Search

Analize koje se prezentiraju u ovom priopćenju temelje se na kvantitativnim i kvalitativnim podacima prikupljenim i obrađenim u okviru projekta „Relacijski rodni identiteti u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive“ (GENMOD, HRZZ-IP-2016-6-6010) (2017.-2021.) U izlaganju se prezentira nekoliko primjera u kojima kvalitativna analiza spaja (kvantitativno dobivene) tipove s teorijom i doprinosi objašnjenju nelinearnosti modernizacijskog procesa koji se odvija u posttranzicijskoj Hrvatskoj. Teorijski okvir analize čine novije teorije modernizacije (Beck, Giddens, Bauman, Touraine, Eisenstadt, Inglehart-Welzel, Chang), koje kritički elaboriraju ranije pretpostavljanu linearnost i evolucijski karakter modernizacijskog procesa, a čije su postavke primjenjive i na postsocijalistički transformirana društva poput hrvatskog. Polazište rasprave su stavovi o rodnoj ravnopravnosti, koji se smatraju važnim pokazateljem opće moderniziranosti i demokratiziranosti nekog društva. U kontekstu rasprava o nelinearnosti i kontradiktornosti modernizacijskog procesa, važno je pokušati odgovoriti na sljedeća pitanja: (1) kako zahvatiti modernizacijske promjene u trenutku dok se odvijaju, te (2) kako na temelju standardiziranih pitanja zahvatiti specifičnosti pojedinog istraživanog društva? U ovom se priopćenju pokušava odgovoriti na navedena pitanja mješovito-metodskim pristupom. Stavovi o rodnoj ravnopravnosti, prikupljeni anketom na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=1200), podvrgnuti su faktorskoj i klasterskoj analizi (na poduzorcima muškaraca i žena). Analiza je provedena na skali patrijarhata, tradicionalizma, radne egalitarnosti, obrazovne i profesionalne emancipacije, te na stavovima o neovisnosti žena. Dobivena su tri tipa muškaraca i žena: neodlučni, egalitarni i podvojeni. U skladu sa sekvencijalnim nacrtom istraživanja, proveden je zatim njegov kvalitativni dio, unutar kojega su podaci prikupljani kroz 92 polustrukturirana intervjua s mikroetnografskom dimenzijom (s muškarcima, ženama i parovima u svim hrvatskim regijama). Dio sugovornika/ca sudjelovao je u anketnom ispitivanju provedenom u prethodnoj fazi istraživanja, a oni/e koji/e to nisu učinili nakon intervjuiranja su ispunjavali skraćeni upitnik koji je uključivao stavove o rodnoj ravnopravnosti. Na ovaj način prikupljeni kvantitativni i kvalitativni podaci poslužili su kao kontekst jedni drugima, odnosno omogućili su da eksplanatorni karakter drugog dijela istraživanja u sekvencijalnom nacrtu postane transformacijski: u krajnjem ishodu, rezultati obrada kvantitativnih podataka vide se u svjetlu relevantnih kvalitativnih podataka i obratno. Takav relacijski (a ne supstancijalistički) pristup redukciji kompleksnosti kakvu predstavljaju tipovi omogućio je zahvaćanje specifičnosti aktualnog „modusa modernosti“ (Touraine) hrvatskog društva, u smislu da cjelinu u koju su analizirani stavovi ugrađeni (embedded) dovode u vezu s pojedinačnim narativima i djelovanjima. Na taj način moguće je bolje razumjeti „kontradiktornost“, odnosno neočekivanu „regresivnost“ ili pak „emancipiranost“ pojedinih stavova unutar dobivenih tipova, primjerice pojedine esencijalističke stavove na koje se nailazi kod pripadnica/ka egalitarnog tipa.

Istraživanja rodne asimetrije u podjeli kućanskih poslova rijetko su se provodila iz perspektive rodnih strategija, pogotovo onih koje bi obuhvatile strategije i muškaraca i žena. U Hrvatskoj su pak bilo kakva istraživanja zasnovana na konceptu strategija dosad bila vrlo rijetka, a podjela kućanskog rada počela se empirijski istraživati (uglavnom kvantitativno) tek u razdoblju postsocijalističke tranzicije. U dosad objavljenoj literaturi o temama povezanim s podjelom rada u kućanstvu naglasak je bio ponajprije na položaju žena u obitelji ili partnerskom odnosu, a gotovo su posve izostala kvalitativna istraživanja koja bi uključivala intervjuiranje muškaraca. Konačno, rodne nejednakosti u podjeli kućanskih poslova u Hrvatskoj nisu dosad eksplicite povezivane s klasnom strukturom društvenih nejednakosti. Analize koje se prezentiraju u ovom priopćenju zasnovane su na burdijeovskoj relacijskoj sociologiji i mješovito-metodskom pristupu, a temelje se na kvantitativnim i kvalitativnim podacima prikupljenim i obrađenim u okviru projekta „Relacijski rodni identiteti u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive“ (GENMOD, HRZZ-IP-2016-6-6010) (2017.-2021.). Kvalitativni podaci prikupljeni su pomoću 92 polustrukturirana intervjua s mikroetnografskom dimenzijom (s muškarcima, ženama i parovima) provedena u svim hrvatskim regijama. Kvalitativni dio istraživanja uzorkovan je formalnom i teorijskom logikom tako da se postigne sociodemografska heterogenost. Kvantitativni podaci prikupljeni su nacionalno reprezentativnim anketnim istraživanjem (N = 1200). Kvalitativnim podacima povezanim s podjelom kućanskih poslova pristupljeno je iz analitičkog okvira temeljenog na Bourdieuovoj konceptualizaciji strategija, pojmu „rodne strategije“ koji je uvela Hochschild te Pahlovoj konceptualizaciji ukupnog rada kućanstva. Primijenjena je kvalitativna analiza u više koraka (multi-step), koja je uključivala procese kategorizacije i povezivanja. Strategije podjele kućanskih poslova analizirale su se na dvije razine: (1) razini individualnih rodnih (muških i ženskih) strategija te na (2) razini strategija kućanstava u podjeli kućanskih poslova (uz primjenu kriterija „rodne ravnoteže“). Na temelju ovih analiza dobivena su četiri tipa kućanstava (s obzirom na strategije podjele kućanskih poslova: neupitno tradicionalna, pretežno tradicionalna, početno egalitarna i proaktivno egalitarna. U obradi kvantitativnih podataka primijenjeni su elementi višedimenzionalnog modela klasne analize hibridnih društava, koji su razvili Cvetičanin, Tomić-Koludrović, Petrić, Zdravković i Leguina (2021). Na temelju tih analiza konstruiran je društveni prostor nejednakosti u Hrvatskoj. Mješovito- metodski postupak projiciranja tipova strategija podjele kućanskih poslova (dobivenih kvalitativnim analizama) u područja društvenog prostora (dobivena kvantitativnim analizama) pospješio je razumijevanje klasne dimenzije tih strategija.

This article attempts to assess differences in social capital of religious and nonreligious respondents in Mediterranean and Continental Croatia, based on the results of a 2018 nationally representative survey. The approach to analysis is based primarily on Bourdieu’s concept of social capital, but in addition to “structural” (networks of relationships and reliance), it also includes “cultural” (different forms of trust) indicators. The results of the analysis reveal that religiosity of the respondents and the types of their social capital are differently distributed in Mediterranean and Continental Croatia, as well as in the capital city of Zagreb, which was analysed separately, since previous research suggested that numerous indicators for that city differ significantly from those of the general sample. The analysis also revealed differences in the levels of “generalized trust” and trust in institutions, which were included to complement insights gained by the application of Bourdieu’s (structural) analytical categories. The religiosity of the respondents has been shown to be related to their social capital in all the analysed geographical regions (both in its “structural” and “cultural” aspects), yet in somewhat different ways. These differences can be partly explained by different histories of the interpenetration of religiosity and culture in different regions. However, the results suggest that the position of the respondents in the space of social inequalities should also be further researched., U članku se pokušavaju razmotriti razlike socijalnog kapitala religioznih i nereligioznih ispitanika/ ca u mediteranskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, na temelju nacionalno reprezentativnog anketnog ispitivanja provedenog 2018 godine. Pristup analizi zasnovan je prvenstveno na Bourdieuovom konceptu socijalnog kapitala, ali uz „strukturne“ (mreže odnosa i oslonaca) uključuje i „kulturne“ (različite oblike povjerenja) indikatore. Rezultati analize pokazuju da su religioznost ispitanika/ca i tipovi njihova socijalnog kapitala različito distribuirani u mediteranskoj i kontinentalnoj Hrvatskoj, kao i u glavnom gradu Zagrebu, koji je analiziran zasebno, s obzirom na to da prethodna istraživanja pokazuju da se brojni indikatori za taj grad značajno razlikuju od onih u općem uzorku. Analiza je također pokazala razlike u razinama „generaliziranog povjerenja“ i povjerenja u institucije, koje su uvrštene kao nadopuna spoznajama stečenim primjenom Bourdieuovih (strukturnih) analitičkih kategorija. Pokazalo se da je religioznost ispitanika/ca povezana s njihovim socijalnim kapitalom u svim analiziranim geografskim regijama (i u njegovim „strukturnim“ i u „kulturnim“ aspektima), premda na ponešto drukčiji način. Utvrđene razlike mogu se djelomično objasniti različitim povijestima interpenetracije religioznosti i kulture u različitim regijama. Međutim, rezultati upućuju na to da bi trebalo dalje istražiti i položaj ispitanika/ca u prostoru društvenih nejednakosti.

U ovom izlaganju raspravlja se o korisnosti upotrebe Bourdieova shvaćanja pojma društvenog kapitala u proučavanju jugoistočnoeuropskih društava. Naime, premda je Bourdieu prvi teoretizirao društveni kapital u suvremenom smislu riječi, njegova je konceptualizacija bila razmjerno zanemarena u kasnijim empirijskim istraživanjima, osobito u postsocijalističkim društvima. U izlaganju se najprije razmatraju razlozi ovog izostanka, a potom prednosti primjene bourdieuovskog shvaćanja pojma društvenog kapitala (u kojem mu se pristupa kao individualnom resursu i a ispitanicima kao fokalnim akterima), u odnosu na politološke pristupe koji naglašavaju povjerenje, norme recipročnosti i mreže civilnodruštvene participacije. Nakon rasprave o prethodnim istraživanjima na temu, slijede primjeri zasnovani na primarnim podacima prikupljenim projektima o strategijama preživljavanja individua i kućanstava te modernizaciji rodnih odnosa u jugoistočnoj Europi.

U priopćenju se iznosi prikaz klasne strukture hrvatskog društva nakon postsocijalističke tranzicije, dobiven primjenom metodologije temeljene na iskustvima bourdieovske analize te pristupa diferencijalne povezanosti Cambridge Stratification Group. U razradu primijenjene metodologije pošlo se od prethodno pribavljene spoznaje da u post-tranzicijskom hrvatskom društvu klasne razlike nisu internalizirane na način usporediv s onim u društvima s dužom tradicijom i manje idiosinkratičkim obilježjima klasnih odnosa, te da prethodno korišteni teorijski okviri i metodologije u ovom slučaju nisu prikladni za analizu. Istraživanju se pristupilo polazeći od Cvetičaninova pojma „egzistencijalne klase“ kao mjere ukupne društvene nejednakosti, temeljene ne samo na ukupnom obujmu ekonomskog, društvenog, kulturnog i političkog kapitala te njihove kompozicije, nego i rodnog i dobnog profila kućanstva te mjesta boravka. Ovakvom je tumačenju klase pridodana potreba utvrđivanja kontakata i društvenih granica među grupama, te postojanja sličnosti i razlika u životnim stilovima, kako bi se ovjerilo bliže li se dobiveni statistički konstrukti („klase na papiru“, „objektivne klase“) pojmu društvene klase prepoznatljive u stvarnom društvenom prostoru. Empirijska građa na kojoj su obavljene analize prikupljena je anketnim ispitivanjima na nacionalno reprezentativnom uzorku, provedenima 2015. (SNFS SCOPES 152626) te 2018. godine (GENMOD, HRZZ-IP-2016-06-6010). Podaci su podvrgnuti analizi višestrukih podudarnosti, hijerarhijskoj klasterskoj analizi i multidimenzionalnom skaliranju. Analizom su utvrđena područja društvenog prostora pod dominacijom različitih (stabiliziranih) kombinacija kapitala, te da se pojavljuju na isti način iz empirijske građe prikupljene 2015. i 2018. godine. Utvrđeno je također da među društvenim klasama postoje granice određene međusobnim druženjem i vjenčavanjem, a na simboličkoj razini razlikama u stilovima života. U analiziranim uzorcima utvrđeno je postojanje četiriju egzistencijalnih i dviju društvenih klasa: dvije „niže“ egzistencijalne klase mogu se vidjeti kao urbana i ruralna frakcija društvene klase siromašne kapitalima, a dvije „srednje“ egzistencijalne klase kao društvena i kulturna frakcija društvene klase srednje bogate kapitalima.

Unatoč dugoj tradiciji u sociološkoj znanosti te brojnim preispitivanjima koja je doživio u njezinoj novijoj povijesti, u području kulturne politike pojam „društvene kohezije“ nema široko prihvaćeno i „dionicima“ jasno značenje, kakvo bi u tom području trebalo očekivati. Ovo je osobito primjetno u onom dijelu javnih politika koje pristupaju kulturi kao pretežno „ekonomskoj temi“, kojima je središnji trop tzv. „kreativna ekonomija“ i koje su od sredine 1990-ih do danas postale „globalnom ortodoksijom“ (Schlesinger, 2016). Potreba „izoštravanja leća“ pod kojima se promatraju postavke koje se tiču „kulture, povezanosti i društvene kohezije“ (Baeker, 2002) konstatirana je već na početku pohoda „kreativnih industrija“ i „kreativne ekonomije“, no do današnjih dana izostaje u dokumentima koji se tiču kulturnih politika. To vrijedi i za dokumente Europske unije, uključujući i onaj ciljano posvećen „proučavanju ekonomije kulture u Europi“ (KEA 2006). U priopćenju se pokazuje da je postavka o „društvenoj koheziji“ koju bi trebale stvoriti kulturne djelatnosti usmjerene prvenstveno na dohodovnost neutemeljena u realnostima i potrebama hrvatskog društva. Takav se zaključak utemeljuje u teorijskom razmatranju o implikacijama pojmova „društvene kohezije“ i različitih oblika „kreativne ekonomije“, Reckwitzovom (2017) objašnjenju dobitnika i gubitnika postindustrijske tranzicije, proturječnoj upotrebi pojma „kultura“ u kulturnim politikama, te empirijskoj građi o kulturnoj potrošnji u Hrvatskoj i klasnoj strukturi hrvatskog društva, prikupljenoj anketnim ispitivanjima na nacionalno reprezentativnom uzorku, provedenima 2015. (SNFS SCOPES 152626) te 2018. godine (GENMOD, HRZZ-IP-2016-06-6010). Zaključak je da se - umjesto povećavanja „društvene kohezije“ očekivanog u političkoj retorici – daljnjom gradnjom kulturnih politika na ciljevima zaostalim iz Lisabonske agende (2000), može samo povećati društvena polarizacija. S obzirom na realnosti hrvatskog društva, postavke Nove europske agende za kulturu (2018), koje prepoznaju i naglašavaju njezinu društvenu vrijednost, bile bi primjerenije željenoj svrsi.

Tekst je uvod u digitalnu arhivu organizacije civilnog društva u kulturi Platforma 9, 18. Arhiva je nastala kao doprinos stvaranju sjećanja u području nezavisne kulture, a ovom uvodnom tekstu se naznačavaju izazovi pri arhiviranju tragova neformalnih praksi i „otvorenih institucija“, nastalih spontanim aktivističkim angažmanom. "Platformin registrator" je zamišljen kao digitalna arhiva koja će u budućnosti dobiti i svoj pročišćeni tiskani oblik. No, u prvom koraku postoji kao mrežno sjedište na kojem se kronološkim redom dokumentiraju inicijative i akcije organizacije, na temelju sačuvanih dokumenata (fotografija, plakata, skica i arhitektonskih nacrta, računalnih prezentacija, video zapisa, isječaka medijskih izvješća i komentara). Svim su ovi materijalima pridruženi dostupni podaci o događaju, s intencijom pružanja osnovnih informacija o tome što se i kada dogodilo, te kratkim komentarom, koji bi trebao poslužiti kao polazište budućim klasifikacijama i interpretacijama. Zahvaljujući interaktivnim mogućnostima medija, korisnicima "Platforminog registratora" otvara se mogućnost komentiranja i dopunjavanja priložene građe, što uključuje i „protu-pripovijesti“, odnosno interpretacije koje odstupaju od onih koje su u obliku „osnovnih podataka“ o događaju postavljene na mrežu. Ovakvim pristupom povećava se točnost prikaza i ujedno naglašava svijest o tome da je svaki skup podataka i dokumenata "društveni konstrukt" (Schwartz & Cook, 2002:3). "Platformin Registrator" nadahnut je zamisli arhive kao „interaktivnog mehanizma kulturnog sustvaranja“, koje se gradi procesom na "doticaju aktivizma u zajednici i gradnje zajednice" (Forman, 2019).

The presentation discusses the future of the Alexandrian program of cultural sociology, and its relation to the competing programs (sociology of culture, cultural studies, cultural theory, visual sociology, public sociology) with regard to the different "national containers" of major sociological traditions (US, Britain, Germany, France) plus the EU and Central Europe.

The presentation discusses the applicability of the tenets of newer modernization theories (Beck, Giddens, Bauman, Lash, Touraine, Inglehart) in interpreting the postsocialist Croatian society. The thesis, discussed against the empirical evidence gathered by the nationally representative surveys in 1999, 2005, 2015 and 2018, and centered on gender issues, is that a "compressed" modernization - mixing the traits of so-called "first" ("simple", "industrial") and "second" ("reflexive", "post-industrial") - has taken place in Croatia during and following the postsocialist transformation of society. The empirical material discussed concerns values, attitudes, and practices.

Rad je osvrt na Desetu konferencija Europskoga sociološkog društva (»Društveni odnosi u turbulentnim vremenima«), održanu u Ženevi, 7–10. rujna 2011. Iznose se i komentiraju naglasci sa skupa i kretanja u području sociologije koja se mogu otčitati na temelju karaktera prijavljenih priopćenja i reakcija sociološke zajednice na njih.

Rad je nastavak rasprave o relevantnosti bibliometrijskih kriterija kao pokazatelja akademske kvalitete u grani sociologije. Umjesto za linearan, modernistički i objektivistički pristup vrednovanju kvalitete i stupnja internacionaliziranosti u gradni, autor se zalaže za refleksivan i situirani pristup procesu akademske i društvene internacionalizacije.

Članak je prikaz i komentar skupa posvećenog dvadeset i petoj godišnjici objavljivanja knjige Vjerana Katunarića "Ženski eros i civilizacija smrti".

Knjiga sažetaka s IX. Nacionalnog kongresa Hrvatskog sociološkog društva pod naslovom "Hrvatska: Podvojeno društvo? Sociološki prilozi raspravi", koji se održao od 19. do 20. svibnja 2023. godine u Splitu.

U opisu ruralnog društva i kulture nerijetko se o ruralnim područjima govori kao posebnim mjestima življenja, a jedna od ključnih odrednica tih područja jest snažan osjećaj pripadnosti stanovnika svome kraju te identifikacija stanovnika s fizičkim i simboličkim prostorom. Kako bismo to istražili u hrvatskim ruralnim područjima korišten je istraživački pristup sekvencijalnog dizajna jednakog statusa (QUAL → QUAN). Analizom 53 dubinska polustrukturirana intervjua provedenih 2022. godine sa stanovnicima hrvatskih ruralnih područja, razvijen je mjerni instrument ruralne identifikacije. Nakon toga je metodom ankete provedeno kvantitativno istraživanje na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih ruralnih stanovnika (N=831). Ispitanici najsnažniji osjećaj pripadnosti iskazuju prema trenutnom mjestu stanovanja, zatim prema Hrvatskoj u cijelosti i vlastitoj regiji, a najslabiji prema vlastitom susjedstvu. Razvijeni mjerni instrument ruralne identifikacije pouzdano mjeri jedan predmet mjerenja (Cronbach α=0, 901), a općenito gledano ispitanici iskazuju izrazito visoku razinu ruralne identifikacije (stand. M=4, 00 ; SD=0, 69). Identifikacija s ruralnom zajednicom se ponajviše očituje u važnosti budućnosti njihove zajednice te prijateljstvima i poznanstvima sa sumještanima. Ovakvi rezultati korespondiraju s kvalitativnim nalazima u kojima se ističe važnost dobrih međuljudskih odnosa te povezanost s okolišem kojeg karakterizira čista i netaknuta priroda, kao i osjećaj slobode i mira koji im taj prostor pruža. Nadalje, aktivnom participacijom u društvenom životu sugovornici brinu o poboljšanju kvalitete života ruralne zajednice, što im zauzvrat dodatno ojačava osjećaj pripadnosti istoj. U ovom istraživanju uočena je važnost identifikacije te povezanosti ruralnih stanovnika s mjestima u kojima žive, a koja značajno doprinosi zadovoljstvu životom u hrvatskim ruralnim područjima. Istraživanje je provedeno u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta HRZZ-a „SECRURAL“ (UIP-2019-04-5257).

U istraživanjima rodne nejednakosti u privatnoj sferi uvriježene su teme fizičkog i emocionalnog rada, a izostajao je nevidljiv iako pervazivan aspekt mentalnog rada. On se sastoji od upravljačke odgovornosti predviđanja potreba, identificiranja opcija za njihovo ispunjavanje, donošenja odluka i praćenja njihova izvršavanja za sve ukućane, obavljaju ga pretežito žene i uglavnom šteti njihovoj ukupnoj dobrobiti, posebice u slučaju zaposlenih majki, a može i remetiti odnose unutar kućanstava, naročito kada su oba partnera zaposlena. Kontekst pandemije bolesti Covid-19 posebno je istaknuo problematiku mentalnog rada i opterećenosti žena. CIlj je ovog izlaganja predstaviti dio rezultata prvog istraživanja o orođenosti raznih oblika mentalnog rada u Hrvatskoj. Kvantitativni su podaci prikupljeni krajem 2022. godine metodom ankete na reprezentativnom uzorku 1000 osoba koje žive sa svojim intimnim partnerima. Rezultati ukazuju na izraženu rodnu nejednakost u obavljanju mentalnog rada u kućanstvu, pri čemu veliku većinu mentalnih poslova obavljaju žene, dok je utvrđen i mali broj „muških“, ali i određeni broj ravnopravno podijeljenih aktivnosti mentalnog rada. Zanimljivi su i nalazi koji ukazuju na rodne razlike u percepciji egalitarnosti, pri čemu muškarci češće nego žene procjenjuju da je mentalni rad ravnopravnije podijeljen. Doprinos istraživanja očekuje se sociologiji roda, rada i obitelji, kao i promišljanjima nevidljivih neplaćenih aspekata socijalne reprodukcije koji počivaju na iznuđenom ili podrazumijevanom vremenu i posvećenosti uglavnom žena. Na temelju istraživanja također se u širem smislu želi postići bolje razumijevanje nejednake distribucije društvene moći na osnovu roda, kao jedne od dimenzija društvenog identiteta s obzirom na koju se doživljava iskustvo podređenosti, i zagovarati odmak od esencijalno orođenog promatranja opozicije privatne i javne sfere.

Profesionalizam liječnika temelji se na deset načela, pri čemu se jedno od načela odnosi na pravednu distribuciju resursa. E-profesionalizam definiran je kao primjena načela „tradicionalnog“ profesionalizma u online aktivnostima, stoga se načelo pravednosti distribucije resursa odnosi i na resurse doktora na društvenim mrežama (DM). Osobno vrijeme doktora je također resurs, a ako doktor bira s kojim pacijentima će komunicirati na DM, a s kojima neće, to otvara problem nejednakosti u distribuciji resursa. Cilj ovog izlaganja je istražiti postoji li selektivnost liječnika/doktora dentalne medicine pri kontaktu s pacijentima na DM, te koji prediktori tumače takvo ponašanje. Istraživanje je provedeno 2021. godine, metodom ankete na neprobabilističkom prigodnom uzorku doktora medicine i doktora dentalne medicine u Hrvatskoj. Ukupno je prikupljeno 1013 odgovora, od čega 753 koriste DM, a njih 489 prihvatilo je odgovoriti na pitanje selektivnosti u komunikaciji s pacijentima, što je uzorak od interesa u ovom istraživanju. Rezultati pokazuju da 42, 9% ispitanika bira s kojim pacijentima će stupiti u kontakt na DM. Binarna logistička regresija pokazala je da doktori koji rade u privatnom sektoru imaju 2, 5 puta veću šansu da će birati pacijente s kojima će komunicirati na DM, doktori dentalne medicine imaju 2, 3 puta veću šansu da da će raditi taj odabir u odnosu na doktore medicine, te oni koji imaju pozitivniji stav prema etičnosti korištenja DM u komunikaciji s pacijentima imaju 1, 3 puta veću šansu da će napraviti odabir. Ovi rezultati otvaraju raspravu o utjecaju DM na tumačenje postojećih načela profesionalizma i pokazuje potrebu za istraživanjem i edukacijom e-profesionalizma.

Zadovoljstvo stanovanjem jedan je od aspekata kvalitete života koji se mjeri kroz zadovoljstvo vlastitim stanom, zgradom te naseljem (susjedstvom/zajednicom/neposrednom okolinom), a u fizičkim, društvenim, ekonomskim, ekološkim i drugim aspektima. Anketno istraživanje o kvaliteti života u naseljima socijalističkog (1945.-1990.) i postsocijalističkog tipa (nakon 1990.) provedeno je tijekom 2022. godine na razini bilateralnog HRZZ projekta između Hrvatske i Slovenije (N=2.236). Istraživanje je provedeno na razini četiri hrvatska grada, Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka (N=1.536), te dva slovenska grada, Ljubljane i Maribora (N=700), u tzv. starim i novim naseljima. U izlaganju će se usporediti subjektivne procjene društvenih aspekata kvalitete stanovanja iz perspektive stanara stambenih naselja. Društveni aspekti kao što su razina međususjedskih odnosa u naselju i povezanost s naseljem imali su najvišu prosječnu ocjenu, dok su povezanost stanovnika u naselju i dijeljenje zajedničkih vrijednosti o životu u naselju na nižoj ili sličnoj razini u ovim tipovima naselja i dvjema državama. Stanari ovim aspektima pripisuju niže ocjene u odnosu na njihovo opće zadovoljstvo naseljem i opremljenost naselja (primarnu ili sekundarnu). U izlaganju se također konkretnije analiziraju hrvatska naselja koja su se u društvenim aspektima života u naselju pozitivno ili negativno istaknula. Dodatno se na temelju kvalitativne analize fokus grupa sa stanarima odabranih stambenih naselja i otvorenih odgovora iz anketnog upitnika u izlaganju iznose neki od problematičnijih aspekata društvenih odnosa i suživota u naselju, kao što je problem zajedničkog održavanja i upravljanja višestambenim zgradama, problem odvajanja i odvoza otpada te blizina stanovanja pripadnika manjina (Roma) naseljima.

Države Europske unije suočavaju se s različitim izazovima povezanim s atraktivnošću nastavničke profesije među kojima se neki odnose na manjak kvalificiranih nastavnika za određene predmete, manjak nastavnika u određenim geografskim područjima i napuštanje nastavničke profesije. Riječ je o izazovima koji se često povezuju s percepcijom društvenog ugleda nastavničke profesije, visinom plaće i mogućnostima na tržištu rada. Prema podacima istraživanja Instituta za društvena istraživanja iz 2022. godine 70% učitelja i nastavnika u Hrvatskoj nije zadovoljno plaćom koju dobivaju za svoj posao, dok Eurydice podaci o plaćama nastavnika ukazuju da nastavnici u Hrvatskoj imaju jedno od najnižih povećanja plaće kroz godine radnog staža. Cilj ovog rada je ispitati ulogu socio-ekonomskih razloga u namjeri napuštanja nastavničke profesije kod srednjoškolskih nastavnika u Hrvatskoj. Analiza se temelji na kvalitativnom istraživanju provedenom u Hrvatskoj od veljače do rujna 2022. godine, pri čemu je korištena kombinirana metoda narativnog i polu-strukturiranog intervjua kako bi se ispitali razlozi za napuštanje, namjeru napuštanja i ostanak u nastavničkoj profesiji. Intervjui su provedeni s tri grupe srednjoškolskih nastavnika (N=22), odnosno onima koji žele nastaviti raditi kao nastavnici, onima koji razmatraju napuštanje nastavničke profesije i onima koji su je napustili. Socijalno-ekološki model koji ukazuje na višerazinske razloge u namjeri napuštanja profesije korišten je prilikom kvalitativne analize sadržaja. Rezultati upućuju na različite potisne i privlačne razloge za namjeru napuštanja nastavničke profesije na individualnoj, interpersonalnoj i institucionalnoj razini te na razini obrazovnog sustava. Među relevantnim razlozima se kod nekih nastavnika pokazuju i razlozi povezani s visinom plaće koje oni dovode u vezu s pitanjima meritokratskih kriterija u određivanju plaća, sigurnosti posla i vrednovanjem nastavničke profesije od strane društva.

Suvremena istraživanja u polju kulture u Hrvatskoj pokazuju da se značajnije promjene najviše događaju na nezavisnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni. Iako uvriježen, sami koncepti „nezavisne kulturne scene“ ili „nezavisne kulture“ slabo su definirani, a problemi oko definicije vezani su za neuhvatljivu strukturu te scene što se tiče umjetničkog područja djelovanja, geografskog područja, veličine organizacije i načina strukturiranja organizacija. Ovo istraživanje ima za cilj dati obrise navedenim konceptima analizom mreže organizacija u nezavisnoj kulturi Clubture, koja je krovni savez udruga u nezavisnoj kulturi u Hrvatskoj. Analiza se bazira na vremenskom razdoblju od 2001. do 2016. godine, odnosno, od 2012. do 2022. godine. Korišteni podatci su iz dva odvojena izvora za stvaranje jedne dinamičke vremenske društvene mreže i jedne bipartitne društvene mreže: 1) podatci o ocjenjivanju unutar mreže Clubture između 2001. i 2016. godine i 2) podatci o mrežnim projektima prijavljenih na program financiranja umrežavanja Zaklade Kultura Nova. Iz podataka proizlazi da umrežavanje kao model definira nezavisnu scenu, odnosno, poseban način suradnje među organizacijama. Vidljive su i dinamike suradnji i stvaranja zajednica unutar mreže kroz vrijeme, na taj se način mogu bolje shvatiti mehanizmi djelovanja scene, tendencije institucionalnog izomorfizma, te dodatno pojasniti neuhvatljivi koncept „nezavisne kulturne scene.“

Tema rodne (ne)ravnopravnosti zauzima važno mjesto u međunarodnim pa tako i hrvatskim sociološkim istraživanjima, ali još je uvijek vidljiv nedostatak empirijskih nalaza o položaju muškaraca i žena specifično u ruralnim područjima. Oslanjajući se na istraživački pristup kvalitativno vođenog sekvencijalnog mješovitog dizajna (QUAL → quan), u ovome radu analizirano je 50 dubinskih polu-strukturiranih intervjua provedenih 2022. godine s hrvatskim ruralnim stanovnicima, nakon čega je provedeno anketno istraživanje na nacionalno reprezentativnom uzorku stanovnika ruralnih područja Republike Hrvatske (N= 843). Većina sugovornika kvalitativne dionice istraživanja načelno iskazuje kako su muškarci i žene u njihovim zajednicama ravnopravni. No, unatoč porastu svijesti o rodnoj (ne)ravnopravnosti, i dalje je prisutna tradicionalna rodna podjela uloga u privatnoj sferi života. Dodatni aspekti neravnopravnosti ističu se u javno-profesionalnoj sferi kroz slabiju mogućnost zaposlenja žena, smanjenu mogućnost participacije žena u dostupnim sadržajima, kao i nedostatku osnovne zdravstvene zaštite žena. U kvantitativnoj dionici istraživanja ispitanici iskazuju snažnije suvremene seksističke stavove koji se odnose na rodnu neravnopravnost u javno-profesionalnoj sferi (stand. M=3, 33 ; SD=0, 85), u odnosu na tradicionalne seksističke stavove koji se odnose na privatnu sferu (stand. M=2, 87 ; SD=0, 93). Pri tome, muškarci su skloniji iskazivanju i tradicionalnih i suvremenih seksističkih stavova od žena, dok su iskazivanju tradicionalnih seksističkih stavova također skloniji i ispitanici starije dobne skupine (65+) te nižeg obrazovanja. U ovom istraživanju uočen je porast osviještenosti teme rodne (ne)ravnopravnosti u hrvatskim ruralnim područjima, s napomenom da se ona još uvijek primarno očituje u stavovima žena i to većinski u privatnoj sferi života. Istraživanje je provedeno u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta HRZZ-a „SECRURAL“ (UIP-2019-04-5257).

Religioznost se u literaturi navodi kao jedan od zaštitnih elemenata u rizičnom seksualnom ponašanju mladih, premda su nalazi prijašnjih istraživanja ambivalentni. Na primjer, prijašnje studije sugeriraju pozitivnu, no skromnu povezanost između religioznosti i kasnijeg ulaska u seksualne odnose kao i manjeg broja seksualnih partnera, dok povezanost između religioznosti i upotrebe kondoma pri seksualnom odnosu u većini istraživanja nije pronađena. Budući da su prijašnje studije ograničene korištenjem jednočestičnih mjera religioznosti i pretpostavkom linearne povezanosti između religioznosti i rizičnih seksualnih ponašanja, u ovom se radu koristi multidimenzionalna mjera religioznosti te se istražuje je li povezanost između religioznosti i rizičnih seksualnih ponašanja potencijalno nelinearna. Presječna studija stavova, znanja i seksualnih ponašanja provedena je 2021. godine koristeći internetski panel mladih u Hrvatskoj. Probabilistički uzorak (N=1, 210 ; Mdob=21.74, 48.0% žena) ugrubo reprezentira populaciju u dobi između 18 i 25 godina. Analiza latentnih profila provedena je koristeći šest indikatora religioznosti. Zadržana solucija s trima profilima religioznosti razlikovala je niže, umjereno i više religiozne sudionike istraživanja. Rezultati multivarijatnih analiza pokazali su uglavnom nelinearnu povezanost između religioznosti i indikatora rizičnog seksualnog ponašanja mladih (odgoda vaginalnog seksualnog odnosa bila je povezana s visokom religioznošću, religioznost i dob pri seksualnoj inicijaciji bili su linearno povezani, a manji broj seksualnih partnera bio je povezan s umjerenom, no ne i visokom religioznošću). Kao i u prijašnjim istraživanjima, nije pronađena statistički značajna povezanost između religioznosti i korištenja kondoma. Zaključno, premda je nakon seksualne inicijacije njen doprinos bio skroman, vjerojatna zaštitna uloga religioznosti u rizičnom seksualnom ponašanju jest relevantna za mlade koji su više religiozni.

Svojim zagovaračkim i neposrednim terenskim radom, nerijetko usmjerenim na problematiku nejednakosti u hrvatskom društvu, organizacije civilnog društva (OCD) unaprjeđuju otpornost i pojedinaca i zajednica (Bosi i sur., 2017 ; Johanson i Vinthagen, 2019). No, u tom su procesu sami OCD-i izloženi rizicima održavanja vlastite otpornosti, posebice u vremenima kriza kao što je to bila pandemija COVID-19. Sposobnost nošenja s tim rizicima u međuovisnosti je s neposrednim poljem djelovanja OCD-a, financijskom stabilnošću, organizacijskom razvijenošću te individualnom posvećenošću radu članova/ica i zaposlenika/ica OCD-a. Kompleksnost te međuovisnosti u radu analiziramo korištenjem koncepta organizacijske otpornosti definirane u kontekstu civilnog sektora kao „sposobnosti društvenih organizacija da pruže relevantnu pomoć svojim korisnicima“ (Orru i sur., 2021, 563). Kako bi utvrdile elemente organizacijske otpornosti OCD-a u Hrvatskoj, provele smo polu-strukturirane intervjue s predstavnicima/predstavnicama OCD-a u područjima obrazovanja i mladih, ženskih prava, zaštite okoliša te umjetnosti i kulture. Analiza intervjua ukazuje na tri ključne teme: „normalnost“ krize, uspostavljene prakse otpornosti te novonastale prakse otpornosti. Osjećaj stalne krize koji OCD-i imaju, određen je širom političkom i ekonomskom dinamikom, koja između ostaloga utišava i njihovu zagovaračku ulogu, no OCD-i pokazuju zavidnu razinu organizacijske otpornosti, a koja je vidljiva kroz uspostavljene prakse otpornosti. One podrazumijevaju iskustvo s krizama, financijsku domišljatost i prilagodljivost, dobre odnose unutar i izvan organizacije, te brigu o vlastitom poslu. Novonastale prakse otpornosti koje su proizašle iz pandemije COVID-19 (i za neke OCD-e nakon dva potresa) uključuju kreativno korištenje tehnologije, stvaranje novih oblika sindikalnog i drugog umrežavanja, ali i komercijalizaciju usluga. U radu reflektiramo na pojam „organizacijska otpornost“ s posebnim osvrtom na problematiku prekarnosti naspram sigurnog rada kao instance „podvojenog društva“. Za razliku od dominantne konceptualizacije pojma „organizacijska otpornost“ kao pozitivne odlike, naše istraživanje ukazuje i na njegovu „mračnu“ stranu: pružanje relevantne pomoći korisnicima često je moguće temeljem samoeksploatacije prekarnih radnika u civilnom sektoru.

U kontekstu u kojem se u kulturi sve više naglašavaju ideje društvenog uključivanja i korisničkog iskustva, prakse koje su nekada činile osnovnu misiju i središnja područja djelovanja kulturnih centara, poput cjeloživotnog obrazovanja, difuzije kulture, širenja, uključivanja i inicijacije publike, sada postaju sastavni dio rada šireg kulturnog sektora, dok je naslijeđena infrastruktura kulturnih centara nakon tranzicije ostala „nevidljivom“ i zanemarenom. U ovom će se izlaganju stoga adresirati pitanje uloge kulturnih centara u razvoju lokalnih zajednica u ovakvim novim i izmijenjenim okolnostima te funkcije kulturnih centara u gradu Zagrebu kao nacionalnom i urbanom središtu, pa tako i središtu kulturnog života. U Zagrebu pored brojnih javnih kulturnih ustanova i niza drugih kulturnih organizacija u neprofitnom i profitnom sektoru djeluje i 16 centara za kulturu. Njihovo smještanje u različite dijelove grada utjecalo je na razvoj njihove uloge, kulturnu ponudu i sadržaje, ali i njihove metode integracije građana i lokalne zajednice u svakodnevni rad i program. U izlaganju se koriste rezultati kvalitativnog istraživanja, intervjua s ravnateljima zagrebačkih kulturnih centara (N=9) te kvantitativnog anketnog istraživanja na slučajnom uzorku građana Zagreba (N=1000) o percepciji i posjećenosti kulturnih centara i drugih kulturnih ustanova u Zagrebu. Rezultati pokazuju da je dvojaka – društvena i kulturna – funkcija kulturnih centara prepoznata od strane dijela građana, no mnogi građani nemaju naviku odlaska u kulturne centre. Iz perspektive ravnatelja kao najveće prepreke u funkcioniranju identificirali smo zastarjelu infrastrukturu te nedorečenu ulogu koju kulturni centri zauzimaju u kontekstu kulturne politike.

Nastavno na izlaganje o rodnim nejednakostima u obavljanju mentalnog rada u kućanstvu, u ovom se izlaganju fokusiramo na utvrđivanje sociodemografskih i sociokulturnih prediktora za njegovo obavljanje. Različita su moguća teorijska objašnjenja uzroka rodne neravnopravnosti u podjeli kućanskih poslova, od kojih se u ovom izlaganju istovremeno oslanjamo na dvije teorijske perspektive. Perspektiva resursa i moći tvrdi da žene imaju manje resursa i manje moći unutar obitelji od muškaraca, što dovodi do njihovog lakšeg prihvaćanja nejednake podjele kućanskih poslova, dok model ideologije rodnih uloga tvrdi da su uvjerenja i stavovi o rodnim ulogama odgovorni za podjelu kućanskih poslova. Sukladno tome, pretpostavka je da se razina uključenosti u obavljanje mentalnog rada u kućanstvu može objasniti individualnim obilježjima i strukturalnim nejednakostima između partnera, ali i obilježjima rodne (ne)ravnopravnosti tijekom procesa primarne socijalizacije putem kojeg se usvajaju rodne uloge. Na anketnim podacima iz 2022. godine na reprezentativnom uzorku osoba koje žive s partnerima, izlažemo testirane modele koji uključuju novu skalu generičkih pokazatelja obavljanja mentalnog rada u kućanstvu kao zavisnu varijablu, uz kontrolu spola i zajedničke skrbi za dijete s partnerom. Kao potencijalni prediktori za testiranje perspektive resursa i moći uključene su razina primanja i obrazovanja sudionika i partnera, dok su za testiranje modela ideologije rodnih uloga uključeni stupanj religioznosti sudionika i partnera te pokazatelji tradicionalnog odgoja i egalitarnosti roditelja u podjeli kućanskih poslova. Preliminarni rezultati donekle idu u korist prihvaćanju modela ideologije rodnih uloga kao onog koji nešto bolje objašnjava mentalni rad u kućanstvu, iako je spol i dalje daleko najjači prediktor za količinu obavljanja mentalnog rada u kućanstvu.

U ovom završnom radu prezentiraju se rezultati kvalitativnog istraživanja provedenog metodom polu-strukturiranog intervjua s četiri pripadnika navijačke skupine Torcida. Cilj istraživanja bio je opisati iskustvo pripadnosti nogometnoj navijačkoj skupini Torcida, a svrha pridonijeti spoznajama o toj navijačkoj skupini u aktualnom razdoblju. U pokušaju odgovora na istraživačka pitanja o tome što pripadnicima Torcide znači pripadnost toj skupini, te kako percipiraju odnose u navijačkoj skupini u usporedbi s onima u ostalim sferama života, pokazalo se da intervjuirani pripadnici Torcide nisu u svojim odgovorima tematizirali teme koje bi se ticale organizacije nogometnog kluba Hajduk, kao ni druge teme koje se tiču sfera života izvan navijačke skupine. Činili su to samo u onoj mjeri u kojoj se to odnosi na njihovu vlastitu obitelj i način na koji vide vlastitu budućnost (koja također uključuje neki oblik povezanosti s navijačkom skupinom, čak i kad ona ne bude onako intenzivna kako je to moguće u dobi do 25 ili 30 godina). U tom smislu, moglo bi se načelno zaključiti da u osjećaju pripadnosti navijačkoj skupini u današnjem vremenu nema velikih razlika u odnosu na vrijeme o kojem je empirijsko istraživanje Torcide provodio Lalić (2011), ili teme povezane s nogometnim navijačima koje se obrađuju u literaturi citiranoj u radu. This B.A. thesis presents the results of a qualitative research carried out by the method of semistructured interviews with four members of the football supporters’ group Torcida. The goal of the research was to describe the experience of belonging to the supporters’ group Torcida, and its aim to contribute to the insights on that supporters’ group in the current period. By trying to answer the research questions on what it means to be a member of that group, and how they perceive the relationships in that group compared with those in other spheres of life, it was shown that the interviewed Torcida members did not thematize in their responses the topics that would relate to the organization of the football club Hajduk, nor other topics that relate to the spheres of life outside of the supporter’s group. They did that only to the degree to which that relates to their own family and to the way they see their own future (which also includes some form of association with the supporters’ group, even when it will not be as intense as it is possible up to 25 or 30 years of age. In that regard, it could be provisionally concluded that there are no major differences in the feeling of belonging to the supporters’ group in relation to the time in which the empirical research of Torcida was carried out by Lalić (2011), or in relation to the topics connected to football supporters elaborated in the literature quoted in the thesis.

Cilj ovog završnog rada bio je opisati iskustva deklariranih pripadnica LGBTQ zajednice u Hrvatskoj, s osobitim naglaskom na proces deklariranja vlastite lezbijske orijentacije. Svrha rada je pridonijeti spoznajama o tome kako se deklarirane pripadnice LGBTQ zajednice osjećaju unutar sredine u kojoj se njihova seksualna orijentacija i identitet smatraju neprihvatljivim. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua, sa tri sugovornice koje žive u Zadru i Zagrebu. Rezultati istraživanja upućuju da je proces spoznaje i deklariranja vlastite homoseksualne orijentacije i identiteta, uz individualne varijacije, u slučajevima sugovornica bio načelno sličan onome opisanom u drugdje provedenim sličnim istraživanjima: osjećaj vlastite različitosti javlja se u razdoblju pretpuberteta i puberteta, a proces objavljivanja vlastitog identiteta drugima (engl. coming out) događa se nakon tri do pet godina. Objavljivanje vlastitog identiteta roditeljima pokazuje se najtežim dijelom procesa. Razumijevanje i podrška prijatelja i braće su veći, no pokazalo se da i roditelji s vremenom prihvaćaju deklariranu orijentaciju. Sudionice u istraživanju osjećaju manjak slobode i neprihvaćenost u gradovima u kojima žive, ali i u hrvatskom društvu općenito. Ovo donosi dodatne poteškoće u procesu deklariranja identiteta, te vodi prema odluci o preseljenju u zakonski uređenije i manje homofobne države. Uočena je važnost LGBTQ zajednice sugovornicama, koja je izvor podrške i pruža osjećaj pripadanja. Sugovornice u budućnosti očekuju promjenu današnjeg odnosa prema LGBTQ osobama u Hrvatskoj, no smatraju da će to biti dugotrajan proces. The goal of this B.A. thesis was to describe the experiences of the declared members of the LGBTQ community in Croatia, with a special emphasis on the process of declaring one's lesbian orientation. The purpose of the work is to contribute to the insights on how the declared members of the LGBTQ community feel in the environment in which their sexual orientation and identity are considered unacceptable. The research was carried out by the method of semistructured interviews, with three interviewees who live in Zadar and Zagreb. Research results suggest the process of understanding and declaring one's homosexual orientation and identity, with individual variations, was in the cases of the interviewees generally similar to that described in similar researches carried out elsewhere: the feeling of being different comes about in the period of prepuberty or puberty, and the process of declaring one's identity to others (coming out) happens three to five years later. Declaring one's identity to the parents is shown to be the most difficult part of the process. The understanding and support of the siblings are higher, but it was shown that the parents with time also accept the declared orientation. The participants in this research feel the lack of freedom and acceptance in the cities they live in, but also in the Croatian society in general. This brings additional difficulties in the process of declaring of one's identity and leads toward the decision to relocate to legally more settled and less homophobic states. The importance of the LGBTQ community to the interviewees was noticed, as a source of support and feeling of belonging. The interviewees expect a change of the current treatment of LGBTQ persons in Croatia in the future but think that this will be a long process.

U radu se prikazuju rezultati kvalitativnog istraživanja čiji je cilj bio opisati žensko iskustvo promjene ili zadržavanja prezimena nakon ulaska u brak. Svrha istraživanja bila je pridonijeti spoznajama o važnosti prezimena kao dijela identiteta žene, ali i spoznajama o muško-ženskim odnosima i snazi patrijarhalne norme u društvu u kojem sugovornice žive. Metoda koja je bila korištena u istraživanju je polustrukturirani intervju, na prigodnom uzorku od 10 sugovornica. Istraživačka su pitanja obuhvaćala razloge njihove odluke, značenje prezimena, reakcije okoline, proces odluke o prezimenu djeteta te njihovo zadovoljstvo odlukom. Zaključak istraživanja jest da je u kontekstu u kojem sugovornice žive patrijarhalna norma o preuzimanju suprugova prezimena nakon ulaska u brak razmjerno snažna, no da sugovornice na nju različito reagiraju te da neke donose odluke koje su suprotstavljene dominantnoj patrijarhalnoj normi. The work presents findings of qualitative research, the aim of which was to describe female experience with changing or keeping the surname after marriage. The purpose of this research was to contribute to the knowledge about how important surnames are in constructing female identity. Furthermore, the research should offer an insight in male-female relations and power of patriarchal norm in society in which participants live. The method that was used in research was a semi-structured interview, on a purposive sample of 10 participants. The research questions include reasons for their decision, the meaning of surnames, other people's reactions, the decision process on the child's surname and their satisfaction with their decision. The conclusion of this research is that the patriarchal norm of taking the husband's surname is relatively strong in the context in which participants live, but they have different reactions to it and some of them make decisions opposite to dominant patriarchal norm.

Rad se bavi problemima položaja, specifičnostima rada te poteškoćama u radu zaposlenika/ca u suradničkim zvanjima na Sveučilištu u Zadru. Cilj istraživanja je ispitati položaj, specifičnosti rada te poteškoće u radu zaposlenika/ca u suradničkim zvanjima na Sveučilištu u Zadru, a koji su ujedno članovi Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Svrha istraživanja je pridonijeti početne spoznaje o istraživanoj temi i potaknuti daljnja istraživanja na sličnu tematiku. Istraživanje je kvantitativne prirode te je provedeno metodom online upitnika. Uzorak je prigodni, a istraživanje provedeno na 20 ženskih osoba i 7 muškaraca. Rezultati istraživanja pokazuju da su zaposlenici/ce u suradničkim zvanjima na Sveučilištu u Zadru zadovoljni uvjetima na poslu. Glavni motivi zbog kojih su se učlanili u Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja su zaštita vlastitih prava, ostvarivanje povlastica (npr. besplatna pravna pomoć, kupnja stana iz sindikalne stanogradnje, pomoć za novake/inje koji se ne zaposle u sustavu) te ugled koji sindikat uživa u društvu. This research paper deals with the problems of position, work specificities and work difficulties of assistant professors at the University of Zadar. The aim of this research is to examine the position, work specificities and work difficulties of assistant professors at the University of Zadar, who are members of the Independent trade union of science and higher education. The objective of this research is to contribute initial insights into the researched subject matter and encourage further research of similar topics. The research is quantitative and has been conducted via the method of online surveys. The sample was treated as a convenient one, and the research was conducted on 20 females and 7 males. The results of the research show that assistant professors at the University of Zadar are satisfied with the conditions at work. The main motives why they joined the Independent trade union of science and higher education are protecting their own rights, gaining privileges (eg. free legal aid, buying an apartment from union housing, help for novices not employed within the system), as well as the reputation that trade union holds in society.

U ovom se završnom radu iznose rezultati kvalitativnog istraživanja provedenog na uzorku od šest studenata/ica Sveučilišta u Zadru koji su pohađali preddiplomske kolegije Sociologija politike ili kolegij Teologija politike. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u percepcije politike studenata/ica koji/e su pohađali jedan od navedenih kolegija, istražiti motive i razloge upisa takvog kolegija te saznati kakva je percepcija o politici bila prije, a kakva nakon njihova pohađanja. Istraživanje je provedeno kvalitativnom metodologijom, i to polu-strukturiranim intervjuima. Iz rezultata se može dobiti uvid u mišljenja sugovornika/ca o tome kako je pohađanje kolegija Sociologija politike ili kolegij Teologija politike utjecao na njihovo shvaćanje politike, o tome što smatraju da ponajviše utječe na njihovu percepciju politike, na koji način vide ulogu medija u hrvatskom društvu, što misle o ulozi Crkve u politici, te kako opisuju današnje stanje u hrvatskoj politici. Iz istraživanja je vidljivo u kojim aspektima se sugovornici/ce koji su pohađali kolegij Teologija politike razlikuju, a u kojima slažu sa sugovornicama koje su pohađale kolegij Sociologija politike. This B.A. thesis presents the results of the qualitative research conducted on a sample of six students of the University of Zadar who attended the undergraduate courses Sociology of Politics and Theology of Politics. The aim of the research was to gain an insight into the perceptions of politics of the students who have attended one of these courses and explore the motives and the reasons for enrolling, as well as what changed after they took the courses. tics on the University of Zadar. The research was conducted by means of qualitative methods, more precisely by means of semi-structured interviews. The obtained results enable an insight into the interviewees’ views on how attending the course Sociology of Politics or Theology of Politics influenced their understanding of politics, how they see the role of the media in Croatian society, what they think about the role of the church in politics, and how they describe the present situation in Croatian politics. The research makes it possible to see in which aspects the interviewees who attended the course Theology of Politics differ, and in which they agree with the interviewees who attended the course Sociology of Politics.

U ovom je završnom radu predstavljeno istraživanje provedeno pomoću kvalitativne metode polustrukturiranog intervjua sa studentima Sveučilišta u Zadru koji su dio života proveli u izbjeglištvu i prognaništvu devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije. Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u mišljenja i percepcije sugovornika o pitanju migrantsko-izbjegličke krize koja se dogodila 2015. godine, u svjetlu njihova osobnog iskustva izbjeglica i prognanika. Svrha rada je bila pridonijeti spoznajama na istraživanu temu i otvoriti mogućnost njihova korištenja pri formuliranju budućih socijalnih politika. Analizom rezultata prethodnih istraživanja pokazano je da postoji određena negativna, ksenofobna i averzivna percepcija u hrvatskom društvu općenito i u dijelu studentske populacije prema svemu stranome (tražitelji azila, migranti, izbjeglice). Rezultati istraživanja koji se prezentiraju u radu pokazuju da iskustvo prognaništva i izbjeglištva bitno mijenja mišljenje u smjeru suprotnom od trenda utvrđenog u prethodno spomenutim studijama. This B.A. thesis presents the research carried out by means of the qualitative method of semi-structured interview with the University of Zadar students who spent a part of their lives as refugees and exiles on the territories of the former Yugoslavia in the 1990s. The goal of the research was to obtain an insight into the opinions and perceptions of the interviewees into the topic of the migrant-refugee crisis of 2015, in the light of their personal experience as refugees and exiles. The aim of the work was to contribute to the insights on the researched topic and to open up the possibility of using these insights when formulating future social policies. The analysis of the results of previous research has shown that there exist a certain negative, xenophobic and aversive perception in Croatian society in general and in the part of the student population of everything foreign (asylum seekers, migrants, refugees). The results of the research presented in this work show that the experience of having been a refugee and exile substantially change opinions in the direction opposite to that established by the previously mentioned studies.

Ovaj se završni rad temelji na kvalitativnom istraživanju provedenom unutar jednog od trodimenzionalnih online chatova. Na temelju podataka prikupljenih online intervjuima, u radu se opisuju segmenti koji čine društveni život u virtualnoj trodimenzionalnoj stvarnosti. Ovo uključuje opisivanje kibernetskih tijela ili avatara kao alata za virtualnu društvenu interakciju, načine socijalizacije i interakcije avatara, te odnose koji nastaju boravkom unutar takvog prostora. Radi se o sklapanju prijateljstva, koje može prerasti u sklapanje virtualne obitelji te romantičnih veza. U radu se nastoji utvrditi uloga tih segmenata za korisnike i korisnice online chata. Također, raspravlja se o tome na koji način se offline život odnosi prema online realnosti, kao i o cjelovitom značaju trodimenzionalnog virtualnog života za njegove korisnike i korisnice. This B.A. thesis is based on qualitative research carried out inside of one of the threedimensional online chats. Based on the data collected by means of online interviews, the thesis deals with the description of the segments that make up the social life inside of virtual three-dimensional reality. This includes the description of cyber-bodies or avatars as tools for virtual social interaction, of the ways of socialization and interaction of the avatars, and of the relations that emerge within such a space. These are about making friends, but can grow into creating a virtual family and romantic relationships. In the thesis, it is attempted to discern the ole of these segments for the users of online chat. Also discussed is the way offline life is related to online reality, as well as the general meaning of three-dimensional virtual life to its users.