Search

U ovome se radu analiziraju i uspoređuju principi jezične kategorizacije kvantifikatora koji označuju skupove životinja u hrvatskome i ruskome jeziku. Budući da u jednojezičnim i dvojezičnim rječnicima hrvatskoga i ruskoga jezika nisu iscrpno zabilježena ograničenja ni kriteriji upotrebe imenica koje označuju životinje uz pojedine kvantifikatore, provedeno je korpusno istraživanje leksičke spojivosti kvantifikatora koje je imalo cilj točnije utvrditi na koji način kvantifikatori klasificiraju skupine životinja u proučavanim jezicima. Ukupno je u radu analizirana upotreba 10 hrvatskih i 10 ruskih kvantifikatora putem alata Sketch Engine u korpusu hrvatskoga jezika hrWaC te korpusu ruskoga jezika ruTenTen11. Uzorak je dobiven ekscerpiranjem jednojezičnih rječnika ruskoga i hrvatskoga jezika. Sličnosti i razlike klasifikacije kategorija životinja i kvantifikatora koji se s njima koriste shematski su prikazani pomoću četiriju tablica koje mogu poslužiti kao pomoć pri prevođenju s jednoga jezika na drugi. Rezultati analize pokazali su da kvantifikatori ne kategoriziraju sve skupine životinja, već one koje su u bliskoj interakciji s ljudima. U radu su korišteni etimološki i povijesni leksikografski izvori kako bi se utvrdilo na koji se način mijenjala leksička spojivost kvantifikatora u značenju skupova životinja te kako bi se odgovorilo na pitanje u kojoj mjeri značenje leksema utječe na principe klasifikacije. Izdvojena su tri modela imenovanja kvantifikatora u značenju skupova životinja, a to su: metonimijski pomak, način kretanja životinja i oblik koji poprima skupina životinja u pokretu. Neki od modela imenovanja ujedno su i klasifikacijski kriteriji po kojima se dijele životinje. Kvantifikatori koji označuju skupove životinja klasificiraju životinjski svijet u oba proučavana jezika prema tome jesu li životinje odrasle ili mlade, po načinu kretanja, pripadnosti pojedinome (nad)razredu životinja, a neki kvantifikatori obuhvaćaju samo jednu vrstu životinja. Kategorije životinjskih vrsta na različit su način obuhvaćene kvantifikatorima u ruskome i hrvatskome jeziku, ali su principi organizacije kategorija veoma slični., This paper analyses and compares the principles of linguistic categorisation of terms of venery in the Croatian and Russian languages. Since the monolingual and bilingual dictionaries of the Croatian and Russian languages do not exhaustively describe restrictions or criteria for the use of nouns that denote animals with terms of venery, a corpus study was conducted on the collocations of terms of venery, which aimed to determine more precisely how terms of venery classify groups of animals in the examined languages. In total, the paper analysed the use of 10 Croatian and 10 Russian terms of venery in the corpus of the Croatian language hrWaC and the corpus of the Russian language ruTenTen11 using the Sketch Engine tool. The sample was obtained by excerpting monolingual dictionaries of the Russian and Croatian languages. The similarities and differences in the classification of animal classes and the terms of venery used with each are schematically represented by four tables in the paper, which can serve as an aid when translating from one language to the other. The analysis showed that terms of venery do not categorise all groups of animals, but those that interact closely with humans. Etymological and historical lexicographical sources were used in the paper, with the goal of determining how the lexical combination of venery terms changed and to what extent the meaning of lexemes affects the principles of classification. Three naming models of terms of venery were singled out, namely: metonymic shift, types of animal movement, and the shape formed by a group of animals in motion. Some naming models are also classification criteria by which animals are divided. Terms of venery classify the animal world in both studied languages according to whether the animals are adults or young, according to the manner of moving, belonging to a particular (super)class of animals, and some quantifiers cover only one type of animal. Terms of venery cover the analysed categories of animal species in different ways in the Russian and Croatian languages, but the principles of organisation for the categories are very similar.

Ubrzani tehnološki napredak te pojava i aktivno korištenje Interneta uzrok je nastanka, oblikovanja i adaptiranja velikog broja novih riječi, uglavnom računalnih i mrežnih termina, koje se u pravilu prvo pojavljuju u engleskom jeziku, a zatim se počinju upotrebljavati i prilagođavati se u drugim jezicima svijeta. Rad se bavi računalnim nazivima u ruskome jeziku, odnosno riječima vezanim za građu i upotrebu računala te korištenje Interneta. Opisuje se sama pojava i proces posuđivanja računalnih termina iz engleskoga jezika te različiti načini njihove ortografske, fonetske i morfološke prilagodbe u ruskom standardnom i razgovornom jeziku. Na kraju se za izabrane primjere posuđenica iz engleskoga jezika navodi način prilagodbe u ruskome jeziku i primjeri njihove upotrebe u rečenicama preuzetim iz ruskih časopisa.

Morphological attrition has received considerable attention in bilingualism and attrition studies. It has been confirmed by a number of studies that attrition weakens the grammatical coherence in the mind of the speaker and that monolingual controls usually outperform attriters in grammatical judgment tasks. However, to what extent extralinguistic variables can justify this difference remains a question. The present study focuses on the first language attrition of Russians living in Hungary, focusing on grammatical judgment. All participants (N = 50) have spent more than seven years in Hungary, and their age ranges from 22 to 72 years old. The study’s main aim was to investigate the degree of extralinguistic variables, such as age, language choice, contact and attitude, frequency of use, length of residence, interacting with L1 of individuals on their grammatical judgment. The future tense formation task was developed to elicit data on morphological attrition. Together, these results provide vital understanding of how attriters’ language production differs from monolinguals’ and the main factors contributing to language attrition. The present study’s findings correspond to the previous studies that the immigrant group did significantly worse in comparison with the control group. However, the current study failed to find the link between extralinguistic variables and morphological attrition in L1., Morfološko nazadovanje česta je tema u istraživanjima o dvojezičnosti i jezičnom nazadovanju. Brojna istraživanja potvrdila su da nazadovanje slabi gramatičku koherenciju u umu govornika i da jednojezična kontrolna skupina obično nadmašuje one ispitanike koji pokazuju znakove nazadovanja u zadacima prosudbe gramatičke prihvatljivosti.Međutim, pitanje je u kojoj mjeri izvanjezične varijable mogu opravdati tu razliku. Ovaj se rad usredotočuje na slabljenje J1 Rusa koji žive u Mađarskoj, s fokusom na prosudbu gramatičke prihvatljivosti. Svi sudionici (N = 50) proveli su više od sedam godina u Mađarskoj, a njihova dob se kreće od 22 do 72 godine. Glavni cilj istraživanja bio je istražiti stupanj utjecaja izvanjezičnih varijabli, kao što su dob, izbor jezika, kontakt i stav, učestalost upotrebe, duljina boravka, interakcija s J1 pojedinaca na njihovu gramatičku prosudbu. Osmišljen je zadatak o tvorbi budućeg vremena kako bi se dobili podaci o morfološkom nazadovanju. Rezultati bitno doprinose razumijevanju o tome kako se jezična proizvodnja osoba koje pokazuju znakove nazadovanja razlikuje od proizvodnje jednojezičnih govornika, kao i glavnih čimbenika koji doprinose jezičnom nazadovanju. Rezultati ovog istraživanja odgovaraju prethodno provedenima jer imigrantska skupina ispitanika jest podbacila u odnosu na kontrolnu. Međutim, ovo istraživanje nije uspostavilo poveznicu između izvanjezičnih varijabli i morfološkog nazadovanja u J1.

U članku se obrađuju poslovice i neki frazemi s leksemom kiselj koji označava tradicionalnu rusku namirnicu sve popularniju u novije vrijeme. Kiselj se ponekad doživljava kao napitak, a ponekad kao jelo. Cilj ovog rada je predstaviti percepciju kiselja u ruskoj kulturi kroz prizmu paremiološke slike svijeta te ponuditi značenja poslovica i kontekst njihove upotrebe; zadatak je otežan zbog izraženog civilizacijskog sadržaja koje nose navedene paremije.U zaključku se pokazuje da je većina poslovica s leksemom kiselj nacionalnog i regionalnog porijekla te da je njegova konzumacija vezana uz obrede prijelaza i religijske blagdane. Priprema tradicionalnog kiselja i suvremene inačice se razlikuje u vrsti namirnica i načinu spravljanja što utječe na boju i strukturu finalnog proizvoda te ga određuje kao jelo ili piće., The article deals with proverbs and some idioms with the lexeme kissel, which denotes a traditional Russian product that has become increasingly popular in recent years. Kissel is sometimes experienced as a beverage and sometimes as a dish. The aim of this paper is to present the perception of kissel in Russian culture through the prism of the paremiological picture of the world. We tried to give an interpretation of the use and context of proverbs – a difficult task due to the pronounced civilizational content of these proverbs. It is shown, in the conclusion, that most proverbs with lexeme kisselhave national and regional origin and that its consumption is related to the rites of passage and religious holidays. The preparation of traditional and modern variants of kissel differs in the type and the method of preparation, which affects the colour and structure of the final product which determines it either as a dish or as a beverage.

Ovaj se diplomski rad bavi didaktičko-metodičkom analizom udžbenika ruskoga kao stranog jezika. U Republici Hrvatskoj je od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja odobren samo jedan udžbenik za nastavu ruskoga jezika u srednjim školama, a to je Sputnik autorice Vere Hruš. Analiza se fokusira na sadržaje te oblikovanje cjelina i instrumentarija, s posebnim naglaskom na zadatke i sadržaje tekstova. Cilj je diplomskog rada osvijestiti buduće i sadašnje nastavnike o važnosti didaktičko-metodičke analize udžbenika (stranih) jezika općenito, te dati smjernice za daljnje analize udžbenika i njihov odabir u nastavi. Tako je, u svrhu pisanja diplomskog, kao teorijska baza za analizu korišteno sedam smjernica vezanih za didaktičko-metodičku analizu. Provedenom se analizom došlo do zaključka kako udžbenik oblikovanjem svojih tekstova, cjelina i drugih izvora, te njihovim sadržajem nije u potpunosti prilagođen sposobnostima i mogućnostima učenika ruskoga kao stranog jezika na početnom stupnju njegova učenja. Premda zadaci u udžbeniku nisu prilagođeni određenoj temi, oni potiču sve kognitivne domene znanja prema revidiranoj Bloomovoj taksonomiji. This graduate thesis deals with the didactic-methodological analysis of the Russian language textbook. In the Republic of Croatia, the Ministry of Science and Education has approved only one textbook for teaching the Russian language in secondary schools, and that is Sputnik by Vera Hruš. The analysis focuses on contents and the formation of the units and instruments of which the textbook consists, with a special emphasis on the tasks and contents of the texts. The aim of the thesis is to raise awareness of the importance of didactic-methodological analysis of (foreign) language textbooks in general, and to provide guidelines for further analysis of textbooks and their selection in teaching. Thus, for the purpose of writing the thesis, seven guidelines related to didactic-methodological analysis were used as the theoretical basis for the analysis. The analysis led to the conclusion that the textbook, in the form of its texts, units and other sources, and their content, was not fully adapted to the abilities and capabilities of students of Russian as a foreign language at the initial stage of their learning. Although the tasks in the textbook are not adapted to a specific topic, they encourage all cognitive domains of knowledge according to the revised Bloom's Taxonomy. Данная дипломная работа посвящена дидактико-методическому анализу учебника русского языка как иностранного. В Республике Хорватии Министерство науки и образования утвердило только один учебник для преподавания русского языка в средних школах. Речь идет об учебнике под названием «Спутник» хорватского автора Веры Груш. Анализ сосредоточен на содержании и формировании единиц и инструментов, с особым акцентом на заданиях и содержании текстов. Цель дипломной работы повысить осведомленность будущих и настоящих учителей о важности дидактико-методического анализа учебников (иностранного) языка в целом и дать рекомендации для дальнейшего анализа учебников и их выбора в обучении. Таким образом, при написании дипломной работы в качестве теоретической основы анализа были использованы семь указаний, относящихся к дидактико-методическому анализу. Проведённый анализ позволил сделать вывод о том, что учебник по форме своих текстов, блоков и других источников, а также и содержания не в полной мере адаптирован к способностям и возможностям учащихся, изучающих русский язык как иностранный на начальном этапе обучения. Хотя задания в учебнике не адаптированы к конкретной теме, они поощряют все познавательные области знаний в соответствии с пересмотренной таксономией Блума.

Crna je boja jedna od osnovnih u kognitivnom procesu stvaranja slike svijeta. Njena važnost odražava se u jeziku, pa tako i u frazemima ruskog jezika. Cilj ovog završnog rada bio je uspostaviti teorijski okvir u kojem se odražavanje boje u jeziku može proučavati i pokazati na primjeru odabranog korpusa ruskih frazema s komponentom crne boje kako ona izgrađuje frazeološko značenje te koje asocijacije nosi. Analizom je utvrđeno da ona u većini slučajeva unosi izrazito negativne konotacije, što se može objasniti time što je njen univerzalni prototip noć, koju čovjek instinktivno doživljava kao opasni i tajnoviti dio dana.

Cilj ovog rada je razmotriti dva prijevoda Slova o Vojni Igorevoj, jednog od najvažnijih djela ruske srednjevjekovne književnosti. Prvi i prvi uopće hrvatski prijevod Slova o Vojni Igorevoj Josipa Badalića iz 1957. godine, i drugi, Marka Grčića, objavljen 1999. godine. Fokus ovog rada je na specifičnijim usporedbama dvaju prijevoda, leksičkoj analizi, tj. analiza najzanimljivijih mjesta i sintagmi te pokušaj objašnjenja izbora prijevodnih termina od strane dvaju prevoditelja.

Ovaj završni rad bavi se tematikom posuđenica u suvremenom ruskom jeziku, točnije anglizmima koji se koriste na društvenim mrežama. Rad je podijeljen u više dijelova. U prvome se dijelu rada navode teorijski podaci i definicije pojmova. U drugome se dijelu razmatraju razlozi posuđivanja iz engleskog jezika i daje se kratki povijesni pregled pojave anglizama u ruskome jeziku. Treći je dio posvećen načinima jezične adaptacije anglizama u ruski jezik na ortografskoj, fonetskoj, gramatičkoj i semantičkoj razini. Četvrti dio rada bavi se analizom odabranih često korištenih anglizama iz područja društvenih mreža koji su se ukorijenili u svakodnevni govor korisnika društvenih mreža s ruskog govornog područja. Svi se anglizmi analiziraju s ortografske, fonetske, gramatičke, odnosno morfološke, i semantičke razine. Ciljevi ovog završnog rada su sljedeći: 1) objasniti osnovne pojmove, 2) razmotriti razloge jezičnog posuđivanja iz engleskog jezika, 3) detaljnije se upoznati s načinima jezične adaptacije anglizama u ruski jezik te 4) prikazati navedene načine adaptacije kroz analizu odabranih anglizama. This work deals with loanwords in modern Russian language, more precisely English loanwords used on social networks. The work is divided into multiple parts. The first part gives theoretical data and definitions. The second part considers the reasons for word borrowing from English and gives a short historical overview of the phenomenon. The third part deals with ways in which English loanwords adapt to the Russian system at the orthographic, phonetic, grammatical and semantic levels. The fourth part presents the analysis of chosen English loanwords frequently used on social networks which are rooted into Russian speakers' everyday speech. All examples are analyzed from the orthographic, phonetic, grammatical, i.e. morphological, and semantic points of view. The goals of this work are: 1) to explain the basic concepts, 2) to look at the reasons for word borrowing from the English language, 3) to consider the ways in which English loanwords adapt to the Russian language and 4) to show adaptation through the analysis of chosen English loanwords.

U članku se analizira priručnik Kako ćemo se naučiti ruski?, koji je Stjepan Radić tiskao u Zagrebu 1905., kako bi se došlo do odgovora na pitanje kakav je Radić bio kao metodičar i pedagog te koja je njegova uloga u povijesti nastave stranih jezika (poglavito ruskoga jezika) u Hrvatskoj. U radu se dolazi do zaključka da je Radić za svoje vrijeme bio vrstan pedagog s odličnim poznavanjem ruskoga jezika i njegove gramatike te da se rukovodio željom da načela učenja pojednostavi i da približi ruski jezik i rusku kulturu govornicima hrvatskoga jezika svih triju narječja (ali i srpskoga jezika). Stoga se njegov priručnik, za vrijeme u kojem je nastao, može nazvati izuzetno modernim., В статье анализируется пособие Как мы можем выучить русский?, которoe Степан Радич напечатал в Загребе, что дает ответ на вопрос о Радиче как методисте и педагоге и о том, какова была его роль в истории преподавания иностранных языков (в особенности русского языка) в Хорватии. В работе вы- водится заключение, что Радич для своего времени был отличным педагогом и обладал oтличным знанием русского языка и его грамматики, что им руководило стремление упростить принципы изучения русского языка и приблизить русский язык и культуру носителям хорватского языка всех трех наречий, а также и носителям сербского языка.

С внедрением технологии в образовательную сферу предполагается, что новые задачи и роли появились перед самыми определяющими его субъектами учебного процесса, точнее преподавателем и учащимися. В связи с этим, в дипломной работе рассматривается, каким способом переход на дистанционные формы обучения повлиял на занятия русского языка как иностранного (РКИ), вернее на взаимодействие на занятиях РКИ. В первой части данной дипломной работы определяются главные принципы современной методики преподавания иностранных языков, рассматривается традиционная роль преподавателя через призму разных методов обучения, появившихся в течение истории образования, и сравнивается с современной ролью преподавателя на занятиях РКИ. В работе определяется, что такое взаимодействие на уроке, и каким способом оно должно осуществляться преподавателем в современном образовательном процессе. Во второй части работы представлено исследование взаимодействия преподавателя и учащихся на онлайн-уроках русского языка как иностранного, проведенное между студентами второго курса Философского факультета в Загребе и в конце обсуждаются результаты исследования. Interakcija nastavnika i učenika na nastavi ruskog jezika kao stranog predstavlja temelj procesa učenja stranog jezika. Kroz čitavu povijest obrazovanja, nastavnik i učenici glavni su sudionici nastavnog procesa. Njihove su se uloge mijenjale, pogotovo uloga učenika koji je iz pasivnog sudionika postao aktivan, s nastavnikom kao organizatorom i voditeljem nastave. Međutim, upravo se međusobnom komunikacijom razvijaju i komunikacijske vještine učenika na stranom jeziku, stoga je zanimljivo proučiti na koji se način interakcija između nastavnika i učenika mijenja u uvjetima online nastave. Štoviše, online nastava stranog jezika relativno je nova pojava u svijetu, koja je u proljeće 2020. godinе postala jedini način održavanja nastave zbog izbijanja pandemije koronavirusa. U prvom se dijelu rada obrađuju osnovni pojmovi, poput same interakcije, pruža se povijesni pregled uloge nastavnika kao upravitelja procesa nastave i razmatra se kako su se uloge nastavnika i učenika mijenjale kroz povijest. Drugi dio rada posvećen je kvalitativnom istraživanju interakcije nastavnika i studenata na nastavi ruskog jezika kao stranog među hrvatskim studentima Filozofskog fakulteta. Korištena je istraživačka strategija promatranja kako bi se mogli skupiti svi relevantni podaci o online nastavi i interakciji na njoj. Na temelju analize istih došli smo do rezultata da online nastava zahvaljujući trudu i radu nastavnika uvelike nalikuje tradicionalnoj nastavi u predavaonici. Razlika je u neverbalnoj komunikaciji, koja se na online nastavi ne koristi, a verbalna komunikacija postaje složenijom zbog novog, trećeg sudionika u nastavnom procesu – tehnologije.

U ovome radu analizira se suodnos internacionalizama i domaćih riječi u traduktološkome nazivlju hrvatskoga i ruskoga jezika. S obzirom na to da je u sklopu projekta Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA) obrađeno, među ostalim, i traduktološko nazivlje te da su doneseni nazivi na hrvatskome s definicijama i njihove ruske istovrijednice, zanimao nas je odnos tih dvaju jezika prema internacionalizmima i domaćim riječima, odnosno kako su se u njima terminologizirali traduktološki nazivi. Na korpusu od 150 naziva provedena je poredbena analiza kojom ćemo pokazati postoje li među tim dvama jezicima sličnosti i razlike pri stvaranju naziva te daje li se prednost uporabi internacionalizama ili domaćih riječi. Istraživački interes usmjerili smo i na sustavnost uporabe te utvrdili koliko se i u kojim segmentima razlikuje hrvatska i ruska terminološka praksa., In this paper, the author examines the correlation between internationalisms and native terms used in the translation studies terminology of the Croatian and Russian languages. The analysis comprises approximately a hundred and fifty terms, available within the Croatian Linguistic Terminology project (JENA), and compares Croatian terms and their Russian equivalents to determine whether there are similarities and differences in term formation between the two languages and whether the preferred term is an internationalism or a native term. Based on the research results, the author offers conclusions about the extent and segments in which the Croatian and Russian terminological practices differ.

Люди верят в концепт два пола – две культуры. Картина мира создана именно на этом концепте. Повседневная коммуникация, воспитание детей, образование, деловая жизнь – все окрашено в гендерный цвет. В настоящей дипломной работе рассматривается сказанный факт, а главной целью является анализ женской и мужской речи в одном из средств массовой информации – фильме. В фильме Нелюбовь выражается стереотипное речевое поведение женщин и мужчин (женщины используют эмоционально окрашенную лексику, мужчины говорят меньше, чем женщины, и т.д.) и их стереотипные роли в обществе (женщина – мать, мужчина ‒ добытчик). Тем самым, фильм Нелюбовь указывает на яркую гендерную окраску современного общества. Ljudi vjeruju u koncept dva spola – dvije kulture. Pogled na svijet temelji se upravo na tom konceptu. Svakodnevna komunikacija, odgoj djece, obrazovanje, poslovni svijet - sve je obojeno u nijansu spolnih obrazaca. U ovom diplomskom radu obrađuje se navedena činjenica, a glavni je cilj rada analiza ženskog i muškog govora u filmu, kao jednom od medija. U filmu Bez ljubavi do izražaja dolaze stereotipne karakteristike ženskog i muškog govora (žene koriste emotivno obojene riječi, muškarci govore manje od žena, itd.) i stereotipne uloge žena i muškaraca u društvu (žena – majka, muškarac - hranitelj). Sukladno navedenom, film Bez ljubavi ukazuje na jarku nijansu spolnih obrazaca u suvremenom društvu. People believe in the concept of "two genders – two cultures". A view of the world is based on that concept. Day-to-day communications, upbringing of children, education, professional life – everything has a gender profile to it. In this thesis, we'll talk about previously mentioned fact, but its main objective is to analyze woman's and man's language in one of the mass media – in the movie. The movie Loveless reflects stereotypical verbal behavior of women and men (women use emotional-colored vocabulary, man talk less, than women, etc.) and their stereotypical role in society (woman – mother, man ‒ earner). Therefore, the movie Loveless emphasizes the vivid gender profile of our modern society.

Ovaj rad se bavi analizom frazema koji se odnose na čovjeka, a koji se javljaju u svim sferama čovjekova života. Prvi dio rada obrađuje povijest frazeologije, njen nastanak, ali i razvitak. Nadalje, također se i obrađuje frazem te njegova struktura i oblik. Sljedeći dio rada se bavi semantičkom i strukturnom analizom frazema koji se odnose na čovjeka, njegov izgled, osobnost, djelovanje, odnos prema drugim ljudima, ali i odnos prema radu. Frazemi su podijeljeni u određene skupine i podskupine zbog veće preglednosti i detaljnije analize. Svakom hrvatskom frazemu nastojalo se naći ekvivalent ili sinonim na ruskom jeziku, i obrnuto. Analiza je pokazala velike sličnosti i preklapanja između frazema u oba jezika. This paper deals with the analysis of human-related phrases that occur in all spheres of human life. The first part of the paper deals with the history of phraseology, its origin and development. Furthermore, the phrase and its structure and form are also addressed. The next part of the paper deals with the semantic and structural analysis of phrases relating to human being, his appearance, personality, action, relation to other people, but also relation to work. Phrases are divided into specific groups and sub-groups for greater transparency and more detailed analysis. Every Croatian phrase was sought to find a translation equivalent, or a synonym in Russian, and vice versa. The analysis showed great similarities and overlapping between the phrases in both languages.

Afektivni čimbenici, kao što su motivacija, samouvjerenost, strah od jezika, - utječu na proces učenja i podučavanja. Čimbenik koji najviše otežava taj proces, je strah, u kontekstu ovoga rada – strah od stranoga jezika. U prvom dijelu rada obuhvaćena je teorija o fenomenu, tako da je definiran pojam straha od jezika te smješten u kontekst razredne situacije. Također su obrađeni izvori, utjecaj i metode kako se osloboditi ili kako smanjiti strah od stranoga jezika. U drugom dijelu rada opisano je istraživanje provedeno na uzorku od 80 studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu (po 20 učenika sa svake godine preddiplomskoga studija). U istraživanju je korišten instrument FLCAS (“Foreign Language Classroom Anxiety Scale”), skala za mjerenje straha od jezika u razrednoj situaciji (Horwitz et al. 1991), u hrvatskoj varijanti (Mihaljević Djigunović 2002). Cilj istraživanja bio je ispitati razinu straha od ruskoga jezika, razlikuje li se razina straha na različitim godinama studija te ispitati izvore straha od ruskoga kao stranoga jezika. Rezultati su pokazali da je razina straha umjerena, da se razina straha uglavnom smanjuje na višim godinama studija te da su glavni izvori straha strah od komunikacije te strah od negativne društvene ocjene. Također je utvrđeno da određeni individualni čimbenici utječu na smanjenje straha od stranoga jezika. Strah od jezika prisutan je u procesu obrazovanja te ga je potrebno smanjiti raznim postupcima i metodama, kao što su stvaranje ugodne radne atmosfere u razredu te provedba raznih aktivnosti u pokušaju suzbijanja straha od jezika

Il tema di questa tesi è un'analisi contrastiva delle espressioni idiomatiche con le parti del corpo come una componente strutturale in italiano e russo. La tesi analizza le espressioni con la componente somatica, cosiddette espressioni somatiche che si definiscono come le locuzioni che per almeno una componente hanno soltanto una parte del corpo umano. Per quanto, gli organi visibili sono più rappresentati nelle espressioni idiomatiche con le parti del corpo, questa tesi si basa sulle espressioni idiomatiche con le componenti testa, occhi, mano, gamba e cuore come l'unico organo interno. La tesi è divisa in due parti, di cui la prima parte si occupa da uno quadro teorico che comprende la definizione della fraseologia e delle espressioni idiomatiche e le loro caratteristiche. Dopo la parte teorica segue la parte centrale della tesi che si occupa dell'analisi contrastiva. Per l'analisi sono state selezionate 100 espressioni in totale, cioè 51 espressioni idiomatiche con le parti del corpo in russo, a cui sono collegate 49 espressioni somatiche in italiano secondo il significato idiomatico.Il corpus selezionato è stato analizzato in termini di struttura semantica e sintattica, origine, forma e stile. Tema ovog diplomskog rada je kontrastivna analiza ruskih i talijanskih frazema koji kao sastavnicu imaju dijelova tijela. U radu se analiziraju frazemi sa somatskom sastavnicom, takozvani somatski frazemi koji su definirani kao izrazi koji za barem jednu sastavnicu imaju isključivo dio ljudskog tijela. Kako su vidljivi organi zastupljeniji u frazemima s dijelovima tijela, ovaj se radbazira na frazemima koji kao sastavnicu imajuglavu, oči, ruku, nogu i srce – jedini unutarnji organ. Rad je podijeljen u dva dijela, od kojih se prvi dio bavi teorijskim okvirom koji uključuje definiciju frazeologije i frazema te njihove karakteristike. Nakon teorijskog dijela slijedi središnji dio rada koji se bavi kontrastivnom analizom. Za analizu je odabrano 100 frazema, tj. 51 frazem s dijelovima tijela na ruskom jeziku, kojima je pridruženo 49 somatskih frazema na talijanskom jeziku prema frazeološkom značenju. Odabrani korpus analiziran je s aspekta semantičke i sintaktičke strukture, podrijetla, oblika i stila. The subject of this thesis is contrastive analysis of Russian and Italian idiomatic expression that have body part components. The paper analyzes somatic component phrases, the so-called somatic phrases, which are defined as expressions that have at least one component of the human body. The visible organs are more represented in expression with body part components, therefore, this work is based on phrases that have head, eyes, arm, leg and heart as a constituent, heart being the only internal organ featured in the paper. The paper is divided in two parts. The first deals with the theoretical framework that entails the definition of phraseology and idiomatic expression as well as their characteristics. The theoretical part is followed by the central part of the paper that includes contrastive analysis. For the purposes of analysis, 100 phrases were selected, i.e. 51 phrases with body part component in Russian, which were contrasted with 49 somatic phrases in Italian according to their phraseological meaning. The selected corpus was analyzed from the aspect of semantic and syntactic structure, their origin, form and style.

Фразеологизмов, связанных с собакой в русском языке - а также и в славянских языках и языках мира вообще - множество. Те, которые были упомянутыми в этой работе, представляют только их маленькую часть, но всё-таки можно сделать вывод, что они указывают на большую роль собаки в жизни людей. Хотя она является лучшим другом человека именно из-за своих положительных характеристик, существуют и те, на самом деле, человеческие характеристики, которым люди "придают" анималистские черты, чтобы усилить их отрицательность. Поэтому многие - не только русские, а славяне в целом (иногда даже люди вообще) - ими пользуются в описании плохих качеств человека - между прочим, ревности, злости, усталости и тому подобное. Хотя происхождение многих из фразеологизмов, употребляющихся в достижении этой цели, является неизвестным, из-за такого их богатства и широкого употребления можно сказать, что у них наверно есть тот же источник. Это, на самом деле, указывает на важную роль собаки и общества и глубокую связь между собакой и человеком - русским, славянским и другим - с давних пор

Rad na primjeru studije slučaja analizira prednosti i nedostatke besplatnog programa za učenje stranih jezika Duolingo. Studija se izvodila u periodu od pola godine i uključivala je individualno, petnaestominutno učenje ruskoga jezika u Duolingu u trajanju od 136 dana te ispitivanje stečenih znanja u skladu sa silabom kolegija Ruski jezik za akademske potrebe 1 pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autor analizira prednosti i nedostatke učenja stranog jezika putem programa, kombinirajući pritom objektivne (pismeno i usmeno ispitivanje) i subjektivne (intervju i mišljenje korisnika) metode. Donose se zaključci o uspješnosti Duolinga, kao i mogući prednosti i nedostaci ovakvog oblika učenja stranoga jezika.

Tema ovog diplomskog rada je usporedba hrvatskih i ruskih frazema koji kao sastavnicu imaju dijelova tijela. Da bi se usporedba provela, potrebno je prvo analizirati te iste frazeme. U radu se analiziraju frazemi sa somatskom sastavnicom, kao jedan od najbrojnijih korpusa frazeologije oba jezika. Obzirom da su vidljiviji organi zastupljeniji među sastavnicama somatskih frazema, ovaj rad se bazira na frazemima koji kao sastavnicu imaju glavu, oči, ruku, nogu te srce – jedini unutarnji organ među analiziranom građom. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio rada posvećen je frazeologiji i njenoj osnovnoj jedinici – frazemu, te je pažnja usmjerena na teorijski dio, točnije, na definiciju frazeologije, a samim time i frazema, njegovom opisu, podrijetlu te klasifikaciji. Drugi dio rada posvećen je analizi sa semantičkog i sintaktičkog aspekta, točnije, ruskim frazemima određeno je frazeološko značenje, podrijetlo i motiviranost te su im pridruženi njihovi hrvatski ekvivalenti, tj. frazemi koji se podudaraju u semantičkom značenju. Obzirom na slavenske korijene te činjenicu da se hrvatska frazeologija razvila pod utjecajem ruske, velika većina analiziranih frazema se u potpunosti podudaraju te se pojavljuju u strukturi sveze riječi. The aim of this thesis is the comparison of Croatian and Russian idioms with a body part component. In order to compare, firstly, it is necessary to analyze the idioms. The thesis analyzes idioms with a somatic component as one of the most numerous corpuses in the phraseology of both languages. Since the more visible organs are more represented among somatic phrases, this paper analyzes idioms with a component such as head, eyes, arms, legs, and heart - the only internal organ among the analyzed material. The work is divided into two parts. The first part of the paper explains the term phraseology as well as its basic unit - idioms, and provides a theoretical framework, more precisely, the definition of phraseology, and thus the idiom, its description, origin and classification. The second part of the paper deals with the analysis of the semantic and syntactic aspects, more precisely, the Russian idioms are predetermined by phraseological meaning, origin and motivation. In addition, their respective Croatian equivalents, i.e. the phonemes that coincide in semantic meaning, are presented in the thesis. Given the Slavic roots and the fact that Croatian phraseology developed under the influence of Russian, the vast majority of the phrases fully correspond and appear as word conjunctions.

U radu će se definirati pravopisna i gramatička problematika zastupljena u mobilnoj komunikaciji, s naglaskom na SMS komunikaciju.

Internet je u 21. stoljeću postao glavna komunikacijska sredina kojom se koriste milijarde ljudi, što je dovelo do nastanka žargona, vezanog za specifične pojmove i pojave s kojima se susreću internetski korisnici. U ovom se radu govori o nastanku žargonizama, specifičnih za Internet i računalnu komunikaciju, opisujući 50 žargonizama kroz četiri kategorije njihova nastanka (kalkiranje, metaforizacija, frazeologizacija i asocijativnost) te dva žargonizma van navedenih kategorija. Zaključuje se kako je, zbog brzine nastanka novih pojmova, kao i promjena u njihovu značenju, nužno učestalo praćenje, kroz akademske radove, rasta i razvoja internetske komunikacije.

Основная цель этой работы была объяснить, что такое ложные друзья переводчика, откуда произошло их название, где они появляются, рассмотреть разные теоретические аспекты, провести анализ нескольких пар лексем полных и неполных ложных друзей хорватского и русского языков и показать на примерах, с какими трудностями сталкиваются переводчики с русского языка на хорватский и с хорватского на русский язык. Ложные друзья переводчика (термин введён Кёсслером и Дероккиньи 1928 г.) – это лингвистическое явление – межъязыковые омонимы и паронимы. Это пара слов в двух (или больше) языках, являющиеся похожими по написанию и/или произношению, часто с общим происхождением, но отличающиеся по значению. Ложные друзья появляются не только в родственных языках, а и в языках, которые принадлежат разным группам и/или семьям. Они всегда представляют собой большую проблему при переводе. На примере трёх предложений, в которых неправильно переведен ложный друг с хорватского на русский язык, показано, какую «опасность» представляют собой ложные друзья переводчика. 32 В данной работе анализированы пары лексем полных и неполных друзей, относящихся к существительным, обозначающим лицо по крайней мере в одном из языков, и они разделяются на восемь групп, внутри которых появляются разные комбинации. Сделан анализ лексем с целью показать, в чём они похожие, а в чём различаются и даны примеры их употребления.

Zgodovinski pregled povezav med angleškim in ruskim jezikom Magistrsko delo obravnava povezave med angleškim in ruskim jezikom skozi zgodovino. Vse od prvih stikov v 16. stoletju pa do današnjega dne jezika prevzemata jezikovne značilnosti drug od drugega. Primarni vprašanji magistrskega dela sta, kdaj sta jezika stopila v stik in kako so jezikovne prvine enega vstopale v drug jezik. V prvi polovici magistrsko delo odgovarja na prvo vprašanje, in sicer z analizo nekaj knjig splošne zgodovine pridemo do zaključka, da prvi neposredni stiki segajo v 16. stoletje. Po kratki analizi zgodovin obeh jezikov, se delo osredotoča na 18. in 19. stoletje, ko povezovanje med jezikoma doseže vrhunec. V nadaljevanju delo izpostavi konkretne besede, ki so bile prevzete iz angleškega v ruski jezik in obratno. Po analizi slovarja ruskega jezika iz 18. stoletja Sorokina in historičnega slovarja angleškega jezika Littla, spoznamo, da je angleški jezik imel večji vpliv in je ruski jezik tako prevzel več angleških besed kot angleški jezik ruskih besed. Prevzemanje je bilo posledica predvsem trgovskih stikov med angleško in rusko državo ter ruska želja po napredovanju v pomorskem svetu, želja po evropeizaciji Rusije in kulturnem prestižu. V zadnjih poglavjih naloge so izpostavljena nekatera literarna dela s primeri besed, ki so bile prevzete iz angleškega v ruski jezik in obratno ter nekaj sodobnih primerov angleških besed v ruskem jeziku. Historical overview of connections between the English and Russian languages The master’s thesis deals with connections between the English and Russian language throughout history. The languages have been intertwining and borrowing linguistic items from each other since the 16th century onwards. The basic questions of the thesis are: when did the languages come into contact for the first time and how did the linguistic items of one language integrate into the other language. The first half of the thesis answers the first question. By analysing books on general history, it is concluded that the first direct contacts date back to the 16th century. After brief histories of both languages, the thesis focuses on the 18th and 19th centuries when the connections between the languages reached their peak. The following parts of the thesis expose the actual English words that were integrated into the Russian language and vice versa. After analysing Sorokin’s dictionary on the Russian language of the 18th century and Little’s historical dictionary on English, we realize that the English language had more impact than Russian. The number of English words in Russian is significantly higher than the number of Russian words in English. The borrowing of the words was the result of trading connections between Britain and Russia, and of the Russian wish to become powerful on the sea, put Russia on the European map and enjoy cultural prestige. There are some literary examples presented in the following chapter where we can see the actual usage of some words. The last chapter includes some contemporary examples of English words integrated into the Russian language.

U ovom završnom radu istražuje se adaptacija bezvučnog glotalnog frikativa [h] u stranim riječima i posuđenicama u ruskom jeziku. Bezvučni glotalni frikativ [h], među jezicima svijeta čest je glas, ali u ruskom jeziku nije prisutan. Stoga pri posuđivanju stranih riječi koje imaju glas [h] u ruski jezik, [h] prolazi kroz određenu promjenu, tj. prilagođava se glasovnom sustavu ruskog jezika. Bezvučnom glotalnom frikativu [h] najbliži rusk glas je bezvučni velarni frikativ [x], pa bi bilo očekivano da će se [h] u ruskom jeziku prilagoditi tako što će prijeći u [x]. Tako i jest bilo onda kad bi se [h] u ruskom jeziku prilagođavalo na fonetskoj osnovi. Budući da su bile posuđivane usmenim prijenosom, u najstarijim posuđenicama u ruskom jeziku [h] je na fonetskoj osnovi prelazilo u [x]. Međutim, od drugog dijela 16. st. pa sve do sredine 20. st. u ruskom jeziku prevladavao je sustav prema kojemu se strano [h] nije prilagođavalo tako što bi prešlo u rusko [x], nego bi umjesto toga prelazilo u glas kojim bi se izgovaralo slovo ⟨г⟩. To je bio ili zvučni velarni okluziv [g] ili zvučni velarni frikativ [ɣ]. Takav sustav prvo se razvio kod govora jugozapadne Rusi (uglavnom na području današnje Ukrajine), gdje se na mjestu praslavenskog *g izgovarao zvučni glotalni frikativ [ɦ]. U tim govorima, glas [ɦ] bio je najbliži glas stranome [h], pa se onda pri posuđivanju [h] prilagođavalo prelaskom u [ɦ]. Kako se strano [h] uglavnom pisalo latiničnim ⟨h⟩, a glas [ɦ] u danim govorima ćiriličnim ⟨г⟩, kod tih govora razvila se konvencija prijepisa latiničnog ⟨h⟩ ćiriličnim ⟨г⟩. Jačanjem veza Moskovske Rusije sa Jugozapadom u 16. st. (posebno nakon pripojenja dijelova Jugozapada u Moskovsku Rusiju), sustav prijepisa latiničnog ⟨h⟩ ćiriličnim ⟨г⟩ prešao je i u ruski jezik, iako ruski izgovor ⟨г⟩ nije bio glas najbliži stranome ⟨h⟩. Navedeni sustav ustalio se u ruskom jeziku jer je u to doba većina stranih riječi sa zapada u ruski jezik bila primana posredstvom Jugozapada, pa ako je u nekoj riječi bilo latinično ⟨h⟩, ono je bilo prepisano ćiriličnim ⟨г⟩, i riječ je u takvom obliku bila primljena u ruski jezik. Prihvaćanju takvog sustava prijepisa ⟨h⟩ u ruskom jeziku doprinjelo je i to što je u to doba u ruskom jeziku još uvijek bio dosta raširen izgovor ⟨г⟩ kao [ɣ], koji, iako nije bio najsličniji ruski glas stranome [h], ipak mu je, kao frikativ, bio dosta sličan. Nakon nekog vremena glavnim izgovorom ⟨г⟩ u ruskom jeziku postalo je [g], ali i dalje se prema ustaljenoj konvenciji strano latinično ⟨h⟩ prepisivalo ruskim ćiriličnim ⟨г⟩, a time se i strani glas [h] prilagođavao kao ruski fonem /g/. Za vrijeme prevladavanja konvencionalnog prilagođavanja [h], u nekim rijetkim slučajevima, strano [h] se prilagođavalo i prema fonetskom principu kao rusko /x/. Sredinom 20. st. s obzirom na sve veću važnost fonetske bliskosti u prilagođavanju stranih riječi, strano /h/ se opet počelo prilagođavati kao najbliži mu ruski fonem 36 /x/, a latinično ⟨h⟩ koje označava /h/ počelo se prepisivati ćiriličnim ⟨x⟩. Takav sustav djeluje u današnjem ruskom jeziku, te se u mnogim, posebno novijim, stranim riječima /h/ prilagođava kao /x/, ali prisutan je i velik broj riječi, uglavnom ranije posuđenih, u kojima je /h/ prilagođeno kao /g/.

Sukladno temi diplomskog rada Biblijski frazemi sa zoonimskom sastavnicom u ruskom, portugalskom i hrvatskom jeziku, u uvodnom smo dijelu predstavili Bibliju kao najstariju knjigu čovječanstva. S obzirom na to da je Biblija prisutna u većini naroda, jezika i kultura, osim najstarije, predstavlja i najprevođeniju knjigu na svijetu. Spomenuli smo prijevode Biblije na grčki i latinski jezik jer su to jezici na koje je Biblija prvi put prevedena i predstavljaju temelj budućih prijevoda na druge jezike. Ukratko smo opisali prijevode na hrvatski, ruski i portugalski jezik, a dotaknuli smo se i utjecaja Biblije na njihovu kulturu i književnost. Prema tekstu B. Dude Opći uvod, uvodi i napomene uz pojedine knjige, pružili smo kratak pregled svih biblijskih knjiga i opisali njihov sadržaj i stil pisanja. U poglavljima kojа slijede bavili smo se razvojem frazeologije kao lingvističke discipline i frazema kao predmeta njezina proučavanja. Temelj frazeologije kao znanosti postavili su ruski lingvisti, a pod njihovim se utjecajem kasnije razvila hrvatska i portugalska frazeologija. Naveli smo najvažnije frazeološke škole te najbitnije ruske, hrvatske i portugalske frazeologe. U nastavku smo definirali frazeme i naveli klasifikacije frazema prema obliku (strukturna podjela) i porijeklu. Svaki je frazem potkrijepljen odgovarajućim primjerom. U radu smo pobliže opisali frazeme koje svoje podrijetlo „duguju“ Bibliji i koje nalazimo u raznim biblijskim tekstovima i prispodobama, tj. biblizme. Prema Opašić, pod pojmom biblizma podrazumijevamo „lekseme biblijskog podrijetla te složene jezične jedinice s najmanje jednom desemantiziranom sastavnicom (frazemi, uzrečice, poslovice, izreke i sl.), izrazom i 65 sadržajem potvrđene u Bibliji i/ili izravno ili neizravno povezane s Biblijom“ (Opašić 2013: 65). U središnjem se dijelu nalazi semantička analiza hrvatskih, ruskih i portugalskih biblizama sa zoonimskom sastavnicom. Obrađeno je 98 biblizama od kojih su 32 zabilježena u hrvatskom, 36 u ruskom i 30 u portugalskom jeziku. Za sastavljanje korpusa koristili su se različiti frazeološki rječnici triju jezika. Prije navođenja frazema, sukladno Rječniku simbola, navedena je simbolika životinje koja čini zoonimsku sastavnicu biblizma. Uz analizirane frazeme u sva se tri jezika navode primjeri upotrebe u kontekstu. Nakon semantičke provedena je i strukturna analiza frazeološkog korpusa.

Th is is a study of Russian evaluative nominalizing suffixes with the ability to produce a change in syntactic category and categoryfeatures of the base, such as animacy, declension class, and gender. Th e majority of these suffixes consistently form animate evaluative derivations of declension class II (–a–declension). However, when it comes to grammatical gender, there appears to be no consistency in gender of evaluative derivations. Th us, non–kinship bases are subject to change in gender and consistently produce evaluative derivations of common gender (masculine or feminine). Kinship bases, in comparison, do not change their gender at all. I propose an analysis of this phenomenon within the framework of Distributed Morphology. Th is work will be of interest to theoretical linguists, language typologists, Russian linguists and educators, as well as anybody interested in grammatical gender., Ovaj rad donosi istraživanje ruskih evaluacijskih nominalizirajućih sufikasa koji dovode do promjene sintaktičke kategorije i kategorijskih obilježja osnove poput živosti, sklonidbene vrste i roda. Većina tih sufikasa sustavno tvori evaluacijske izvedenice druge sklonidbene vrste (a-sklonidba) s obilježjem živosti. No kada se radi o gramatičkome rodu, čini se da nema dosljednosti u rodu evaluacijskih izvedenica pa kod osnova imenica koje označavaju rodbinske odnose dolazi do promjene u rodu te sustavno nastaju evaluacijske izvedenice zajedničkoga roda (muškoga ili ženskoga). Kod osnova koje označavaju rodbinski odnos pak ne dolazi do promjene roda. U radu se analizira ta pojava unutar teorijskoga okvira distribuirane morfologije pa će rad biti zanimljiv teorijskim lingvistima, jezičnim tipolozima, ruskim lingvistima i edukatorima te svakomu koga zanima gramatički rod.

U hrvatskoj frazeologiji sve donedavno nije postojalo sustavno istraživanje rodnih elemenata frazema te je pitanje roda ostalo gotovo u potpunosti izvan znanstvenoga interesa hrvatskih frazeologa. Kako bi se popunila na taj način nastala praznina u lingvističkome propitivanju roda, provedeno je opsežno istraživanje rodno obilježenih frazema ukratko opisano u ovome članku. Istraživanje je obuhvatilo rodno obilježene frazeme hrvatskoga jezika u usporedbi s ruskim frazemima kao pokušaj da se prikaže na koji se način rodni stereotipi očituju na frazeološkoj razini hrvatskoga i ruskoga jezika te kako se u analiziranim jezicima frazeološkim sredstvima oblikuju koncepti MUŠKOSTI i ŽENSKOSTI. Rezultati istraživanja pokazali su kako se općenito konceptualizira rod kao društveno–kulturološka kategorija i stvara slika muškarca i žene utemeljena na ustaljenim predodžbama i stereotipima svojstvenima frazeologiji dvaju srodnih jezika i kultura koje ih upotrebljavaju. Provedeno istraživanje dokazalo je pretpostavku o dominantnoj sličnosti konceptualizacije žene i muškarca u hrvatskoj i ruskoj androcentrično orijentiranoj kulturi odraženoj u frazeologiji te neznatnim razlikama uvjetovanima specifičnim nacionalno–kulturnim stereotipima i ustaljenim predodžbama o rodnim ulogama predstavnika dvaju spolova., In Croatian phraseology, until recently, there has not been a systematic research of gender elements in idioms. Gender has remained almost entirely outside the scope of research interest of Croatian phraseologists. In order to fill this gap in the linguistic study of gender, extensive research was conducted into gender-marked idioms, which is presented in this paper. The research included gender-marked idioms of the Croatian language in comparison with Russian idioms as an attempt to show how gender stereotypes appear on the phraseological level in Croatian and Russian and how the concepts of MASCULINITY and FEMININITY are formed in the two languages by using phraseological mechanisms. The results of the research have shown how gender is generally conceptualized as a socio-cultural category and how the concepts of ‘man’ and ‘woman’ are created on established images and stereotypes inherent in the phraseology of these two related languages and cultures that use them. Furthermore, the research has confirmed the assumption of the dominant similarity between the conceptualization of ‘woman’ and ‘man’ in the Croatian and Russian androcentric oriented culture as reflected in phraseology and has shown insignificant differences, conditioned by specific national and cultural stereotypes and the established notions of the gender roles among individuals of both sexes.

U radu se obrađuju hrvatski i ruski prijedlozi tvoreni od dvaju prijedloga od kojih je na prvome mjestu iz- / из-. U hrvatskome su to iskraj, ispod, ispred, isred, iza, između, iznad, iznutra, izvan, izviše. Popis takvih prijedloga koji se obično navode u ruskim gramatikama i rječnicima proširen je u monografiji Vsevolodove, Kukuškine i Polikarpova posvećenoj prijedlozima te se uz из-за i из-под obrađuju još i извне, извнутри, иззади, из-меж, из-между, из-над, изнутри, из-перед, из-промеж, из-промежду, из среди. Riječ je o novijim tendencijama u jeziku, što pokazuju i primjeri iz korpusa, te među njima postoje razlike u načinu zapisa, ali i u gramatičkim obilježjima. Prijedlozi s toga popisa pravopisno su, tvorbeno i gramatički uspoređeni s hrvatskim prijedlozima., The papaer deals with Croatian and Russian prepositions consisting of two prepositions, with iz- / из- at the beginning of the word. In Croatian, these are iskraj, ispod, ispred, isred, iza, između, iznad, iznutra, izvan, izviše. The list of such prepositions taken from Russian grammars and dictionaries (из-за and из-под) is expanded in the book of Vsevolodova, Kukushkina and Polikarpov, which is devoted to prepositions and includes also извне, извнутри, иззади, из-меж, из-между, из-над, изнутри, из-перед, из-промеж, из-промежду, из среди. This type of prepositions has not been described previously. They differ in writing, but also in grammatical features. Prepositions from that list are compared with Croatian prepositions in orthography, word-formation and grammatical features.

U radu se, nakon opsežne teorijske podloge, obrađuju hrvatsko-talijanski i rusko-talijanski jezični i kulturni dodiri. Teorijska podloga obuhvaća razradu najvažnijih pojmova jezične i leksičke kontaktologije poput jezika u kontaktu; jezika davatelja, primatelja i posrednika; posrednog i neposrednog posuđivanja; dvojezičnosti; posuđenica; semantičke adaptacije; leksičkog kontaktema te ostalih povezanih pojmova i pripadajućih teorija. U užem su smislu predmet rada leksički talijanizmi u hrvatskome i ruskome jeziku te stupanj njihove semantičke usvojenosti prema razrađenoj teoriji transsemantizacije. Talijanizmi su u dvama jezicima prikupljeni pomoću istraživanja na temelju leksikografskih izvora, dvaju velikih i najrecentnijih rječnika stranih riječi hrvatskoga i ruskoga jezika. Nakon toga se prikupljeni korpus nastojao podijeliti prema semantičkim skupinama kako bi prikazao utjecaje različitih kulturnih, povijesnih i zemljopisnih uvjeta kontakata dvaju srodnih slavenskih jezika s talijanskim. U semantičkoj su analizi neki od zajedničkih talijanizama uspoređivani s odgovarajućim modelima u jednojezičnom talijanskom rječniku. Rad se posvećuje proučavanju prilagodbe posuđenica na leksičkosemantičkoj razini, uzimajući u obzir leksik kao jezičnu razinu koja je najotvorenija prema vanjskim čimbenicima koji utječu na život određene jezične zajednice. Работа, основываясь на обширной теории, посвящена хорватско-итальянским и русско-итальянским языковым и культурным контактам. Теоретическая часть включает в себя разработку наиболее важных терминов лингвистической и лексической контактологии, как напр. языки в контакте; язык-источник, язык-реципиент, язык-посредник; прямое и опосредованное заимствование; билингвизм; заимствованные слова; семантическая адаптация; лексическая контактема и другие связаные с ними понятия и принадлежащие им теоретические направления. В более узком смысле, предметом работы являются лексические заимствования из итальянского языка в русском и хорватском языках и степени их семантической адаптации на основе теории транссемантизации. Корпусы итальянизмов были собраны с помощью двух лексикографических источников, двух самых больших и современных словарей хорватского и русского языков. После этого собранный корпус пытался разделиться на семантические группы, чтобы показать влияния различных культурных, исторических и географических условий контактов двух славянских языков с итальянским. В семантическом анализе некоторые из общих итальянизмов в изучаемых языках сравнивались с соответствующими моделями в одноязычном итальянском словаре. В работе изучены языковые контакты на лексикосемантическом уровне, принимая во внимание лексику как лингвистический уровень, являющийся наиболее открытым для внешних факторов, которые влияют на жизнь определенного языкового сообщества.

Anglicisms came to the Russian language via language contact with the English language that became more frequent in the past few decades as a result of major socio-political changes in the Russian Federation. A great number of Anglicisms were imported in the most flexible layer of the Russian language, the Russian colloquial speech. Colloquial speech is not regulated by the strict rules so it serves as a convenient base for various types of borrowings. As the influx of Anglicisms rises, it influences the overall language situation. Part of the Russian society finds it undesireable and thus advocates the practice called linguistic purism. Purists are trying to stop the process of borrowing, considering the already existing Russian vocabulary sufficient. The situation in Russian society is specific, since the Russian purists are often motivated by many extralinguistic factors, as well. It is, however, not a sustainable practice, since language contact and word borrowing can not be stopped, and that is why it is important to deal with this topic and find the other solution to the linguistic problems that are inevitable byproduct of high influx of foreign words into one's language. Anglicizmi su ušli u ruski jezik putem jezičnog dodira s engleskim jezikom, koji je postao sve učestaliji u posljednjih par desetljeća nakon velikih socio-političkih promjena kroz koje je Ruska Federacija prošla. Veliki broz anglicizama ulazi u najfleksibilniji sloj ruskoga jezika – ruski kolokvijalni govor. Kolokvijalni govor nije reguliran strogim pravilima i kao takav služi kao plodno tlo za razne vrste posuđenica. Rastom broja posuđenih anglicizama mijenja se sveopća situacija jezika. Dio ruskoga društva smatra takve promjene nepoželjnima i iz toga razloga se okreće lingvističkom pokretu zvanom jezični purizam. Puristi nastoje zaustaviti proces posuđivanja stranih riječi, smatrajući da je već postojeći vokabular dostatan za ispunjavanje svih jezičnih potreba. Situacija u ruskome društvu je na određeni način specifična, budući da uz jezične faktore mnoge ruske puriste motiviraju i razni izvanjezični faktori. Jezični purizam, međutim, nije održivo rješenje s obzirom na to da jezični dodiri i jezično posuđivanje ne mogu biti zaustavljeni. Upravo je iz toga razloga vrlo važno baviti se ovim temama i pokušati pronaći drukčija rješenja za jezične probleme koji neminovno nastaju prilikom visokog priljeva stranih riječi u materinji jezik.

The following paper focuses on the use of back translations in the linguistic course of the Russian language. I suggest that by reading, analyzing and discussing back translations, students can improve their knowledge of Russian, learn about the functions of the language and understand how social relations of power are exercised and negotiated in and through discourses. The chapter outlines the method that was introduced in the second part of the 30-hour course, once the students were familiar with the Cyrillic alphabet and could read short sentences. English translations from Russian literary texts were chosen for the practical step of the activity. The students were asked to focus only on culturally-specific items and to translate them back to Russian. The activity’s aim was to raise the students’ interest and to inspire them to use their imagination. In the second step of the activity, the students shared their solutions and ideas with the teacher., Članak tematizira korištenje povratnog prijevoda na primjeru tečaja ruskog jezika. Radi se o čitanju i analiziranju povratnih prijevoda te o sustavnom promišljanju o prijevodu kao interkulturalnom činu, čime studenti mogu poboljšati svoje znanje ruskog jezika kao stranog jezika, upoznati se s različitim funkcijama jezika i pomoću diskurzne analize predočiti realizaciju odnosa društvene moći. Članak opisuje postupak i metodu koja je korištena u završnom dijelu 30-satnog tečaja ruskog jezika. Studenti su več usvojili osnovna znanja ćiriličnog pisma i u stanju su pročitati i razumijeti nekoliko kraćih rečenica. U empirijskom dijelu istraživanja korišteni su engleski prijevodi ruskih književnih djela. Studenti su se fokusirali na pojedine kulturno-specifične izraze i pokušali ih prevesti na ruski jezik koji je izvorni jezik književnog teksta. Cilj navedenog projekta usmjeren je na senzibliziranje studenata za prevođenje literarnog teksta i potaknuti učesnike tečaja ruskog jezika, da prilikom prevođenja književnih djela koriste svoju maštu. Polaznici tečaja ruskog jezika svoja su prijevodna rješenja analizirali u grupi i sa voditeljem tečaja.

Tema ovoga rada je percepcija napitaka čaj (чай) i kava (кофе) u ruskim poslovicama. Čaj i kava se u Rusiji pojavljuju u XVII. stoljeću i konzumiraju se uglavnom u aristokratskim i buržujskim krugovima. U prvom su dijelu rada uz etimologiju navedeni podaci o pojavi i načinu konzumiranja čaja i kave u Rusiji te značenju navedenih napitaka za rusku kulturu. U drugom dijelu rada provedena je semantička analiza poslovica s jednim napitkom u svom sastavu kao i poslovica s više napitaka u svom sastavu. Osnovni izvor iz kojega je sastavljen korpus poslovica s elementima čaj i kava je najveći dosad izdani rječnik ruskih poslovica Большой словарь русских пословиц autora Мокиенко, В. А., Никитина, Т. Ю., Николаева, Е. П. koji sadrži oko 70 000 jedinica. Neke primjere paremija pronašli smo u citiranim člancima.

Tema ovoga rada je percepcija napitaka čaj (чай) i kava (кофе) u ruskim poslovicama. Čaj i kava se u Rusiji pojavljuju u XVII. stoljeću i konzumiraju se uglavnom u aristokratskim i buržujskim krugovima. U prvom su dijelu rada uz etimologiju navedeni podaci o pojavi i načinu konzumiranja čaja i kave u Rusiji te značenju navedenih napitaka za rusku kulturu. U drugom dijelu rada provedena je semantička analiza poslovica s jednim napitkom u svom sastavu kao i poslovica s više napitaka u svom sastavu. Osnovni izvor iz kojega je sastavljen korpus poslovica s elementima čaj i kava je najveći dosad izdani rječnik ruskih poslovica Большой словарь русских пословиц autora Мокиенко, В. А., Никитина, Т. Ю., Николаева, Е. П. koji sadrži oko 70 000 jedinica. Neke primjere paremija pronašli smo u citiranim člancima.

U radu se, nakon opsežne teorijske podloge, obrađuju hrvatsko-talijanski i rusko-talijanski jezični i kulturni dodiri. Teorijska podloga obuhvaća razradu najvažnijih pojmova jezične i leksičke kontaktologije poput jezika u kontaktu ; jezika davatelja, primatelja i posrednika ; posrednog i neposrednog posuđivanja ; dvojezičnosti ; posuđenica ; semantičke adaptacije ; leksičkog kontaktema te ostalih povezanih pojmova i pripadajućih teorija. U užem su smislu predmet rada leksički talijanizmi u hrvatskome i ruskome jeziku te stupanj njihove semantičke usvojenosti prema razrađenoj teoriji transsemantizacije. Talijanizmi su u dvama jezicima prikupljeni pomoću istraživanja na temelju leksikografskih izvora, dvaju velikih i najrecentnijih rječnika stranih riječi hrvatskoga i ruskoga jezika. Nakon toga se prikupljeni korpus nastojao podijeliti prema semantičkim skupinama kako bi prikazao utjecaje različitih kulturnih, povijesnih i zemljopisnih uvjeta kontakata dvaju srodnih slavenskih jezika s talijanskim. U semantičkoj su analizi neki od zajedničkih talijanizama uspoređivani s odgovarajućim modelima u jednojezičnom talijanskom rječniku. Rad se posvećuje proučavanju prilagodbe posuđenica na leksičkosemantičkoj razini, uzimajući u obzir leksik kao jezičnu razinu koja je najotvorenija prema vanjskim čimbenicima koji utječu na život određene jezične zajednice.

Ovim se istraživanjem na primeru osnovnih predikata (glagola) percepcije ruskog i srpskog jezika odgovara na pitanja vezana za sistemske odnose u oblasti leksike, klasifikaciju jezičkih jedinica, definisanje leksema, međusobnu zavisnost značenja leksema i njihovih morfoloških i sintaksičkih obeležja. Osnovni predikati (glagoli) percepcije ruskog i srpskog jezika pozicioniraju se unutar semantičkih paradigmi, zasnovanih na interakciji diferencijalnih i zajedničkih komponenata značenja svojih članova. Članovi paradigmi izdvajaju se na osnovu kriterijuma određenih u skladu s principima organizacije centra i periferije leksičkog sistema. Pozicioniranje izdvojenih predstavnika vizuelne, auditivne, olfaktorne, gustativne i taktilne percepcije, kao i njihovih vidskih korelata, rezultira utvrđivanjem strukture paradigmi i smerova semantičke derivacije u njima. This dissertation focuses on systemic relationships among the basic predicates (verbs) of perception in Russian and Serbian. It investigates issues related to the lexicon, the classification of linguistic units, the relationships between the meanings of lexemes and their morphological and syntactic features, as well as the definition of the main members of the analysed lexico-semantic group. The basic predicates of perception in Russian and Serbian are positioned within the semantic paradigms, based on the interaction of differential and general components of meaning of their members. The members of the paradigms are selected based on criteria established in accordance with the principle of the organization of lexical systems into core and periphery. The positioning of the selected representatives of visual, auditory, olfactory, gustative and tactile perception, as well as their aspectual correlates, results in determining the structure of the paradigms and the directions of semantic derivation in them.

Дати рад има задатак да представи, опише и одреди статус лексички крњих глагола у руском и српском језику. Реч је о глаголима који нису способни самостално да функционишу, због чега су упућени на самосталне речи, са којима у споју остварују своју улогу и постају способни да изразе граматичко значење самосталних речи, као и читаве конструкције чији су саставни део. Глаголи овога типа биће класификовани у три основне групе: 1) копулативни глаголи; 2) модални и фазни глаголи и 3) формално пунозначни глаголи, њихова анализа спроводиће се како у оквиру наведених група, тако и у целини, а основу датог проучавања представљаће контрастивна анализа и одређивање статуса датих глагола у савременом руском и српском језику. Иако су више пута били предмет истраживања, непунозначни глаголи нису добили једну целовиту анализу, нису адекватно груписани и побројани, није урађена типолошка класификација ове групе глагола у оба поређена језика. Насупрот детаљно истраженој групи пунозначних (самосталних) глагола, група лексички непунозначних глагола заслужује исцрпнију анализу, јаснију научну дефиницију, изучавање њихове семантике, карактера, као и специфичности односа које означавају, односно положаја који заузимају у општем систему језичких јединица. Dati rad ima zadatak da predstavi, opiše i odredi status leksički krnjih glagola u ruskom i srpskom jeziku. Reč je o glagolima koji nisu sposobni samostalno da funkcionišu, zbog čega su upućeni na samostalne reči, sa kojima u spoju ostvaruju svoju ulogu i postaju sposobni da izraze gramatičko značenje samostalnih reči, kao i čitave konstrukcije čiji su sastavni deo. Glagoli ovoga tipa biće klasifikovani u tri osnovne grupe: 1) kopulativni glagoli; 2) modalni i fazni glagoli i 3) formalno punoznačni glagoli, njihova analiza sprovodiće se kako u okviru navedenih grupa, tako i u celini, a osnovu datog proučavanja predstavljaće kontrastivna analiza i određivanje statusa datih glagola u savremenom ruskom i srpskom jeziku. Iako su više puta bili predmet istraživanja, nepunoznačni glagoli nisu dobili jednu celovitu analizu, nisu adekvatno grupisani i pobrojani, nije urađena tipološka klasifikacija ove grupe glagola u oba poređena jezika. Nasuprot detaljno istraženoj grupi punoznačnih (samostalnih) glagola, grupa leksički nepunoznačnih glagola zaslužuje iscrpniju analizu, jasniju naučnu definiciju, izučavanje njihove semantike, karaktera, kao i specifičnosti odnosa koje označavaju, odnosno položaja koji zauzimaju u opštem sistemu jezičkih jedinica. The aim of this dissertation is to analyze and determine the status of lexically incomplete verbs in Russian and Serbian. Lexically incomplete verbs are those that cannot function independently, which is why they are directed towards independent words. It is by means of this relationship they are able to perform their function and express grammatical meaning of independent words, as well as of the entire phrase they are a part of. These verbs will be classified in three primary groups: 1) copulative verbs; 2) modal and phase verbs; 3) verbs with formally full meaning, their analysis will be performed both within the framework of the aforementioned groups and by treating them as a whole, whereas the basis for the study will be set by a contrastive analysis and the determination of the status of the verbs in modern Russian and Serbian. Even though they have so far been an object of numerous studies, verbs without full meaning have yet not been given a thorough analysis, nor have they been adequately grouped, inventoried and typologically classified in either of the two contrasted languages. If compared to the group of independent verbs with full meaning that were examined in great detail, the group of verbs without full lexical meaning deserves a more comprehensive analysis, a clearer scientific definition, an analysis of their semantics, character, as well as the specific relations they signify and the position they occupy in the general system of linguistic units.

U radu se uspoređuju glagolski oblici za izražavanje prošlosti u hrvatskome i ruskome jeziku. Obrađuju se ruska i hrvatska prošla vremena s morfemima za izražavanje gramatičke kategorije vremena, načini i glagolski oblici / vrste riječi (glagolski prilozi, glagolski pridjevi) koji mogu izražavati vrijeme. Analiza je provedena na hrvatskim i ruskim književnim djelima i njihovim prijevodima.