Podložnost obalnih padina marinskoj eroziji i klizanju (jugozapadna obala otoka Krka)

U radu je prikazan međusobni utjecaj marinske erozije i pokreta masa na obalnim padinama otoka Krka. Ovaj otok ima površinu od oko 410 km2 i ukupnu duljinu obale od oko 210 km. Veći dio otoka oblikovan je u karbonatnim stijenama (vapnenci, dolomitični vapnenci i karbonatne breče), a manji dio u siliciklastičnim stijenama (lapori i fliš). Osnovna stijenska masa djelomice je pokrivena kvartarnim sedimentima koje imaju značajke inženjerskog tla. Na dijelovima obala nalaze se obalne građevine različitih konstrukcija ili su nekontrolirano nasipani. Složena geološka građa obalnog pojasa područja oko naselja Stara Baška na jugozapadnoj obali otoka Krka uzrok je vrlo raznolikim pokretima masa na samoj obali. Zbog različitog stupnja raspucanosti, okršenosti kao i trošnosti, karbonatna i siliciklastična stijenska masa imaju širok raspon otpornosti na djelovanje mora. Tomu pridonosi izloženost obale udaru valova generiranih vjetrovima iz južnog kvadranta. Uz to, periodični bujični tokovi i intenzivna erozija mjestimice pogoršavaju stabilnost kosina. Stoga je taj dio obale, duljine preko 2 km, odabran za analizu podložnosti raznolikim pojavama nestabilnosti. U radu će se također analizirati učinci dosadašnjih ekstremnih plima koje su registrirane posljednjih godina kao i moguće povećanje stupnja hazarda zbog procijenjenog rasta razine mora.