Search

U ovom radu analizirana je ranjivost obala otoka Krka. Određivanje indeksa ranjivosti obale (CVI) izvršeno je za segmente obale duljine 25 m, a na temelju pet odabranih parametara (varijabli): geološke građe, obalnog nagiba, značajne visine valova, izloženosti plavljenju te postojanja i utjecaja žala. Prikazani rezultati analiza ranjivosti obala pokazali su složenost istraživanog područja, sa značajnim varijacijama indeksa ranjivosti duž obale otoka. Ispitani su i scenariji plavljenja za prognozirani porast morske razine za 60 cm do kraja stoljeća, odnosno 120 cm kod ekstremnih plima. Potvrđena je visoka ranjivost obalnih naselja na otoku Krku, prvenstveno zbog izloženosti plavljenju. Pokazalo se da je potrebno stvoriti baze podataka na temelju dovoljno točnih podataka o reljefu kopna i podmorja, geološkoj građi i oceanografskim značajkama, kako bi se mogao odrediti stupanj ranjivosti te mjere umanjenja hazarda i rizika., The paper provides analyses of the Krk Island coast vulnerability. The determination of the coastal vulnerability index (CVI) was carried out for costal segments of 25 m in length and based on 5 selected parameters (variables): geological composition, fabric coastal slope, significant wave heights, exposure to flooding, and the existence and impact of shores. The presented results of the costal vulnerability analyses revealed the complexity of the researched area, with significant variations of the vulnerability index along the island’s coast. Flooding scenarios for the forecast increase in sea levels by 60 cm until the end of the century, i.e. 120 cm at extreme tides were also tested. High vulnerability of the costal settlements on Krk Island was confirmed, primarily due to flooding exposure. It is necessary to create databases with sufficient accurate data on land and seafloor relief, geological composition fabric and oceanographic characteristics to determine the degree of vulnerability and hazard and risk mitigation measures., n diesem Beitrag wird die Vulnerabilität der Küste der Insel Krk analysiert. Der Vulnerabilitätsindex (engl. coastal vulnerability index; CVI) wurde für die Küstensegmente in Länge von 25 m bestimmt und zwar aufgrund der fünf Variablen: geologischer Aufbau, Küstengefälle, signifikante Wellenhöhe, Anfälligkeit gegenüber Überschwemmung und Existenz und Auswirkung des Strandes. Die dargestellten Ergebnisse der Analyse der Küstenvulnerabilität zeigen, dass das Forschungsgebiet einschließlicherheblicher Variationen des Vulnerabilitätsindexes entlang der Inselküsten komplex ist. Die Überschwemmungsszenarien für einen Meeresspiegelanstieg von 60 cm bis Ende des Jahrhunderts bzw. 120 cm bei extrem hohen Flut wurden auch simuliert. Die sehr hohe Vulnerabilität der Küstensiedlungen auf der Insel Krk wurde bestätigt, insbesondere weil sie Überschwemmungen ausgesetzt sind. Es hat sich auch gezeigt, dass Datenbanken aufgrund richtiger Angaben über Land- und Meeresrelief, geologischen Aufbau und ozeanographische Merkmale erstellt werden sollen, um den Vulnerabilitätsgrad und die Maßnahmen bestimmen zu können undsomit Gefahr und Risiko zu reduzieren.

U ovom radu opisana je ranjivost obala otoka Raba koja može biti prouzročena prognoziranim porastom razine mora do kraja 21. stoljeća. Opisane su posljedice koju taj prirodni fenomen može prouzročiti. Analizirana su tri scenarija pojava visoke razine mora: kod stagnacije globalne morske razine, te kod porasta za 30 i 60 cm. Analize su napravljene na topografskim kartama mjerila 1:5000. Ustanovljene su najugroženije urbanizirane obalne zone: uvala Sv. Eufemija, luka grada Raba, Supetarska Draga i uvala Lopar. Procijenjen je utjecaj povišenja morske razine na djelovanje valova u istraženim obalnim zonama. Kao posljedica porasta morske razine može se očekivati širenje zaslanjenih priobalnih zona na poljoprivredne površine. Vjerojatno će se pojačati marinska erozije na obalama, što će prouzročiti nazadovanje klifova i/ili smanjenje tijela brojnih pjeskovitih žala. Problem može biti i otežana odvodnja s niskih i zaravnjenih dijelova terena kao i rad lokalne oborinske i fekalne kanalizacije. Mogu biti ugroženi i stambeni objekti koji su posljednjih desetljeća izgrađeni u niskim obalnim zonama, kao i neke građevine u srednjovjekovnoj gradskoj jezgri Raba.

U radu je prikazan međusobni utjecaj marinske erozije i pokreta masa na obalnim padinama otoka Krka. Ovaj otok ima površinu od oko 410 km2 i ukupnu duljinu obale od oko 210 km. Veći dio otoka oblikovan je u karbonatnim stijenama (vapnenci, dolomitični vapnenci i karbonatne breče), a manji dio u siliciklastičnim stijenama (lapori i fliš). Osnovna stijenska masa djelomice je pokrivena kvartarnim sedimentima koje imaju značajke inženjerskog tla. Na dijelovima obala nalaze se obalne građevine različitih konstrukcija ili su nekontrolirano nasipani. Složena geološka građa obalnog pojasa područja oko naselja Stara Baška na jugozapadnoj obali otoka Krka uzrok je vrlo raznolikim pokretima masa na samoj obali. Zbog različitog stupnja raspucanosti, okršenosti kao i trošnosti, karbonatna i siliciklastična stijenska masa imaju širok raspon otpornosti na djelovanje mora. Tomu pridonosi izloženost obale udaru valova generiranih vjetrovima iz južnog kvadranta. Uz to, periodični bujični tokovi i intenzivna erozija mjestimice pogoršavaju stabilnost kosina. Stoga je taj dio obale, duljine preko 2 km, odabran za analizu podložnosti raznolikim pojavama nestabilnosti. U radu će se također analizirati učinci dosadašnjih ekstremnih plima koje su registrirane posljednjih godina kao i moguće povećanje stupnja hazarda zbog procijenjenog rasta razine mora.

Rječina je najznačajniji vodotok Hrvatskog primorja, duljine 18, 7 km. Izvor je krško vrelo smješteno u podnožju planina Gorskog kotara, koji drenira podzemnu vodu iz prostranog krškog zaleđa i već se punih 100 godina koristi u vodoopskrbi. U srednjem dijelu toka rijeke nalazi se brana i akumulacija pa se vode Rječine koriste i za proizvodnju električne energije. Ušće Rječine nalazi se u samom centru Rijeke i stoljećima se koristilo kao pristanište za brodove. Vodotok Rječine je izrazito bujičnih značajki s velikim oscilacijama protoka pa su se periodično događale poplave koje su uzrokovale značajne štete duž korita, a posebice na ušću gdje se već od antičkih vremena nalazilo naselje. Pouzdaniji podaci o poplavama sežu od 18. stoljeća, a većina ih se nalazi u Državnom arhivu u Rijeci. Autori su u ovom radu sistematizirali i kronološkim redom prikazali sve značajne katastrofalne događaje uz tok Rječine. Isto tako su prikazani i građevinski radovi u cilju zaštite od poplava, od premještanja dijela korita na ušću pa sve do regulacije korita u srednjem dijelu toka. Izvršeni radovi su bili toliko uspješni da od završetka istih 1908. godine više nije bilo poplava u središtu Rijeke. Međutim, novija istraživanja su pokazala da opasnost nije posve uklonjena. Naime, dio doline između akumulacije Valići i ulaska u kanjon je područje s najizraženijim hazardom od pojava nestabilnosti u širem području Rijeke. Stoga se zbog niza nepovoljnih okolnosti može dogoditi zatrpavanje korita Rječine, rušenje prirodne brane i propagacija vodnog vala sve do ušća.

U ovom radu analiziran je utjecaj promjene vodnog režima bujičnih vodotoka i promjena korištenja zemljišta na morfološke promjene tijela minijaturnih šljunkovito-pjeskoviti žala, koji tvore mali dio ukupne duljine obale u području Kvarnera (kanalski dio sjevernog Jadrana). Većina njih nastala je erozijskim radom bujičnih vodotoka ili uzajamnim djelovanjem tih vodotoka i erozijskog djelovanja mora. Uspoređene su morfodinamičke značajke žala kod naselja Mošćenička Draga i Medveja na istočnoj, Liburnijskoj obali Riječkog zaljeva gdje su bujični vodotoci pod velikim antropogenim utjecajem sa žalima na sjeveroistočnom dijelu otoka Cresa, na kojima je taj utjecaj zanemariv. Zbog djelovanja valova i morskih struja gubici sedimenata u tijelima žala su permanentna pojava. Intenzitet gubitaka sedimenta ovisi o morfološkim karakteristikama žala i hidrodinamičkim uvjetima na žalu. Donos sedimenata neophodan je za njihovo prihranjivanje i održanje ravnoteže žala. Produkcija nanosa, a posljedično i njihov pronos općenito su smanjeni u slivovima bujičnih vodotoka u području Kvarnera zbog vidljivog trenda povećanja gustoće vegetacije, što je posljedica smanjenja korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe. Zbog nepažljivo izvršene regulacije vodotoka značajno je smanjeno prirodno prihranjivanje na žalima u području Mošćeničke Drage, pa se mora permanentno donositi šljunak s drugih lokacija. Nasuprot tomu, u Medveji je bujični vodotok pravilno reguliran pa nije zaustavljena prirodna prihrana žala. Budući da se očekuje ubrzani rast razine Mediterana, praćeno češćim pojavama ekstremno visokih razina mora, takovi događaji mogu znatno ubrzati morfodinamičke procese na obalama, a posebice na žalima.

U ovom radu se analizira utjecaj prirodnog hazarda na ranjivost prostora te se procjenjuje stupanj mogućeg rizika na području Kvarnera kao jednom od najvažnijih turističkih regija Republike Hrvatske. Sjeverni dio Kvarnera nalazi se u seizmotektonski aktivnom području, gdje su se već događali razorni potresi, pa se može očekivati da će se i ponoviti, iako se ne može prognozirati kada, gdje i s kojim intenzitetom. Posebnu pažnju treba posvetiti pojavama različitih tipova hazarda prouzročenih klimatskim promjenama, koje se već događaju, a procjenjuje se i njihovo ubrzanje i širem području pa i u području Kvarnera. Očekivani primarni učinci klimatskih promjena biti će podizanje razine mora i povećana žestina i učestalost olujnih nevremena. Ove pojave mogu se pojaviti samostalno ili u međusobnoj interakciji s mogućnošću povećavanja rizika.

U priobalnom i kanalskom dijelu Jadranskog mora, geološka građa je složena. Zato se i na malim razmacima nalaze stijene i tla raznolikih geotehničkih svojstava. Na susjednoj obali i otocima mogu se rijetko naći tako ekstremno različiti geotehnički uvjeti. Znatno poboljšanje geoefizičkih instrumenata za mjerenje morskog dna danas omogućuje dobivanje kvalitetnijih i pouzdanijih podataka o geološkoj građi i geotehničkim značajkama podmorja. Vrlo skupo istraživačko bušenje morskog dna treba koristiti samo u slučajevima kada postoje opravdani razlozi. U radu se opisuju moderne geoefizičke metode i instrumenti koji se danas uspješno koriste prilikom geotehničkih istraživanja u jadranskom podmorju. Također su prikazani rezultati nekih istraživanja.

Ovim programom obuhvaćena su geomorfološka, sedimentološka i biološka istraživanja podmorja koja su poslužila za valorizaciju priobalja i podmorja dijela akvatorija općine Kostrena. Metodom direktnog opažanja uz uporabu autonomne ronilačke opreme obrađena su četiri transekta od površine do 40 m dubine. Mjerena je količina svjetlosti i temperatura. Geomorfološkim i sedimentološkim istraživanjima ustanovljeni su interesantni geomorfološki oblici: valutice, žala, strmci, klifovi i sipari. U dubljim djelovima podmorja ispod 35 m dubine dno je blago nagnuto, pokriveno fluidnim muljem. Biološkim istraživanjem ukupno je utvrđeno 35 vrsta makroalgi i 196 vrsta makrofaune (Cyanophyceae 1, Rhodophyta 13, Phaeophyta 9, Chlorophyta 9, Porifera 24, Cnidaria 15, Nemertini 1, Echiurida 1, Sipunculida 1, Mollusca 44, Annelida 10, Crustacea 32, Tentaculata 5, Echinodermata 10, Tunicata 4, Pisces 49). Ustanovljeno je 9 bentoskih biocenoza s više razvijenih asocijacija zelenih algi i facijesa koralja i spužava. Utvrđeni sastav i brojnost populacija ribljih vrsta odgovaraju staništu na kojem žive. Brojne su male epibentoske vrste, a rijeđe male hiperbentoske vrste prvenstveno usnjače. Od ukupnog broja rakova najviše ih pripada skupini Decapada (27 svojiti) od kojih se 6 spominju kao rijetke vrste. Smisao uspostavljanja zaštićenog područja očuvanje je vrijednih životnih zajednica. Ovako zaštićena područja predstavljaju izvor za obnovu vrsta u životnim zajednicama šireg prostora. Smatramo da je bolje zaštititi uže područje jačim režimom zašitite nego šire područje blažim režimom, jer je upitna djelotvornost blažih mjera po zaštitu i obnovu pridnenih zajednica. Uskladu s prijedlozima prostornih planova Županije primorsko-goranske i općine Kostrena predloženo je da se podmorski park u Kostreni prema važećem Zakonu proglasi spomenikom prirode.

U radu je prikazana karta sedimenata morskog dna u podrucju Kvarnera (kanalsko podrucje sjeverernog Jadrana). Izvorna karta napravljena je mjerilu 1:250.000. Sedimenti su klasificirani prema standardno prihvacenoj klasifikaciji u marinskoj geološkoj kartografiji. U najvecem dijelu podmorja Kvarnera prevladavaju pjeskoviti muljevi (sM), u kojima se povremeno nalaze zone šljunkovitih muljeva (gM). Mulj (M) se nalazi u Rijeckom zaljevu, sjevernom dijelu Kvarnera, Kvarnericu i Vinodolskom i Velebitskom kanalu. Pretežno pjeskoviti sedimenti odnosno muljeviti pijesci (mS) nalaze se zapadno od Cresa i Lošinja, jugozapadno od Raba, te u Paškom i Velebitskom kanalu. Sitnozrnati mulj je recentnog postanka. Izvori sitnoznatih cestica su stalni i povremeni vodotoci, izravno spiranje naslaga a vjerojatno i vrulje uz obalu. Šira podrucja kamenog dna, kao i onog pokrivenog šljunkom i grubim pjeskom nalaze se na morskom dnu u dosegu erozijskog djelovanja valova. Krupnozrnati sedimenti mogu biti litogenog i/ili biogenog podrijetla. Zbog vrlo nagle gornjovirmsko-holocenska transgresije, kada je morska razina podignuta više od 100 m, rezidualne pjeskovite sedimente nalazimo i ispod današnje valne baze. Zato je raspored sedimenata u podrucju Kvarnera samo djelomicno u skladu s današnjim hidrodinamickim prilikama. ABSTRACT: The map of seabottom sediments in the Kvarner area (channel part of the Northern Adriatic Sea), is presented in this paper. Original map was made in scale 1:250.000. The sediments were classified according to standard classification in marine geologic cartography. On the larger part of the Kvarner area at the bottom sandy muds prevail (sM) with subordinate presence of gravelly mud (gM). Mud (M) is found at the bottom in the Rijeka Bay, northern part of the Kvarner Bay, in Kvarneric, and in Vinodol and Velebit Channels. Prevalently sandy sediments, i.e. muddy sands (mS) are found west of the Cres - Lošinj archipelago towards the open part of the Adriatic Sea, southwest of the Rab Island, in Pag Channel and Velebit Channel. The fine grained particles have recent origin. Sources of these particles are local permanent and temporary streams and direct input from the weathering processes, along with the input by submarine springs (vrulje) near the coast. The large areas of the rocky bottom not covered with sediments, or covered with gravelly and sandy sediments are found above the wave base. Coarse grained particles are of terrigenous and/or biogenic origin. Due to the very rapid Latewürmian-Holocene transgression, during which the sealevel has been raised for more than hundred metres, residual sandy sediments are found also below the recent wave base. Therefore the sediment pattern found in the Kvarner area is only partly in accordance with modern hydrodynamic conditions.

Na hrvatskoj obali Jadranskog mora prirodna šljunkovita i pjeskovita žala su rijetka. Slična je situacija i na području Kvarnera...

Hidrodinamicka stabilnost obalne crte Jadranskog mora razmatra utjecaj dinamike mora na obalne projekte s posebnim naglaskom na sisteme plaža. Pomocu teoretskih modela, mjerenja u naravi i eksperimenata na fizikainim modelima dobivaju se, na bazi poznate vjetrovaine klime, meduzavisnosti djelovanja mora i objekata za specificne uvjete i pOjedina pOdrucja Jadranskog mora. Rezultati su podloga za turisticki i privredni razvoj te ekološku zaštitu postojecih i buducih vrijednosti obale.