Search

Infekcije uzrokovane bakterijom Acinetobacter baumannii predstavljaju veliki javnozdravstveni problem. Acinetobacter baumannii kontaminira bolničko okruženje, kožu i sluznice pacijenata te se prenosi rukama osoblja uzrokujući oportunističke infekcije kao što su upale pluća povezane s mehaničkom ventilacijom, bakterijemije, infekcije rana te urinarne infekcije. Ventilatorom uzrokovana upala pluća druga je po učestalosti nozokomijalna infekcija u jedinicama intenzivnog liječenja. Vodeći čimbenik rizika za razvoj ventilatorom uzrokovane upale pluća jest invazivna mehanička ventilacija. U pacijenata s bolešću COVID-19, liječenje u jedinicama intenzivnog liječenja često je zahtijevalo intubaciju i uporabu mehaničke ventilacije izlažući ih riziku od razvoja ventilatorom uzrokovane upale pluća. S obzirom na brojna preklapanja u kliničkoj slici COVID upale pluća i upale pluća povezane s ventilatorom, teško je sa sigurnošću odrediti njezinu prevalenciju. Oštećenja pluća uzrokovana bolešću COVID-19, imunosupresivna terapija, često profilaktičko korištenje antibiotika i organizacijske teškoće – prenapučenost u jedinicama intenzivnog liječenja, manjak osoblja, potreba za zaštitom osoblja od virusa SARS-CoV-2 (engl. Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2) infekcije i dr., pridonijeli su povećanoj pojavnosti ventilatorom izazvane upale pluća uzrokovane Acinetobacter baumannii u pacijenata oboljelih od COVID-a. Brojni mehanizmi otpornosti na antibiotike, uz posljedično sve veću prevalenciju višestruko otpornih sojeva Acinetobacter baumannii predstavljaju izazov u liječenju. U osjetljivih sojeva, monoterapija karbapenemima dovodi do pozitivnog ishoda. Liječenje karbapenem-otpornih Acinetobacter baumannii sojeva u kompliciranim infekcijama provodi se uglavnom kolistinom. Kolistin se može primjenjivati intravenski i inhalacijski te ga se preporučuje koristiti u kombinaciji s drugim djelotvornim antibioticima., Infections caused by Acinetobacter baumannii are a major public health issue. Acinetobacter baumannii contaminates the hospital environment, skin, and mucous membranes of patients and is transmitted by the hands of staff, causing opportunistic infections such as pneumonia associated with mechanical ventilation, bacteremia, wound infections, and urinary tract infections. Ventilator-associated pneumonia is the second most common nosocomial infection in the intensive care units. The leading risk factor for the development of ventilator-associated pneumonia is invasive mechanical ventilation. In the patients with COVID-19 disease, the treatment in intensive care units often required intubation and the use of mechanical ventilation, exposing them to the risk of developing ventilator-associated pneumonia. Given the numerous overlaps in the clinical picture of COVID-19 pneumonia and ventilator-associated pneumonia, it is difficult to determine its prevalence with certainty. Lung damage caused by COVID-19, immunosuppressive therapy, frequent prophylactic use of antibiotics, and organizational difficulties (overcrowding in intensive care units, staff shortages, the need to protect staff from severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 infection, etc.) have contributed to the increased incidence of ventilator-associated pneumonia in COVID-19 patients. Numerous mechanisms of antibiotic resistance and the increasing prevalence of multidrug-resistant strains such as carbapenem-resistant Acinetobacter baumannii present a challenge in treatment. In susceptible strains, monotherapy with carbapenems leads to a positive outcome. The treatment of carbapenem-resistant Acinetobacter baumannii strains in complicated infections is carried out mainly with colistin. Colistin can be administered intravenously or by inhalation, and it’s use in combination with other effective antibiotics is recommended.

Uvod: Postoji niz studija koje su ukazale na postojanje povišene ostatne trombocitne aktivnosti (mjerene testovima trombocitne agregacije) u pojedinih bolesnika liječenih klopi-dogrelom ovisno o stupnju biotransformacije lijeka.1-3 Također je pokazano kako se povišenjem doze klopidogrela može nadvladati navedena povišena aktivnost, a time ujedno i utjecati na kliničke ishode liječenja. Ovdje donosimo rezultate skupine bolesnika koji su dovršili jednogodišnje praćenje, a koji su uvršteni u randomiziranu kliničku studiju ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti individualizirane primjene antago-nista P2Y12 receptora temeljem nalaza testova agregometrije u odnosu na fiksne doze tikagrelora u bolesnika nakon akut-nog infarkta miokarda s elevacijom ST- segmenta (STEMI).Bolesnici i metode: U analizu je uključeno 51 uzastopnih bolesnika (9 žena, srednja dob 58, 9 godina) nakon preboljelog STEMI-a. Svi su bolesnici tijekom prvih mjesec dana liječeni standardnom dozom tikagrelora uz acetilsalicilatnu kiselinu, a potom su randomizirani u dvije skupine. Prva skupina je nastavila postojeću antiagregacijsku terapiju tijekom godine dana, a u drugoj je skupini tikagrelor zamijenjen klopidogre-lom uz individualnu titraciju doze ovisno o nalazima agrego-metrije mjerenih Multiplate® analizatorom. Primarni ishod studije bila je incidencija velikih kardiovaskularnih događaja (kardiovaskularna smrt, infarkt miokarda, moždani udar i ponovna revaskularizacija), a sekundarni učestalost velikih i malih krvarenja definiranih BARC klasifikacijom.Rezultati: Tijekom praćenja nije zabilježen niti jedan prima-rni ishod kao niti jedan slučaj velikog krvarenja. Zabilježena je statistički značajno manja incidencija malih krvarenja u skupini bolesnika liječenih individualiziranom primjenom P2Y12 antagonista (p=0, 027) što odgovara 4, 8 puta većoj šansi razvoja krvarenja u bolesnika liječenih fiksnom do-zom tikagrelora u odnosu na bolesnike liječene individuali-ziranim pristupom (OR 4, 8 ; 95% CI 1.118 to 20.611 ; p=0, 035).Zaključak: Rezultati ukazuju kako bi individualizirana primje-na P2Y12 antagonista mogla predstavljati jednako učinkovitu, a sigurniju opciju liječenja bolesnika nakon preboljelog STE-MI-a u odnosu na terapiju fiksnim dozama tikagrelora.

We describe a case report of a patient with cardiac arrest and Ebstein's anomaly. This case report shows us necessity for arrhythmia evaluation and sudden death risk stratification even in asymptomatic patients. Prophylactic ICD implantation in this patient population is limited to observational studies and the selection of patients is impeded by the absence of randomized trials and weak predictors.

We describe a case report of a patient with cardiac arrest and Ebstein's anomaly. This case report shows us necessity for arrhythmia evaluation and sudden death risk stratification even in asymptomatic patients. Prophylactic ICD implantation in this patient population is limited to observational studies and the selection of patients is impeded by the absence of randomized trials and weak predictors.