Slagatelji knjige njegove

U radu će se predstaviti različiti hrvatski prijevodi evanđelja koju su bili izdavani od 1945. do 1990, samostalno, kao dio Novoga zavjeta ili kao dio cijele Biblije. Neki su od njih nova izdanja starijih prijevoda, promijenjena (npr. Šarić 1959) ili nepromijenjena (npr. Zagoda 1946, Šarić 1965, 1967), a druga novi prijevodi. S obzirom na političke prilike izdavani su ne samo u Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka) ili BiH (Sarajevo, Mostar, Plehan), nego i u inozemstvu, primjerice u SAD-u (Cleveland), u Španjolskoj (Madrid), u Austriji (Salzburg, Oberndorf), u Švedskoj (Örebro), pa je i prijem tih prijevoda bio različit, s obzirom na vrijeme, okolnosti i prilike. Među njima ima izdanja koje su preveli pojedinci (npr. Duda 1962, Ladan 1980, 1985, Raspudić 1987 ; Djaković 1989), dvojica (npr. Duda, Fućak 1973) ili skupina (npr. Zagrebačka Biblija 1968, Lovrec, Lovrec, Olujić 1982. Iz društvenih ili političkih razloga neka izdanja ili promijenjena izdanja nemaju navedene sve koji su sudjelovali u konačnomu prijevodu jer su pojedini hrvatski prevoditelji živjeli i radili u inozemstvu. Kako bi se stekao uvid u jezična obilježja tih prijevoda, posebno odnos prema hrvatskomu književnomu jeziku i način kako se u pojedinim prijevodima gradi značenje, raščlanit će se primjeri nekoliko tekstova koji govore o Isusovu susretu s bolesnima, umornima i opterećenima.