Search

U zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazišta Lozan – Lendava kod Špišić Bukovice, koja su provedena u jesen 2019. godine, otkriveni su dijelovi infrastrukture kasnolatenskoga naselja. Nalazište je do sada bilo poznato kao kasnosrednjovjekovno gradište, no u istraživanjima ono nije potvrđeno. Infrastrukturu kasnolatenskoga naselja predstavljali su ostaci ukopanih objekata u kojima su pronađeni ulomci keramičkih posuda izrađenih na lončarskome kolu, no zabilježeni su i pojedini prepoznatljivi oblici koji su izrađeni rukom. Rezultati istraživanja u naselja u Lozanu odgovaraju dosadašnjim spoznajama o istovremenim naseljima oko Virovitice i Koprivnice te ukazuju na intenzivnu naseljenost Podravine tijekom kasnoga latena, odnosno krajem 2. i u 1. st. pr. Kr., The archaeological rescue excavations at the Lozan – Lendava site near Špišić Bukovica, carried out in the fall of 2019, uncovered parts of infrastructure of a Late La Tene settlement. The site used to be known as a late medieval lowland hillfort, but the excavations have not confirmed this. The infrastructure of the Late La Tene settlement was represented by the remains of buried structures containing fragments of wheel-thrown pottery, but there were also particular recognizable handmade shapes. The results of the excavations at the Lozan settlement agree with the known facts about the contemporary settlements around Virovitica and Koprivnica, indicating that the Drava Valley was intensively inhabited during the Late La Tène period, i.e. at the end of the 2nd and in the 1st century BC.

Na sjevernom području grada Virovitice u jesen 2016. godine provedena su zaštitna arheološka iskopavanja na novopronađenom lokalitetu Petrovac, a u sklopu aglomeracije Virovitica na trasi Sabirnog kolektora Jug (FK-7). Radovi Muzeja grada Koprivnice pružili su saznanja o višeslojnom naseobinskom položaju koji je zaposjedan tijekom mlađega željeznoga doba (1. stoljeće pr. Kr.), potom na početku ranoga srednjega vijeka (6. stoljeće) i završno na prijelazu razvijenoga prema kasnom srednjem vijeku (13. – 14. stoljeće). U posljednjem zaposjedanju zanimljiv je upravo toponim lokaliteta kao ostatak nestalog naselja Petrovac (Petrowcz) u srednjovjekovnoj županiji Virovitica kakav je očuvan na tzv. francjozefinskoj izmjeri iz druge polovine 19. stoljeća i suvremenim hrvatskim topografskim kartama. Takva situacija omogućuje izjednačavanje položaja istraženog dijela naseobinskog lokaliteta s povijesno zapisanim srednjovjekovnim naseljem iz čega je razvidno da Osmanlije tijekom više od stoljeća boravka u Virovitici (1552. – 1684.) nisu bitnije utjecali u lokalnu memoriju na nekadašnja okolna naselja koja je prenesena sve do današnjih dana., Protective archaeological excavations were conducted in the northern part of Virovitica at the newly found site of Petrovac in the fall of 2016 as part of the Virovitica agglomeration on the route of the Collector South (FK-7). The works of the Koprivnica Town Museum provided information about the multi-layered settlement that was occupied during the Early Iron Age (1st century BC), at the beginning of the early Middle Ages (6th century) and then at the turn of the period from High to Late Middle Ages (13th - 14th centuries). The toponym of the missing settlement Petrovac (Petrowcz) in the medieval county of Virovitica has preserved on the Third Military Survey in the second half of the 19th century and contemporary through modern Croatian topographic maps. This situation makes it possible to equate the investigated part of the settlement with the historically recorded medieval settlement, which shows that during more than a century of their stay in Virovitica (1552 - 1684), the Ottomans did not significantly influence the memory of the former surrounding settlements.

Izgradnja južnoga kolnika južne obilaznice grada Osijeka 2013. godine uvjetovala je zaštitno arheološko istraživanje lokaliteta Hermanov vinograd, budući da je trasa prelazila preko njegovoga sjeverozapadnog ruba. U istraživanjima su, kojima je obuhvaćena do sada najveća površina lokaliteta od 2.670 m2, pronađene brojne arheološke strukture ukopa i slojeva koji ukazuju na arhitektonske cjeline stambenoga i obrambenoga karaktera. Uvidom u stratigrafiju, utvrđene su četiri građevne faze lokaliteta čije je datiranje omogućeno rezultatima radiokarbonske analize starosti kosturnih ostataka iz groba 2. Brojan pokretni arheološki materijal u vidu ulomaka keramike, kućnoga lijepa, keramičkih, koštanih i kamenih predmeta također ukazuju na lokalitet naseobinskoga karaktera sopotskoga kulturnog kruga., The construction of the south lane of the southern bypass of the city of Osijek in 2013 prompted the rescue archaeological excavations of the site of Hermanov Vinograd (Herman’s vineyard), since the route ran across its northwest edge. The excavations, covering the largest area of the site yet (2.670 m2), found numerous archaeological structures of burials and layers pointing to architectural complexes of residential and defensive character. The examination of the stratigraphy identified four construction phases of the site, which were dated after the results of the radiocarbon analysis of the age of bone remains from grave 2. Numerous mobile archaeological materials in the form of potsherds, house daub, pottery, bone and stone objects, also indicate a site with the character of a settlement of the Sopot cultural sphere.

U dodatnim zaštitnim arheološkim istraživanjima nalazišta AN 3 Petrijevci – Španice, na trasi državne ceste D34 – obilaznica Petrijevaca, otkriveno je prapovijesno naselje smješteno na blagome uzvišenju koje se nalazi nedaleko od nekadašnjega toka rijeke Karašice. Na zapadnome dijelu nalazišta pronađene su jame i ukopi rupa za stupove s keramičkim ulomcima koji pripadaju kulturi polja sa žarama, odnosno u istraživanjima je obuhvaćen jugozapadni rub naselja. Cijelom duljinom istražene površine zabilježeni su i brojni ukopi kanala koji vjerojatno odgovaraju nekadašnjoj podjeli zemljišta, dok je dio ukopa nastao tijekom izgradnje željezničke pruge početkom 20. stoljeća., The additional rescue archaeological excavations of the AN 3 Petrijevci – Španice site, on the route of the D34 state road bypassing Petrijevci, uncovered a prehistoric settlement standing on a gentle elevation near the former course of the River Karašica. The western part of the site contained pits and post-holes with Urnfield culture ceramic fragments; in fact, the excavations comprised the south-western edge of the settlement. Numerous ditches were recorded along the entire length of the excavated area, probably reflecting the land divisions of the time, and a part was dug for the railway in the early 20th century.

Kasnobrončanodobno naselje u Dolini na položaju Babine grede nalazi se na dvije uzdignute grede koje se pružaju usporedno s tokom rijeke Save u smjeru zapad – istok. Naselje je poznato od ranije na osnovi prikupljenih brojnih površinskih nalaza keramičkih ulomaka te je potvrđeno geomagnetskim snimanjem 2014. godine. Tijekom 2015. i 2016. godine istražena je sonda 1 koja je bila položena na istočnome dijelu zapadne grede. Arheološkim istraživanjem provedenim 2018. godine na položaju Babine Grede – Tukovi željela se utvrditi točna datacija naselja smještenoga na istočnoj gredi. Prema otkrivenim brončanim i keramičkim predmetima, naselje na položaju istočne grede dijelom je egzistiralo u isto vrijeme kao i dio naselja obuhvaćen istraživanjima u sondi 1 na zapadnome dijelu grede, tijekom Ha A2, odnosno u prvoj polovici 11. st. pr. Kr. U sondi 2 otkriveni su i mlađi horizonti naseljavanja od onih zabilježenih u sondi 1. Rezultati istraživanja provedenih 2018. godine mijenjaju dosadašnje pretpostavke o horizontalnoj stratigrafiji naseljavanja u Dolini, odnosno kako se kasnobrončanodobno naselje širilo od istoka prema zapadu, budući da se nedaleko od zapadnoga ruba naselja na Babinim gredama na položaju Glavičice nalazi groblje pod tumulima. Provedenim istraživanjem dokazano je kako se naselje širilo i prema istoku na uzdignutijim mjestima koja nisu bila izravno izložena naglim mjenama razina vode rijeke Save., The Late Bronze Age settlement on the site of Babine Grede in Dolina stands on two greda (elevated positions) stretching along the River Sava in the east-west direction. The settlement is known from before on the basis of numerous collected surface finds of pottery fragments, and it was confirmed by a geomagnetic survey in 2014. Trench 1, in the eastern part of the western elevation, was excavated in 2015 and 2016. Archaeological research undertaken on the site of Babine Grede – Tukovi in 2018 was intended to determine the exact dating of the settlement standing on the eastern elevation. The discovered bronze and ceramic objects show that the settlement on the position of the eastern elevation was partly contemporaneous with the part of the settlement included in the excavations of trench 1 in the western part of the elevation, during Ha A2, that is, in the first half of the 11th century BC. Trench 2 contained even younger settlement horizons than the ones identified in trench 1. The results of the research from 2018 have changed the assumptions about the horizontal settlement stratigraphy in Dolina, that is, about how the Late Bronze Age settlement spread from east to west, where the settlement is the closest to the cemetery under the tumuli at the position of Glavičice. The research has proven that the settlement spread towards the east, too, on the higher places which were not directly exposed to sudden changes in the water level of the Sava. In future years, research will focus on locating the flat cemetery and considering the horizontal stratigraphy of the Late Bronze Age settlement on the site of Babine Grede.

U arheološkim iskopavanjima provedenima na lokalitetu Hlebine - Velike Hlebine tijekom 2017. g. istraženi su ostaci naselja iz srednjeg vijeka. U radu se donosi oblik i prostorni raspored istraženih arheoloških cjelina te analiza keramičke građe i ostalih prikupljenih nalaza iz njihovih zapuna. Na temelju analogija sa sličnim pokretnim nalazima iz drugih nalazišta Podravine i šireg prostora, potkrijepljenih radiokarbonskim datiranjem uzoraka ugljena iz zapuna objekata, istraženi se dio naselja opredjeljuje u vrijeme 8. stoljeća., Within the scope of archaeological excavations conducted on the locality of Hlebine - Velike Hlebine during 2017 the research focused on the remains of the settlement from the Middle Ages (map 1). The paper also presents the form and spatial structure of the three previously researched archaeological entities (picture 1, 2) and analysis of ceramic sources and other collected findings from their fills. The contents of fills with the remains of numerous fragments of ceramic objects, fragments of furnaces and pieces of grinding stone, as well as ceramic vertebrae lead to conclusion that those object were used in domicile function (T. 1. – 8.; Tab. 1), and that the findings of smelting plants and outer walls of smelting furnaces and fragments of coins (picture 3) are a relict of earlier occupation of the same elevated area and that secondary findings were located in those objects. According to collected and analysed fragments of ceramic pots of raw structure, with simple profilation of rims ornamented primarily with comb-like undulation or comb-like horizontal lines on the shoulder and upper part of the belly, as well as on the outer and/or inner side of the rim, it is visible that the content of fills in two of three artefacts showed the same characteristics. During analysis of ceramic sources it was observed that some of the fragments from the entities SJ 120 and SJ 122 were physically connected in construction of the preserved part of the pot (T. 6: 23), or based on their characteristic structure, wall thickness, colour and ornaments it could be inferred that they belonged to the same pot, although they were not physically connected (T. 2: 6). Both fills also contained ceramic of perforated structure (T. 4: 15a, b; T. 5: 19), whereas there were no indications of fine structure with admixture of sand in the clay structure, which could be found only in SJ 131, dating from a somewhat younger time of the developed Middle Ages (picture 4). With reference to analysis of ceramic sources and small mutual distance of the elongated pit SJ 120 and circular pit SJ 122, it is reasonable to think that in case of the formerly mentioned artefacts, it could be the case of a unique settlement of which only the deepest remains were preserved to the present day. If we observe those pits as a single whole with dimensions moving on the line S–J: 6,26 x 3,76 m on the line I–Z, it can be stated that it would encompass the area of 23,53 m2, which represents sufficient area for housing purposes. It is possible that the nearby circular trench SJ 118 also belonged to the respective entity as a possible massive pillar located on the southern part of the structure. This is supported by radiocarbon dating from the two fills, which indicates their synchronicity without any discrepancies in dates (SJ 119: 685–776 /0,97%/; SJ 121: 687–777 /0,94%/), and places them in the time frame from the very end of the 7th century to the third quarter of the 8th century, corresponding to dating of similar mobile findings from other sites in Podravina and the wider area.

Arheološko nalazište Sotin – Zmajevac, smješteno na rubu lesne zaravni istočno od sela Sotin, poznato je više od stoljeća. Mjesto je to pronalaska paljevinskih kasnolatenskih grobova (LT D1) s iznimnim nalazima naoružanja, ženske nošnje i nakita te keramičkim i brončanim posudama koji pokazuju postojanje supra-regionalnih kontakata. Ipak, točan položaj otkrivenih grobova danas nije poznat, zbog čega su provedeni terenski pregledi koji su pokazali kako se radi o nalazištu iz različitih razdoblja prapovijesti te kasnoga srednjeg vijeka. U okviru FEMINE projekta poduzeta su pokusna istraživanja na dostupnim površinama nalazišta u kojima su otkriveni tragovi kasnolatenskoga i kasnosrednjovjekovnog naselja, pri čemu su nalazi većega broja keramičkih pršljena iz kasnoga latena ukazali na vjerojatnu proizvodnju tekstila u naselju., Within the research project of the Croatian Science Foundation Iron Age female identities in the southern part of the Carpathian Basin (FEMINE / IP-06-2016-1749), the Institute of Archaeology during the November 2017 carried out a trial archaeological excavation of Sotin – Zmajevac site (Fig. 1). Investigations were conducted to reveal the position of the cemetery from the Late Iron Age (La Tène culture), since three cremation burials were found at the beginning of the 20th century at Zmajevac which were dated to the Late La Tène (LT D1), respectively at the beginning of the 1st c. BC (Majnarić-Pandžić 1970; 1972/1973; Božič 1981; Guštin 1984; Ilkić 1999). Finds of weaponry belong to male burials, while female burials contained characteristic costume and jewellery items (Fig. 2). In burials ceramic and bronze vessels were also revealed indicating the existence of supra-regional distribution networks (Majnarić-Pandžić 1996; Dizdar, Radman-Livaja 2004; 2015). The mentioned burials from Sotin, although discovered more than a hundred years ago, are still the only known Late La Tène female burials in the eastern part of Croatia until today (Majnarić-Pandžić 1972/1973; Božič 1981: Guštin 1984). In the view of exceptional finds from Zmajevac, the existence of Late La Tène site was confirmed by results of field surveys and in the rescue excavation carried out in 2015 (Ložnjak Dizdar et al. 2016). The aim of the research was the discovery of female burials with characteristic finds that would testify about the different aspects of female social identities during the Late La Tène (i.e. Todorović 1972). During the research, traces of the Late La Tène (Figs. 3–5) and Late Medieval settlements (Figs. 6–8) were discovered, spreading along the edge of the loess plateau above the Danube. A large number of ceramic spindle whorls point to textile production at the site and testify to the different aspects of female social identities and everyday activities that female members of population performed in households during the Late Iron Age.

U zaštitnim arheološkim iskopavanjima provedenima tijekom 2010. g. na lokalitetu Virje-Volarski breg istraženi su dijelovi talioničke radionice za preradu željezne rude te ostaci srednjovjekovnog naselja. U radu se obrađuju tri arheološke cjeline koje se opredijelju kao poluukopani stambeni objekti. Donosi se njihov oblik i prostorni raspored, a obrada skromne keramičke građe iz tih objekata ukazuje da se istraženi dijelovi naselja mogu datirati u rani srednji vijek.

Krajem 2016. godine Vedran Dorušić, instruktor ronjenja i vlasnik ronilačkoga centra Foka na otoku Pagu, naišao je na zanimljive nalaze drvenih stupova i keramike u maloj luci Šimuni. Izvijestio je o svom nalazu arheologe MCPA Zadar, a oni su pregledali nalazište i napravili početnu procjenu i dokumentaciju. Nalazište je smješteno na dubini od 2 do 3 metra. Nedavno je otkriveno od svojega pješčanog i kamenog pokrova zbog velikog ribarskog broda koji se sidri neposredno iznad ovoga mjesta. Četrdesetak drvenih stupova viri iz raskopanoga morskog dna, tvoreći dva ili više nizova. Oko ove strukture nalazi se mnogo prapovijesne keramike, većinom dobro očuvanih komada. Na tome području također se može naći ulomaka rimske keramike. Sudeći prema prvom pregledu vrlo je vjerojatno da su nizovi drvenih stupova povezani s brončanodobnom keramikom koja se nalazi u istome sloju. Vjerojatno se radi o naselju ili/i pristaništu iz brončanoga doba, a očigledno je potrebno žurno zaštitno arheološko istraživanje., At the end of 2016, Vedran Dorušić, dive instructor and owner of the Foka dive center from the island of Pag near Zadar came across interesting finds of wooden pylons and pottery in a small haven in the village of Šimuni. He reported his find to the archaeologists from the International Center for Underwater Archaeology (ICUA) in Zadar, who inspected the site and made first documentation and assessment. The site is located at the depth of 2 - 3 meters. A cover of sand and stones has been recently removed by a large fishing vessel that was anchored over the site. Around forty wooden pylons protrude from a dug up sea bottom, forming two or more rows. Abundance of prehistoric pottery lies around this structure, mostly well preserved pieces. Fragments of Roman pottery can also be found in the area. At first sight it seems likely that the wooden pylon structure is associated with the Bronze Age pottery, found in the same layer. The site, probably a Bronze Age settlement or a pier, evidently needs a proper rescue excavation.

The 2009 salvage excavations at Slatina-Turbina 1 uncovered the remains of prehistoric and mediaeval settlements. The paper presents the analysis of archaeological contexts attributed to the mediaeval period. The discovered structures and features, based on the collected objects and circumstances of discovery, are interpreted as semi-sunken and/or above-ground dwelling structures, working areas and refuse pits, whose distribution points to the tentative conclusion that we are dealing with a small-scale settlement based on family organization. Based on the analysis of the modest ceramic assemblage and radiocarbon dates for several contexts, this settlement has been attributed to the early mediaeval period, although certain elements point to the continuity of occupation of this position also during the High Middle Ages. U zaštitnim iskopavanjima provedenima tijekom 2009. g. na lokalitetu Slatina-Turbina 1 istraženi su dijelovi prapovijesnog i srednjovjekovnog naselja. U radu se obrađuju arheološke cjeline koje se pripisuju srednjovjekovnom razdoblju. Donosi se raspored istraženih objekata koji se, na temelju prikupljene građe i okolnosti pronalaska, opredjeljuju kao poluukopani i/ili nadzemni stambeni objekti, radni prostori te otpadne jame, iz čega se prepoznaju naznake obiteljski strukturiranog manjeg naselja. Obrada skromne keramičke građe te radiokarbonska analiza ugljena iz pojedinih cjelina, ovo naselje opredjeljuju u rani srednji vijek dok poneki elementi ukazuju i na kontinuitet zaposjedanja ovog položaja i tijekom razvijenoga srednjeg vijeka.

U zaštitnim arheološkim iskopavanjima, provedenima tijekom 2014. g. na lokalitetu Virje-Sušine, uz ostatke latenskog naselja i naselja iz razvijenoga srednjeg vijeka istražen je jedan objekt koji je pokazivao drugačije značajke. U radu se donosi oblik istražene arheološke cjeline te analiza pokretnih nalaza iz zapune. Prema obradi skromne keramičke građe i ostalih nalaza, kao i provedene C14 analize, ovaj se objekt može datirati u rani srednji vijek., Along with the remains of a La Tene settlement and a settlement dating back to the High Middle Ages, a structure with different characteristics was examined as part of rescue archaeological excavations carried out during 2014 at the Virje – Sušine site (Fig. 1). The paper presents the form of the examined archaeological feature, marked as stratigraphic unit SU 436/437 (Fig. 2), as well as the analysis of small finds from the backfill. The structure, with its area of ca 12 m2, was filled with dark grey sandy soil, which contained numerous pottery fragments, some millstone fragments and several iron pieces, one of which was identified as being a small iron knife (T. 4: 26). The findings of some slag and daub are interpreted to be secondary findings within the structure which probably arrived there by accident through the mixing of layers since the structure was close to the location where the smelting of iron ore was carried out in earlier periods. Many pieces of coal were collected from the backfill of the structure, whose analysis showed that oak tree and ash tree prevail within the structure. The most data on the basis of which it is possible to reach a more precise conclusion on the time when this structure existed is provided by the fragments of medieval pottery, out of which at least 25 different pots (T. 1–3, 4 : 25) and at least three bakers (Fig. 4; T. 3: 23, 24) were identified. All the pots have a simple profilation of the rim, which can to a lesser or higher degree face outwards and be rounded (T. 1: 9; T. 2: 13, 14, T. 3: 17), then sharply cut off (a shape which is most common in this structure) and finally have a more developed shape with emphasized outer side of the lip (T. 1: 2, 3). Most pots are of extremely coarse texture, while some pot base fragments have a visible circular depression on the lower surface used for standing, as well as subsequently smoothed out inner walls (T. 1: 6; T. 2: 11, 12, 14, 15, 16; T. 3: 18, 19), all of which points to the fact that most of the pots were made on a slow potter's wheel. The most common pot decoration motif from this stratigraphic unit is a series of combed wavelines or single combed wavelines, whether located on the rim (T. 2: 15), the shoulder (T. 1: 1, 8; T. 2: 10, 13, 15, 16; T. 3. 18, 19) or the belly of the pot (T. 3: 20, 21). Only a couple of pots that stand out due to their finer texture from the usual pottery repertoire found in this structure are also marked with some other distinctive elements, such as a one-fold waveline (T. 1: 4) or one-fold horizontal lines (T. 2: 12), but also a more developed rim (T. 1: 2, 3) or a ring-shaped bottom (T. 1: 1), which points to the fact that those items were made by quicker spinning. The intensive archaeological investigations carried out on several sites in the vicinity of the village of Torčec, which is situated 20 kilometres from this site in the Drava basin valley, provided the basis and analogies for defining the details of pottery from this structure. Parallels show that the pottery which was examined here is mostly connected with the Torčec II phase which dates back to a period from the middle of the 7th century to mid-8th century and in part to the Torčec IIIa phase, dating back to the period from the second half of the 8th century to the beginning of the 9th century. Such a datation, obtained on the basis of comparisons with similar material from close early medieval sites, was also confirmed by a radiocarbon analysis which puts this structure into the frame of the 8th century.

U jesen 2016. godine nastavljena su arheološka istraživanja sonde 1 na položaju višeslojnog kasnobrončanodobnog naselja Babine Grede u Dolini. U istraživanjima 2015. otkrivena su tri naseobinska horizonta, a u istraživanjima poduzetim 2016. godine još devet horizonata naseljavanja na gredi uz Savu. Arheološkim iskopavanjima dokumentirana su urušenja iznad kuće, potpuni tlocrt jedne kuće stradale u požaru, ukopi za stupove, ognjišta te jame i poluukopani prostor. Od pokretnih nalaza pronađene su veće količine keramike, kućnoga lijepa od konstrukcije kuće, zatim predmeti od kamena, životinjske kosti kao i nekoliko brončanih predmeta. Prema pronađenim nalazima, istraženi horizonti mogu se datirati u vrijeme 11. st. pr. Kr., In the autumn of 2016 continued archaeological research of trench 1 on multilayer Late Bronze Age settlement Babine Grede in Dolina. Three horizons of the settlement were discovered in excavation 2015, while in the research undertaken in 2016 nine horizons of settlement was recognized. Archaeological excavations documented the collapse over the house, complete floor plan of a house destroyed by fire, numerous burials for posts, fireplaces and pits and semiundergrounded pit. Archaeological finds have been found in greater quantities – pottery, house daub of the house construction, then stone objects, animal bones and a few bronze items. According to the collected findings, explored part of settlement can be dated to the 11th century BC.

Tijekom 2007. i 2008. g. Institut za arheologiju proveo je zaštitna arheološka istraživanja na lokalitetu AN 17 Čepinski Martinci – Dubrava, na trasi autoceste Koridora 5C, dionica Osijek-Đakovo. Otkriveni su ostaci prapovijesnih, antičkog i srednjovjekovnih naselja (rani i razvijeni srednji vijek). U radu se obrađuju ostaci naselja iz razvijenog srednjeg vijeka čiji su sporadični nalazi zamijećeni u dvije zasebne zone i to u južnom dijelu istražene površine, na dijelu pristupne ceste, te na središnjem i sjevernom dijelu glavne trase buduće autoceste. Obrađuje se keramička građa i predstavlja minimalni broj posuda pronađen u svakoj cjelini ponaosob. Iznosi prijedlog funkcije objekata te razmatranje o paralelnom egzistiranju dviju zasebnih manjih naseobina u obrađivanome razdoblju.

U jesen 2015. godine započela su istraživanja kasnobrončanodobnoga naselja na položaju Babine grede u Dolini. U sondi 1 dokumentirana su tri horizonta naseljavanja s ostacima podnica kuća uz čije se rubove nalaze ukopi rupa za stupove. Između podnica kuća pronađene su jame, dok su posebno brojna ognjišta koja često imaju supstrukciju od keramičkih ulomaka. U istraživanjima je otkrivena brojna pokretna građa, pri čemu su najbrojniji ulomci keramičkih posuda i kućnoga lijepa, zatim slijede nalazi kostiju, žrvnjeva, kamenih alata, brončanih predmeta (dlijeto, igla) te ostaci brončane zgure. Prema preliminarnim rezultatima i pokretnoj građi, naselje se datira u Ha A2 i Ha B1 stupanj, odnosno u 11. i 10. st. pr. Kr., Research of the Late Bronze Age settlement at Babine grede in Dolina was carried out in the autumn of 2015. The Late Bronze Age settlement is at a natural hill next to a branch of an old watercourse. Three settlement horizons were documented in trench 1 with the remains of house floors with postholes along the edges. Pits were found between the floors, with a particularly large number of hearths, often with pottery substructure. The research revealed numerous mobile finds, most notably fragments of pottery vessels and daub, then bones, grindstones, stone tools, bronze objects (chisel, pin) and bronze slag. According to preliminary results and mobile finds, the settlement can be attributed to Ha A2 and Ha B1, i.e. 11th and 10th c. BC. Settlement at Babine grede in Dolina is contemporary to the Old Settlement in Donja Dolina (Marić 1964), while comparisons for pottery finds can be drawn also with the one in Novigrad on Sava (Majnarić-Pandžić 1993).

Tijekom 2013. godine izvršena su probna istraživanja lokaliteta AN 2 Beli Manastir – Popova zemlja radova na budućoj autocesti s ciljem da se ustanovi rasprostiranje ranije evidentiranoga arheološkog područja putem probnih rovova. Istraživanje je pokazalo da je riječ o iznimno vrijednom nalazištu objekti neolitičkih kultura (starčevačka i sopotska kultura), brončanog doba i rimskog razdoblja.

Tijekom 2013. godine izvršena su probna istraživanja lokaliteta AN 2 Beli Manastir – Popova zemlja prije građevinskih radova na budućoj autocesti s ciljem da se ustanovi rasprostiranje ranije evidentiranoga arheološkog nalazišta unutar navedenog područja putem probnih rovova. Istraživanje je pokazalo da je riječ o iznimno vrijednom nalazištu na kojem su zabilježeni objekti neolitičkih kultura (starčevačka i sopotska kultura), brončanog doba i rimskog razdoblja., The trial excavations at the AN 2 Beli Manastir – Popova zemlja site carried out in 2013 preceded the construction works on the future motorway, with a view to establish the distribution of the previously evidenced archaeological site within the mentioned area by means of trial trenches. A total of 1900 m2 were excavated. The excavation showed that this is an exceptionally valuable site that yielded the remains of Neolithic cultures (the Starčevo and Sopot cultures), Bronze Age and the Roman period.

Godine 1973. proveo je Stojan Dimitrijević iskopavanje na neolitičkom nalazištu u Brezovljanima istraživši dio naselja za koji je pretpostavio da je služio kao središte za proizvodnju keramičkog posuđa. Iskopavanja su rezultirala izdvajanjem posebnog brezovljanskog tipa sopotske kulture koji odražava utjecaje lenđelskih kultura i ubodnotrakaste keramike iz srednjoeuropskog kulturnog kruga. Od 2002. g. Gradski muzej Križevci provodi sustavna istraživanja kojima je potvrđena Dimitrijevićeva pretpostavka o postojanju izdvojenog središta za proizvodnju keramike u okviru većeg neolitičkog naselja. Utvrđeno je postojanje dviju faza naselja u njegovim pojedinim dijelovima. Upotpunjena su saznanja o pokretnim arheološkim nalazima što se osobito odnosi na ukrašavanje finog posuđa brezovljanskog tipa sopotske kulture., In 1973, Stojan Dimitrijević led excavations at the Neolithic site of Brezovljani, researching a part of the settlement he thought might have been used as a center of pottery production. The excavations helped define a new type of the Sopot culture – Brezovljani, which reflected the influences of the Lengyel and stroke– ornamented ware culture from the central European circle. Since 2002, the Križevci City Museum has been leading systematic excavations which confirm Dimitrijević’s assumption about the existence of a pottery production center within a larger Neolithic settlement. Two phases of habitation have been recorded at the site. Our knowledge on movable archaeological finds has been expanded, especially about decorated fine pottery of the Brezovljani type of Sopot culture.

Tijekom 2012. godine provedena su zaštitna istraživanja nalazišta Medinci – Ćićoka/Jablanik koje se nalazi na trasi izmještanja D 34 – obilaznica Medinaca. U istraživanjima je dokumentiran jugoistočni rub neutvrđenoga nizinskog brončanodobnog naselja s nadzemnim objektom i jamom. U sloju humusa i na susjednim oranicama zabilježeni su i tragovi naseljavanja iz drugih vremenskih razdoblja., The rescue investigations in Medinci were carried out at a peripheral part of a prehistoric settlement situated on a sandy elevation. The settlement infrastructure included the remains of an above-ground structure with a pit, which, based on the pottery fragments, can be dated to the Bronze Age. The remains of a similar above-ground structure in combination with a pit were observed also at the sites of Poljana Križevačka 2 and Pod kotom sever in the Prekmurje region of Slovenia, which are dated to the beginning of the Late Bronze Age. The finds from the 2003 field survey and potsherds from the Late Iron Age and the Middle Ages suggest that the nearby elevation was inhabited in several different periods. Considering that no remains of a fortification of any sort have been discovered, it can be argued that this was a lowland settlement of the open type. The settlement in Medinci fits into the picture of the densely populated area of Slatina, particularly during the Late Bronze Age and the Late Middle Ages, which has been corroborated by the recent research during the construction of the Slatina by-pass. In addition to the previously known settlements in the neighbourhood of Medinci and Nova Bukovica, the newly discovered settlements provide an appropriate sample for the research of the model of habitation in the micro-topographic area of the Podravina region around Slatina during the Late Bronze Age.

Tijekom 2012. godine provedena su zaštitna istraživanja nalazišta Medinci – Ćićoka/Jablanik koje se nalazi na trasi izmještanja D 34 – obilaznica Medinaca. U istraživanjima je dokumentiran jugoistočni rub neutvrđenoga nizinskog brončanodobnog naselja s nadzemnim objektom i jamom. U sloju humusa i na susjednim oranicama zabilježeni su i tragovi naseljavanja iz drugih vremenskih razdoblja.

U radu su predstavljeni rezultati istraživanja na području srednjovjekovnog naselja Guran. Osim detaljne analize i preciznog kronološkog određivanja građevnih faza sakralnih zdanja koja se nalaze na području ove mikroregije (trobrodna bazilika, sv. Šimun, sv. Cecilija, prati se naselje i mikroregija tijekom dužeg razdoblja od antike do konca srednjeg vijeka

U radu je obrađen keramički materijal iz razdoblja početka kasnog brončanog doba, pronađen prilikom zaštitnih iskopavanja na lokalitetu Ivanovci Gorjanski – Palanka pored Đakova. Keramički nalazi i objekti dio su naselja čija materijalna kultura pripada kulturnoj grupi Virovitica. Uz tipološku obradu keramičkih posuda objavljen je i C14 datum važan za sagledavanje zbivanja na prostoru Slavonije u vrijeme početka kasnog brončanog doba.

U radu su predstavljeni rezultati dosadašnjih istraživanja na području srednjovjekovnoga naselja Guran koji se nalazi sjeverno od Vodnjana. Istraživanja guranskih spomenika provode se od 2002. godine u okviru znanstvene suradnje MIC-a za kasnu antiku i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu s švicarskim stručnjacima (Service cantonal d’archéologie de Genève). Osim detaljne analize i preciznog kronološkog određivanja građevnih faza sakralnih zdanja koja se nalaze na području ove mikroregije (trobrodna bazilika, Sv. Šimun, Sv. Cecilija), cilj ovoga znanstvenog projekta je proučavanje problematike naselja, naseljavanja i organizacije ruralnog prostora južne Istre tijekom kasne antike i srednjega vijeka. Stoga su iznimno važni i zanimljvi dosadašnji rezultati istraživanja srednjevjokovnoga naselja Guran čiji osnutak je moguće smjestiti u početak karolinškog vladanja Istrom, a koje je postepeno napušteno krajem srednjovjekovnoga razdoblja., L’ancienne agglomération de Guran localisée dans le sud de l’Istrie fait l’objet de fouilles archéologiques depuis plusieurs années. Cette recherche est placée sous la responsabilité du Centre international de recherches pour l’Antiquité tardive et le Moyen Âge de l’Université de Zagreb, du Département des sciences de l’antiquité de l’Université de Genève, et du Service cantonal d’archéologie de Genève. Axée initialement sur l’étude et l’analyse de deux églises dont les ruines furent mises au jour dans la première moitié du XXe siècle, cette recherche s’attelle désormais à l’exploration d’un territoire étendu - permettant d’intégrer ces édifices religieux dans un contexte élargi - au centre duquel se trouvent les vestiges d’une agglomération médiévale fortifiée. Les résultats obtenus à ce jour permettent de suivre partiellement l’évolution de cet ensemble depuis sa fondation à l’époque carolingienne jusqu’à son abandon vers la fin du Moyen Âge. Les campagnes de fouilles mirent au jour une grande partie du front nord de son enceinte ainsi qu’un ensemble de bâtiments édifiés à l’intérieur de ses limites. Les fondations d’une porte monumentale aménagée dans l’enceinte furent dégagées et une construction sans doute destinée au contrôle de cet accès fut identifiée à proximité. Les datations obtenues à partir d’analyses au radiocarbone effectuées dans les premières couches d’occupation indiquent une fondation du site au VIIIe-IXe siècle déjà. Deux dernières campagnes ont été consacrées à la poursuite du dégagement d’un ensemble de bâtiments formant deux ailes perpendiculaires à l’est de la porte de l’enceinte. Ainsi, dès le XIVe siècle on assiste à une profonde mutation de l’organisation des constructions avec une densification du bâti qui se pose désormais contre l’enceinte. La porte monumentale est définitivement condamnée et un nouvel accès, qui ne semble pas être doté de défenses particulières, ainsi qu’une route sont aménagés à l’est de cet ensemble qui subira plusieurs agrandissements et modifications jusqu’à son abandon vers la fin du Moyen-âge. C’est cette mutation de l’habitat qu’il faudra tenter de saisir sur une plus grande échelle en élargissant le champ de nos investigations à l’ensemble de l’agglomération. Parallèlement, l’étude du matériel céramique et des rares objets découverts est en cours, les résultats obtenus permettant déjà de constater une grande continuité dans la répartition chronologique du matériel, certaines formes étant présentes des niveaux anciens aux phases plus tardives. Cela pourrait également fournir une aide précieuse pour la compréhension des différentes fonctions des espaces fouillées. Cet article présente de façon systématique les résultats obtenus lors des fouilles de l’agglomération, mais aussi les nombreuses questions encore en suspens concernant la chronologie, la fonction, l’organisation ou encore le développement des constructions édifiées à l’intérieur de l’enceinte, auxquelles nous espérons pouvoir répondre en étendant et approfondissant nos fouilles. A ce jour, nous pouvons cependant d’ores et déjà considérer les travaux réalisés à Guran comme exemple unique d’étude visant à suivre l’installation d’une communauté dans un contexte rural au cours du IXe siècle, cela en relation avec la fondation des églises associées à cet établissement – basilique à trois nefs, Saint-Simon et Sainte-Cécile - dont les résultats des fouilles sont aussi sommairement présentés.

U radu se donose rezultati dugogodišnjih istraživanja doktorantice Pavišić koji su provedeni uglavnom na području Hrvatskog zagorja. Posebno detaljno analizirani su nalazi s lokaliteta Špičak kojega je sama istraživala koji se datiraju u mlađu kulturu polja sa žarama s utjecajima ruške grupe iz Slovenije. Autorica donosi podjelu i karakteristike svih registriranih visinskih i nizinskih naselja na zadanom području s osvrtom na keramičku i metalnu proizvodnju u njima, stavljajući ih u širi europski kontekst.

U knjizi „Josipovac Punitovački–Veliko polje I – Zaštitna arheološka istraživanja na trasi autoceste A5“ predstavljeni su rezultati navedenih istraživanja koja su se odvijala tijekom 2007. i 2008. g. na dionici Osijek-Đakovo buduće autoceste A5 Beli Manastir–Osijek–Svilaj. Tom je prilikom pronađeno gotovo 500 objekata. Pregledom keramike, koja je sačinjavala najveći dio pokretnih nalaza, ustanovljeno je da se radi o eneolitičkom, brončanodobnom i srednjovjekovnom naselju. Razdoblju eneolitika pripadaju Retz-Gajary i badenska kultura koje pokrivaju vremensko razdoblje od oko 4000. do oko 3300. g. pr. Kr. Ranom brončanom dobu pripada vinkovačka kultura, datirana u drugu polovicu 3. tis. pr. Kr., a iz srednjeg brončanog doba otkriveni su nalazi grupe Belegiš datirani u 15. st. pr. Kr. Srednjovjekovni nalazi potječu iz 13. st. Na izložbi su prezentirani pokretni nalazi iz navedenih vremenskih razdoblja, a na panoima su detaljnije opisane kulture i tijek istraživanja.

Prilikom zaštitnih arheoloških istraživanja nalazišta Josipovac Punitovački-Veliko polje I istražen je segment eneolitskih naselja retz- gajarske i badenske kulture, brončanodobnih naselja vinkovačke kulture i grupe Belegiš te srednjovjekovnog ruralnog naselja iz 13. stoljeća.

Zaštitnim arheološkim istraživanjem na lokalitetu Virovitica-Đota otkriven je sjeverni rub naselja i istraženi su ukopani objekti, jame i stupovi iz vremena starijeg željeznog doba i ranog srednjeg vijeka. Pokretna arheološka građa zastupljena je keramikom, litičkim nalazima te s nekoliko ulomaka željeznih predmeta. Najveća količina pronađene keramike može se datirati u kasno brončano doba, odnosno na početak kulture polja sa žarama i potječe iz naplavinskog sloja koji je nataložen ispiranjem najvišeg dijela naselja koji nije bio zahvaćen ovim istraživanjima. Istražena infrastruktura naselja svjedoči o privredi i načinu života stanovnika iz starijeg željeznog doba i ranog srednjeg vijeka, dok keramika ukazuje i na postojanje kasnobrončanodobnog naselja. Nalazište Virovitica-Đota uklapa se u mrežu kasnobrončanodobnih i ranosrednjovjekovnih naselja u Podravini, dok ustanovljeno stariježeljeznodobno naselje upotpunjava sliku naseljenosti sjeverne Hrvatske u željeznom dobu., In archaeological rescue excavations at the Virovitica−Đota site, the northern periphery of a settlement from the Early Iron Age and the Early Middle Ages was unearthed. After the archaeological rescue excavations, analysis of the ceramic artefacts and 14C analyses, the conclusion can be made that the elevated terrace at the Virovitica−Đota site was populated as early as the beginning of the Early Bronze Age, and than on account of abundant ceramic objects from SU 3 more intensely in the Late Bronze Age. The excavated prehistoric constructions contained only sporadic ceramic finds, suggesting that they were filled naturally, i.e. that they were not used as refuse pits. Radiocarbon analyses have shown that they belonged to an Early Iron Age settlement, from which only sporadic ceramic finds were unearthed. Pits from the Early Middle Ages were abundant in pottery artefacts, and 14C analyses overlap with the typological and chronological analysis dating the settlement to the tenth/eleventh centuries. Archaeological finds are represented by pottery, lithic finds and several fragments of iron objects. Most of the pottery can be dated to the Late Bronze Age, i.e. the beginning of the Urnfield culture, and it originates from the alluvial layer, settled by washing out the highest part of the settlement, which was not excavated. The Late Bronze Age settlement in Virovitica at the Đota site fits into the network of simultaneous settlements positioned on elevated terraces in the Drava valley in the zone from Koprivnica to Slatina, as past field surveys and trial excavation have shown (Sekelj Ivančan, Belaj 1998; Tkalčec, Dizdar, Kovačević 2003; Ložnjak Dizdar 2005, 29-30). The excavated settlement infrastructure testifies to the economy and life-style of the population of the Early Iron Age and the Early Middle Ages, whereas pottery suggests the existence of a Late Bronze Age settlement. The Virovitica−Đota site fits into the network of Late Bronze Age and Early Middle Ages settlements in Podravina, whereas the identified Early Iron Age settlement completes the picture of human habitation in northern Croatia in the Iron Age.

Zaštitnim arheološkim istraživanjem na lokalitetu Virovitica-Đota otkriven je sjeverni rub naselja i istraženi su ukopani objekti, jame i stupovi iz vremena starijeg željeznog doba i ranog srednjeg vijeka. Pokretna arheološka građa zastupljena je keramikom, litičkim nalazima te s nekoliko željeznih predmeta.Nalazište Virovitica-Đota uklapa se u mrežu kasnobrončanodobnih i ranosrednjovjekovnih naselja u Podravini, dok ustanovljeno stariježeljeznodobno naselje upotpunjava sliku naseljenosti sjeverne Hrvatske u željeznom dobu.

U zaštitnim istraživanjima nalazišta Virovitica-Kiškorija sjever pronađeni su ostatci naselja latenske kulture koje je pokretnim arheološkim nalazima datirano u 2-1. st. pr. Kr.. Izdvojeni su ostatci kuća, zemunica, jama, bunara i dvorišnih ograda koji ukazuju na definiranu infrastrukturu naselja koje je bilo obiteljski ustrojeno.

U kratkom priopćenju opisuju se rezultati zaštitnih istraživanja na trasi zapadne virovitičke zaobilaznice. Istražen je rubi dio kasnobrončanodobnog, stariježeljeznodobnog i ranosrednjovjekovnog naselja.

U radu se donosi kratko pripoćenje o rezultatima arheoloških istraživanja na položaju Kiškorija sjever kod Virovitice. Istražen je istočni dio naselja otvorenog tipa iz vremena 2. i 1. st. pr. Kr.

U razdoblju od 10 srpnja do 5. kolovoza Institut za arheologiju nastavio je arheološka istraživanja na lokalitetu Torčec - Ledine. Ovogodišnja su iskopavanja pokušala dati odgovore na pitanja o samoj organizaciji naselja i međusobnom rasporedu objekata. Ove godine otkrivena su tri nova objekta. Nakon trogodišnjih arheoloških iskopavanja ustanovljen je smještaj objekata koji se protežu smjerom JZ-SI i prate liniju starog dravskog meandra. Objekti grupirani po dva ili tri, rasprostiru se u linijama koje se protežu u razmaku od četrdesetak metara. Prema dosadašnjim spoznajama te načinjenim kontrolama tijekom 2002., 2003. i 2004.g. između pronađenih objekata nisu ustanovljeni ostaci drugih nastambi niti nikakvi drugi nepokretni nalazi kao npr. ognjišta, ograde ili drugo. Nepostojanje drugih nepokretnih nalaza između objekata moguće je objasniti njihovom malom relativnom dubinom. Najočuvanija su dva najsjevernija objekta uz sam meandar, koja su dala veoma vrijedne informacije o samim oblicima nastambi, dok su svi ostali veoma uništeni i očuvan je samo njihov najdonji dio. Razlog tomu je često plavljenje rijeke Drave, čija voda je odnjela gornje dijelove objakata kao i moguće nepokretne nalaze između njih. Uzrok napuštanju naselja, koje je egzistiralo tijekom 10. i 11. stoljeća, vjerojatni je bila uprava jedna takova poplava. Da je plavljenje Drave bilo učestalo ukazuju i evidentirani ukopi i zapune riječnih naplavina pronađeni ove godine, ali i nalazi ulomaka ranosrednjovjekovne keramike pronalaženi u SJ 004, duž čitave iskopavane površine. Prema pokretnim materijalnim ostacima, poglavito malih noževa kratkog sječiva koji su služili za čišćenje riba, nekoliko tipova malih keramičkih pršljenova za ribarske mreže, koštanih alatki od kojih je zanimljiv harpun te metalnih većih i manjih udica, može se zaključiti da su stanovnici naselja na Ledinama bili ribari. Samo naselje je bilo u funkciji povremeno, vjerojatno u vrijeme kada je i okolni meandar bio ispunjen vodom, odnosno izvorom hrane starih Torčanaca.

U razdoblju od 28. srpnja do 5. kolovoza 2004.g. Institut za arheologiju iz Zagreba, obavio je pokusna terenska arheoloških istraživanja na lokalitetu Blaževo pole 6 u Torčecu (općina Drnja, Koprivničko-Križevačka županija). Istražena je površina od 10x5 m podjeljena u dva kvadranta. Evidentirani su ostaci samih dna triju objekata imenovanih SJ 004/005, SJ 006/007 te SJ 026/027 (SJ 028/029) te u kvadrantu  D 50 manje okrugle tamnije mrlje, vjerojatno ostaci drvenih stupova imenovani kao SJ 014/015, SJ 016/017, SJ 018/019, SJ 020/021, SJ 022/023, SJ 024/025 i SJ 030/031 i još tri okrugle mrlje u kvadrantu  E 50, vjerojatno od stupova. Svi pretpostavljeni stupovi u  E 50 imenovani su kao SJ 008/009, SJ 010/011, SJ 012/013 Od prikupljenih nalaza u ostacima objekata moguće je zamijetiti s jedne strane prisutnost ranosrednjovjekovne keramike s ukrasom češljaste valovnice i okomito zagrebenim uzorkom, dok je iznutra površina naknadno zaglačana rukom. Drugu skupinu prikupljenih ulomaka iz evidentiranih zapuna objekata čine nalazi novovjeke ili etno keramike s glaziranim površinama i tankih stijenki. Treću skupinu prikupljenih ulomaka čine prapovijesni komadi čije stijenke su ravne i zaglačane, bez izraženog ruba i bez karakterističnih ukrasa, ali preliminarno bi se mogli opredijeliti u brončano doba. Ova je keramika više koncentrirana u I dijelu iskopa. Uzorci ostataka ugljena analizirat će se C14 metodom radi preciznijeg datiranja pronađenih objekata.

Na rubu prapornog ravnjaka koji čini desnu obalu Dunava visokom, iznad važnog riječnog prijelaza iz Srijema u Bačku, nalazi se već tisućljećima privlačno mjesto za naseljavanje, o čemu svjedoče brojni nalazi s područja grada Iloka. Od 2001. do 2003. godine obavljaju se iskopavanja na prostoru sjeverno od dvorca Odescalchi. Unatoč bogatoj graditeljskoj aktivnosti, na reprezentativnom položaju iločkog Gornjeg grada dijelom je očuvana stratigrafija prapovijesnih vremena. To su ostaci dviju jama iz naselja bosutske grupe. Njihova prvotna namjena nije poznata dok su kasnije bile ispunjene ostacima keramike, životinjskih kostiju i kamenih predmeta. Naseobinska keramika tipološki je analizirana te je prema usporedbama s drugim naseljima bosutske grupe datirana u ranu fazu bosutske grupe (Kalakača fazu). Također je pronađena i keramika karakteristična za daljsku grupu što nije iznenađujuće s obzirom na prostor međusobnih utjecaja i nedovoljno jasnu granicu između ovih dviju grupa u Podunavlju koja bi prema posljednjim zaključcima, mogla biti blizu Iloka. Neki tipovi posuda su zajednički i uobičajeni za daljsku i bosutsku grupu (zdjela zaobljenog tijela i uvučenog, fazetiranog ili kaneliranog, ruba, lonac zaobljenog tijela i izvučenog ruba). Prema nalazima životnjskih kostiju i ostacima boba moguće je zaključiti kako se populacija bosutske grupe u Iloku bavila poljoprivredom, stočarstvom, lovom i ribolovom. Iločko naselje bosutske grupe datirano je od 11. do početka 8. stoljeća prije Krista prema keramičkim nalazima. U srednjem Podunavlju početak starijeg željeznog doba datira se u 9. stoljeće prije Krista. Granica između bosutske i daljske grupe koja nije definirana nalazi se negdje između Iloka, gdje je istraživano naselje bosutske grupe i Vukovara, gdje je otkriveno groblje daljske grupe. Nalazi konjske opreme je uobičajeno za nalazišta daljske i bosutske grupe uz Dunav, koji je bio komunikacija između istoka i zapada, sjevera i juga.

Godine 2003. nastavljena su sustavna arheološka istraživanja neolitičkog nalazišta u Brezovljanima. Istražen je segment stambenog dijela naselja koji se povezuje s ranije otkrivenim radionicama za izradu keramičkog posuđa, što ukazuje na postojanje većeg, organiziranog naselja brezovljanskog tipa sopotske kulture iz razdoblja srednjeg neolitika (4900.- 4700./4600. god. pr. Kr.). Od pokretnog arheološkog materijala najzastupljeniji su ulomci keramike, iako je brojan i litički materijal. Ističe se i nalaz maza s uzorcima pljeve u zapečenoj zemlji., Systematic archeological research of the neolithic site at Brezovljani was continued in 2003. A segment of the residential part of the settlement, connected to the previously discovered ceramic workshops, was explored. The new discoveries point to the existence of a larger, organized settlement of the ‘’Brezovljani” type of ‘’Sopot” culture from the period of Middle neolithic (4900-4700/4600 B.C.). The most numerous are ceramic findings, but there is also a great deal of lithic material. A coating with chaff patterns in baked earth is a distinguished finding.

U srpnju 2002. Institut za arheologiju obavio je probna istraživanja na položaju Ledine-Torčec (Koprivničko-križevačka županija). Istraženo je 5 arheoloških tvorevina, zatvorenih cjelina, pravilnih naglašeno izduženih oblika, zaobljenih uglova, prosječnih dimenzija oko 2.5 m u dužini i 1 m u širini. Zapune su sadržavale brojne ulomke keramike, sporadične nalaze životinjskih kostiju, lijepa i metalnih predmeta te veću količinu šljunka. Po oblicima, fakturi i ukrašavanju posuda lokalitet bismo mogli opredijeliti u razdoblje 9.-10. stoljeća. Analiza dva uzorka ugljena C14 metodom dala je raspon kalibracije od 9. do početka 12. stoljeća, a vrijednosti im se poklapaju za razdoblje od kraja 10. do kraja 11. stoljeća.

U srpnju 2002. Institut za arheologiju obavio je probna istraživanja na položaju Ledine-Torčec (Koprivničko-križevačka županija). Istraženo je 5 arheoloških tvorevina, zatvorenih cjelina, pravilnih naglašeno izduženih oblika, zaobljenih uglova, prosječnih dimenzija oko 2.5 m u dužini i 1 m u širini. Zapune su sadržavale brojne ulomke keramike, sporadične nalaze životinjskih kostiju, lijepa i metalnih predmeta te veću količinu šljunka. Po oblicima, fakturi i ukrašavanju posuda lokalitet bismo mogli opredijeliti u razdoblje 9.-10. stoljeća. Analiza dva uzorka ugljena C14 metodom dala je raspon kalibracije od 9. do početka 12. stoljeća, a vrijednosti im se poklapaju za razdoblje od kraja 10. do kraja 11. stoljeća.

U radu se donose rezultati ovogodišnjih zaštitnih arheoloških iskopavanja na gradini Špičak u Bojačnom u općini Zagorska sela, na kojem je utvrđeno postojanje kasnobrončanodobnog naselja. Materijalni ostaci prikupljeni iz naseobinskog sloja, upućuju na vrijeme iz mlađe Kulture polja sa žarama, faza IV-V za sjevernu Hrvatsku po Kseniji Vinski Gasparini. Vrijedan doprinos ovogodišnjih iskopavanja je istraženost osnova stambenih objekata na visinskim zaravnima gradine II Špičak, sa kontinuitetom od kasnog brončanog doba do kasne antike.

U tijeku mjeseca rujna Institut za arheologiju iz Zagreba nastavio je sa zaštitnim arheološkim iskopavanjima po obroncima Koštrunovog brijega. Na njegovoj najvišoj koti 493m, ponad kapele sv. Martina smjestilo se prapovijesno naselje iz vremena mlađe kulture polja sa žarama. Višegodišnjim istraživanjem ovdje su otkriveni tragovi stambene arhitekture sa podnicama od nabije gline, po kojima su se razastirali brojni ulomci keramike, kućni ljep, željezna zgura i životinjske kosti.Svi pronađeni predmeti biti će izloženi u Zavičajnoj zbirci Franjevačkog samostana u Klanjcu.

Gradski muzej Koprivnica u suradnji s Institutom za arheologiju iz Zagreba proveo je probna iskopavanja na položaju Vratnec 2 kraj Koprivnice. Otvorene su četiri sonde koje su, osim ulomaka keramike iz ranog i srednjeg eneolitika, dale keramičku građu iz ranog srednjeg vijeka. U sondi 4 pronađeno je ognjište uokolo kojeg se nalazilo mnoštvo ulomaka keramike grube fakture s ukrasom višeredne češljaste valovnice ili snopova horizontalnih linija na ramenu, trbuhu ili obodu posude. Prema oblicima oboda jednostavne profilacije kao i ostalim značajkama, spomenuti nalazi mogu se datirati od 10. do 12. stoljeća, a ukazuju na naseobinske karakteristike arheološkog nalazišta na Vratnecu kraj Koprivnice.