Search

Istraživanje genoma, skupa podataka koji uz okolišne čimbenike određuje sposobnosti i karakteristike pojedinca, predstavlja najveći napredak i izazov u modernoj znanosti. Posljednjih tridesetak godina svjedoci smo velikog napretka u istraživanju genoma na svim razinama. U kontekstu sporta potvrđena je povezanost više od 200 genskih polimorfizama s motoričkim i funkcionalnim sposobnostima. Svrha ovog istraživanje je bila utvrditi pojavnost genotipova polimorfizma R577X u genu ACTN3, polimorfizma Trp64Arg u genu ADRB3 i insercijsko-delecijskog (Ins-Del) polimorfizma ACE gena kod igrača ekipnih sportova najvišeg natjecateljskog ranga na prostoru Hrvatske. Za navedene genske polimorfizme dosadašnja istraživanja ukazivala su na moguću povezanost s uspjehom u energetski ekstremnim sportovima kao što su power lifting i sprint te, s druge strane, maratonom i sportovima visoke dominacije aerobne izdržljivosti. Podatci o utjecaju navedenih gena u ekipnim sportovima u dosadašnjim istraživanjima bili su nekonzistentni. Uzorak se sastojao od 56 nogometaša, 40 košarkaša i 31 odbojkaša. Pretpostavljeni superioran genotip RR za sposobnost eksplozivnosti i snage polimorfizma R577X ACTN3 gena je bio zastupljen u 37% osoba u selekcioniranom uzorku vrhunskih sportaša. Istraživanje je pokazalo da postoje statistički značajne razlike u distribuciji RR genotipa polimorfizma ACTN3 gena između vrhunskih sportaša sva tri sporta koje smo analizirali u usporedbi s neselekcioniranom općom populacijom iz rada Massada i sur., 2015 koji je prvotno uzet kao referenca kontrolne neselekcionirane opće populacije. S druge strane, razlika nije bila značajna između selekcionirane populacije vrhunskih sportaša ovog rada s općom populacijom iz novije studije koja je geografski idealno odgovarala populaciji vrhunskih sportaša Republike Hrvatske iz ovog rada (Konakli i sur.,2017). Nije primijećena povećana učestalost genotipa Ins /Ins ACE gena niti genotipova Trp/Trp i Trp/Arg ADRB3 gena kod vrhunskih sportaša našeg istraživanja za koje se pretpostavljalo da bi bili učestaliji u sportu s naglašenom aerobnom komponentom. Rezultati su ukazali na statistički značajne razlike 'genskog sportskog indeksa' između nogometaša na pozicijama veznog reda i napada. Na temelju analiziranih podataka zaključeno je da ne postoji statistički značajna razlika u incidenciji određenih polimorfizama između sportaša ekipnih sportova i opće populacije ove regije. Ovo istraživanje otvara pitanje određivanja koeficijenta utjecaja genskih polimorfizama i njihove interakcije na razvoj sportskih sposobnosti i vještina koje determiniraju sportski uspjeh. Genome research, a set of data that together with environmental factors determines the abilities and characteristics of an individual, represents the greatest progress and challenge in modern science. In the last thirty years, we have witnessed great progress in genome research at all levels. In the context of sports, the association of more than 200 gene polymorphisms with motor and functional abilities has been confirmed. The purpose of this research was to determine the occurrence of genotypes of the R577X polymorphism in the ACTN3 gene, the Trp64Arg polymorphism in the ADRB3 gene, and the insertion-deletion (Ins-Del) polymorphism of the ACE gene in players of the highest competitive team sports in Croatia. For the aforementioned gene polymorphisms, previous research has indicated a possible connection with success in energy-extreme sports such as power lifting and sprinting and, on the other hand, with marathons and sports with a high dominance of aerobic endurance. Data on the influence of the mentioned genes in team sports in previous research were inconsistent. The sample consisted of 56 soccer players, 40 basketball players and 31 volleyball players. The presumed superior RR genotype for explosiveness and strength of the R577X ACTN3 gene polymorphism was present in 37% of individuals in a selected sample of elite athletes. The research showed that there are statistically significant differences in the distribution of the RR genotype of the ACTN3 gene polymorphism between top athletes of all three sports that we analyzed compared to the unselected general population from the work of Massad et al., 2015, which was originally taken as a reference of the control unselected general population. On the other hand, the difference was not significant between the selected population of top athletes in this paper and the general population from a recent study, which geographically ideally corresponded to the population of top athletes in the Republic of Croatia from this paper (Konakli et al., 2017). An increased frequency of the Ins /Ins ACE gene genotype or the Trp/Trp and Trp/Arg ADRB3 gene genotypes was not observed in the elite athletes of our study, which were assumed to be more frequent in sports with an emphasized aerobic component. The results indicated statistically significant differences in the 'genetic sports index' between football players in midfield and attacking positions. Based on the obtained data, it was concluded that there is no statistically significant difference in the incidence of studied polymorphisms between team sports athletes and the general population of this region. This research raises the question of the ability to asses the coefficient of influence of gene polymorphisms and their interactions on sport abilities and skills that determine the sports success.

Cilj istraživanja bio je procijeniti potrošnju energije pri različitim uvjetima trčanja sa i bez lopte (1000m na 80% VO₂max) koristeći pritom linearno trčanje, shuttle trčanje (180°) te linerano stani/kreni trčanje. Istraživanje je provedeno na dvije skupine igrača podijeljene s obzirom na pozicije u igri (bekovi: n = 15; krila/centri: n = 15). Eksperimentalni je pristup zahtijevao upotrebu sljedećih testova/uređaja: prijenosni metabolimetar korišten je za procjenu VO₂max za svaki tip trčanja, skok iz čučnja (OptoJump) za procjenu razlike jakosti donjih ekstremiteta prije i nakon svakog testa te je provedena subjektivna procjena umora nakon svakog tipa trčanja u svrhu procjene trenažnog opterećenja. Globalni navigacijski satelitski sustav korišten je za procjenu nagiba tijela te ubrzanja i usporavanja pri svakoj vrsti trčanja. Korišten je T-test za nezavisne uzorke i dvosmjerna analiza varijance ANOVA za određivanje značajnih razlika za svaku varijablu i u svim uvjetima trčanja. Rezultati ovog istraživanja mogli bi biti korisni za optimizaciju opterećenja tijekom košarkaškog treninga vezanog uz uvjete trčanja u različitim sezonama te za optimizaciju opterećenja u odnosu na pozicije i energetske kapacitete igrača. This study aimed to assess the energetic cost (C) at different running conditions (RC) with/without the ball (1000m at 80% of VO₂max) during: Linear running, Shuttle running (180°), Linear running with stop and restart, between two groups according to the position/role (guards: n=15; forwards/centres: n=15). Experimental approach to the problem required the following tests/devices: a portable metabolimeter was used to assess the metabolic parameters for each RC, Squat Jump (OptoJump) to assess the strength’s decrease difference of the lower limbs before/after each test and Ratings of Perceived Exertion (RPE) after each RC to assess the training load, while the Global Navigation Satellite System (GNSS-IMU) was used to assess the body inclinations and Acceleration/Deceleration for each RC. The T-test was used for independent samples and Two-way repeated measures ANOVA was used to assess the significant differences for each variable between each RC. The results of this study could be useful not only for coaches to optimize basketball training load related to the RC (with and without the ball), but also to optimize the motor learning in young basketball players and to optimize the load of work in relation to the position and energetic capacities of players.

Agilnost je važna sposobnost u timskim sportovima. Međutim, nedostaju istraživanja koja su analizirala efekte treninga na promjene u reaktivnoj i nereaktivnoj agilnosti kod košarkaša. Cilj ovog istraživanja je bio utvrditi promjene u reaktivnoj agilnosti pod utjecajem programiranog kondicijskog trenažnog procesa kod košarkaša. Dodatni cilj istraživanja je bio utvrditi povezanost prediktorskih varijabli eksplozivne snage kao što su: sprint, vertikalni skokovi, brzina reakcije i morfološka obilježja na reaktivnu i nereaktivnu agilnost kod mladih košarkaša. Istraživanje je provedeno na odabranom uzorku košarkaša juniora, starosne dobi od 16 do 18 godina (n = 58). Ispitanici su slučajnim odabirom raspoređeni u eksperimentalnu (N = 35) i kontrolnu (K = 23) grupu. Eksperimentalna grupa je (tijekom programa treninga), nakon uvodnog dijela treninga koji se sastojao od zagrijavanja i dinamičkog istezanja, dva puta tjedno u trajanju od 15 do 20 minuta izvodila vježbe neuromuskularne inervacije na ljestvama za agilnost s eksplozivnim ubrzanjima i sport-specifičnim (situacijskim) kondicijskim vježbama za razvoj i poboljšanje reaktivne agilnosti sa zastupljenim „stani-kreni“ oblicima kretanja. Kontrolna grupa provodila je standardni košarkaški trening uz pripadajući kondicijski trening. Varijable su uključivale šest morfoloških obilježja, šest motoričkih testova i dva sport-specifična testa agilnosti. Pouzdanost testova provjerila se izračunavanjem intraklasnog koeficijenta (ICC) i koeficijenta varijacije (CV) i tipične greške (Typical Error). Za utvrđivanje učinaka tretmana primijenila se dvofaktorska analiza varijance za ponovljena mjerenja (grupa x vrijeme). Za utvrđivanje povezanosti između varijabli koristile su se korelacijske i regresijske analize. Rezultati su ukazali na visoku pouzdanost testova. Dvofaktorska analiza varijance ukazala je na značajne učinke tretmana, bez diferencijalnih učinaka. Drugim riječima, obje grupe značajno su napredovale u testovima agilnosti, ali bez razlika u ostvarenom napretku. Ovaj izostanak diferencijalnog utjecaja programa može se objasniti temeljem visoke razine treniranosti ispitanika, ali i činjenicom da su i ispitanici koji su provodili kontrolni program bili aktivno uključeni u sistematski košarkaški trening. Dodatna analiza povezanosti između varijabli ukazuje na činjenicu da se napredak u mjerama agilnosti ostvario neovisno o promjenama koje su nastale u mjerama brzine sprinta. Daljnja istraživanja trebaju utvrditi učinke drugih oblika treninga na promjene u mjerama agilnosti u košarci, ali i u drugim sportovima. Agility is an important ability in team sports. However, there is a lack of research that analyzed the effects of training on changes in reactive and non-reactive agility in basketball players. The aim of this study was to determine the changes in reactive agility under the influence of a programmed conditioning training process for basketball players. An additional aim of the research was to establish the correlations between predictive variables of explosive strength such as sprint, vertical jumps, reaction speed and morphological characteristics on reactive and non-reactive agility in young basketball players. The research was conducted on a selected sample of junior basketball players aged 16 to 18 (n = 58). Subjects were randomly alocated in experimental (n = 35) and control (n = 23) group. The experimental group (during the training program), after the introductory part of the training which consisted of warming and dynamic stretching, performed twice a week for 15 to 20 minutes of neuromuscular inervation on a ladder for agility with explosive accelerations and sport-specific (situational) conditioning exercises in order to develop and improve the reactive agility with the represented "stop'n'go" movements. The control group conducted a standard basketball training with the associated conditioning training. The variables included six morphological characteristics, six motor tests, and two sport-specific agility tests. The reliability of the tests was checked by calculation of the intraclass coefficient (ICC), coefficient of variation (CV) and typical error of measurement. Two-factor analysis of variance for repeated measurements (Group x Time) was used to determine the effect of the treatment. Correlation and regression analysis were used to establish correlation between variables. The results indicated a high reliability of the tests. Two-factor analysis of variance showed significant treatment effects, with no differential effects (no Time x Group interaction). In other words, both groups improved their performances in agility tests, but without any distinction in the progress achieved. This absence of differential impact of the program can be explained by the high competitive level of players involved in the study, but by the fact that respondents who conducted the control program were also actively involved in basketball training system. An additional analysis of the correlation between variables suggests that progress in agility measures is realized independently of the changes of sprinting capacity. Further research needs to determine the effects of other forms of training on changes in agility measures in basketball, but also in other sports.

Osnovni cilj ovoga istraživanja bio je konstruirati i utvrditi pouzdanost i valjanost novokonstruiranih mjernih instrumenata za procjenu agilnosti i eksplozivne kod košarkaša na temelju igračkih pozicija. Istraživanje je provedeno na uzorku vrhunskih košarkaša (n=110) iz Bosne i Hercegovine tijekom sezone 2013-2014. Ukupan uzorak sačinjavaju košarkaši koji nastupaju u prvoj ligi BiH (n=58) i ligi nize kvalitete (druga liga) (n=52) Svi ispitanici su na osnovu temeljnih igračkih pozicija svrstani u tri podskupine (bekovi, krila i centri). Istraživanjem su analizirane varijable za procjenu antropometrijskih obilježja i motoričkih sposobnosti. Uzorak antropometrijskih varijabli se sastoji od 6 varijabli: Tjelesna visina, tjelesna masa, dohvatna visina, dužina ruke, dužina noge, postotka potkožnog masnog tkiva. Testovi motoričkih sposobnosti uključuju testove eksplozivne snage (4 novokonstruirana i 2 standardna), reaktivne snage, brzine reakcije, agilnosti i reaktivne agilnosti. Metode obrade rezultata uključivale su: analizu pouzdanosti i valjanosti; analizu deskriptivnih statističkih pokazatelja; analizu latentne strukture primijenjenih sustava varijabli; analizu univarijatnih i multivarijatnih povezanosti. Rezultati ukazuju na dobre metrijske karakteristike primijenjenih testova što je posebno važno kada se zna da su testovi specifične agilnosti i skoka iz zaleta praktički novokonstruirani. Utvrđene su i karakteristične razlike među igračkim pozicijama koje su objašnjene temeljem specifičnih uloga i zadata u igri. Tako primjerice rezultati u TTEST-u ukazuju na postojanje značajnih razlika između krila i centara, dok se razlike između krila i bekova te bekova i centara nisu pokazale statistički značajnim. Bekovi I centri se značajno razlikuju u reaktivnoj verziji specifičnog testa agilnosti što ukazuje na činjenici kako se radi o sport specifičnom testu koji svoju primjenu može naći i u diferencijaciji igrača u odnosu na igračku poziciju. U testovima skok u dalj iz mjesta i skok u vis iz mjesta nema značajnih razlika među pozicijama. U svim ostalim testovima značajno se razlikuju bekovi od centara, izuzev testa ponovljene reaktivne snage koji se izdvojio kao jedini koji razlikuje krila od centara. Može se zaključiti kako su dobivene očekivane razlike između dvije kvalitativne skupine igrača (1. i 2. liga) u novokonstruiranom testu agilnosti, kao i testovima za procjenu eksplozivne snage tipa horizontalne skočnosti (SDM) i vizualne reakcije (VISR). U ostalim primijenjeni testovima dobivene razlike nisu bile značajne što u konačnici nema veliki utjecaj na situacijsku učinkovitost igrača jer ona osim od analiziranog motoričkog prostora ovisi i od brojnih drugih parametara poput igračkog iskustva, longitudinalne dimenzionalnosti, tjelesne mase i dr. Specifične skakačke performanse (u odnosu na igračku poziciju) treba procjenjivati vertikalnim skokovima iz zaleta, indeksom reaktivne snage, i testovima uzastopnih skokova. Pri čemu su vertikalni skokovi iz zaleta i indeks reaktivne snage (odnos između visine skoka i vremena kontakta sa podlogom) validni za diferencijaciju igrača koji igraju na vanjskim pozicijama (npr. bekovi) u odnosu na one koji primarno igraju na unutarnjim pozicijama (centri). Reaktivna i nereaktivna agilnost moraju biti promatrane kao različite kvalitete. U skladu sa time potrebno je zasebno provoditi i dijagnostički postupak u procjenjivanju istih. Bekovi su u odnosu na centre postizali bolje rezultate u obje komponente (reaktivnoj i nereaktivnoj) novokonstruiranog testa agilnosti pa se obje navedene mjere mogu koristiti za diferencijaciju igrača na ovim pozicijama. Također, standardni TTEST se potvrdio kao dobar pokazatelj razlika između krila i igrača koji igraju na druge dvije pozicije. Obe vrste agilnosti (reaktivna i nereaktivna) su se pokazale kao važan faktor u diferencijaciji bekova koji igraju na različitom nivou natjecanja. The main aim of this study was to evaluate the reliability and validity of the newly developed tests of basketball specific explosive strength (jumping capacities) and reactive/nonreactive agility. We tested 110 high-level male basketball athletes from Bosnia and Herzegovina (height: 194.92±8.09 cm; body mass: 89.33±10.91 kg; age: 21.58±3.92 years). All athletes were performing at the highest national (professional/semi-professional) rank at the moment of testing (beginning of the 2014-15 competitive season). Among the total sample, 58 participants were competing in the first division and 52 in the second division. Testing was performed at the beginning of the season, and all participants had completed a pre-season preparation period of at least one month before the testing was conducted. The players were categorized as Guards (n = 49), Forwards (n=22) or Centers (n = 39). Variables included anthropometrics (body height, and mass, reach height, arm and leg length, and body fat percentage) and conditioning capacities (agility performances and jumping capacities). The agility performances observed in this study were a TTEST, a basketball-specific non-planned agility test performed on the dominant and non-dominant side and a pre-planned (i.e., changeof-direction speed) basketball-specific agility test performed on the dominant and nondominant side. Jumping capacities were evaluated by the broad-jump, countermovement jump, four types of running vertical jumps, reactive-strength index, and repeated reactive strength ability. Statistical analyses included reliability and validity analyses as well as analyses of the position-specific differences and performance-level differences. Tests showed appropriate reliability which is particularly important for newly developed tests of specific jumping capacities and agility. Pre-planned and non-planned agility should not be observed as a unique quality. Therefore, separate testing of these capacities is required to objectively determine the conditioning level for each of these abilities. However, attention is needed when each of these protocols is used to define position-specific and competition-level-specific agility performances. Guards achieved better results than Centers in both the pre-planned and non-planned basketball-specific agility tests. Therefore, both measurement procedures are applicable for defining position-specific differences in agility performance between players involved in these two positions in basketball. At the same time, a standard TTEST is found applicable for distinguishing Forwards from the other two playing positions. Both pre-planned and non-planned agility are important for differentiating between Guards who perform at two competitive levels (performance levels). Results confirm the importance of testing nonplanned agility when evaluating the true game agility of Centers. Position-specific basketball jumping performance should be evaluated by running vertical jumps, reactive strength index, and tests consisting of repeated jumping performance. Running vertical jumps and reactive strength index (i.e., the ratio between drop jump height and contact time) were valid in discriminating between backcourt players (i.e., Guards) and Centers. Meanwhile, tests of repeated jumping ability were found to be a valid measure to distinguish between Forwards and Centers.

Temeljne osobine ličnosti i motivacijske dimenzije važne su odrednice konzistentnosti ili stabilnosti izvedbe i sportskog postignuća u interakcijskim sportovima. Pregledom dosadašnjih istraživanja vidljivo je da nedostaju ispitivanja razlika u temeljnim osobinama ličnosti i motivacijskim dimenzijama između igrača u košarkaškoj igri juniorske i seniorske dobi te između igrača na različitim pozicijama u igri. Također, neopravdano su zanemarena istraživanja o povezanosti između osobina ličnosti i motivacijskih dimenzija kod košarkaša. U ovom istraživanju korišten je petofaktorski model, kao i teorije motivacije za postignućem (teorija potrebe za postignućem i teorija ciljnog postignuća). Cilj ovog istraživanja bio je trojak: provjeriti metrijske karakteristike primjenjenih upitnika, utvrditi razlikuju li se igrači s obzirom na dob i pozicije u igri u osobinama ličnosti i motivacijskim dimenzijama te ispitati postoji li povezanost između osobina ličnosti i motivacijskih dimenzija na uzorku košarkaša. U istraživanju je sudjelovalo 168 košarkaša (88 juniorske i 80 seniorske dobi) te su primjenjeni sljedeći upitnici: Upitnik za mjerenje „Velikih pet“ faktora ličnosti (Big Five Inventory - BFI; Benet-Martinez i John, 1998), Upitnik sportske motivacije (Sport Attitudes Inventory - SAI; Willis, 1982), Upitnik task i ego orijentacije u sportu (Task and ego orientation in sport questionnaire - TEOSQ; Duda, 1989). Evaluacija korištenih mjernih instrumenata potvrdila je da su mjere zadovoljavajuće ili dobre s obzirom na pouzdanost i valjanost. Dobiveni rezultati u području ispitivanja razlika nisu u potpunosti potvrdili očekivane razlike u stupnju izraženosti s obzirom na pozicije u igri, niti s obzirom na dobne skupine. Istraživački nalazi pokazuju kako vanjski igrači u košarci imaju višu razinu osobine Savjesnost u odnosu na unutarnje igrače. Seniorske igrače, u odnosu na juniorske, obilježava niža razina Neuroticizma, tj. viša Emocionalna stabilnost. Isto tako, kod osobine Neuroticizam utvrđena je značajna interakcija između dobi i pozicija u košarkaškoj igri. U području motivacijskih dimenzija dobiveni rezultati upućuju da vanjski igrači, u odnosu na unutarnje, imaju veći stupanj izraženosti motiva za postizanje uspjeha i motiva za postizanje dominacije. Također, kod motiva za postizanje dominacije postoji značajna interakcija između dobi i pozicija u igri. Nalazi pokazuju da igrači juniorske dobi, u odnosu na seniorsku, imaju izraženiju ciljnu usmjerenost na ishod. Rezultati korelacijskih analiza u području osobina ličnosti su potvrdili da je Ekstraverzija u umjerenoj pozitivnoj korelaciji s osobinama Savjesnost i Otvorenost, dok je povezanost osobine ličnosti Neuroticizam s osobinom Ugodnost i Savjesnost negativna. Također, osobina Savjesnost je umjereno pozitivno povezana s osobinama Ugodnost i Otvorenost. U području motivacijskih dimenzija utvrđeno je da postoji pozitivna povezanost motiva za postizanje uspjeha i ciljne usmjerenosti na zadatak. Također, dobivena je umjerena pozitivna korelacija motiva za postizanje dominacije s motivom za postizanje uspjeha i ciljnom usmjerenosti na zadatak. Rezultati korelacijskih analiza upućuju da postoji umjerena pozitivna povezanost između motiva za postizanje uspjeha i motiva za postizanje dominacije s osobinama Ekstraverzija, Savjesnost i Otvorenost. Isto tako, potvrđena je umjerena pozitivna povezanost motiva za izbjegavanje neuspjeha s osobinom Neuroticizam. Također, ciljna usmjerenost na zadatak je u srednjoj pozitivnoj korelaciji sa osobinom Savjesnost. Kanoničkom korelacijskom analizom dobivena su dva para kanoničkih faktora. Prvi par kanoničkih faktora u domeni osobina ličnosti u najvećoj mjeri određuju varijable Savjesnost i Ekstraverzija, te u manjoj mjeri Otvorenost, kao i motivacijske dimenzije motiv za postizanje dominacije, motiv za postizanje uspjeha i ciljna usmjerenost na zadatak što upućuje na predisponiranost za prilazeće ponašanje. Drugi par kanoničkih faktora u području osobina ličnosti primarno je određen varijablom Neuroticizam te u manjoj mjeri varijablama Ugodnost i Savjesnost (na negativnom polu), kao i motivom za izbjegavanje neuspjeha i ciljnom usmjerenosti na ishod što podrazumijeva predisponiranost za izbjegavajuće ponašanje. Zaključno, preporuke izvedene iz implikacija istraživanja mogu biti primjenjive pri oblikovanju selekcije igrača te u upravljanju procesom cjelovite sportske pripreme koji je usmjeren na povećanje razine stvarne kvalitete igrača u košarci. U konačnici, u radu su opisana ograničenja i smjernice za buduća istraživanja. The basic personality traits and motivational dimensions are important determinants of consistency or stability of performance and sport achievements in interactive sports. A review of previous research shows the lack of examinations of the differences in basic personality traits and motivational dimensions between players in basketball junior and senior age groups, and between players in different positions in the game. Also, research on the relationships between personality traits and motivational dimensions of basketball players are unjustifiably neglected. In this research we used the five-factor model, as well as theories of achievement motivation (need achievement theory and achievement goal theory). There are three goals of this research: to assess the measurement properties of the applied inventories, to establish whether the players differ in personality traits and motivational dimensions with respect to age and position in the game and examine whether there is a correlation between personality traits and motivational dimensions on the sample of basketball players. The study included 168 players (88 junior and 80 senior age) and were administered the following questionnaires: Big Five Inventory - BFI (Benet-Martinez and John, 1998), Sports attitudes Inventory - SAI (Willis, 1982), Task and ego orientation in sport questionnaire TEOSQ (Duda, 1989). Evaluation of the applied measured instruments showed that measures were acceptable or good with regard to reliability and validity. The results obtained in the tests of differences not fully confirmed the expected differences in the reached level of traits and motivational dimensions with respect to the position in the game and with respect to age groups. Research findings show that outside players in basketball have higher levels of Conscientiousness traits than inside players. Senior players, in relation to junior, are characterized by a lower level of Neuroticism, ie. higher Emotional stability. Also, with the trait Neuroticism, there is a significant interaction between age and position in the basketball game. In the motivational dimension domain obtained results suggest that outside players in relation to the inside show higher degree of expression of motives to achieve success and motives to achieve dominance. Also, with the motive to achieve dominance, there is a significant interaction between age and position in the game. Findings show that junior age players, in relation to the senior, have more expressed outcome goal orientation or competition goal orientation. Results of correlation analysis in the personality traits domain confirmed that Extraversion is in a moderate positive correlation with the traits of Conscientiousness and Openness, whereas the correlation between personality trait Neuroticism and Agreeableness and Conscientiousness is negative. Also, traits Conscientiousness is moderately positively correlated with traits Agreeableness and Openness. In the motivational dimension domain, it was found that there is a positive correlation between motive to achieve success and task goal orientation or mastery goal orientation. Also, moderate positive correlation between motive to achieve dominance and motive to achieve success and task goal orientation was obtained. Results of correlation analysis show that there is a moderate positive correlation between motive to achieve success and motive to achieve dominance with traits of Extraversion, Conscientiousness and Openness. Likewise, the moderate positive correlation between motive to avoid failure and trait Neuroticism was obtained. Also, task goal orientation is in the medium positively correlated with trait Conscientiousness. Canonical correlation analysis resulted in two pairs of canonical factors. First pair of canonical factors in the domain of personality traits mostly determine variables Conscientiousness and Extraversion, and to a lesser extent, Openness as well as motivational dimensions: motive to achieve dominance, the motive to achieve success and task goal orientation suggesting a predisposition for the approaching behavior. Second pair of canonical factors in the personality trait domain is primarily determined by variable Neuroticism and to a lesser extent by variables Agreeableness and Conscientiousness (on the negative pole) as well as by motive to avoid failure and by outcome goal orientation implying predisposition for avoiding behavior. Inclusive, recommendations derived from the implications of the research may be applicable in the forming of the selection of players, as well as in the management of the integral sport preparation process which is focused on increasing the level of actual quality of basketball players. Finally, the paper describes the limitations and future directions for research.

Svrha ovog istraživanja je empirijska verifikacija i validacija diskretnih slučajnih procesa – Markovljevih lanaca u području istraživanja kompleksnih sportskih aktivnosti. U skladu s tim, cilj ove studije je postavljanje diskretnog modela za tranzicijski i pozicijski napad u košarkaškoj igri. Pritom je korišten uzorak od 24 košarkaške utakmice Top 16 Eurolige za sezonu 2009./2010. U sklopu ovog rada definirana je i izmjerena 231 varijabla - stanje košarkaške igre. U programskom jeziku C# programiran je interaktivan i reprogramabilan softver State Analyzer 1.0. Navedenim je softverom, korištenjem striktno definiranog protokola bilježenja stanja, izvršena detaljna deskripcija košarkaške igre u fazi pozicijskog i tranzicijskog napada. Temeljem navedenih 231 stanja košarkaške igre u fazi pozicijskog i tranzicijskog napada definirane su nestandardne situacijske varijable za pozicijski napad. Primjenom softvera State Analyzer 1.0. odredile su se njihove vrijednosti. Izvedena je matrica prijelaznih vjerojatnosti Markovljevog lanca, čijom analizom su provjerene hipoteze istraživanja. Nadalje, eksplorativnom strategijom faktorske analize u manifestnom prostoru nestandardnih situacijskih pokazatelja ekstrahirana su 2 faktora: faktor tehničko-taktičke aktivnosti bloka na loptu i faktor tehničko-taktičke aktivnosti bloka na igrače bez lopte. Višestrukom regresijskom analizom na dvije hijerarhijski različite razine promatranja, korištenjem forward algoritma, utvrđeno je da: a) uspješnost pozicijskog napada je primarno određena sa efikasnošću pick and roll/pop i handoffmanevra, a sekundarno učinkovitošću blok igre u napadu na igračima bez lopte; b) uspješnost pozicijskog napada je u najvećoj mjeri određena s tri aspekta situacijske efikasnosti: prodorom loptom, utrčavanjem u prostor reketa te igrom na niskom postu. Diskriminacijskom analizom su utvrđene razlike između uspješnih i neuspješnih ekipa u fazi napada. Pritom je granična uspješnost pozicijskog napada za diskriminaciju bila 55,5%. Dvije različite hijerarhijske razine diskriminacijske analize pokazale su da: a) uspješnom pozicijskom napadu najviše pridonose učinkovita utrčavanja, učinkoviti prodori loptom s vanjskog prostora te učinkovita igra na niskom postu. Nadalje, neuspješnom pozicijskom napadu najviše pridonose neučinkoviti prodori loptom s vanjskog prostora; b) uspješnom pozicijskom napadu primarno doprinosi učinkovita pick and pop/roll i handoff igra u napadu, a sekundarno učinkoviti blokovi na igračima bez lopte. Važno je istaknuti da za neuspješan pozicijski napad dobiveni rezultati ukazuju na neadekvatnu učinkovitost navedenih manevara. Dobiveni rezultati potvrđuju spoznajne činjenice koje su ekspertni treneri i znanstvenici praktičari odavno isticali i koristili u oblikovanju tehničko taktičkih programa u situacijskom treningu. U konačnici, važno je kako se korišteni metodološki pristup, primijenjen na analizu slojevitosti elemenata taktike košarkaške igre može generalizirati i primijeniti na momčadske sportske igre. The aim of this investigation is empirical validation and verification of discrete stohastic processes – Markov chains in complex sports activities research. Also, the goal was to ground discrete model for transition and positional offense in basketball. In accordance with goal oft his research a sample of 24 basketball games in 2009/2010 Top 16 Euroleague season and 231 variables – game states were defined and measured. By use of programming language C# interactive and reprogramable software was made - State Analyzer Ver 1.0. and it is given on the CD. With this software as a tool, from strictly defined measuring procedure protocol, detailed description of basketball game in position and transition offense was performed. On the basis of 231 game states in position and transition offense, a set of nonstandard situational variables was defined and by use of State Analyzer 1.0. software their values were obtained. Transition probabilities matrix was analised and by the help of their values hypotheses were checked. Furthermore, by use of explorative strategies of factor analysis, within manifest space of nonstandard situational parameters 2 latent factors were extracted: (1) pick and pop/roll and handoff activity offensive factor (2) screen off the ball activity offensive factor. By use of forward algorithm in multiple regression analysis on two hierarchically different levels of observation is determined that a) Successful positional offense is primarily influenced by successful pick and roll/pop and handoffmaneuvers and secondarily by successful screening off the ball b) Successful positional offense is mainly determined by successful ball penetration, inside cutting and successful low post game With the help of discriminant analysis the differences between offensive successful and unsuccessful teams were obtained. Threshold criteria for discrimination was 55,5%. Two different levels of hierarchical analysis showed that a) Successful inside cutting, ball penetration from perimeter and successful low post game; contribute the most to successful positional offense; Unsuccessful ball penetration from perimeter are main generators of unsuccessful positional offense. b) Successful pick and roll/pop handoff offense contributes primarily, and screening off the ball secondarily to successful positional offense; for unsuccessful positional offense results are simmetric. Empirical facts, known from the long history of basketball, which have been used by expert coaches and scientists in creating technical and tactical programmes in situational training are scientificaly verified. This methodological approach, which has been applied to analysis of basketball layer-type elements of tactics can be generalized and applied to the other team sport games.

Cilj ove studije bio je formulacija teorijskih koncepata koji omogućuju analizu stanja i prijelaznih vjerojatnosti u košarkaškoj igri. Također, jedan od ciljeva ovog rada je postavljanje i empirijska verifikacija modela diskretnih slučajnih procesa, Markovljevih lanaca. Na uzorku od 24 košarkaške utakmice Top 16 Eurolige za sezonu 2009/2010 korištenjem skupa od 526 varijable - stanja košarkaške igre detaljno je istražena struktura košarkaške igre u fazi pozicijske i tranzicijske obrane. Analizom dobivenih rezultata u ukupnom prostoru obrane dobiva se da se cjelokupan uzorak od 24 utakmice sastoji od 3211 obrambenih akcija. Na temelju originalnog skupa varijabli izvedene su nestandardne situacijske varijable pozicijske obrane. Pritom je izvršena je eksplorativna strategija faktorske analize u manifestnom prostoru 7 definiranih nestandardnih situacijskih varijabli: broj pozicijskih obrana od pick and roll, pick and pop i handoff manevara koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana na low post-u koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od izolacija na perimetru koje su završile uspješnim ishodom, broj pozicijskih obrana od blokova na igračima bez lopte koje su završile uspješnim ishodom, broj timskih pozicijskih obrana od prodora sa loptom sa perimetra koje su završile uspješnim ishodom, broj pojedinačnih pozicijskih obrana na igraču sa loptom na perimetru koje nisu rezultirale prodorom, a koje su završile uspješnim ishodom i broj pozicijskih obrana od utrčavanja sa perimetra te od ubacivanja visokog igrača u srce reketa, koje su završile uspješnim ishodom. Ekstrahirana su 4 faktora: (1) faktor kontrole prostora pod košem (reketa); (2) faktor kontrole vanjskog šuta; (3) faktor pojedinačne obrane na lopti i (4) faktor obrane od pick and roll/pop i handoff-a. Višestrukom regresijskom analizom istražena je povezanost istog skupa varijabli sa uspješnošću pozicijske obrane. Nadalje, diskriminacijskom analizom na prostoru 14 nestandardnih situacijskih varijabli (7 gore navedenih uspješnih i 7 neuspješnih) utvrđene su one varijable koje najviše razlikuju obrambeno uspješne od neuspješnih ekipa. Dobiveni rezultati u sklopu obje navedene analize upućuju na važnost uspješne pojedinačne obrane na lopti te uspješne timske obrane od prodora sa loptom. Pretpostavlja se kako su to varijable koje možemo interpretirati kao glavne generatore uspješnosti pozicijske obrane. Višestrukom regresijskom analizom također su istraženi učinci međudjelovanja tranzicijske/pozicijske obrane i tranzicijskog/pozicijskog napada. Dobiveni rezultati potvrđuju činjenice odavno naslućene i postavljene u košarkaškoj praksi. Predloženi novi metodološki pristup analizi stanja košarkaške igre i prijelaznih vjerojatnosti Markovljevim lancima nije konačan, nego se treba shvatiti kao polazišna točka za empirijsku provjeru i daljnja istraživanja na temelju kojih će se model mijenjati i dorađivati.