Search

Osijek, najveći grad istočne Hrvatske, već stoljećima nalazi se u području uz rijeku Dravu. Po onome što možemo dokazati, naseljen je još od mlađeg brončanog doba. Mnoge kulture i narodi nastanili su se na današnje područje Osijeka zbog njegovog pogodnog položaja i plodne zemlje. Od sopotske, vučedolske do keltske kulture, sve su ostavile svoj trag i nasljeđe slijedećim naraštajima. Dolaskom Rimljana područje Osijeka postaje glavno kulturno- gospodarsko središte južne Panonije. Pružajući se uz dunavski limes i štiteći granice carstva, Osijek prvi put u povijesti dobiva titulu grada. Mnogi trgovci, zarobljenici i robovi sa sobom su donijeli različite kulture i običaje koji su se s vremenom romanizirali i postali svakodnevnica. Ovim radom obradit će se dijelovi antičke kulturne povijesti današnjeg Osijeka, odnosno tadašnje Murse, otkrit će se okrutna sudbina njezinih ruševina, te moguće turističke prilike i potencijali od onoga što je ostalo. Cilj rada je potaknuti čitatelja na razmišljanje o skrivenom gradu ispod današnjih ulica Osijeka te potaknuti na razmišljanje o raznolikosti naroda i kultura koji su hodali zemljom kojom danas hodamo. Stvoriti dojam kod čitatelja o tome koliko kultura je ovdje nastalo i koliko ih je nestalo. Dati čitatelju prikaz grada Osijeka kao grada s bogato kulturno povijesnom tradicijom koja nije iskorištena do svog punog potencijala. Osijek, the largest city of eastern Croatia, has been located in the area along the Drava River for centuries.The area along the Drava River, by what we can prove, has been inhabited since the younger Bronze Age. Many culturesand peoples have settled on today's territory of Osijek because of its convenient position and fertile land.From Sopot, Vučedol to Celtic culture, they have all left their mark and legacy to the next generations. With the arrival of the Romans, the area of Osijek became the main cultural and economic center of southern Pannonia.With the Danube limes and protecting the borders of the Empire, Osijek first time in history gets the title of the city. Many merchants, prisoners and slaves brought with them different cultures and customs that eventually romanticized and became everyday. This paper will process parts of the ancient cultural history of today's Osijek, i.e. Mursa, the cruel fate of its ruins will be revealed, and possible tourist opportunities and potentials from what is left. The aim of the paper is to encourage the reader to think about the hidden city under the streets of Osijek today and to encourage reflection on the diversity of peoples and cultures that have walked the land we walk today. To create an impression with readers about how many cultures have emerged here and how many have disappeared. And to give the reader a view of the city of Osijek as a city with a rich cultural and historical tradition that has not been used to its full potential.

Bosna i Hercegovina heterogena je država na jugoistoku Europe čiji složeni etnički sastav (kojeg većinski čine narodi Bošnjaka/Muslimana, Srba i Hrvata) ne funkcionira zajednički u cilju ravnopravnosti i sukladnog života u državi. Zahlađen i neprijateljski odnos među narodima uzrokovan je najviše ratom koji se odvijao 1992.-1995. godine., te se ne smiruje ni dva desetljeća nakon. Narodi drže do svog regionalnog identiteta unutar BiH, a to utječe najviše na politiku koja upravlja drugim segmentima bitnima za razvoj države kao što su demografija, gospodarstvo, infrastruktura, kultura i dr. BiH se ˝bori˝ s velikim demografskim i ekonomskim problemima kao što su spora tranzicija, slabi izvoz i prodor na tržište; unutarnja i vanjska migracija stanovništva, niski natalitet, senilizacija stanovništva. Veliki utjecaj i pritisak na razvoj i stabilnost države drže svjetske političke sile SAD i Europska Unija koji nadležu vlasti u državi i njezinu politiku. Bosnia and Herzegovina is a heterogenous country, in the Southeast Europe, whose ethnic composition (consisted mostly of the nations of the Bosniaks, the Serbs and the Croats) does not function in purpose of equality and consistent life in the country. Such a distanced and hostile relationship between the nations is caused mainly by the War that happened between 1992. and 1995., and it is calming down even two decades after. The nations are holding on to their regional identity in the country, which influences mostly on the politics that rules the other segments important for the development and progress, for instance demography, economy, infrastructure, culture and other.BiH is ˝fighting˝ with big economic and demgraphic problems such as slow transition, low export rate i penetration into the market; internal and external migrations, low birth rate and senilization of the population. Big influence and pressure on the development and stability of the country have world's political forces USA and European Union who supervise the authorities in the country and its policy.

Hrvatsko društvo prije dvadesetak godina ušlo je u tranziciju koja je radikalno izmijenila političke, gospodarske i socijalne odnose, ali su se zadržala neka objektivna identitetska obilježja, poglavito ona povezana s narodima, kulturnom tradicijom i religijom. Danas je Hrvatska pred ulaskom u EU, pa su važni i odnosi između socijalnih skupina i njihova uzajamna percepcija, poglavito mišljenje o narodima i vjerama. Mišljenja Slavonaca/ki o narodima i vjerama središnja je tema rada. U radu se iznose rezultati empirijskog istraživanja provedenog na reprezentativnom uzorku (N=1008, 2010) punoljetnog stanovništva Republike Hrvatske. Za potrebe ovoga rada izdvojeni su ispitanici (N=198) u pet županija na području Slavonije. Korišten je instrument iz istraživanja 2004. godine koji je sadržavao popis od devet naroda i šest vjeroispovijesti te ateiste. Svakoj čestici pridodana je skala od pet stupnjeva koji su izražavali mišljenja: od «izrazito loše» do «izrazito dobro». U radu su prikazani su osnovni rezultati percepcije naroda i vjera. Primjenom faktorske analize pod komponentnim modelom uz GK kriterij za zaustavljanje ekstrakcije faktora, utvrđena su tri faktora, odnosno latentne dimenzije: Narodi (F1), Hrvati i katolici (F2) i Vjere (F3). Primjenom analize varijance utvrđene su razlike u percepciji naroda i vjera s obzirom na sociodemografska obilježja ispitanika, te religijske, političke i socijalnoekološke orijentacije ispitanika. Rezultati istraživanja 2010. uspoređeni su s rezultatima iz 2004. godine i utvrđene statistički značajne razlike u prosjecima na većini čestica.

U radu se teorijski analizira i eksplicira vjera, vjerovanja i vjerske tolerancije s aspekta građanskog utjecaja na odabir vjerskih sloboda, komunikaciju i povjerenje među narodima. Komparativnom analizom provedeno je i empirijsko pilot istraživanje na primjeru fokus grupe: Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina o stavovima i mišljenjima građana o vjeri i vjerskim slobodama. Istraživanje je pokazalo međuzavisnost vjere i vjerovanja s građanskim osvjedočenjem o vjerovanju u nadnaravna duhovna bića koja određuju čovjekove vjerske slobode, moralne, društvene, komunikativne i građanske norme te oblike građanskog ponašanja. Polazeći od provedene teorijske i empirijske analize te drugih spoznaja do kojih se u istraživanju došlo u radu se predlaže trinaest (13) zaključnih preporuka koje možebitno utječu na slobodu vjere, vjerovanja, tolerancije, komunikacije i povjerenja među narodima. Na temelju provedene teorijske i empirijske analize u radu se zaključuje da je budućnost građanske tolerancije, komunikacije i povjerenja među drugim narodima u korelaciji s čovjekovim vjerskim slobodama te njegovim kreativnim duhovnim, intelektualnim i komunikativnim potencijalima., The paper theoretically analyzes and explains religion, beliefs and religious tolerance in terms of civic influence on choice of religious freedoms, communication and reliance among nations. The comparative analysis and empirical pilot study was conducted on the example of the focus groups: in Croatia, Slovenia, Serbia, Bosnia and Herzegovina, the attitudes and opinions of citizens on religion and religious freedom was explored. Research has shown the interdependence of religion and beliefs with the civil conviction of belief in the supernatural spiritual beings that determine the man's religious freedom, moral, social, communicative and civic norms and forms of civic behavior. Starting from a theoretical and empirical analysis and from other discoveries made in the study, the paper proposes thirteen (13) concluding recommendations that potentially affect the freedom of religion, belief, tolerance, communication and trust among nations. Based on a theoretical and empirical analysis, the paper concludes that the future of civic tolerance, communication and trust among the other nations is in correlation with the man's religious freedoms and its creative spiritual, intellectual and communicative potential.

U radu se analizira fenomenologija i filozofija vjere, dobra, tolerancije, plemenitosti i humanosti s aspekta utjecaja vjerskih sloboda na komunikacijsko povjerenje među narodima. Autor vjeru i komunikacijsko povjerenje među narodima promatra kao slobodu i kulturu religijskog komuniciranja na svim razinama religijske i medijske međunarodne komunikacije s aspekta razvoja znanosti i tehnologije. Vjeru i komunikacijsko povjerenje među narodima sagledava s aspekta krizne komunikacije u komunikativnom procesu vjere i povjerenja prema drugom, društvu i narodima. Analiza pokazuje da je vjera stabilan faktor za ostvarivanje komunikacijskog povjerenja među narodima u svim društvenim krizama i opasnostima (ratovi, ekološke nesreće i financijske krize) na svim razinama vjerskog komunikativnog djelovanja.Za autora je čovjek ishodište i cilj boljeg i humanijeg života svakog čovjeka koji u potpunoj vjerskoj slobodi ostvaruje komunikativno povjerenje prema svakom građaninu i među narodima. Ukazuje kako je znanost pokretačka snaga tehnološke budućnosti svakog naroda u cilju ostvarivanja vjerskih sloboda i povjerenja među narodima.Upozorava kako budućnost svijeta ovisi o kreativnosti čovjeka i njegovom duhovnom, intelektualnom, znanstvenom, tehnološkom i komunikativnom potencijalu koji vjeru shvaća kao opće dobro za komunikacijsko i građansko povjerenje među narodima.

Knjiga Sime Ćirkovića daje pregled povijesti Srba od naseljavanja na Balkanski poluotok pa sve do raspada zajedničke države.

Knjiga Sime Ćirkovića daje pregled povijesti Srba od naseljavanja na Balkanski poluotok pa sve do raspada zajedničke države.

Ova egzegetska studija želi proučiti značenje Iz 56. Taj se tekst pojavljuje citiran i u sinoptičkim evanđeljima (usp. Mk 11,17//Mt 21,13//Lk 19,46). Da bismo ispravno razumjeli navod važno je znati da su pisci evanđelja citirajući ga imali pred očima njegov širi kontekst. Zato je prvi zadatak ograničavanje perikope kojoj pripada ovaj citat u TM i LXX. Komentari se redovito zaustavljaju na Iz 56, 8, tj. pokazuju da je cjelina Iz 56, 1-8. Praznina koju nalazimo u kodeksu B 19A (L) poslije r. 9 potiče na razmišljanje da bi cjelina trebala biti Iz 56, 1-9. Sam mikrokontekst ograničili smo prema liturgijskom čitanju na Iz 56, 6-9. Odatle izvornost i jedinstvenost ove studije. Na početku valja nam vidjeti izvorni TM Iz 56, 6-9 i njegovu egzegezu. Na temelju nje došli smo do ključnih motiva, a to su: tuđinci, gozba, pridruživanje i Dom molitve. Riječ je o tekstu koji se sluša u liturgiji. Evanđelisti pak koriste ne izvorni nego grčki tekst. Važno je uočiti svaki odmak od originala jer može promijeniti smisao koji onda ima presudni utjecaj na novozavjetni tekst. Na temelju ključnih motiva možemo zaključiti da je prema TM i LXX Iz 56, 6-9 Hram Dom molitve za sve narode. Jahve će skupiti raspršene Izraelce, ali i druge (poganske) narode. Svi su pozvani na gozbu koja ima slavljenički, ali ne žrtveni karakter., This exegetical paper will study the meaning of Is 56:7. The text appears cited in the synoptic Gospels (cf. Mk 11:17; Mt 21:13; Lk 19:46). In order to properly understand the citation it is important to know what the hagiographists thought while they had the wider context of the cited text before their eyes. Our first task then is to set the limits of the pericope that this citation belongs to in TM and LXX. Commentaries usually stop at Is 56:8, they indicate that the whole text is Is 56:1—8. The void, which we find in the codex B 19A (L) after v. 9, encourages us to consider that the whole text should be Is 56:1—9. Respectively, we have limited the actual micro context according to the liturgical reading in Is 56:6-9. hence the originality and uniqueness of this study. At first, it is worth while seeing the original TM, Is 56:5-9 and its exegesis. Based on it we came to key prayers, these being: strangers, the banquet, joining and House of Prayer. We refer to a text that is heard in the liturgy. The Evangelists however, do not use the original but the Greek text. It is important to notice each distancing from the original as it can change the meaning that has a decisive influence on texts in the New Testament. Based on key-motives, we can conclude that according to the TM and the LXX Is 56:9, the Temple of the House of Prayer is for all people. Yahweh will gather the scattered people of lsrael and other (pagan) peoples. All are invited to the banquet that has a celebratory and not sacrificial character.

Ova egzegetska studija želi proučiti značenje Iz 56. Taj se tekst pojavljuje citiran i u sinoptičkim evanđeljima (usp. Mk 11, 17//Mt 21, 13//Lk 19, 46). Da bismo ispravno razumjeli navod važno je znati da su pisci evanđelja citirajući ga imali pred očima njegov širi kontekst citiranoga teksta. Zato je prvi zadatak ograničavanje perikope kojoj pripada ovaj citat u TM i LXX. Komentari se redovito zaustavljaju na Iz 56, 8, tj. pokazuju da je cjelina Iz 56, 1-8. Praznina koju nalazimo u kodeksu B 19A (L) poslije r. 9 potiče na razmišljanje da bi cjelina trebala biti Iz 56, 1-9. Odnosno sam mikrokontekst ograničili smo prema liturgijskom čitanju na Iz 56, 6-9. Odatle izvornost i jedinstvenost ove studije. Na početku valja nam vidjeti izvorni TM Iz 56, 6-9 i njegovu egzegezu. Na temelju nje došli smo do ključnih motiva, a to su: tuđinci, gozba, pridruživanje i Dom molitve. Riječ je o tekstu koji se sluša u liturgiji. Evanđelisti pak koriste ne izvorni nego grčki tekst. Važno je uočiti svaki odmak od originala jer može promijeniti smisao koji onda ima presudni utjecaj na novozavjetni tekst. Na temelju ključnih motiva možemo zaključiti da je prema TM i LXX Iz 56, 6-9 Hram Dom molitve za sve narode. Jahve će skupiti raspršene Izraelce, ali i druge (poganske) narode. Svi su pozvani na gozbu koja ima slavljenički, ali ne žrtveni karakter.

Prikaz knjige Marka Mazowera o povijesti Balkana, razvoju i interakciji naroda i rađanju te rezultatu razvoja nacionalizama.

Preoblem ne-mira u čovjeku i među ljudima predstavlja velik problem na početku trećeg tisućljeća. Autor ishodi od činjenice postojanja ne-mira i pokušava na temelju biblijskih analiza na temelju Post 1-3 o stvaranju svijeta i čovjeka te Post 6, 1 ss o općem potopu prodrijeti u logiku djelovanja zla. Zlo u povijesti raste, nagomilava se te se čovječanstvo kao i čovjek pojedinac moraju suočiti s tom činjenicom. Pojedinac se zlu može oduprijeti promjenom puta ili obraćenjem a zlu kao sudbini moguće suprotstaviti ljubav kao sudbinu, kako nam to pokazuje Jeremija i osobito Isus u kojemu Bog uklanja nemir među ljudima i stvara mostove pomirenja i dijaloga. Uostalom Isus je Logos, Riječ, Smisao.

Jeruzalem je jedino mjesto na svijetu što uz svoju povijest veže više ili manje tri velike svjetske religije, koja svaka na svoj način gleda svetost ovoga grada. I za židovstvo i za kršćanstvo i za islam Jeruzalem je sveto mjesto. Povijest ovoga grada skriva u sebi sve ono što je posebno važno za svaku od tih religija. Zbog toga sve tri religije i ne žele izgubiti svoj udio u povijesti grada, jer bi na taj način izgubile veoma važan dio korijena i vlastite povijesti. Jeruzalem duhovno pripada cijelome svijetu. Svako prisvajanje grada od strane jedne religije vodilo bi njegovu duhovnom osiromašenju i isključivosti što bi se kosila sa samom naravi grada. Međutim, i prije nego što su tri velike religije ušle u povijest tog grada on je imao također i svoju religijsku povijest. Naime samo ime Jeruzalem ukazuje kako je grad bio posvećen bogu Salemu. Iz ostataka jedne zdjelice od gline iz 20/19. st. pr. Kr. bilo je crnilom napisano hijeroglifskim znakovima ime Rušalimum što bi u stvari bila egipatska transkripcija kananejskog naziva Urusalim. Naziv nosi u sebi dvije riječi. Prva je uru što bi značilo osnutak, a druga je salim što odgovara suvremenoj hebrejskoj riječi šalom i značila bi mir ali također i spasenje. U biblijskim spisima grad se prvi puta spominje u skraćenom obliku u pričama o patrijarsima i to u svezi s Abrahamom i svećenikom Melkisedekom. U drugom st. pr. Kr. javlja se i drugi grčki oblik naziva Hyerosolyma. Jeruzalem je bliži hebrejskom nazivu i grčkom prijevodu Staroga zavjeta dok je naziv Hyerosolyma došao kasnije i nosi profana obilježja s obzirom na sam grad. Uz povijest grada Jeruzalema veže se nekoliko naroda koji su u većoj ili manjoj mjeri sudjelovali u nastanku, razvoju i životu grada. Već u trećem tisućljeću pr. Kr. područje Jeruzalema bilo je naseljeno na što upućuju i pronađeni ostaci iz tog razdoblja. U 12. st. pr. Kr. ''narod s mora'' među kojima su najpoznatiji Filistejci osvajaju jugozapadni dio Palestine. Po njima je područje Kanana nazvano Palestinom. Kralj David je uspio zauzeti Jeruzalem i prenijeti svoju prijestolnicu u njega, a potom i kovčeg saveza. Otada Jeruzalem dobiva izraelska vjerska i narodna obilježja. Jeruzalem je imao burnu povijest kao što ju je imalo i cijelo područje Palestine. Brojni narodi dali su obol razvoju tog grada u koji su utkivali i dio svoje kulture i svoga duhovnoga blaga. Bez njihova udjela danas bi Jeruzalem bio zacijelo siromašniji.

Prikaz članaka koji se bave istraživanjem naseljavanja jugoistožnog Balkana od 6. do 8. stoljeća.

Već je mnogo puta u nas napisano da je narodna pjesma bitan dio književnosti naše oslobodilačke borbe. No ta činjenica, držim, još uvijek nije sagledana sa svih vidika, pa je ovaj članak pokušaj da se bar odškrine jedan od mogućih pogleda., In dieser Arbeit wird der Gedankehervorgehoben, dass der dichterische eine bieitere Rolle als die Literature emzelner Dichter tragende Fundus der Volker im Volksbefrekmgskampf wiederbelebt una erweitert wurde. Es wird auch erläutert, wie sich durch das Volksliedganze Kampfprogramme geäussert haben und wie durch dieses Volkslied der Kampf- und Plagevorgang humanisiert wurde. Es wird auch die Schlussfolgerung gezogen, dass ein gewisser Kampf oder eine gewisse Bewegung als volkisch auch aufgrund der Tatsache bestimmt werden kann, ob in ihren Horizont das geistige Schaffen des Volkes miteinverlebt ist.

Sažetak ključnoga rada iz područja društvene povijesti i etnologije. Prikaz sažima i predstavlja teze koje je razvio Anthony D. Smith, na osnovi relevantne literature.

Pripada li modernoj liturgijskoj obnovi prvenstvo njemačkom jezičnom području? Pustimo po strani pitanje vremenskog prioriteta, no s koje god strane dolazila prva inicijativa, Nijemci i njemački govoreći narodi udarili su pokretu svoj pečat: novi impuls u sistematično-znanstvenom obrazlaganju nužnih reformi, organizaciju

Nije slučaj da je u Crkvi nekako u isto vrijeme, jednakim žarom i zajedničkim silama nastao biblijski i liturgijski "pokret". Dok je za liturgijsku obnovu najzaslužniji sv. Pijo X, začetnik je prvoga Lav XIII. Biblicista kard. A. Bea rekao je u Asizu 1956. na liturgijsko-pastoralnom kongresu: "Neumorna revnost za obnovu i napredak biblijskih nauka kod svećenika zaista je značajka velikih pontifikata zadnjeg stoljeća.

Ulomak, što se čita u misnoj liturgiji na blagdan Presvetog Trojstva, tvori konac dogmatskog dijela poslanice Rimljanima.

Naši vjernici malo što traže kao Misal. ILO priznaje da je dosada vrlo malo učinio za vjernike, ali eto upravo izlazi nešto za njih. MOLITE BRAĆO hoće da ih uvede u najveće što imamo na zemlji: u liturgijsku molitvu i žrtvu. List ima prilog SV. MISA ZA NEDJELJE I BLAGDANE.

Ovo je bio već četvrti poslijeratni kongres crkvene glazbe. Nakon Rima, Beča i Pariza starodrevni Koln je bio odabran da primi onih 1200 crkvenih glazbenika skupljenih sa svih pet kontinenata svijeta. Doista impozantan broj glazbenika svih narodnosti i rasa.