojavu boli u području vrata, gornjih i donjih leđa, prednjeg dijela bedara, skočnih zglobova/stopala i nožnih prstiju. Između plesača i plesačica utvrđene su značajne razlike po spolu u ekstrinzičnoj orijentaciji u korist žena (prema rezultatima One – way MANOVA te post – hoc Tukey testu). Regresijske analize ukazuju na visoku razinu povezanosti intrinzične i ekstrinzične orijentacije sa ostvarenim natjecateljskim rangom samo kod plesačica što potvrđuje pretpostavku da je kod plesačica kompeticija i konkurencija znatno izraženija nego kod njihovih muških kolega. Konstruiranje takvog mjernog instrumenta, omogućava bolje razumijevanje plesnog identiteta koji je povezan sa ekspresivnom izvedbom kao osnovnom natjecateljske uspješnosti u plesu. The basic aim of this investigation is to validate measuring instrument for estimation of the Multidimensional Body Image Questionnaire designed for dancers and to established possible factors of influence on competitive successfulness on sport dancers. The influence of training indicators (years of training, training Hrs/wk, competitive successfulness) and body mass index, were analysed. The differences according the gender and age in appearance of topologically defined pain, caused by dance training were established. The differences according the gender and age in training indicators, type of motivation and appearance of pain among dancers were analysed. The experiment comprised of 173 female sport dancers and 200 male sport dancers from 53 countries and six continents. The sample of variables was consisted of variables for estimation: body image, type of motivation, appearance of muscular-skeletal pain and body mass index. According to results of factor analysis of 36 variables for estimation of Body Image Questionnaire, oblimin rotation and Guttman – Kaiser criterion, eight factors (attractiveness, joy, body efficacy, flexibility, energy, strength, bad health/weakness and masculinity/femininity) were isolated exploring the 87,67 % of commune variance. The satisfactory values of internal consistency, sensitivity and objectivity characteristics of questionnaire were established. The gender differences in attractiveness, flexibility and masculinity/femininity subscales were defined by T-test. On the sample of female dancers, the significant differences were established in attractiveness, joy and flexibility subscales among different age groups. On the sample of male dancers, the significant differences were established in attractiveness, joy and energy subscales among different age groups. According to results obtained by discriminate analysis calculated separately by gender, the interrelations of factors of Multidimensional Body Image Questionnaire were defined among subsamples defined by: competitive successfulness, age, years of training, training Hrs/wk and body mass index. According to χ2 test, gender differences were defined in appearance of specific, topological pain in neck, upper and lower back, thighs/front, ankles/feet and toes regions in advantage of female dancers. The significant gender differences were established in extrinsic and intrinsic goal orientation according to MANOVA and post – hoc Tukey test. The female dancers were more motivated by extrinsic reasons. According to regression analysis, significant correlations were established between intrinsic and extrinsic goal orientation and success on competition only among female dancers. Construction of Multidimensional Body Image Questionnaire designed for dancer’s, provide better understanding of dancers identity connected with expressive performance as the basis of successfulness in sport dance.

Istraživanje je selektivno fokusirano na prostor situacijskih parametara rukometne igre koji definiraju neučinkovitost igre u napadu. Temeljni cilj ovog istraživanja bio je analiza parametara situacijske neučinkovitosti napada u ženskom prvoligaškom rukometu u Hrvatskoj koji se manifestiraju tehničko-taktičkim pogreškama organizacije i same završnice napada. Pogreške su praćene skupom od 21 varijable za procjenu tehničko-taktičkih elemenata igre, a razlike u manifestaciji tehničkotaktičkih pogrešaka pratile su se i analizirale u odnosu na kriterije: petnaestogodišnji vremenski odmak (prvo I drugo mjerenje), ekipe različite rezultatske uspješnosti (pobjeda, poraz, neriješeno), ekipe različitih kvaliteta (plasman među prve četiri ekipe – kvalitetne; plasman među posljednje četiri – nekvalitetne), protivnici različitih kvaliteta, igra na gostujućem i domaćem terenu te pojedina igračka mjesta (vanjske, krilne i kružne napadačice). Populacija entiteta definirana je kao skup utakmica hrvatskih prvoligaških rukometnih ženskih ekipa. Uzorak entiteta sadržava dva poduzorka od po 56 utakmica, odnosno 112 međusobno suprotstavljenih nositelja tehničko-taktičkih aktivnosti snimljenih za vrijeme natjecanja u Prvoj hrvatskoj ligi u natjecateljskim sezonama 1995./96. i 2009./10. Izračunati su osnovni deskripcijski i distribucijski parametri predikcijskih varijabli. Razlike u manifestaciji tehničko-taktičkih pogrešaka u cjelini u odnosu na kriterijske varijable utvrđene su neparametrijskim HIkvadrat testom. Razlike u manifestaciji pojedinih tehničko-taktičkih pogrešaka u odnosu na kriterijske varijable utvrđene su univarijatnom analizom varijance (ANOVA), a zbog nepravilnosti distribucije većine varijabli, i neparametrijskom statističkom metodom Kruskal-Wallisovim ANOVA testom. Sklop od 21 varijable dobro diskriminira broj i vrstu pogrešaka između starog i novog prvenstva, čime je potvrđena prva hipoteza istraživanja (H1). Rukometna se igra u napadu tijekom 15 godina promijenila. Dokazano je postojanje statistički značajnih razlika u manifestaciji pogrešaka igre između ekipa različite rezultatske uspješnosti u korist pobjedničkih ekipa. U odnosu na vrste pogrešaka nije utvrđena statistički značajna razlika pa se u tom dijelu hipoteza (H2) ne bi mogla u potpunosti prihvatiti: i pobjedničke i poražene ekipe u podjednakom su omjeru bile neučinkovite i u organizaciji napada i u njegovoj realizaciji. Nisu dokazane statistički značajne razlike u manifestaciji tehničko-taktički pogrešaka igre u napadu između ekipa različite kvalitete (H3). Ipak, dobiveni su neki statistički trendovi u broju i vrsti pogrešaka. Kada su se susretali protivnici različitih kvaliteta, dobivene su veće razlike u manifestaciji pogrešaka u novom nego u starom prvenstvu, ali između vrste pogrešaka i kvalitete protivnika nisu utvrđene statistički značajne razlike. Stoga je hipotezu o postojanju statistički značajnih razlika između manifestacija pogrešaka i kvalitete protivnika (H4) bilo moguće samo djelomično prihvatiti. Ekipe su proporcionalno producirale podjednak omjer grešaka u organizaciji i realizaciji napada, no i ovdje je zabilježen trend većeg broja neučinkovitih napada protiv kvalitetnih protivnika. Nije dokazana razlika između manifestacije tehničkih pogrešaka u napadu na domaćem i gostujućem terenu, što znači da hipotezu (H5) ovim istraživanjem nije bilo moguće potvrditi. Dobiveni rezultati nedvojbeno su pokazali da egzistira statistički značajna razlika između manifestacije tehničko-taktičkih pogrešaka u napadu i igračkih mjesta pa je hipoteza (H6) u cijelosti prihvaćena. Istraživanje je pokazalo statističku značajnost varijable udarac na vrata iz protunapada – neuspješno za definiranje relacija sa svim kriterijima. Varijabla udarac na vrata iz skoka pokazala se statistički značajnom za razlikovanje neučinkovitosti napada ekipa iz dva mjerenja, ekipa različite rezultatske uspješnosti, ekipa različitih kvaliteta, protivnika razlličitih kvaliteta te igračkih mjesta. Osim tih dviju varijabli realizacije napada, valja izdvojiti i dva pokazatelja organizacije napada: dodavanje lopte i hvatanje lopte. Te su varijable bile statistički značajne za relacije sa svim kriterijima osim za igru na domaćem ili gostujućem terenu. Znanstvena vrijednost je u primjeni znanstveno-istraživačke metodologije za procjenu sportske igre. Posebna je vrijednost istraživanja što se procjenjivalo u realnim uvjetima nadmetanja vrhunskih ekipa tijekom čitave dvije prvenstvene sezone. Rezultati istraživanja mogu poslužiti kao osnova za kreiranje kriterija i normativa za valorizaciju situacijske neučinkovitosti napada, kao jednog od bitnih elemenata za izradu kriterija i standarda za valorizaciju ukupne učinkovitosti igračica u vrhunskom rukometu za svaku igračku poziciju I mogu se neposredno implementirati u trenažni process i u taktičke aktivnosti. The research was selectively focused on the space of performance parameters of team handball which define ineffectiveness of players in attack. The main purpose was to analyze parameters of performance ineffectiveness in attack of the Croatian female first league handball players which were manifested as technical-tactical errors of attack organization and attack finish. The errors were registered by the battery of 21 variables assessing technical-tactical elements of handball, whereas the probable differences in manifestation of the errors were monitored and analyzed in relation to the following criteria: 15-year long period (first and second measurement), various outcomes of matches (victory, defeat, tie), various quality of the teams (ranking among the first four – high-quality; ranking among the last four – poor quality), opponents of various quality rank, game home or away and particular playing positions (backcourt, wing and pivot attackers). The population of entities was defined as the population of matches of the Croatian first league (national championship) female teams. The sample of entities consisted of two subsamples of 56 matches, that is, of 112 mutually opposed team performers of technical-tactical activities, recorded during their competition in the First Croatian Handball League for Women in the 1995/96 and 2009/10 competition seasons. Basic descriptive and distribution statistical parameters of the predictors were calculated. The differences in the errors manifestation in total in relation to the criterion variables were determined with the non-parametric Chi-square test. The differences in the manifestation of individual errors in relation to the criterion variables were determined with the univariate analysis of variance (ANOVA) and, due to the questionable distribution normality of most predictors, with the non-parametric Kruskal-Wallis ANOVA test. The battery of 21 variables discriminated well the number and the types of errors made in the first and the second competition season, thus confirming the first hypothesis (H1). The game of handball has changed in attack during 15 years. The statistically significant differences were determined in the number of error manifestation between the teams who were either winners or losers in favor of the winners. However, no significant differences were determined in error types, therefore, due to that, the second hypothesis could not be accepted entirely: both the winners and losers produced the similar ratio of either the organizational or finishing attack errors. No significant differences were proved in the errors manifestation between the teams of different quality (H3). However, certain trends were obtained in the number and type of errors. When matches between opponents of different quality were played, higher differences were obtained in the new championship than in the old one, but no significant differences were obtained between the error types and quality of the opponents. Therefore, the fourth hypothesis was only partially accepted: the teams produced the proportionate ratio of both the organizational and finishing attack errors. Here again, a trend was obtained: the bigger number of inefficient attacks against the high quality opponents. No statistical significant difference was found in this research for the manifestation of errors when playing home or away, meaning that the fifth hypothesis was completely rejected. The obtained results undoubtedly confirmed the existence of significant differences between the manifestation of errors and playing positions, thus making the sixth hypothesis completely acceptable. The research showed high predictive power of the variable shot from the counter-attack – missed, which was significantly associated with all the criteria. Also, the variable jump-shot – missed showed its significance in the differentiation between ineffectiveness of teams between two measurements, between winners and losers, between opponents of different quality and between playing positions. Apart from these finishing attack variables, the two indicators of attack organization should be emphasized here: ball passing and catching. These variables were significant for the associations with all the criteria but playing home or away. Scientific value of the research is in its implementation of research methodology to team sport game assessment and interpretation. Its exceptional value is that the assessment was conducted under the actual conditions of competition of top-level teams over entire two competition seasons. The research and its results may be used as a basis for criteria and norms design aimed at evaluating situation-related ineffectiveness in attack being one of the crucial elements for overall performance evaluation in top-level handball for each playing position. As such they can be implemented in the process of sport training and tactical planning. Key words

S ciljem konstrukcije i validacije mjernog instrumenta za procjenu ekstrinzičnih povratnih informacija te utvrđivanjem relacija antropoloških obilježja s diskretnim i serijskim motoričkim znanjima iz alpskog skijanja provedeno je istraživanje na uzorku od 105 polaznika prvog i drugog dijela specijalističke edukacije za učitelje skijanja Hrvatskog zbora učitelja i trenera sportova na snijegu (HZUTS). Ukupni uzorak ispitanika po kriterijima spola i ranga podijeljen je na četiri subuzorka i to: 16 polaznica (Ž) i 51 polaznik (M) izobrazbe za učitelja skijanja, 10 kandidatkinja (Ž) i 28 (M) kandidata za pripravnike učitelje skijanja. Ispitanici su testirani s 9 standardnih morfoloških mjera (za procjenu longitudinalne i transverzalne dimenzionalnosti skeleta, volumena i masa tijela te potkožnog masnog tkiva); 8 testova za procjenu motoričkih sposobnosti (2 testa za procjenu agilnosti, test za procjenu frekvencije pokreta, test za procjenu eksplozivne snage, 2 testa za procjenu repetitivne i statičke snage te 2 testa za procjenu ravnoteže); 5 varijabli za procjenu diskretnih motoričkih znanja alpskog skijanja; 2 varijable za procjenu natjecateljske učinkovitosti te 2 varijable za procjenu serijskog znanja alpskog skijanja (novokonstruirani poligon). U svrhu analiziranja osjetljivosti izračunati su deskriptivni statistički parametri dok su normaliteti distribucija provjereni Kolmogorov – Smirnovljevim testom (KS). Objektivnost sudaca utvrđena je Cronbach alpha koeficijentom, inter - item korelacijom te interkorelacijama između sudaca (čestica). Razlike između subuzoraka u primijenjenim varijablama izračunate su analizom varijance. Sukladno postavljenim ciljevima relacije između prediktorskih skupova varijabli i kriterija utvrđene su serijom regresijskih analiza. Dobiveni rezultati ukazuju na dobre metrijske karakteristike novokonstruiranog poligona za procjenu skijaških znanja, a ta spoznaja otvara nove perspektive u unaprjeđenju dokimoloških zahvata u procesu izobrazbe učitelja skijanja. Razlike u morfološkim obilježjima subuzoraka s obzirom na skijaški rang nisu utvrđene što znači da muške i ženske populacije kandidata za učitelje i pripravnika učitelja skijanja posjeduju sličan morfološki sklop. Međutim, utvrđeno je da pripravnici i pripravnice za učitelja skijanja posjeduju višu razinu motoričkih sposobnosti od kandidata i kandidatkinja za učitelje, a posebno u mjerama temeljem kojih je moguće procijeniti kondicijsku pripremljenost što ukazuje na izraženiju kineziološku angažiranost kandidata za pripravnike što se može dovesti u vezu i s dobi ispitanika. U prostoru skijaških znanja, odnosno skijaške kvalitete dobile su se oprečne informacije koje su od iznimnog značaja. Naime, kod muške populacije utvrđena je očekivana superiornost kandidata za učitelje skijanja u izvedbi skijaških elemenata u odnosu na polaznike pripravničkog tečaja, što kod ženske populacije nije slučaj. Pripravnice za učitelje skijanja ostvarile su bolje rezultate u svim testovima, a statistički značajne razlike utvrđene su u izvedbi izrazito dinamičkih skijaških tehnika koje karakterizira brza promjena pravca kretanja. Uzrok ove neuobičajene pojave, koja može (i treba) imati reperkusije na proces selekcije učitelja skijanja, leži u činjenici da polovicu populacije pripravnica učitelja skijanja čine natjecateljice u alpskom skijanju. Dakle, prethodna natjecateljska angažiranost u skijanju više je nego dobar prediktor za selekciju kvalitetnih učitelja skijanja. Analizom utjecaja pojedinih dimenzija antropološkog statusa na kvalitetu izvedbe i rezultatsku učinkovitost dobivene su također zanimljive informacije koje su uglavnom potvrdile prethodne spoznaje (uz značajan doprinos produbljivanju istih) ali i dovele do novih informacija. Naime, ponovno su potvrđene dosadašnje spoznaje koje su pokazale da morfološka građa nema presudan utjecaj na razinu usvojenosti skijaških znanja učitelja skijanja. Međutim, za razliku od prethodnih istraživanja, u području motoričkih sposobnosti kod muške populacije utvrđeno je kako viša razina motoričkih sposobnosti, a posebno kondicijska pripremljenost, ima statistički značajan utjecaj na kvalitetu izvedbe kompleksnog skijaškog poligona. Analizom utjecaja diskretnih i serijskih motoričkih znanja na izvedbu poligona utvrđeno je kako se temeljem razine motoričkih znanja može napraviti sasvim logična predikcija kvalitete izvedbe i rezultatske učinkovitosti u svladavanju skijaškog poligona kod kandidata za učitelje i pripravnike učitelja skijanja. Iako to u konačnici nema poseban značaj na ukupnu spoznaju valja naglasiti da se u ovom slučaju temeljem više razne diskretnih i serijskih motoričkih znanja kod ženske populacije može napraviti preciznija predikcija brzine izvedbe, a kod muške populacije kvalitete izvedbe poligona. Razlozi se vjerojatno nalaze u već spomenutoj domeni natjecateljske skijaške angažiranosti, posebno kandidatkinja za pripravnike učitelja skijanja. Visoke korelacije između kvalitete izvedbe i rezultatske učinkovitosti pri svladavanju skijaškog poligona ukazuju na opravdanu primjenu oba sustava procjenjivanja skijaških znanja učitelja skijanja. Iako je ekspertna procjena motoričkih znanja u pravilu nezamjenjiva, dobiveni rezultati omogućavaju i drugačiji pristup procjenjivanja kvalitete učitelja skijanja koji u konačnici egzistira u natjecateljskom dijelu alpskog skijanja. Dakle, ekonomičnost i egzaktnost testiranja izvedbe poligona vremenskom mjerom, umjesto procjene sudaca je stvarnost i vjerojatno izgledna budućnost. Međutim, preporuča se odabrati put «paralelnog» ocjenjivanje što u konačnici može dovesti do stvaranja kvalitetnih vremenskih normi koje mogu značajno unaprijediti proces selekcije u izobrazbi učitelja skijanja ali i drugih populacija koje pripadaju obitelji naprednih alpskih skijaša A research on a sample of 105 participants of the first and second part of the specialised training for ski instructors of the Croatian Snow Sport Instructors and Trainers Association (HZUTS) was conducted with the purpose of constructing and validating a measuring instrument for the evaluation of extrinsic feedback and determining relations of anthropological characteristics with discrete and serial motor skills in alpine skiing. The total sample of subjects according to the criteria of sex and ranking was divided into four subsamples: 16 female participants and 51 male participants in ski instructor training, 10 female and 28 male candidates for trainee ski instructors. The subjects were tested with 9 standard morphological measures (for the assessment of longitudinal and transversal skeleton dimensionality, body and subcutaneous fat tissue volume and mass); 8 tests for the assessment of motor skills (2 tests for the assessment of agility, test for the assessment of movement frequency, test for the assessment of explosive power, 2 tests for the assessment of repetitive and static power and 2 tests for the balance assessment); 5 variables for the assessment of discrete motor skills in alpine skiing; 2 variables for the assessment of competition performance and 2 variables for the assessment of serial skills in alpine skiing (a newly constructed training ground). Descriptive statistical parameters were calculated in order to analyze sensitivity, while the normality of distributions was verified with the Kolmogorov– Smirnov test (KS). The objectivity of the judges was determined with the help of the Cronbach’s alpha coefficient, inter-item correlation and intercorrelations among the judges (items). The differences between the subsamples in the applied variables were calculated with the analysis of variance. In accordance with the set targets of the relation between predictor variable clusters and criteria were determined in a series of regression analyses. The obtained results point to good metrical characteristics of the newly constructed training ground for the assessment of skiing skills, and this finding opens up new perspectives for the upgrade of docimological practices in the process of ski instructors training. The differences in morphological characteristics of subsamples given the skiing ranking were not found, which means that male and female populations of candidates for instructors and trainee ski instructors have a similar morphological frame. However, it was found that male and female trainee ski instructors have a higher level of motor skills than male and female candidates for instructors, especially in measurements based on which it is possible to assess physical fitness. This points to a more pronounced kinesiological engagement of trainee candidates which may be related to the subjects’ age as well. Contrary information of great significance was obtained with regard to skiing skills, i.e. skiing quality. Namely, in male population, expected superiority of ski instructor candidates as opposed to participants in the trainee training was discovered in the performance of skiing elements, but that was not the case in the female population. Female trainee ski instructors achieved better results in all tests, and statistically significant differences were found in the performance of distinctively dynamic skiing techniques which are characterised by a fast change in movement direction. The cause of this unusual occurrence, which may (and should) have repercussions on the process of ski instructors selection, is the fact that half of the female trainee ski instructors are alpine skiing competitors. Therefore, former skiing competition experience is more than a good predictor for the selection of high-quality ski instructors. By analysing the effect of individual dimensions of anthropological status on performance quality and result efficiency interesting information were obtained and they mostly confirmed previous findings (along with a significant contribution to their expansion), but some new information was also found. Namely, former findings showing that morphological build does not have a crucial influence on the skiing knowledge level of ski instructors were confirmed again. However, as opposed to previous research, in the area of motor skills in male population it was found that a higher level of motor skills, and especially physical fitness, has a statistically significant influence on the quality of performance in the complex ski training ground. Analysing the effect of discrete and serial motor skills on performance in the training ground showed that based on the motor skills level a completely logical prediction of performance quality and result efficiency in mastering the skiing training ground for instructor candidates and trainee ski instructors can be made. Although in the end it does not have a special significance for the overall findings, it must be emphasized that in this case, based on a higher level of discrete and serial motor skills in female population, a more precise prediction of performance speed and in male population of the training ground performance quality can be carried out. The reasons can probably be found in the already mentioned fact of skiing competition experience, especially of the female candidates for trainee ski instructors. High correlations between the performance quality and result efficiency in mastering the skiing training ground point to a justified application of both systems for assessing skiing skills in ski instructors. Even though the expert assessment of motor skills is in general irreplaceable, obtained results also enable a different approach to assessment of ski instructors’ quality, which in the end exists in the competitive alpine skiing. Therefore, the cost-effectiveness and precision of testing the training ground performance with a temporal measure instead of judge assessment is reality and probably a promising future. However, it is recommended to select the “parallel” evaluation, which may in the end lead to creating high-quality time standards that can significantly improve the selection process in the education of ski instructors, but also in other populations belonging to the family of advanced alpine skiers.

Cilj istraživanja bio je identificirati faktore odgovorne za vrste i količinu opterećenja vaterpolista u situacijskim uvjetima u igri i izvršiti deskripciju vaterpolo igre u prostoru primijenjenih indikatora (parametara) opterećenja, kako za cjelokupni uzorak vaterpolista tako i za pojedinu skupinu određenu pozicijom (ulogom) u igri. Cilj je također bio utvrditi i analizirati razlike između četiriju različititih uloga u igri te izvršiti diferencijaciju uloga u igri u prostoru registriranih, konstruiranih i za konačne analize ostavljenih indikatora koji se odnose na broj akcija, nivo opterećenja i količinu kretanja u horizontalnoj i vertikalnoj fazi igre. U skladu s ciljem istraživanja na uzorku od 91 vaterpolista s različitim ulogama u igri, notifikacijskom metodom, na službenim utakmicama Jadranske vaterpolske lige, registrirani su različiti tipovi i količine kretanja, pri različitim intenzitetima, trajanjima i frekvencijama, kako u horizontalnoj tako i u vertikalnoj fazi igre. Izračunate su vrijednosti parametara deskriptivne statistike svih primijenjenih indikatora, izvršena je analiza varijance (ANOVA), a statistička značajnost razlika između svih parova pozicija utvrđena je Schefféovom post hoc analizom. Primijenjena je kanonska diskriminativna analiza u manifestnom prostoru indikatora. Izračunata je matrica interkorelacija indikatora. U cilju utvrđivanja latentne strukture primijenjena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a konačna faktorska solucija određena je oblimin rotacijom. Izvršena je kanonska diskriminativna analiza u latentnom prostoru koja je u konačnici rezultirala diskriminativnom klasifikacijom. U manifestnom prostoru indikatora dobivene su dvije statistički značajne diskriminativne funkcije. Prva opisuje nadmaksimalno naprezanje igrača izraženo u frekvencijama i vremenu provedenom u duelima u vertikalnoj fazi igre koje stoje u obratnoj proporciji s ukupnim vremenom provedenim u igri te frekvencijama i metrima isplivanim leđnom tehnikom, kraul tehnikom u maksimalnom intenzitetu i prsnom tehnikom u laganom intenzitetu u horizontalnoj fazi igre. Druga opisuje frekvencije i vrijeme provedeno s nejednakim brojem igrača, dakle maksimalno opterećenje u vertikalnoj fazi igre i suprotno orijentirana predznaka frekvencije i metre isplivane leđnom tehnikom što definira lagani intenzitet rada u horizontalnoj fazi igre. Rezultati kanonske diskriminativne analize ukazuju da su se četiri pozicije reducirale na tri. Krilo i vanjski napadač međusobno se statistički značajno razlikuju, kao što se i zajedno statistički značajno razlikuju od centra i beka koji se međusobno statistički značajno razlikuju. U latentnom prostoru dobiveno je šest faktora. Izračunati su faktorski skorovi svih igrača, a primijenjeni testovi jednakosti aritmetičkih sredina (F-test) govore da su razlike na skorovima statistički značajne na prvom, trećem, četvrtom, petom i šestom faktoru. U kanonskoj diskriminativnoj analizi latentnog prostora dobivena je jedna statistički značajna diskriminativna funkcija. Diskriminativna funkcija i projekcije centroida grupa ukazuju na evidentne razlike između centara i bekova u odnosu na krila i vanjske napadače. Krila i vanjski napadači međusobno se malo razlikuju, a zajedno se razlikuju od centra i beka koji se međusobno razlikuju. Nadmaksimalno opterećenje u vertikalnoj fazi igre (dueli, broj i trajanje) definiraju bekove i centre dok submaksimalni i maksimalni intenzitet kraul plivanja u horizontalnoj fazi definira vanjske napadače i krila. Konačni rezultati diskriminativne analize latentnog prostora rezultirali su diskriminativnom klasifikacijom gdje su odlično prepoznati centri, dobro bekovi, a nešto slabije krila i vanjski napadači. Rezultati ovog istraživanja rezultirali su Modelom relacija opterećenja vaterpolista s različitim ulogama u situacijskim uvjetima utakmice temeljenim na odabranim indikatorima opterećenja. Ključne riječi: The aim of this research was to identify the factors responsible for the types and quantities of the load of water polo players in situational conditions of the game, to carry out a description of the water polo play in the space of the implemented indicators (parameters) of the load for the whole sample as well as groups specified by their role in the play. Also the aim was to settle and analyze the differences between four different roles in the game and to accomplish the differentiation of the roles in the play in the space of the registered, constructed and saved-forfinal-analysis indicators relating to the number of actions, the levels of the load and the quantities of motions in the horizontal and vertical phases of the game. Various types and quantities of movements, at various intensities, durations and frequencies, in the horizontal and vertical phases of the play were registered on the sample of 91 water polo players in different roles in the game, by means of notification method at the official games of the Adriatic Water Polo League. For this purpose the statistics of all implemented indicators was calculated, Analysis of variance (ANOVA) was performed and statistical significance between pairs for all positions was established by Post Hoc analysis according to Scheffé. Canonical discriminative analysis was implemented in the manifest space of indicators. For the purposes of identification of the latent structure the inter correlations matrix of all indicators was calculated. Standard factor analysis under the component model was performed where the final factor solution was given by Oblimin rotation. Canonical discriminative analysis in the latent space was implemented, which finally resulted in discriminative classification. In the manifest indicators space two statistically significant discriminative functions were assigned. The first describes over maximal load of the players expressed by frequencies and the time spent in duels in the vertical phase of the game, which are inversely proportional with the total time spent in the game as well as frequencies and meters swum in back stroke, crawl technique in maximal intensity and breast stroke technique in light intensity in the horizontal phase of the game. The second describes frequencies and the time spent with an unequal number of players, therefore, about maximal load in the vertical phase of the game and with contrary directed algebraic sign frequencies as well as meters swum in back stroke technique, which defines light work intensity in the horizontal phase of the game. The results of canonical discriminative analysis show that the four positions are reduced to three. There is a statistically significant difference between the wing and the external attacker as well as between these two and the center forward and the guard, who in turn statistically significantly differ between themselves. Six factors were obtained in the latent space. Regression scores of all players on the factors were calculated and the implemented tests of arithmetic means equality showed that the differences on the scores were statistically significant on the first, third, fourth, fifth and sixth factors. In the canonical discriminative analysis of the latent space one statistically significant discriminative function was obtained. Discriminative function and centroids of groups showed the evident differences between centers forward and guards in relation to wings and external attackers. Wings and external attackers mutually differ very little, while they statistically significantly differ from centers forward and guards, who in turn statistically significantly differ between themselves. Over maximal load in the vertical phase of the game (duels, number and duration) defines guards and centers forward while the sub maximal and maximal intensities of crawl swimming in the horizontal phase define wings and external attackers. The final results of the canonical discriminative analysis of the latent space resulted in discriminative classification with clearly recognized centers forward, somewhat less distinctly recognized wings and external attackers and very poorly recognized guards. The results of this investigation resulted in the Model of mutual relationships of the load of water polo players in situational conditions of the game based on the chosen indicators of the load.

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrĎivanja razlika antropoloških značajki izmeĎu različitih skupina rukometašica kadetskog uzrasta podijeljenih prema igračkoj kvaliteti i igračkim pozicijama. Obuhvaćena su morfološka, motorička i psihosocijalna obilježja antropoloških dimenzija, posebno onih koje su u dosadašnjim istraživanjima prepoznate kao relevantne za mlade rukometašice. Istraživanje je provedeno na 70 rukometašica prosječne dobi 15,31 godinu koje su prema poziciji u igri podijeljene na vratarke, vanjske igračice, krilne igračice i pivotmene. TakoĎer su prema kvaliteti u igri podijeljene na dvije kvalitativne skupine igračica i to one koje spadaju u širu reprezentativnu skupinu igračica pa su okarakterizirane kao vrhunske rukometašice u RH i one koje nikada nisu bile pozvane u kadetsku reprezentaciju pa ih možemo tretirati da su manje kvalitetne, odnosno prosječne rukometašice. Analizirajući dobivene rezultate u prostoru morfoloških karakteristika, utvrĎena je razlika u veličini šake kod kvalitetnijih u odnosu na prosječne rukometašica. Kada promatramo razlike morfoloških značajki po igračkim pozicijama, vidljivo je se da su pivotmeni, vanjski igrači i vratari dominantno i naglašeno dimenzionirani u mjerama skeleta za razliku od krilnih igrača. U bazičnom motoričkom prostoru su dobivene izraženije vrijednosti kod kvalitetnije skupine u većem broju varijabli, a posebice je izražena u testovima za procjenu brzine, eksplozivne i repetitivne snage i agilnosti. Obzirom na igračke pozicije, najizraženije su razlike izmeĎu vratara i krilnih pozicija i to u fleksibilnosti koja je razvijenija u vratara i koordinaciji koja je razvijenija kod igračica na krilnim pozicijama. Nadalje, u varijabli kojom se procjenjuje eksplozivna snaga tipa sprinta dominiraju igračice na krilnim pozicijama. Poznato je da su igračicama na krilnim pozicijama glavni zadaci u igri brzi prijelazi iz faze obrane u napad, te u pretrčavanju protivničkih obrana pa je pretpostavka da su iz tog razloga i njihovi rezultati u testu sprinta na 20m bili najbolji. Za razliku od njih, vratari imaju potpuno drugačije zadatke u igri. U testovima agilnosti dominiraju vanjski igrači, a potom krila što se pripisuje zahtjevima i ulozi tih pozicija, koje obiluju maksimalno brzim promjenama pravca kretanja u otežanim dinamičkim uvjetima te sposobnosti brzog restrukturiranja kretnih sadržaja pa su i navedeni podaci očekivani. Promatrajući Eysenckove temeljne crte ličnosti ne postoje razlike u dobivenim rezultatima izmeĎu igračke kvalitete u dvijema skupinama igračica. UtvrĎeno je da se ispitanice razlikuju samo u sklonosti disimulacije (tj. u namjernom prikrivanju stvarnih nedostataka). Pretpostavlja se kako kvalitetnije rukometašice imaju bolju sliku o sebi i veće samopoštovanje, što bi iskreno odgovaranje na pitanja moglo narušiti. TakoĎer je uočeno da vratari imaju više rezultate u introverziji od ostalih pozicija u igri. Pretpostavlja se kako je njegova prostorna izoliranost u dugogodišnjem procesu sportske pripreme vjerojatno utjecala na mehanizme koji su u podlozi osobine introverzija-ekstraverzija. Inspekcijom sociološkog prostora rukometašica u odnosu na kvalitet u igri uočeno je da kvalitetnije rukometašice imaju veću roditeljsku potporu pri bavljenju rukometom od prosječnih, te da su češće bile ozljeĎivane tijekom sportske karijere što možemo pripisati trenažnoj i natjecateljskoj dobi (dužem igračkom stažu, većem broju utakmica kroz klubski angažman i reprezentativne selekcije). Osim toga pretpostavka je da su kvalitetnije igračice fizički agresivnije u duelu s protivnikom te imaju veće provedeno vrijeme u igri te samim tim i veću mogućnost ozljeĎivanja od prosječnih rukometašica. Očigledno je kako su sva antropološka obilježja višestruko povezana, te da se isprepliću i imaju meĎusobni utjecaj. Gotovo je nemoguće izolirano promatrati samo jedno antropološko obilježje kao prediktor igračkoj kvaliteti ili razlici prema pozicijama a da se pri tome nema u vidu cjelina koja je bitno više od zbroja antropoloških dimenzija. Stoga objašnjenja treba tražiti u cjelovitosti sportaševa potencijala, a ne u izoliranim antropološkim karakteristikama. The research was conducted with the purpose of establishing differences in anthropological features between different groups of female cadet handball players divided by their playing quality and playing positions. It includes morphological, motor and psycho-social characteristics of anthropological dimensions, particularly those which were recognized as relevant for young handball players in previous researches. The research was conducted on 70 handball players with the average age of 15,31 who were grouped according to their playing positions into goalkeepers, outer, wing and pivot players. Further on, according to their playing quality, they were divided into two quality groups of players: those included in the wider national team, and therefore characterised as top players in the Republic of Croatia, and those who had never been invited into the cadet national team, and thus can be treated as less quality i.e. as average handball players. By analysing the obtained results in the domain of morphological characteristics, we established the difference in the size of the fist in quality players compared to the average ones. When observing the differences in morphological characteristics based on playing positions, it is obvious that pivots, outer players and goalkeepers, unlike wing players, are dominantly and markedly dimensioned in skeleton measurements. In the basic motor domain, we obtained more expressed values in the quality group in the larger number of variables, particularly stressed in the tests to assess speed, explosive and repetitive power and agility. Regarding playing positions, the differences are mostly expressed between goalkeepers and wing players in flexibility, which is more developed in goalkeepers, and coordination, which is more developed in wing players. Further on, the variable to assess explosive power of sprint type is dominated by players in wing positions. It is well-known the main tasks of the players in wing positions are quick turnovers from the defence to attack phase and run over of the opponents’ defences, so we may assume this is the reason their results in 20-metres sprint testing were the best. Unlike them, goalkeepers have completely different tasks in the game. The agility tests are dominated by outer players, followed by wing players, which is caused by the demands and the roles of these playing positions, overflowed with maximally fast changes of direction course in difficult dynamic conditions and the abilities to quickly restructure movement contents, therefore the obtained results were expected as well. Observing Eysenck’s basic personality characteristics, there are no differences in the obtained results between the playing quality in the two groups of players. It was determined that the respondents differ only in their tendency to dissimulate (i.e. intentional covering of the actual weaknesses). We may assume more quality players have a better image of themselves and more self-respect, which could be harmed by answering the questions truthfully. It has also been discovered that goalkeepers have higher results in introversion than other playing positions. It is assumed that their space isolation in the long-term process of sport preparation probably influenced mechanisms which are the basis for introversion-extroversion characteristics. By inspecting the sociological domain of the handball players regarding the playing quality, it was discovered that quality players have more parental support in exercising handball than the average ones and were more frequently injured during their sport career which is caused by their training and competitive age (years of playing, a larger number of matches through the club engagement and through national team selection). In addition to this, we may assume that quality players are physically more aggressive in duels with their opponents and spend more time in the game which creates more opportunities to get injured than in the average players. It is evident all the anthropological features are repeatedly connected; they intertwine and have mutual influence. It is nearly impossible to view in isolation just one anthropological feature as a predictor for playing quality or the difference towards the positions without taking into consideration the entity on the whole, which is much more than the sum of anthropological dimensions. Therefore, the explanations should be found in the integrity of an athlete’s potential and not in isolated anthropological features.

Glavni je cilj istraživanja utvrditi kvantitativne doprinose situacijske aktivnosti igrača, igračkih pozicija i faza igre rezultatskom uspjehu te na osnovi utvrđenih doprinosa konstruirati 2 zasebna modela vrednovanja situacijske učinkovitosti; temeljem zabilježenih parametara i temeljem subjektivne procjene eksperata. U tu je svrhu analizirana 101 utakmica odigrana na Svjetskom prvenstvu za rukometaše održanom u Hrvatskoj 2009. godine i anketirano 19 rukometnih eksperata iz 12 europskih zemalja. Bilježenje događaja izvršeno je pomoću softverskog paketa Match Analysis System. Učinkovitost igrača analizirana je u odnosu na sljedeće kriterijske parametre: faze igre, igračke pozicije i rezultatsku uspješnost. Set predikcijskih varijabli predstavlja ukupno 48 varijabli od koji se 9 odnosi na pozicijsku obranu, 11 na vratara, 16 na pozicijski napad, 5 na tranzicijsku obranu te 7 na tranzicijski napad. Obzirom na nepravilnu distribuciju rezultata kod većine varijabli za utvrđivanje razlika između faza igre, igračkih pozicija te za utvrđivanje kriterija važnosti koristila se neparametrijska ANOVA (Kruskal-Wallis test). Rezultati su pokazali statistički značajne razlike između pozicijskog i tranzicijskog napada te između pozicijske i tranzicijske obrane. Razlike su utvrđene između svih igračkih pozicija u napadu i u obrani zasebno. Dobiveni koeficijenti važnosti za pojedine igračke pozicije bili su osnova za postavljanje modela vrednovanja situacijske učinkovitosti utemeljene na procjeni eksperata i na zabilježenim parametrima. Modeli su pokazali značajnu povezanost koja je bila jače izražena pri usporedbi igračkih pozicija obrane. Prema postavljenim modelima ukupna učinkovitost igrača izražava se kao relativna vrijednost zbroja ocjene učinka igrača u napadu i obrani, ponderiranih koeficijentom važnosti pojedine faze igre. Aplikativnost istraživanja potvrđena je evaluacijom postavljenih modela koji su pokazali visoku korelaciju sa ocjenama nezavisnog rukometnog eksperta. Rezultati istraživanja mogu koristiti ekspertnim trenerima u selekciji igrača, evaluaciji učinka igrača na utakmici, planiranju i programiranju trenažnog procesa i TE-TA pripremi ekipe za natjecanje. Ključne riječi: The main research goal of the study was to determine the quantitative contribution of situational activities of players, playing positions and game phases depending on the match result. Also, on those bases, to define two separate models for evaluating situational efficiency; based on the notational parameters and based on subjective assessments of experts. For this purpose, 101 matches, played at the World Championships held in the Croatia 2009th, were analyzed and 19 experts from 12 European countries were interviewed. Events notation was performed using Match Analysis System software. Efficiency of players was analyzed in relation to the following criterion parameters: phase of the game, playing positions and result successfulness. Set of predictive variables represents 48 variables of which 9 related to position defense, 11 on the goalkeeper position, 16 on position offence, 5 on transition defense and 7 on transition offence. Due to uneven distribution of results for most variables, for determining difference between the game phases, playing positions and for the importance criteria, nonparametric ANOVA (Kruskal-Wallis test) was used. The results showed statistically significant differences between the position and the transition offence and position and transition defense. Differences were found between all playing positions in attack and defense separately. Calculated coefficients of the importance for individual playing positions were the basis for setting the evaluation model of situational efficiency based on an assessment of the experts and on the notational parameters. The models showed a significant correlation that was more pronounced when comparing the defense playing positions. According to this model the overall efficiency of players is expressed as the relative value of the sum of defense and offense scores of players weighted with coefficient of importance of each phase of the game. Applicability of the study was confirmed by evaluating the models that have shown a high correlation with ratings of the independent handball expert. Research results can be used by expert coaches in player selection, evaluation of the player’s efficiency in the game, planning and programming training process, and during the team’s technical and tactical preparation for competition.

Ozljeđivanje nogometnih sudaca je polje koje je slabo istraživano. Cilj ovog rada je utvrditi i obrazložiti razinu i karakterističnost ozljeda i mišično-koštanih tegoba među hrvatskim nogometnim sucima različitih nivoa natjecanja, te odrediti faktore rizika i protektivne faktore ozljeđivanja kod hrvatskih sudaca. Metode rada: Uzorak ispitanika činilo je 342 nogometna suca (svi muškarci, dob AS 32.9 ± 5.02god) od čega: glavni suci (MR; N=159; dob AS 31.4±4.9god) i pomoćni suci (AR; N=183; dob AS 34.1±5.1god) podijeljeni na: međunarodne (Union of European Football Associations-UEFA) suce (N=18; 6 MR; 12 AR); 1st (N=79; 32 MR; 47 AR), 2nd (N=90; 45 MR; 45 AR); or 3rd national level referees (N=155; 76 MR; 79 AR). Retrospektivna studija provedena je primjenom upitnika kojem je u prvoj fazi istraživanja provjerena pouzdanost, test-retest metodom. Upitnik je omogućio uvid u skup morfoloških varijabli, varijabli vezanih za suđenje i treninge, te varijabli ozljeda i koštano- mišićnih tegoba i drugih medicinskih pitanja. Rezultati: 29% MR i 30% AR zadobili su ozljedu kroz posljednjih 12 mjeseci, dok je 13% MR i 19% AR ozljedu zadobilo na sudačkim testiranjima. Učestalost ozljeda raste, kako raste rang natjecanja (suđenja), dok su UEFA suci najmanje ozljeđivani. Lokalitet ozljeda vezanje za gornji dio natkoljenice kada su sudačke norme u pitanju, a donji dio natkoljenice i gležanjsu najučestalije ozljeđivani tijekom suđenja utakmica. MR kao tegobu, učestalije su prijavljivali gležanj, dok su AR prijavljivali bol donjeg dijela natkoljenice i donjeg dijela leđa kao najučestalije tegobe. Učestalost ozljeđivanja je podjednaka za oba subuzorka, 5.29 MR i 4.58 AR po 1000 sati suđenja. Tip ozljede koju su najučestalijezadobivali tijekom utakmica su istegnuće mišića (43% od ukupnog ozljeđivanja), zatim uganuće (10%), te ruptura mišića, ozljeda ligamenta i meniska (8-9%). Tijekom sudačkih testiranja najzastupljeniji tip ozljede je istegnuće mišića/tetive (64% ukupnog ozljeđivanja tijekom normi). Ozljede koje su nastupile u posljednjem susretu su u 39% slučajeva ponovljene ozljede, dok se to kod ozljeda pretrpljenih u posljednjih 12 mjeseci događa u 33% slučajeva, a svaka četvrta ozljeda na normama je recidiv (23%). Hrvatski nogometni suci posljedice ozljede u prosjeku osjećaju od 43.07 dana do 50.81, bez treninga su prosječno od 28.75 do 38.70 dana, te u konačnici bez utakmica su u prosjeku od 43.77 do 67.72 dana.Podjednak broj sudaca konzumira (n=165) i ne konzumira (n=169) prehrambenu suplementaciju, a značajnih razlika u incidenciji ozljeđivanja nogometnih sudaca ovisno o korištenju prehrambenih suplemenata ima u varijabli ozljede i tegobe tijekom karijere gdje će korištenje prehrambenih suplemenata smanjiti incidenciju ozljeđivanja. Također, vidljiva je povezanost veće konzumacije alkohola s većim brojem ozljeda. Suđenje samih utakmica pokazalo je relativno nisku stopu ozljeđivanja, za razliku od sudačkih testiranja, koja se pokazuju kao faktor rizika ozljeđivanja hrvatskih nogometnih sudaca. Posebnu pažnju bi trebalo obratiti na ozljeđivanje donjeg dijela natkoljenice tijekom utakmica, te gornjeg dijela natkoljenice za vrijeme testiranja nogometnih sudaca. Bolja fizička pripremljenost je prepoznata kao protektivni faktor ozljeđivanja hrvatskih nogometnih sudaca. Buduće studije bi trebale istražiti specifične prediktore ozljeđivanja nogometnih sudaca. Injury among soccer referees is rarely studied, especially with regard to differences in the quality level of the refereeing. Additionally, we have found no study that has reported injury occurrence during official physical fitness testing for soccer referees. The aim of this study was to investigate the frequency, type and consequencesof match-related and fitnesstesting related injuries among soccer referees of different competitive levels. Methods. We studied 342 soccer referees (all males; mean age 32.9 ± 5.02years). The study was retrospective, and a self-administered questionnaire was used. In the first phase of the study, the questionnaire was tested for its reliability and applicability. The questionnaire included morphological/anthropometric data, refereeing variables, and musculoskeletal disorders together with the consequences. Results: The sample comprised 159 main referees (MR; mean age 31.4±4.9years) and 183 assistant referees (AR; mean age 34.1±5.1years) divided into: international level (Union of European Football Associations- UEFA) referees (N=18; 6 MRs; 12 ARs); 1st (N=78; 31 MRs; 47 ARs), 2nd (N=91; 45 MRs; 46 ARs); or 3rd national level referees (N=155; 75 MRs; 80 ARs). In total, 29% of the MRs and 30% of the ARs had experienced an injury during the previous year, while 13% of the MRs, and 19% of the ARs suffered from an injury that occurred during fitness-testing. There was an obvious increase in injury severity as the refereeing advanced at the national level, but the UEFA referees were the least injured of all referees. The results showed a relatively high prevalence of injuries to the upper leg (i.e., quadriceps and hamstrings) during physical fitness-testing for all but the UEFA referees. During game refereeing, the ankles and lower legs were the most commonly injured regions. The MRs primarily injured their ankles. The ARs experienced lower leg and lower back disorders. However, the overall injury rate was equal for both groups, with 5.29 and 4.58 injuries per 1000hours of refereeing for MRs and ARs, respectively. Most common type of injuries during match were muscle strains (43%), calf sprains (10%), muscle ruptures and meniscus lesions (8-9%), while muscle strains was most common injury type during fitness-testing (64%). Injuries which occurred during last match were previously reported (39% of injuries), while 33% previously reported injuries occurred over last 12 month. During fitness-testing almost one-quarter of injuries were previously reported (23%). Referees felt negative consequences of injuries in average 43.07- 50.81. They were out of training in average 28.75-38.7 days, and not refereeing in average 43.77-67.72 days. Conclusion: In addition to the reported risk of injury during soccer games, physical fitness testing should be classified as a risk for injury among soccer referees. Special attention should be given to (I) lower leg injuries during games and (II) upper leg injuries during physical fitness tests. A higher physical fitness level and a qualitative approach to training are recognized as protective factors against injury. Subsequent studies should investigate the specific predictors of injuries among referees.

U cilju ustanovljenja respiracijsko-metaboličkih karakteristika hrvatskih veslača, i povezanosti tih karakteristikama s uspješnošću na veslačkom ergometru, provedeno je testiranje 180 hrvatskih veslača (82 juniora, 98 seniora), među kojima je bilo i 109 reprezentativaca. Testiranja su provedena u dijagnostičkom centru Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i u respiracijskom laboratoriju Plućnog odjela kliničke bolnice u Splitu. U oba lokaliteta primijenjen je istovjetan progresivni diskontinuirani metod opterećenja. Značajnost razlike rezultata veslača različitih dobnih kategorija (juniori / seniori), kao i veslača različite uspješnosti, provjeravao se multivarijatnom analizom varijance. Povezanost respiracijskih i metaboličkih karakteristika s uspješnošću u veslanju, ustanovila se primjenom regresijske analiza, pri čemu su se respiracijske i metaboličke karakteristike tretirale kao prediktorske, a izvršeni rad na ergometru kao kriterijska varijabla. Ustanovljena je statistički značajna povezanost između respiracijskih i metaboličkih karakteristika s uspješnošću u veslanju, mjerenom izvršenjem rada na veslačkom ergometru. Skup varijabli mjerenih u Splitu, objašnjava polovinu varijabiliteta sportske uspješnosti na veslačkom ergometru. Skup varijabli mjerenih u Zagrebu, objašnjava 63% varijabiliteta kriterijske varijable u juniora i 39% varijabiliteta kriterijske varijable u seniora. Veslači reprezentativci, u oba uzrasta, postižu značajno bolje rezultate na veslačkom ergometru što se prioritetno vezuje za veću tjelesnu visinu i posebno za veću tjelesnu masu. Navedeni parametri predikcijom za sebe vezuju i veće parametre respiracijskih karakteristika i maksimalnu potrošnju kisika. Prezentirani u relaciji prema predikciji, odnosno u relativnom maksimalnom primitku kisika, ovi podaci ne ukazuju na razliku među veslačima različitog uzrasta. Obrazloženje za bolje rezultate treba tražiti u specifičnosti motoričkog učenje pri izvođenju kompleksnog pokreta veslačkog zaveslaja. Temeljem dobivenih rezultata izvodi se prijedlog da se sa sustavnom dijagnostikom u veslanju započne najkasnije u zadnjoj godini koja prethodi juniorskom uzrastu – juniori B (16 godina). The aim of this study is to determine respiratory-metabolic characteristic of the Croatian rowers and a connection of these features with the success in rowing ergometer. The study was conducted on a sample of 180 Croatian rowers (82 juniors, 98 seniors), among which 109 representatives. Tests were conducted in the diagnostic centre of the Faculty of Kinesiology in Zagreb and in the respiratory department of the lung department, Clinical hospital centre Split. The same discontinuous method load was applied in both centres. The multivariate analysis of variance was used to show different results between the rowers of different ages (juniors / seniors) and those with different performance. Correlation of respiratory and metabolic properties, with success in rowing, was established using the regression analysis. Respiratory and metabolic characteristics were treated as predictor and the work done on the treadmill as a criterion variable. After the completion of the exercise done on the rowing ergometer, a significant association between respiratory and metabolic characteristics, with success in rowing, was established. The set of variables measured in Split, explains half of the variability in sport performance excellency on the rowing ergometer. The set of variables measured in Zagreb, explains 63% of the variability in the criterion variables measured in juniors and 39% of the variability in the criterion variables measured in seniors. Rowing team, in both age groups, achieves significantly better results on the rowing ergometer which can be associated to the higher body height and higher body mass. These parameters indicate increased respiratory parameters and the maximum oxygen consumption. Presented in the relation to the prediction, that is, in the relatively maximum oxygen consumption, these data indicate no difference among rowers of different ages. The specifics of motor learning when performing complex rowing stroke movements should offer the explanation for better results. The conclusion, based on these results, is that one should start with the systematic diagnosis in rowing at the latest in the year preceding the juniors - Junior B (16-years-old).

Svrha ovog istraživanja je empirijska verifikacija i validacija diskretnih slučajnih procesa – Markovljevih lanaca u području istraživanja kompleksnih sportskih aktivnosti. U skladu s tim, cilj ove studije je postavljanje diskretnog modela za tranzicijski i pozicijski napad u košarkaškoj igri. Pritom je korišten uzorak od 24 košarkaške utakmice Top 16 Eurolige za sezonu 2009./2010. U sklopu ovog rada definirana je i izmjerena 231 varijabla - stanje košarkaške igre. U programskom jeziku C# programiran je interaktivan i reprogramabilan softver State Analyzer 1.0. Navedenim je softverom, korištenjem striktno definiranog protokola bilježenja stanja, izvršena detaljna deskripcija košarkaške igre u fazi pozicijskog i tranzicijskog napada. Temeljem navedenih 231 stanja košarkaške igre u fazi pozicijskog i tranzicijskog napada definirane su nestandardne situacijske varijable za pozicijski napad. Primjenom softvera State Analyzer 1.0. odredile su se njihove vrijednosti. Izvedena je matrica prijelaznih vjerojatnosti Markovljevog lanca, čijom analizom su provjerene hipoteze istraživanja. Nadalje, eksplorativnom strategijom faktorske analize u manifestnom prostoru nestandardnih situacijskih pokazatelja ekstrahirana su 2 faktora: faktor tehničko-taktičke aktivnosti bloka na loptu i faktor tehničko-taktičke aktivnosti bloka na igrače bez lopte. Višestrukom regresijskom analizom na dvije hijerarhijski različite razine promatranja, korištenjem forward algoritma, utvrđeno je da: a) uspješnost pozicijskog napada je primarno određena sa efikasnošću pick and roll/pop i handoffmanevra, a sekundarno učinkovitošću blok igre u napadu na igračima bez lopte; b) uspješnost pozicijskog napada je u najvećoj mjeri određena s tri aspekta situacijske efikasnosti: prodorom loptom, utrčavanjem u prostor reketa te igrom na niskom postu. Diskriminacijskom analizom su utvrđene razlike između uspješnih i neuspješnih ekipa u fazi napada. Pritom je granična uspješnost pozicijskog napada za diskriminaciju bila 55,5%. Dvije različite hijerarhijske razine diskriminacijske analize pokazale su da: a) uspješnom pozicijskom napadu najviše pridonose učinkovita utrčavanja, učinkoviti prodori loptom s vanjskog prostora te učinkovita igra na niskom postu. Nadalje, neuspješnom pozicijskom napadu najviše pridonose neučinkoviti prodori loptom s vanjskog prostora; b) uspješnom pozicijskom napadu primarno doprinosi učinkovita pick and pop/roll i handoff igra u napadu, a sekundarno učinkoviti blokovi na igračima bez lopte. Važno je istaknuti da za neuspješan pozicijski napad dobiveni rezultati ukazuju na neadekvatnu učinkovitost navedenih manevara. Dobiveni rezultati potvrđuju spoznajne činjenice koje su ekspertni treneri i znanstvenici praktičari odavno isticali i koristili u oblikovanju tehničko taktičkih programa u situacijskom treningu. U konačnici, važno je kako se korišteni metodološki pristup, primijenjen na analizu slojevitosti elemenata taktike košarkaške igre može generalizirati i primijeniti na momčadske sportske igre. The aim of this investigation is empirical validation and verification of discrete stohastic processes – Markov chains in complex sports activities research. Also, the goal was to ground discrete model for transition and positional offense in basketball. In accordance with goal oft his research a sample of 24 basketball games in 2009/2010 Top 16 Euroleague season and 231 variables – game states were defined and measured. By use of programming language C# interactive and reprogramable software was made - State Analyzer Ver 1.0. and it is given on the CD. With this software as a tool, from strictly defined measuring procedure protocol, detailed description of basketball game in position and transition offense was performed. On the basis of 231 game states in position and transition offense, a set of nonstandard situational variables was defined and by use of State Analyzer 1.0. software their values were obtained. Transition probabilities matrix was analised and by the help of their values hypotheses were checked. Furthermore, by use of explorative strategies of factor analysis, within manifest space of nonstandard situational parameters 2 latent factors were extracted: (1) pick and pop/roll and handoff activity offensive factor (2) screen off the ball activity offensive factor. By use of forward algorithm in multiple regression analysis on two hierarchically different levels of observation is determined that a) Successful positional offense is primarily influenced by successful pick and roll/pop and handoffmaneuvers and secondarily by successful screening off the ball b) Successful positional offense is mainly determined by successful ball penetration, inside cutting and successful low post game With the help of discriminant analysis the differences between offensive successful and unsuccessful teams were obtained. Threshold criteria for discrimination was 55,5%. Two different levels of hierarchical analysis showed that a) Successful inside cutting, ball penetration from perimeter and successful low post game; contribute the most to successful positional offense; Unsuccessful ball penetration from perimeter are main generators of unsuccessful positional offense. b) Successful pick and roll/pop handoff offense contributes primarily, and screening off the ball secondarily to successful positional offense; for unsuccessful positional offense results are simmetric. Empirical facts, known from the long history of basketball, which have been used by expert coaches and scientists in creating technical and tactical programmes in situational training are scientificaly verified. This methodological approach, which has been applied to analysis of basketball layer-type elements of tactics can be generalized and applied to the other team sport games.

Cilj ove studije bio je formulacija teorijskih koncepata koji omogućuju analizu stanja i prijelaznih vjerojatnosti u košarkaškoj igri. Također, jedan od ciljeva ovog rada je postavljanje i empirijska verifikacija modela diskretnih slučajnih procesa, Markovljevih lanaca. Na uzorku od 24 košarkaške utakmice Top 16 Eurolige za sezonu 2009/2010 korištenjem skupa od 526 varijable - stanja košarkaške igre detaljno je istražena struktura košarkaške igre u fazi pozicijske i tranzicijske obrane. Analizom dobivenih rezultata u ukupnom prostoru obrane dobiva se da se cjelokupan uzorak od 24 utakmice sastoji od 3211 obrambenih akcija. Na temelju originalnog skupa varijabli izvedene su nestandardne situacijske varijable pozicijske obrane. Pritom je izvršena je eksplorativna strategija faktorske analize u manifestnom prostoru 7 definiranih nestandardnih situacijskih varijabli: broj pozicijskih obrana od pick and roll, pick and pop i handoff manevara koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana na low post-u koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od izolacija na perimetru koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od blokova na igračima bez lopte koje su završile uspješnim ishodom, broj timskih pozicijskih obrana od prodora sa loptom sa perimetra koje su završile uspješnim ishodom, broj pojedinačnih pozicijskih obrana na igraču sa loptom na perimetru koje nisu rezultirale prodorom, a koje su završile uspješnim ishodom i broj pozicijskih obrana od utrčavanja sa perimetra te od ubacivanja visokog igrača u srce reketa, koje su završile uspješnim ishodom. Ekstrahirana su 4 faktora: (1) faktor kontrole prostora pod košem (reketa); (2) faktor kontrole vanjskog šuta; (3) faktor pojedinačne obrane na lopti i (4) faktor obrane od pick and roll/pop i handoff-a. Višestrukom regresijskom analizom istražena je povezanost istog skupa varijabli sa uspješnošću pozicijske obrane. Nadalje, diskriminacijskom analizom na prostoru 14 nestandardnih situacijskih varijabli (7 gore navedenih uspješnih i 7 neuspješnih) utvrđene su one varijable koje najviše razlikuju obrambeno uspješne od neuspješnih ekipa. Dobiveni rezultati u sklopu obje navedene analize upućuju na važnost uspješne pojedinačne obrane na lopti te uspješne timske obrane od prodora sa loptom. Pretpostavlja se kako su to varijable koje možemo interpretirati kao glavne generatore uspješnosti pozicijske obrane. Višestrukom regresijskom analizom također su istraženi učinci međudjelovanja tranzicijske/pozicijske obrane i tranzicijskog/pozicijskog napada. Dobiveni rezultati potvrđuju činjenice odavno naslućene i postavljene u košarkaškoj praksi. Predloženi novi metodološki pristup analizi stanja košarkaške igre i prijelaznih vjerojatnosti Markovljevim lancima nije konačan, nego se treba shvatiti kao polazišna točka za empirijsku provjeru i daljnja istraživanja na temelju kojih će se model mijenjati i dorađivati.

Glavni cilj ovog istraživanja je konstrukcija i validacija mjernih instrumenata za procjenu stupnja usvojenosti specifičnih motoričkih znanja ritmičke gimnastike: znanja manipulacije vijačom, obručem, loptom i trakom. Posebno se istražilo postojanje dinamičnog procesa učenja tokom šestomjesečnog tretmana, kao i uvjetovanost usvajanja specifičnih znanja ritmičke gimnastike. Uzorak ispitanika sačinjavalo je 70 djece (30 djevojčica i 40 dječaka) u dobi od 6 godina iz dva dječja vrtića. Na svim ispitanicima primijenjena je skupina od 20 novokonstruiranih testova specifičnih znanja ritmičke gimnastike, 14 testova za procjenu bazičnih motoričkih vještina, te upitnik za procjenu kineziološkog aktiviteta. Šestomjesečni tretman sadržavao je 10 cjelina, te ukupno 41 aktivnost, od kojih je 20 aktivnosti obuhvatilo specifična znanja ritmičke gimnastike. Tretman se provodio triput tjedno po 35 minuta. Za ispunjavanje postavljenih ciljeva korištene su sljedeće metode obrade podataka: metrijske karakteristike (objektivnost, homogenost, osjetljivost i valjanost), Wilcoxonov test ekvivalentnih parova, multipla regresijska analiza, te korelacijska analiza. Na temelju dobivenih rezultata moguće je konstatirati sljedeće: - Novokonstruirani testovi za procjenu specifičnih znanja ritmičke gimnastike imaju zadovoljavajuće metrijske karakteristike - Ovako konstruirani testovi, s dobrim značajkama objektivnosti i osjetljivosti, primjenjivi su u daljnjim istraživanjima na populaciji predškolske djece, početnika - Moguće je utvrditi postojanje progresivnog procesa učenja u svih 20 primijenjenih testova specifičnih motoričkih znanja ritmičke gimnastike, što je dokaz dobro organiziranog i primjerenog kineziološkog tretmana - Za različite faze procesa učenja karakterističan je utjecaj različitih motoričkih vještina - Za prvu fazu procesa učenja specifičnih znanja ritmičke gimnastike značajne su vještine ambidekstrije i motoričke integracije - Za drugu fazu procesa učenja specifičnih znanja ritmičke gimnastike karakteristična je sprega motoričke i bilateralne koordinacije - Za treću fazu procesa učenja specifičnih znanja ritmičke gimnastike koordinacijska sprega postaje složenija kroz segmentalnu koordinaciju (ruke), a elementi se dodatno usavršavaju na razini kada se značajno uključuju agilnost i snaga - Specifična koordinacija, važna za uspjeh u ritmičkoj gimnastici, može se i mora početi razvijati u predškolskoj dobi - Nepostojanost značajne povezanosti između kineziološkog aktiviteta i specifičnih motoričkih znanja ukazuje kako djeca, koja provode više slobodnog vremena sudjelujući u aktivnoj igri, ne moraju nužno biti bolja u izvedbi specifičnih motoričkih znanja - Šestomjesečni tretman ukazao je kako gotovo sva primijenjena znanja imaju specifičnu nelineranu dinamiku koju bi bilo potrebno dodatno istražiti kako bi se dobile konkretne spoznaje o tijeku i fazama učenja specifičnih znanja ovog kompleksnog sporta. The aim of this paper was to construct and validate new specific rhythmic gymnastics skills tests: rope, hoop, ball and ribbon skills. In addition, the dynamic learning process in sixmonth treatment and the specific rhythmic gymnastics skills conditionality were investigated. The sample consisted of 70 preschool children (30 girls and 40 boys) in the age of 6 from two preschool institutions. All participants were conducted to 20 new specific rhythmic gymnastics skills tests, 14 fundamental movement skills tests and the physical activity questionnaire. Sixmonth treatment included 10 units and the total number of 41 activities, from which 20 new specific rhythmic gymnastics skills. The children were subdued to a 35 minutes exercise program three times per week. The following data analyses were used for fullfiling the aims of the study: metric characteristics (objectivity, homogenisity, sensitivity and validity), Wilcoxon matched pairs test, multiple regression analysis and correlation analysis. On the basis of the results gained it is possible to conclude the following: - New specific rhythmic gymnastics skills tests have satisfactory metric characteristics - These tests, with good objectivity and sensitivity, are applicable in the further researches in the sample of preschool children - A dynamic learning process of all 20 specific rhythmic gymnastics skills was determined, which is proof of a well organized and appropriate kinesiological treatment - Different motor skills are typical for the different learning stages - First motor learning phase was characterized by an effect of ambidexterity and fine motor integration - Second motor learning phase was characterized by an effect of bilateral coordination - In the third motor learning phase coordination becomes more complex by the effect of upper-limb coordination, and elements become more improved on the level when agility and strength are included - Specific coordination, relevant for the success in rhythmic gymnastics, must begin it's development in preschool age - The nonexisting correlations between physical activity and specific rhythmic gymnastics skills demonstrate that children who spend more of their free time outdoors don't necessarilly need to perform better in the rhythmic gymnastics skills tests - The six-month treatment demonstrated a specific nonlinear dynamic for all rhythmic gymnastics skills. That phenomenon needs to be researched further in order to gain concrete understandings about the progress and the phases of the rhythmic gymnastics skills learning.