Search

U radu se na temelju građe iz sva četiri evanđelja (Mt 9, 1-8 ; Mk 3, 1-6, Lk 14, 1-6, Iv 5, 1-9) proučavaju hrvatski prijevodi od početka 20. stoljeća. Izostavljeni su inojezični i međujezični prijevodi te prijevodi na hrvatskim narječjima. Usporedba tih 39 redaka u svim dostupnim prijevodima i njihovim inačicama pokazala je da se može govoriti o 45 različitih prijevodnih inačica. U radu se raspravlja i o preradama i obradama pojedinih izdanja od kojih su neke u konačnici nov prijevod.

U radu će se predstaviti različiti hrvatski prijevodi evanđelja koju su bili izdavani od 1945. do 1990, samostalno, kao dio Novoga zavjeta ili kao dio cijele Biblije. Neki su od njih nova izdanja starijih prijevoda, promijenjena (npr. Šarić 1959) ili nepromijenjena (npr. Zagoda 1946, Šarić 1965, 1967), a druga novi prijevodi. S obzirom na političke prilike izdavani su ne samo u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka) ili BiH (Sarajevo, Mostar, Plehan), nego i u inozemstvu, primjerice u SAD-u (Cleveland), u Španjolskoj (Madrid), u Austriji (Salzburg, Oberndorf), u Švedskoj (Örebro), pa je i prijem tih prijevoda bio različit, s obzirom na vrijeme, okolnosti i prilike. Među njima ima izdanja koje su preveli pojedinci (npr. Duda 1962, Ladan 1980, 1985, Raspudić 1987 ; Djaković 1989), dvojica (npr. Duda, Fućak 1973) ili skupina (npr. Zagrebačka Biblija 1968, Lovrec, Lovrec, Olujić 1982. Iz društvenih ili političkih razloga neka izdanja ili promijenjena izdanja nemaju navedene sve koji su sudjelovali u konačnomu prijevodu jer su pojedini hrvatski prevoditelji živjeli i radili u inozemstvu. Kako bi se stekao uvid u jezična obilježja tih prijevoda, posebno odnos prema hrvatskomu književnomu jeziku i način kako se u pojedinim prijevodima gradi značenje, raščlanit će se primjeri nekoliko tekstova koji govore o Isusovu susretu s bolesnima, umornima i opterećenima.

U ovome se radu istražuje čestota nekih jezična obilježja dvaju evanđelja, Lukina i Ivanova u prijevodu Duda, Fućak (Jeruzalemska Biblija). U prvomu dijelu rada prikazuju se čestotna obilježja imenica dvaju evanđelja: fonološka i morfološka raznolikost, fonološka i morfološka veličina imenske paradigme. U drugomu dijelu rada izdvojene su i uspoređene najčešće imenice u oba evanđelja, Čestotniku i u Bibliji, njih pedeset. U oba je evanđelja među najčešćim imenicama dio i inače najčešćih imenica općega jezika, dio najčešćih biblijskih imenica, te najčešćih imenica dvaju proučavana evanđelja, tek ih je nekoliko najčešćih samo u jednomu ili drugomu evanđelju. Pokazalo se da su najčešće imenice u evanđeljima glavninom i morfološki najrazvedenije imenice. Evanđelje po Ivanu jednostavnije je od Lukina po morfološkoj i fonološkoj raznolikosti imenica i po udjelu imenica s najvećim brojem različnica. Oba su evanđelja slična po udjelu imenica s jednom različnicom, a jednaka po veličini paradigme imenica, i fonološkoj i morfološkoj. Jedino se u odabiru najčešćih imenica svojstvenih svakomu evanđelju pokazuje da je značenjska razina Ivanova evanđelja nešto složenija.