Search

Cakavizam je specifična realizacija palatalnih suglasnika geografski ograničena na lokalne varijetete duž istočne obale Jadrana. Unatoč prijeporima i različitim hipotezama vezanim uz porijeklo cakavizma, od onih koji ga tumače kao posljedicu egzogenog (mletačkog) (Małecki 2007 [1929]; Hraste 1962), endogenog (slavenskog, odnosno čakavskog) (Hamm 1957; 1960; Moguš 1977), odnosno kombiniranog podrijetla (Muljačić 1966), autori se mahom slažu da se radi o isključivo čakavskom obilježju. Kao izrazito istaknuto obilježje cakavica je već dugo izložena postepenom napuštanju i to ponajviše u ranije cakavskim obalnim govorima, a zatim i u izoliranijim otočnim govorima. Govor Komiže smatra se najjužnijim cakavskim govorom (Małecki 2007 [1929]), a danas su viški govori među rijetkima koji cakavizam još uvijek čuvaju. Na temelju sociolingvističkog istraživanja na otoku Visu, koje se većinom temelji na uzorcima govorenog jezika prikupljenim intervjuiranjem govornika različite dobi, u radu se analizira jezična varijabilnost i promjena u pojavi cakavizma kako u stvarnom vremenu u odnosu na podatke prikupljene Upitnikom za Hrvatski jezični atlas tako i u prividnom vremenu među govornicima različite dobi. Iako je još uvijek prisutan, cakavizam je u svom punom obliku potvrđen još jedino kod najstarijih govornika. Prikupljeni uzorci govora pokazuju, naime, da se većina cakavskih realizacija svodi na depalatalizirani izgovor /č/, dok se tzv. srednji glasovi /ś/ i /ź/ čuvaju tek iznimno. Cakavizam je među mlađima i govornicima srednje dobi također posvjedočen, no u reduciranom i petrificiranom obliku. Osim toga, cakavizam je u viškim govorima danas često leksikalizirano i ne više produktivno obilježje., Cakavism is a specific realization of originally palatal con¬sonants geographically confined to local idioms along the eastern Adriatic coast. Although its origins have been much disputed and various hypotheses concerning its genesis proposed, ranging from those that postulate its exogenous (Romance Venetian) (Małecki 1929; Hraste 1962), endogenous (autochtonous Slavic Čakavian) (Hamm 1957;1960; Moguš 1977) or mixed origins (Muljačić 1966), no one ever questioned its status as an exclusively Čakavian feature. As an extremely salient feature, cakavism has been exposed to gradual abandoning, which affected first coastal varieties and subsequently other more isolated insular cakavian varieties. The speech of Komiža is considered the southernmost cakavian point (Małecki 2007 [1929]), and the varieties of the Island of Vis are among rare that still maintain this Čakavian feature. On the basis of sociolinguistic research on the Island of Vis, based largely on samples of spoken language collected by interviewing speakers of different ages, the paper analyzes linguistic variability and change in the form and frequency of cakavian realizations. Language change is analyzed in real time by means of comparing field data with the data collected by the Questionnaire for the Croatian Language Atlas in 1960s, and in apparent time by comparing the patterns in language use among speakers of various ages. Although still present, cakavism in its full-fledged form is confirmed only in the oldest age-group. The collected speech samples indicate that the majority of cakavian realizations have been reduced to depalatalized realization of /č/, while the so-called ‘middle sounds’ /ś/ and /ź/ are maintained only exceptionally. Younger and middle-age speakers, therefore, conserve the feature, but in a reduced and petrified form. Also, cakavism is nowadays often lexicalized and no longer a productive feature on the Island of Vis.

Zbog svoje sačuvanosti i povijesne važnosti u Viškom boju Gospina baterija u Visu ima posebno mjesto u korpusu fortifikacijskih građevina iz vremena druge austrijske uprave na otoku. U tekstu se daje povijesni pregled događaja koji su prethodili gradnji Baterije, rekonstruira kompletan proces izgradnje, pojašnjava njezina uloga u ratnim zbivanjima sredinom 19. stoljeća, kao i transformacije od austrijskog napuštanja vojnih položaja na otoku Visu od kraja 19. stoljeća sve do početka 21. stoljeća. U dodatku tekstu daje se osvrt na značaj kartografske zbirke Ratnog arhiva u Beču u kontekstu proučavanja povijesti graditeljstva., Our Lady’s battery in Vis was built during the second Austrian administration (from 1814 to 1918) at the bottom of the spacious bay of Vis, not far from the parish church of Our Lady of Spilica, after which it was named. As part of the defence system of the war port of Vis, it was the last point of defence in case of enemy breach into the interior of the bay of Vis. Since immediately after the Austrian demilitarization of the island it was converted into a public, civilian facility that has been maintained to this day, the original appearance of Our Lady’s Battery has been almost completely preserved. The battery, therefore, stands out in the corpus of Austrian fortification buildings on the island of Vis, mostly devastated or demolished and, today, unrecognizable, and unreadable in space. The text provides a historical overview of the events that preceded the construction of Our Lady’s Battery and explains its role in war events in the middle of the 19th century, especially in the conflict between the Italian and Austrian navies, where the Italians wanted to secure supremacy over the Adriatic by conquering the island of Vis, and which, by the 1866 Battle of Vis, ended with the Italian fleet defeated. The paper gives an overview of the transformations of the Battery that took placeafter the Austrians left the military positions on the island of Vis at the end of the 19th century and all the way until the beginning of the 21st century. According to the analysis of historical drawings, maps and technical plans from the cartographic collections of the War Archives at the Austrian State Archives and the Croatian State Archives, some of which are published for the first time, the complete process of building Our Lady’s Battery has been reconstructed, beginning with the conception of the fortification system of the island of Vis and the formation of the defence system of the war port of Vis through the design and construction process to its final appearance and armament. As archival material, the drawings are not only a source of data on the original appearance of the historic building, but they also provide data on the standard of production and furnishing of technical drawings and document a high level of knowledge of Austrian military engineers and constructors regarding the application of innovative technical solutions during construction. The appendix to the text provides an overview of the significance of the cartographic collection of the Austrian State Archives, the War Archives in Vienna in the context of the study of the history of construction.

»Komiški dikcionar C-F« nastavak je započetog objavljivanja rada na istraživanju vokabulara govora Komiže na otoku Visu. Prethodni prilozi za Komiški dikcionar, za slova A i B, objavljeni u Čakavskoj riči 2006. i 2008., sadrže ukupno 1655 glosa. Ovaj nastavak Komiškog dikcionara u stotom broju Čakavske riči donosi oko 1600 glosa komiškoga govora. Glose ovoga priloga Komiškom dikcionaru gramatički su i semantički opisane. Prikazane su redovito u govornom kontekstu. Ponuđena je frazeologijia, gdje god je to bilo moguće, uz prikaz stilističkih i konotacijskih vrijednosti izraza, s brojnim primjerima iz zapisanih tekstova usmene predaje sačuvane na ovom govoru u publiciranim tekstovima, zvučnim zapisima govora izvornih kazivača ili pak tekstualnim primjerima koje je ponudio autor kao izvorni govornik ovoga govora. Za dio ukupnog korpusa leksika Komiškog dikcionara autor je ponudio i tumačenje podrijetla riječi. To je podrijetlo često vezano za dominantan jezični utjecaj na Jadranu – venecijanski. Autor se pritom referira na leksikografska istraživanja istaknutih leksikografa kao što su Giuseppe Boerio (veneto), Mario Doria (triestino), Luigi Miotto (veneto-dalmata), Enrico Rosamani (giuliano-dalmata) ili pak na istraživanje hrvatskih maritimizama istaknutog hrvatskog etimologa Vojmira Vinje (Jadranske etimologije). Pritom je od iznimnog značenja rezultat istraživanja dodira i međusobnog prožimanja jednog iskonskog slavenskog jezika – hrvatskog čakavskoga jezika, to jest njegova cokavskog idioma komiškoga govornog područja s mediteranskim jezičnim univerzumom u milenijskoj povijesnoj perspektivi.

multidisciplinarna istraživanja i druge aktivnosti provedene u sklopu DEEPWATER-CE projekta ukazuju na mogućnost primjene različitih metoda umjetnog prihranjivanja vodonosnika s ciljem povećanja kakvoće i količine podzemne vode, što će biti od iznimne važnosti u budućnosti s obzirom na klimatske modele koji prognoziraju povećanje temperature zraka i smanjenje količine oborina.

Autor je pri pisanju diplomskog rada koristio stručnu literaturu koja govori o situaciji na otoku Visu od kapitulacije Italije do kraja Drugog svjetskog rata. Također, koristeći se arhivskom građom i tadašnjom periodikom, pokušao je dodatno prikazati život lokalnog stanovništva pod talijanskom okupacijom i nakon nje. Najprije je prikazana situacija na otoku Visu prije kapitulacije Italije te se osvrnuo na njegovo strategijsko i političko značenje koje će biti od iznimne važnosti za sam tijek Rata na prostoru Jugoslavije. Naime, otok Vis je bio etapna stanica za zbjeg stanovništva u Italiju te se od tamo dio izbjeglica prebacio Savezničkim brodovima u Egipat. Osim toga, otok je bio tada važna točka na Jadranu za transport Savezničkog oružja i opreme koja je bila prijeko potrebna NOVJ u borbi protiv Nijemaca i njihovih saveznika. Otok Vis dobiva dodatno na važnosti 7. lipnja 1944. godine. Naime, od tada do 18. rujna 1944. godine na otoku su boravili članovi Vrhovnog štaba, Predsjedništvo AVNOJ-a zajedno s Josipom Brozom Titom. U tom vremenskom intervalu oni su iz otoka Visa rukovodili vojnim operacijama NOVJ-a na otoku i kopnu te su se diplomatski borili za svoju ideju buduće Jugoslavije nakon Rata. Također, Vrhovni štab se iz Visa nije se bavio samo s Narodno Oslobodilačkim Pokretima unutar teritorija predratne Jugoslavije, nego je surađivao i s grčkim, albanskim i bugarskim Narodno Oslobodilačkim Pokretima koji su djelovali protiv nacista i njihovih saveznika. Tako se može reći da je tada otok Vis imao međunarodno značenje u borbi protiv nacizma. In writing his thesis, the author used professional literature that talks about the situation on the island of Vis from the capitulation of Italy to the end of World War II. Also, using archival material and periodicals of the time, he tried to show further the life of the local population under and after the Italian occupation. First, the situation on the island of Vis before the capitulation of Italy was presented, and he commented on its strategic and political significance, which will be extremely important for the course of the War in Yugoslavia. Namely, the island of Vis was a stage station for the refugee population to Italy, and from there part of the refugees were transferred by Allied ships to Egypt. In addition, the island was then an important point on the Adriatic for the transport of Allied weapons and equipment that was much needed by the NOVJ in the fight against the Germans and their allies. The island of Vis gained additional importance on June 7, 1944. Namely, from then until September 18, 1944, members of the Supreme Staff, the Presidency of AVNOJ, together with Josip Broz Tito, stayed on the island. In that time interval, they led the NOVJ's military operations on the island and the mainland from the island of Vis and fought diplomatically for their idea of a future Yugoslavia after the War. Also, the Supreme Headquarters from Vis not only dealt with the People's Liberation Movements within the territory of pre-war Yugoslavia, but also cooperated with the Greek, Albanian and Bulgarian People's Liberation Movements that acted against the Nazis and their allies. Thus, it can be said that at that time the island of Vis had international significance in the fight against Nazism.

U članku su analizirani nizovi srednjih dnevnih, mjesečnih i godišnjih temperatura zraka i mjesečnih i godišnjih oborina mjereni na tri postaje na otoku Visu. Korišteni su podaci opaženi na glavnoj meteorološkoj postaji Komiža (1956.-2019.) i automatskim postajama Hum (2012.-2019.) i Dračevo polje (2017.-2019.). Osim toga analizirani su i nizovi srednjih dnevnih, mjesečnih i godišnjih temperatura površine mora mjereni na postaji Komiža (1991.-2019.). Vis je mali karbonatni otok površine 89,72 km2 s najvišim vrhom od 587 mnm na kojem je locirana automatska meteorološka postaja Hum. Režim temperatura zraka na sve tri postaje na malom otoku udaljenom od kopna je sličan. Srednje dnevne, mjesečne i godišnje temperature zraka najviše su na postaji Komiža. Više su za oko 1 ºC od srednjih godišnjih temperatura zraka izmjerenih u Dračevom polju i oko 3,6 ºC od onih izmjerenih na postaji Hum. Trend porasta srednjih mjesečnih temperatura zraka u razdoblju 1964.-2019. javlja se u svakom pojedinom mjesecu godine. Gradijent opadanja srednjih dnevnih temperatura zraka s nadmorskom visinom u toplom dijelu godine znatno je niži nego u hladnom dijelu godine. Najintenzivniji porasti temperatura zraka javljaju se u najtoplijem dijelu godine. Srednje godišnje vrijednosti temperatura površine mora u razdoblju 1991.-2019. brže su rasle od srednjih godišnjih temperatura zraka. Prosječne mjesečne temperature površine mora više su od prosječnih mjesečnih temperatura zraka u razdoblju od rujna do travnja. U ostalim mjesecima su niže. Minimalne dnevne temperature zraka javljaju se u hladnom dijelu godine između 6 i 7 sati dok se tijekom toplog dijela godine javljaju nešto ranije između 4 i 5 sati. Maksimalne dnevne temperature zraka uglavnom se javljaju oko 13 sati. Niti jedan od analiziranih nizova godišnjih i mjesečnih oborina u razmatranom razdoblju (1956.-2019.) nije pokazao postojanje statistički značajnog trenda porasta ili opadanja., The paper analyses the series of average daily, monthly and annual air temperatures and monthly and annual precipitation measured at three stations on Vis Island. The used data were observed at the main meteorological station Komiža (1956 - 2019), as well as automatic stations Hum (2012 – 2019) and Dračevo polje (2017 - 2019). Additionally, the analysis also included the series of average daily, monthly and annual sea surface temperatures measured at the station Komiža (1991 - 2019). Vis Island is a small carbonate island with a surface of 89.72 km2 and the highest peak of 587 asl, where the automatic meteorological station Hum is located. The air temperature regimes at all three stations on the small island far off the mainland are similar, with the average daily, monthly and annual air temperatures being the highest at the station Komiža - by about 1 ºC higher than the average annual air temperatures measured at Dračevo polje and by about 3.6 ºC higher than those measured at the station Hum. The upward trend in average monthly air temperatures in the period of 1964 - 2019 occurs in each individual month of the year. The gradient of average daily air temperatures’ decrease with altitude is significantly lower in the warm part of the year than in the cold one. The most intense increases in air temperatures occur in the warmest part of the year. The average annual values of sea surface temperatures in the period of 1991 – 2019 increased faster than the average annual air temperatures. The average monthly sea surface temperatures are higher than the average monthly air temperatures in the period from September to April, while lower in other months. The minimum daily air temperatures occur in the cold part of the year between 6 a.m. and 7 a.m. During the warm part of the year they occur slightly earlier - between 4 a.m. and 5 a.m. The maximum daily air temperatures generally occur around 1 p.m. Not one of the analysed series of annual and monthly precipitation in the observed period (1956 - 2019) showed the existence of a statistically significant upward or downward trend., Im Beitrag werden die Zeitreihen für die Tages-, Monats- und Jahresmittel der Lufttemperatur sowie für die Monats- und Jahresmittel des Niederschlags analysiert, die an drei Stationen auf der Insel Vis gemessen wurden: an der meteorologischen Hauptstation Komiža (1956-2019) sowie an den automatischen Wetterstationen Hum (2012-2019) und Dračevo polje (2017-2019). Außerdem werden die an der Station Komiža (1991-2019) gemessenen Zeitreihen für die Tages-, Monats- und Jahresmittel der Meeresoberflächentemperatur analysiert. Vis ist eine kleine Kalkinsel mit einer Fläche von 89,72 Quadratkilometern und mit dem höchsten Gipfel von 587 Metern über dem Meeresspiegel, wo sich die automatische Wetterstation Hum befindet. Das Lufttemperaturregime an allen drei Stationen auf dieser weit vom Land entfernten Insel ist ähnlich. Die höchsten mittleren Tages-, Monats- und Jahreslufttemperaturen wurden an der Station Komiža gemessen. Sie sind etwa 1 ºC höher als die an Dračevo polje gemessenen mittleren Jahreslufttemperaturen und etwa 3,6 ºC höher als die an der Station Hum gemessenen mittleren Jahreslufttemperaturen. Ein Aufwärtstrend liegt bei den mittleren Monatslufttemperaturen im Zeitraum 1964-2019 in jedem einzelnen Monat des Jahres vor. Der abfallende Gradient der mittleren Tageslufttemperaturen ist in der warmen Jahreszeit mit abfallender Seehöhe wesentlich niedriger als in der kalten Jahreszeit. Die stärksten Lufttemperaturerhöhungen wurden in der wärmsten Jahreszeit beobachtet. Die Werte der mittleren Jahresmeeresoberflächentemperaturen erhöhten sich im Zeitraum 1991-2019 schneller als die Werte der mittleren Jahreslufttemperaturen. Die Monatsmittel der Meeresoberflächentemperatur sind höher als die Monatsmittel der Lufttemperatur im Zeitraum zwischen September und April, während sie in anderen Monaten niedriger sind. Die minimalen Tageslufttemperaturen wurden in der kalten Jahreszeit zwischen 6 und 7 Uhr beobachtet, während sie während der warmen Jahreszeit etwas früher, zwischen 4 und 5 Uhr, die Minimalwerte erreichen. Die Maximalwerte der Tageslufttemperatur zeigen sich meistens um 13 Uhr. Bei keinen von den analysierten Zeitreihen des Jahres- und Monatsniederschlags zeigte sich im beobachteten Zeitraum (1956-2019) ein statistisch signifikanter Aufwärts- oder Abwärtstrend.

U radu je predstavljen projekt DEEPWATER-CE. Glavni cilj projekta je istražiti mogućnosti primjene umjetnog prihranjivanja vodonosnika (eng. managed aquifer recharge) na otoku Visu, gdje su povoljni geološki i hidrogeološki uvjeti omogućili formiranje kvalitetnih krških vodonosnika.

Rad ne sadrži sažetak.

Turizam poprima sve veću važnost u svjetskoj ekonomiji, tako se već dugi niz godina mnogi gospodarstvenici orijentiraju na tu granu gospodarstva. U hrvatskim otočnim destinacijama stanovništvo se bavi turizmom koje je temeljeno na iskorištavanju dostupnih i besplatnih prirodnih resursa. Dugogodišnja zatvorenost otoka Visa ograničila je njegov turistički razvoj. Nakon otvaranja otoka prema posjetiteljima, njegov razvoj se koncentrirao oko urbanih i administrativnih središta Visa i Komiže. Što se tiče malih mjesta u unutrašnjosti otoka, tek su u začetcima razvojne inicijative temeljene na ruralnim ili etno konceptima turističkog razvoja. Turizam je do današnjih dana slabo razvijen, dominira privatni smještaj koji čini preko 79% ukupnog smještajnog kapaciteta otoka. Posluju samo četiri hotela nižih kategorija i dva kampa u privatnom vlasništvu. Prisutna je vrlo visoka sezonalnost, što znači da je otok u potpunosti orijentiran na proizvod sunca i mora. Ovaj rad istražuje učinkovitost zemljopisnog podrijetla kao temelj za tržišno segmentiranje posjetitelja otoka Visa. Ispitivanjem podataka sa šest glavnih emitivnih tržišta (Slovenija, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Italija, Češka) pokušalo se utvrditi je li zemlja podrijetla zaista predstavlja učinkovit kriterij tržišne segmentacije kako bi se uspostavili profili posjetitelja. Utvrđeno je da se karakteristike posjetitelja razlikuju prema zemlji podrijetla. Uvažavanjem navedenih razlika stvara se osnova za ostvarivanje ekonomske koristi od turizma, čijem razvoju je potrebna zajednička vizija i sinergija svih dionika u turizmu. Tourism has become increasingly more important in the world economy, for many years businessmen have been pointing to this branch of the economy. In Croatian island destinations, the population is engaged in tourism based on the exploitation of available and free natural resources. Long-term closure of the island of Vis has limited its development in tourism. After opening the island to its visitors, its development concentrated around the urban and administrative centers of Vis and Komiža. As for small places in the interior of the island, they are only at the beginning of a developmental initiative based on rural concepts of tourism development. Tourism is currently poorly developed, dominated by private accommodation, which accounts for over 79% of the island's total accommodation capacity. Only four hotels of lower categories and two privately owned camps are operating in the island of Vis. There is a very high seasonality, which means that the island is fully oriented to the “sun and sea” product. This paper explores the effectiveness of geographic origin as the basis for market segmentation of Vis visitors. By examining data from six major geographic markets (Slovenia, Poland, United Kingdom, Germany, Italy, Czech Republic), it was attempted to determine whether the country of origin was indeed an effective market segmentation criterion to establish visitor profiles. It was found that the characteristics of the visitor differed according to the country of origin. The acknowledgment of these differences creates the basis for achieving economic benefits from tourism, whose development requires a common vision and synergy of all stakeholders in tourism.

Kultura i turizam imaju uzajamnu vezu u kojoj jedno neminovno utječe na drugo – kultura postaje vrlo važan motiv turističkih putovanja te nezaobilazni čimbenik turističke ponude. Kulturni se turizam bavi upoznavanjem posjetitelja s različitim i zanimljivim karakteristikama određenog grada, regije ili države. U skladu s tim, film je izraz umjetnosti i kulture te on zastupa i predstavlja način života lokalnog stanovništva, njihov jezik i povijest. Upravo se zbog toga filmski turizam može nazvati granom kulturnog turizma. Filmski i književni turizam su, u većini slučajeva, međusobno isprepleteni jer se većina turistički značajnih, ali i poznatih filmova temelji upravo na istoimenim književnim djelima. Dakle, u ovom obliku turizma posjetitelje privlače mjesta u kojima se odvijala radnja filma ili sam prikaz određenog mjesta na televiziji, odnosno filmu. Nadalje, dvije bitne distinkcije ovog oblika turizma jesu filmski turizam na mjestu snimanja te filmski turizam izvan mjesta snimanja, čija se razlika očituje ponajprije u lokaciji. Odabrane studije slučaja ukazuju na spremnost destinacija u inkorporiranju filma kroz turizam te na problematiku i prednosti s kojima se susreću. Osim toga, analizom i komparacijom se utvrđuje stupanj razvijenosti filmskih destinacija. Culture and tourism affect and correlate with each other – culture becomes a very important travelling motive and an inevitable factor of the tourism offer. Cultural tourism deals with familiarizing visitors with different and interesting characteristics of a particular town, region or country. Accordingly, the film is an expression of arts and culture and it represents the local community’s way of life, language, and history. That is the way the term film tourism can be called a branch of cultural tourism. Film and literary tourism are in most cases intertwined because most of the tourism significant and popular films are based on the eponymous literary works. So, visitors are attracted to the places where the storyline or the display of a certain site for the film took place. Furthermore, two major distinctions are on-location and off-location film tourism. The difference between those two is manifested primarily in the location. The selected case studies point out the promptness of destinations to incorporate the film through tourism, and the issues and advantages they are faced with. In addition, the analysis and comparison determine the degree of development of film destinations.

The paper discusses population dynamics of Vis Island along with geographic, demographic and social features related to this process. Data from demographic statistics and research results show that Vis Island has been affected by strong populational regression. This process originated at the beginning of the 20th century, and intensified after the Second World War. Depopulation was generated by retardation in socio-economic development, but it was directly caused by centennial emigration. At the beginning of 1960s, natural decrease occurred as another important cause of depopulation. It was the result of postponed effect of emigration, demographic losses in world wars and birth rate transition (changes in number of children per family). Long-term unfavorable demographic processes (emigration, depopulation, demographic aging, reduced birth rates) have led to weakening of (bio)reproduction and vital potential. The above-mentioned fact has also influencedthe age structure of the population. Population of Vis Island has aged and belongs to a particular demographic type named very old population. However, depopulation, that used to be the result of social phenomena, has become an important factor of social and spatial processes.

Vis obiluje napuštenom vojnom infrastrukturom čiji ostaci sugeriraju neupitnu kvalitetu geostrateške pozicije odabrane mikrolokacije, koja se iz vojne kontrole teritorija ovim projektom translatira u ulogu suvremenog turizma. Cilj projekta je prenamjenom podzemnih vojnih bunkera te njihovom nadzemnom nadogradnjom stvoriti specifičan oblik turističkog smještaja, svojevrsni hibrid vinarije i hotela – vinotel. U podzemnom dijelu se smješta pogon vinarije, a na površinu terena se polaže čipkasta struktura hotelskih sadržaja, te se povezuju postojećim i novim komunikacijama koje su mjestimično proširene specifičnim sadržajima koji oplemenjuju hotel kao prostor hedonizma te vinariju kao proizvodni pogon, stvarajući nerazdvojivu cjelinu.

Autor je iz svoje zbirke paremiologizama otoka Visa, koje je skupljao u sklopu svog istraživanja usmene predaje otoka Visa, izabrao poslovice kao najsažetiji jezični oblik kojim se u organskoj ljudskoj zajednici insularnog prostora otoka Visa čuva i usmeno prenosi među generacijama pučka filozofija spoznaje o životu, o odnosima među ljudima, o prirodnim pojavama, o ritmu meteorološkog vremena, o rodnim odnosima, o iskustvu rada ribarskog i težačkog posla, o smislu čovjekove egzistencije, o odnosu čovjeka prema transcendentnom iskustvu. Takvi proverbijalni iskazi vrlo su ekspresivni zbog sažetosti izraza i potrebe njihovih kreatora da iskaz bude pamtljiv, da uđe u kolektivnu memoriju i ondje trajno ostane kao opomena, kao memento proživljena iskustva ovjerena u životnoj praksi i kao spoznaja univerzalno primjenjiva. Ta misao znade koji put dosegnuti filozofsku lucidnost spoznaje životnih fenomena sagledanih u procesu, u promjenjivosti okoline i relacija u čovjeku samome i njegovoj okolini, društvenoj i prirodnoj. Ujedno ti pučki proverbiji otkrivaju u najsažetijoj jezičnoj formi životnu mudrost neškolovana puka, njegovu vezanost za iskustvo prethodnih generacija, njegovo povjerenje u kontinuitet i smisao međugeneracijske povezanosti te smisao čuvanja naslijeđena znanja kao vrijednosti bitne za opstanak. Poslovice otkrivaju i istančan osjećaj za jezičnu kreativnost u mikrostilističkim formacijama proverbijalnog izraza, što je autoru izazov i za stilističku interpretaciju., The author has chosen proverbs from his collection of paremiologisms from the island of Vis, which he had collected for his research of the island’s oral tradition, as the most summarized linguistic form used by the organic human community of Vis for preservation and oral transfer of folk philosophy on life, human relationships, natural phenomena, rhythm of meteorological weather, gender relations, experience of fisherman and farmer labour, sense of human existence and opinion of a man towards transcendental experience among different generations. Such proverbial expressions are very expressive due to brevity of expression and the necessity of their creators to make the saying easy to remember, to enter the collective memory permanently as a warning, or as a memento of acquired experience authenticated in life practice and a universally applicable truth. This thought that can reach a philosophic lucidity of knowledge on life phenomena seen in a process, within changeability of environment and relations within the man himself, as well as his social and natural environment. Also, these people proverbs reveal in their shortest form a life wisdom of non-schooled folk, its connection to the experience of past generations, its trust in the continuity and sense of intergenerational connections and sense of preserving inherited knowledge as a value necessary for survival. These proverbs reveal a refined sense for linguistic creativity in micro stylistic formations of proverbial expression which represented a challenge for the stylistic interpretation of the author., L’autore dalla sua collezione di paremiologismi dell’isola di Vis, che ha raccolto nell’ambito della sua ricerca della tradizione orale di quest’isola, ha scelto i proverbi come la forma linguistica più sintetica con la quale nella comunità organica umana del territorio insulare di Vis si conserva e tramanda oralmente, di generazione in generazione, la filosofia popolare della conoscenza della vita, dei rapporti interpersonali, dei fenomeni naturali, del ritmo del tempo meteorologico, dei rapporti di genere, dell’esperienza di lavoro del pescatore e del contadino, del senso dell’esistenza umana, della relazione dell’uomo con l’esperienza trascendente. Queste espressioni proverbiali sono molto espressive per la concisione e l’esigenza dei loro creatori che siano memorizzabili, che entrino e rimangano permanentemente nella memoria collettiva come monito, come memento di esperienza vissuta nella prassi quotidiana e di conoscenza universalmente valida. Concetti che sanno a volta raggiungere la lucidità filosofica della conoscenza dei fenomeni quotidiani visti in processo, nei cambiamenti dell’ambiente e delle relazioni nell’uomo stesso e nel suo contesto sociale e naturale. Allo stesso tempo questi proverbi popolari rivelano nella più sintetica forma linguistica la saggezza vissuta del popolo non istruito, il suo legame con le generazioni precedenti, la sua convinzione della continuità e del senso del rapporto intergenerazionale, e il senso del tramandare i saperi ereditati come valori essenziali per la sopravvivenza. Questi proverbi denotano anche una raffinata sensibilità per la creatività linguistica nelle formazioni microstilistiche dell’espressione proverbiale, ciò che rappresenta per l’autore una sfida anche per l’interpretazione stilistica.

Sagledavši povijesni razvoj i potencijalne revitalizacijske fokuse, utvrđene su dvije temeljne karakteristike razvoja projekta: mjerilo Visa i transformabilnost. Navedene karakteristike satkane su od najranije povijesti, prožete borbama, osvajanjima, trgovinom, međutim, "Vis a Vis", postavke su izričito jasne i gotovo opipljive. Specifičnost Visa, očitava se u jednostavnosti urbanizma, bogate tradicije usko vezane za polje, prirodu i more, skromnosti širenja u visinu viških ulica, poput vrlo jednostavnog recepta života na otoku. Povratak na Mletačku vedutu iz 16. stoljeća skica je samog koncepta ideje nekadašnjeg Visa, a može se poistovjetiti i danas: Luka i Kut kao centri, nekad zaštićene pomorske utvrde mletačkih brodova, danas hrvatskih i inozemnih nautičara, posjetitelja Visa i viških regata.

Klimatske promjene utječu na poljoprivrednu proizvodnju, a time i na ekonomske prilike nekog područja. Promjene klime uključuju varijabilnost u količini oborina, intenzitetu vjetrova i porastu temperature. Oborine zabilježene na nekom području uglavnom potječu od vlage pristigle s područja mora i oceana, no smatra se da je čak jedna trećina oborina lokalnog porijekla proistekla od evaporacije („reciklirana vlaga“). Regionalne studije za područje Mediterana pokazale su da u drugoj polovici 20-tog stoljeća postoji opći trend smanjenja količina oborina, a predviđanja su da će se taj trend nastaviti. Stoga su na primjeru otoka Visa, tijekom petogodišnjeg razdoblja, korištenjem HYSPLIT modela i primjenom kalkulacija za utvrđivanje izdizanja vlage zraka izračunate unazadne putanje zračnih masa, lokacije izdizanja vlage i udio reciklirane vlage zraka u ukupnoj količini oborina. Climate changes directly affect agricultural production and economy of certain area. Changes of climate include variability of rainfall, wind intensity and increase of temperature. Precipitation collected on a specific location is mostly derived from sea and ocean moisture, although it is considered that approximately one-third of precipitation is derived from locally originated moisture by evaporation (recycled moisture). Regional studies for the Mediterranean area have shown a general trend of decrease of amount of precipitation in the second half of 20th century. Furthermore, predictions show that this trend will continue. In order to investigate this we used HYSPLIT model to calculate back trajectories of air masses bringing precipitation over Vis Island, Croatia. Application of calculations for specific humidity allowed us to determine locations of moisture uptake and percentage of recycled moisture in precipitation.

Turizam je postao svjetski fenomen i jedan od najvažnijih sudionika u međunarodnoj trgovini te u svom progresivnom razvoju i rastu uključuje veliki broj dionika na koje ostavlja mnoge posljedice, kako pozitivne, tako i negativne . Glavni cilj ovog rada bio je istražiti važnost i ulogu lokalne zajednice na otoku Visu u turističkom razvoju otoka, ukazati na dosađašnju ulogu lokalne zajednice te ukazati na mogućnosti daljnjeg osnaživanja i poticanja cijele lokalne zajednice i stanovništva da se uključe u proces planiranja i razvoja turizma na otoku Visu. U tu svrhu kreiran je anketni upitnik u kojem je lokalno stanovništvo otoka Visa izrazilo svoje mišljenje o pitanjima vezanim za sudjelovanje lokalne zajednice u turističkom razvoju, sudjelovanje lokalne zajednice u donošenju odluka relevantnih za razvoj turizma, ulogu turizma na otoku i mogućnostima utjecaja na daljnji razvoj i planiranje turizma. Istraživanje je pokazalo da se ne može potvrditi kako lokalna zajednica Visa značajno doprinosi razvoju turizma na otoku. Odluke vezane uz razvoj turizma donosi grupa pojedinaca u lokalnoj zajednici, a većina ispitanika nije nikada prisustvovala bilo kakvom obliku sastanka s javnim tijelima kada se raspravljalo o razvoju turizma na otoku. Istraživanje je također, potvrdilo kako su ispitanici čvrstog stava kad se govori o edukaciji lokalne zajednice i stanovništva za obavljanje poslova u turizmu budući da velika većina tvrdi kako je edukacija u turizmu iznimno važna. U konačnici, istraživanje potvrđuje kako je turizam doveo do povećanja potrošnje i stvorio nova radna mjesta na otoku te je za daljnji razvoj potrebno osnažiti lokalnu zajednicu za turistički razvoj kako bi svi stanovnici i dionici u turizmu imali kontrolu i utjecaj na cijeli proces razvoja turizma na otoku. Tourism has become a worldwide phenomenon and one of the most important participants in the international trade. Its progressive growth and development involves a large number of stakeholders and affects them, both positive and negative way. The main aim of this study was to research the importance and role of the local community on the island of Vis for tourism development on the island, to indicate the current role of local communities and point to the possibility of the further strengthening and empowering the whole community and the population to be involved in the planning and tourism development on the island Vis. For this purpose, a questionnaire was created for the local population of the island of Vis to express their opinion on the issues related to community participation in tourism development, community participation in decision-making for the development of tourism, the role of tourism on the island and possibilities of their influence on the further development and tourism planning. Research has shown that it can not be confirmed that the local community on the island significantly contributes to tourism development on the island. Decisions related to the development of tourism makes a group of individuals in the local community and majority of the respondents had never attended any form of meeting with public authorities when discussing about the development of tourism on the island. The study also confirmed that respondents have firm attitude regarding to the education of local community and the population for the performance in tourism industry since majority of them claim that education in tourism is extremely important. Ultimately, the research confirms that tourism has led to an increase in consumption and created new job opportunities on the island. For the further development it is necessary to strengthen and empower the local community for tourism development, so that the residents and stakeholders in the tourism industry have control and influence on the whole process of tourism development on the island.

Polazeći od sadašnjeg stanja i sadašnje strategije zbrinjavanja otpada za otok Vis definirati će se nova strategija koja se oslanja na strategiju Kružne ekonomije. Analizirati će se dvije osnovne alternative zbrinjavanja komunalnog organskog otpada: (i) kompostiranje; (ii) ispuštanje mokrog organskog otpada u kanalizaciju i kompostiranje pretežito suhog organskog otpada. Primjenom višekriterijalne analize analizirati će se značajke pojedinih alternativa te predložiti optimalno rješenje za otok Vis. Polazeći od dobivenih rezultata predložit će se opće smjernice za rješavanje problema zbrinjavanja organskog otpada za manje otoke na Jadranu. Starting from the present situation and the current waste management strategy for the Island of Vis, a new strategy that relies on strategy Circular Economy, will be defined. The two basic alternatives of municipal organic waste will be taken into consideration: (i) composting; (ii) the release of wet organic waste in sewage and composting mainly dry organic waste. By applying the multicriteria analysis the characteristics of individual alternatives will be analyzed and the best solution for the island of Vis suggested. Based on the obtained results general guidelines will be proposed for solving problems of disposal of organic waste for the smaller islands in the Adriatic.

Rad razmatra populacijsku dinamiku otoka Visa te geografske, demografske i društvene značajke povezane s tim procesom. Podatci demografske statistike i rezultati istraživanja pokazuju da je na otoku Visu riječ o snažnoj populacijskoj regresiji. Taj je proces nastao početkom 20. stoljeća, a zahuktao se poslije drugoga svjetskog rata. Depopulacija je generirana zaostajanjem u društveno-gospodarskom razvoju, a izravno uzrokovana stoljetnim iseljavanjem. Početkom 1960-ih godina kao značajan čimbenik depopulacije javlja se i negativna prirodna promjena. Ona je rezultat odgođenog učinka iseljavanja, demografskih gubitaka u svjetskim ratovima i tranzicije nataliteta (promjene odnosa prema broju djece u obitelji). Dugotrajni nepovoljni demografski procesi (iseljavanje, depopulacija, demografsko starenje, smanjenje rodnosti), doveli su do slabljenja (bio)reproduktivne snage i vitalnog potencijala. Sve to odražava se i na dobni sastav. Populacija otoka Visa jako je ostarjela i pripada demografskom tipu – vrlo duboka starost. Depopulacija je, pak, prešla put od posljedice društvenih zbivanja do važnog čimbenika društvenih i prostornih procesa., The paper discusses population dynamics of Vis Island along with geographic, demographic and social features related to this process. Data from demographic statistics and research results show that Vis Island has been affected by strong populational regression. This process originated at the beginning of the 20th century, and intensified after the Second World War. Depopulation was generated by retardation in socio-economic development, but it was directly caused by centennial emigration. At the beginning of 1960s, natural decrease occurred as another important cause of depopulation. It was the result of postponed effect of emigration, demographic losses in world wars and birth rate transition (changes in number of children per family). Long-term unfavorable demographic processes (emigration, depopulation, demographic aging, reduced birth rates) have led to weakening of (bio)reproduction and vital potential. The above-mentioned fact has also influencedthe age structure of the population. Population of Vis Island has aged and belongs to a particular demographic type named very old population. However, depopulation, that used to be the result of social phenomena, has become an important factor of social and spatial processes.

Dokaz burne povijesti Visa, "otoka razarača", brojni su vojni objekti. Vojna prisutnost konzervirala je bogatstvo otoka spriječivši negativne posljedice razvoja masovnog turizma. Oblikovanje vizije razvoja otočkog turizma definiralo je strateško pozicioniranje Visa kao "otoka skrovišta". Izoliranost i autentičnost atributi su koji se moraju komercijalizirati složenom i sveobuhvatnom strategijom. Projekt stavlja naglasak na eko-ruralni razvoj koji čuva i održivo koristi postojeću biološku i krajobraznu raznolikost kao glavnu resursnu osnovu.

Centar za rehabilitaciju je kao sadržaj neophodan za kompletiranje turističke ponude Dalmacije. Prostor bivše vojarne "Samogor" na otoku Visu je idealan zbog položaja i topografije. Tu bi se smjestio odjel u kojem se obavljaju specijalistički pregledi, terapije i praćenje korisnika (sportaša, oboljelih od multiple skleroze i kardiovaskularnih bolesti) tokom rehabilitacije u zatvorenom i na otvorenom prostoru (rampe i staze šetnice kao dio terapije). Na lokaciji su smješteni i kapaciteti za potrebe duže terapije.

Predmet istraživanja je uvjetovanost pomorskih veza otoka Visa i razvoja otoka u smislu održivog razvoja. Proučavalo se strategiju razvoja turizma i drugih gospodarskih aktivnosti, te njihova povezanost s prometnim značajkama. Istražuju se oblici pomorske povezanosti koji podržavaju ideju održivog razvoja otoka i napredak otočnih društvenih zajednica. Analiziranjem broja putnika i broja stanovnika zaključilo se kako je broj putnika u neprekidnom porastu a stanovnika u opadanju. Kao rješenje povećanja broja stanovnika, te gospodarskog napretka, predlaže se uvođenje novih prometnih veza između otoka Visa i kopna i između otoka Visa i otoka Hvara. Zaključuje se kako razvitak otoka izravno ovisi o frekvenciji prometa.

Za razliku od mnogih hrvatskih otoka kojima je narodna nošnja izraziti simbol tradicijske kulture, otoku Visu su to i danas značajne gospodarstvene djelatnosti: vinogradarstvo gradu Visu, a ribarstvo Komiži. Sami Višani, u medijskom predstavljanju svoga otoka, često ističu kako su otok netaknutog mora i vina, a otok bez narodne nošnje. Zato je etnolozima informacija da je u prostoru do hidroarheološke zbirke «Issa» izložen i jedan ženski komplet zvučala i značila jednako kao Carterovo otkriće Tutankamonove grobnice arheolozima. Tragom ove činjenice od 2001., a u okviru evidencije, dokumentacije i istraživanja etnografske baštine ovog otoka, stručnjaci Etnografskg muzeja Split su upravo ovoj iznenađujućoj pojavi dali najveću pozornost., Unlike numerous other Croatian islands, where the folk costume is a distinctive symbol of traditional culture, on the island of Vis, this role is taken by traditional economic activities: wine-growing in the city of Vis and fishing in Komiža. When presenting their island in the media, the inhabitants of Vis are used to speaking of it as an island of immaculate sea and wine, but without a folk costume. Therefore, the information that the Issa hydro-archaeological collection contains a woman’s dress ensemble has had to ethnologists the same sound and significance as Carter’s discovery of Tutankhamun’s tomb to archaeologists. Pursuing the trail of this information, published in 2001, relying on evidence, documentation and their own research of this island’s ethnographic heritage, experts of the Ethnographic Museum in Split have scrutinized this surprising phenomenon with utmost care.

Predmet ovog istraživanja su morfometrijske značajke reljefa otoka Visa, odnosno svih padina nagiba

U radu se raspravlja o obzidanoj lokvi Krušovici kao unikatnom spomeniku tradicijskog graditeljstva na otoku Visu. Svojim nazivom lokva koji se sačuvao u narodu svjedoči o davnoj prošlosti otoka u kojoj je danas zaboravljeno stočarstvo bilo značajna grana privređivanja, a svojim oblikom svjedoči o transformacijama otočke ekonomije polovicom devetnaestog stoljeća u kojima je u novoj funkciji bunara imala značajno mjesto u komiškoj tradicijskoj kulturi., In the medieval economy of the island of Vis, along with agriculture and fishing, livestock breeding was an important branch of earning. Over time, livestock breeding has been declining, although in the middle of the 19th century, cheese was one of the island’s major export products. At the end of the 19th and in the 20th century, livestock breeding completely vanished from the island. Two ponds registered in an Austrian cadastral survey in the first part of the 19th century testify about the livestock landscape of the island of Vis; the pond in Velo polje and Krušovica pond. Krušovica pond is particularly interesting since the transformation of the island’s economy transformed it as well, adapting it to the new function. Krušovica pond was created as a natural accumulation of rainwater on the clay ground of the Krušovica hill between Podhumlje and Dračevo field. It is laid on the pastures, far away from the village. During the time of the island’s economy transformation when livestock breeding gave way to viticulture and fishing, the pond was further deepened and reinforced with a dry-wall base, the bottom was paved with stone plates, and stairs for descending into the water were built on three sides. It was transformed into a well, the water of which was used for washing laundry by people from Podhumlje, Žena Glava, and Duboka. The fact that Krušovica pond was given a special cadastral number (parcel) and that it was noted in blue in 1834 on the cadastral map, indicates that it was reinforced before (or during) the making of the Austrian cadastre. Three paths lead to Krušovica. Every village had its own access to Krušovica and its own stairs for descending into the water, i.e. its own place next to the pond. Krušovica is a unique monument of traditional architecture on the island of Vis. Its name "pond" (lokva, in Croatian) which was preserved among people, testifies about the ancient past of the island in which now-forgotten livestock breeding was an important branch of earning, while with its shape it testifies about the transformations of the island’s economy in the middle of the 19th century in which, in its new function as a well, it had a significant place in the traditional culture of Komiža.

Na temelju općih morfoloških i morfostrukturnih osobina moguće je determinirati nekoliko osnovnih dijelova otoka Visa: sjeverni, središnji i južni hrbat, te sjevernu i južnu udolinu, koji su izduženi u smjeru Z (ZJZ) – I (ISI). Morfološki najizraženiji su južna udolina (veća i gospodarski značajnija), koju velikim dijelom izgrađuju krška polja, te hrbat koji dominira središnjim dijelom otoka. Karbonatna osnova otoka Visa preoblikovana je tektonikom, a porast morske razine od oko 120 m nakon posljednjeg ledenog doba dao je otoku današnje konture. Ispucale karbonatne stijene izložene djelovanju klimatskih, bioloških i antropogenih procesa bile su temelj za oblikovanje krškog reljefa. Egzogeni destrukcijski (krški, fluvio- krški, derazijski i abrazijski) i akumulacijski procesi oblikovali su konačan izgled otoka kakav ima i danas. Materijal ispiran s padina ili erodiran djelovanjem paleo tekućica, akumuliran je u morfološkim depresijama u unutrašnjosti otoka, dok je uz obalnu liniju ispran ili djelovanjem valova preoblikovan u sedimente plaža. Znatna područja manje ili više strmih padina preoblikovana su antropogenim djelovanjem i to izgradnjom terasa za uzgoj vinove loze. Kao potporni element terasastih parcela služili su suhozidi, koji su imali funkciju zadržavanja tla na strmijim dijelovima padina. Danas je njihova funkcija bitno smanjena, pa su velike površine terasastih polja na padinama u zarastanju, a suhozidi se radi neodržavanja raspadaju.

Klimatske značajke otoka Visa, zbog njegova geografskog položaja, pod snažnim su utjecajem mora. Analizirani podatci za razdoblje od 1981. do 2009. godine pokazuju pozitivni uzlazni trend vrijednosti srednje godišnje temperature zraka i srednje godišnje količine oborina, pa su u obrnuto proporcionalnom odnosu sa srednjim godišnjim vrijednostima vlage zraka. Kretanje vrijednosti temperature i relativne vlage zraka u promatranom razdoblju uglavnom je u skladu s podatcima za šire područje Sredozemlja (izuzev istočni dio). Kretanje vrijednosti srednje godišnje količine oborina nije u skladu s podatcima za šire područje Sredozemlja, gdje se količina oborina uglavnom smanjuje. U višegodišnjem hodu temperature i oborina postoji velika varijabilnost, osobito izražena u višegodišnjem hodu ljetnih oborina, što potencira negativan utjecaj ljetne sušnosti u godinama kad je odstupanje od prosjeka negativno., Due to the geographical position of the island of Vis, its climate features are under the strong impact of the sea. The data analysed for the period between 1981. and 2009. show positive rising trend of mean annual air temperature and mean annual precipitation, and they are inversely proportional to mean annual humidity. Changes in the values of air temperature and humidity (in the period analysed) are mainly in accordance with the data for the Mediterranean region (except from its eastern part). The changes of the values of mean annual precipitation are not in accordance with the data for the Mediterranean region where the amount of precipitation is mainly decreasing. In the period analysed, there is a great variability of air temperature and precipitation values which is more pronounced in summer precipitation, which emphasizes the negative impact of summer aridity in the years when the deviation from the average is negative.

Alvise Geniceo (1770.–1840.) živio je na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće. Rodio se na otoku Visu smještenom na srednjem Jadranu, no živio je u najvećim europskim gradovima, poput Venecije, Beča, Pariza, Napulja, Londona itd. Kao sin ne baš bogatog plemića i zemljoposjednika, stekao je zavidno bogatstvo zahvaljujući financijskim spekulacijama i kartaškim igrama. Bogatstvo i titula konta osigurali su mu visok društveni položaj. Prilično blizak austrijskom i napuljskom dvoru, prijateljevao je s mnogim prinčevima i vladarima koje je pozivao na raskošne bankete te im posuđivao novac. Tijekom godina, potrošio je velik dio svog imetka trošeći novac na prijeme, zabave, žene, kuće, lijepe stvari itd. Tako se, spletom okolnosti, rasulo čitavo njegovo bogatstvo. U starosti se vratio na rodni otok gdje je i umro osiromašen. Prije smrti napisao je svoju životnu priču pod naslovom Il lungo species facto u kojoj je opisao svoj uzbudljiv život., Alvise Geniceo (1770-1840) visse a cavallo tra Settecento e Ottocento. Nacque sull’isola di Vis nell’Adriatico centrale, ma poi soggiornò a lungo nelle maggiori città d’Europa, come Venezia, Vienna, Parigi, Napoli, Londra ecc. Figlio di un nobile possidente non troppo ricco, accumulò grandi ricchezze con speculazioni finanziarie e con il gioco d’azzardo. Le ricchezze e il titolo di conte gli assicurarono un’elevata posizione sociale. Presto divenne molto vicino alla corte d’Austria e quella di Napoli e fece molte amicizie tra principi e regnanti invitandoli a lauti banchetti e prestandoli anche dei soldi. Nel corso degli anni, dilapidò una buona parte delle proprie sostanze disperdendo il danaro in ricevimenti, divertimenti, donne, case, belle cose ecc. Così per i capricci della fortuna tutte le sue ricchezze svanirono nel nulla. Nella vecchiaia fece ritorno sull’isola natia, dove si spense quasi povero. Prima di morire compilò la storia della propria vita, intitolata Il lungo species facto, ove descrisse tutta la sua movimentata vita.

U ovom istraživanju nastojalo se utvrditi utječe li ACE I/D polimorfizam, kao primjer genetičkog čimbenika unutar jednog od gena odgovornog za regulaciju krvnog tlaka, na krvni tlak čovjeka, s naglaskom na nastanak hipertenzije. Preostali nepromjenjivi čimbenici izučavani u ovom radu su spol i dob, a uz njih izučavani su promjenjivi, u širem smislu okolišni, čimbenici: debljina, razina masnoća u krvi i navika pušenja. Pri tome je korišten uzorak izolirane populacije otoka Visa koji se sastoji od 140 osoba u dobi od 40 do 81 godine. Ustanovljena je pozitivna korelacija sistoličkog tlaka s dobi, indeksom tjelesne mase (BMI) i koncentracijom triglicerida, te pozitivna korelacija dijastoličkog tlaka s BMI i koncentracijom triglicerida, a negativna s brojem godina pušenja i indeksom pušenja. Kod muškaraca je značajan utjecaj na povišenje krvnog tlaka imala koncentracija triglicerida, a kod žena je to bio BMI. Budući da ACE I/D polimorfizam nije u kodirajućoj regiji, pretpostavlja se da pokazuje efekt nekog drugog, funkcionalnog polimorfizma, koji je u neravnoteži vezanosti gena s izučavanim. Rezultati su pokazali da se utjecaj polimorfizma ACE gena može objasniti recesivnim modelom, tj. „rizični“ alel utječe na pojavu hipertenzije jedino u homozigotnoj formi. Povećan utjecaj ACE I/D polimorfizma na nastanak hipertenzije utvrđen je nakon uključenja rizičnih čimbenika kao što su spol, dob, BMI, koncentracija kolesterola, HDL kolesterola i triglicerida te indeks pušenja. Međupopulacijskom usporedbom između opće populacije Republike Hrvatske i populacije otoka Visa potvrđena je pogodnost ove izolirane populacije za istraživanja genetičke podloge hipertenzije kao kompleksnog poremećaja. This study aimed to determine whether ACE I/D polymorphism, as a genetic factor located within one of the genes responsible for controlling blood pressure, affects human blood pressure, with an emphasis on hypertension. The remaining factors studied in this work were gender and age as well as, in a broader sense, environmental factors: obesity, fat components in the blood and smoking habit. The sample was drawn from the population isolate of the island of Vis and consisted of 140 persons 40 to 81 years old. A positive correlation was established between systolic pressure and age, BMI and triglyceride concentration, and between the diastolic blood pressure and BMI and triglyceride concentration, as well as a negative correlation between diastolic blood pressure and the number of smoking years and smoking index. A significant influence on the increase of blood pressure in men had the concentration of triglycerides, while in women it was the BMI. Since ACE I/D polymorphism is not located in the coding region of the gene, it was supposed that it showed the effect of another polymorphism that is functional and in the linkage disequilibrium with it. The effect of ACE I/D polymorphism has been shown to obey the recessive model, i.e. the „risk“ allele influenced the development of hypertension only in its homozygous form. The influence of ACE I/D polymorphism on the development of hypertension was found also after taking into account the other risk factors such as gender, age, BMI and the concentrations of cholesterol, HDL and triglycerides as well as smoking index. Comparison between the general population of Croatia and the population of island Vis confirmed the suitability of this isolated population for genetic research of hypertension as a complex disorder.

U ovom radu predstavit će se književna vrsta usmene nefikcionalne književnosti koja se u usmenoj tradiciji otoka Visa naziva facendom. Autor temelji svoj rad na dugogodišnjem istraživanju ove vrste usmene književnosti i usmene predaj otoka Visa. Identificira facendu kao nefikcionalnu šaljivu priču karakterističnu za mediteranski kulturni milje u kojemu komika u svakodnevnim društvenim odnosima, posebno u organskim društvenim zajednicama, igra važnu ulogu u svakidašnjem životu. Facenda se pojavljuje kao usmena narativna forma javnog prostora ‡ trga, sa sadržajem iz svakodnevnog života i s poznatim empirijskim likovima, da bi potencirala očitovanje ljudske slabosti kako bi ju smijehom prevladala. Facenda baštini svoju komiku iz renesansne novele i potvrđuje duh urganiteta dalmatinskih obalnih otočnih gradića. Ovaj rad identificira, analizira i promovira jednu marginalnu pripovjednu vrstu kao temeljnu knjževnu vrstu organskih zajednica otoka Visa. Mada nefikcionalna, mada vezana za konkretne i istinite događaje i empirijske aktere, ova je pripovjedna vrsta strukurirana narativnim zakonima usmenoknjiževne vrste koja oblikuje i modelira svijest jedne organske društvene zajednice o sebi samoj u vremenskoj prolaznosti ostvarjuĆi time fundamentalnu ulogu u umjetnosti kao svjetotvornog agensa., This article presents a type of oral non-fiction literature which is in the oral tradition of the island of Vis known as facenda. The author spent many years researching the oral tradition of this island. Facenda is defined as an oral non-fiction story of humorous character, typical of the Mediterranean cultural milieu in which the important role is played by the humour of the everyday social relationships, particularly in the organic social units. Facenda is an oral narrative form which belongs to the public space, that is, the square. It usually tells a story from the everyday life. Its characters are regularly based on the real people. Facenda tells a story about a human weakness which is usually dealt with through laughter. The humour of facenda is based on the humour of the Renaissance short stories, thus confirming the urban spirit of the Dalmatian island towns. This article identifies, analyses and promotes this marginal narrative form as a fundamental literary form of the organic social units of the island of Vis. Although non-fictional and related to the authentic events and real people, this narrative form is characterized by the narrative laws of the oral literature. Facenda is also a fundamental literary form which shapes the awareness of an organic social unit regarding its own temporariness., In questo contributo si presenterà il genere letterario della narrazione orale non finzionale che nella tradizione orale dell’isola di Vis è denominato facenda. L’autore ha basato il suo lavoro su una ricerca pluriennale. Identifica la facenda dome un racconto umoristico non finzionale caratteristico del milieau culturale mediterraneo in cui la comicità nei rapporti sociali quotidiani, specialmente nelle comunità sociali organiche, gioca un importante ruolo nella vita di ogni giorno. La facenda fa la sua comparsa come forma narrativa orale dello spazio pubblico − la piazza, il cui contenuto è tratto dalla realtà quotidiana e i cui personaggi sono reali e noti a tutti. La facenda racconta quasi sempre avvenimenti in cui si provoca il manifestarsi dei difetti umani per superarli con il riso. La facenda ha ereditato la sua comicità dalla novella rinascimentale e conferma lo spirito urbano delle cittadine costiere sulle isole dalmate. Questo saggio identifica, analizza e promuove un genere narrativo marginale a genere letterario fondamentale delle comunità organiche dell’isola di Vis. Seppure non finzionale e legato ad avvenimenti concreti e veridici e ad attori empirici, questo genere è strutturato con le leggi narrative della creazione letteraria orale. La facenda è anche il genere narrativo fondamentale che forma e modella l’autocoscienza di una comunità sociale organica nell’effimero temporale.

Dosadašnje objašnjenje toponima Prirovo u viškoj luci zadralo se na razini pučke etimologije izvodeći ga od riječi “pri rovu”. Ovaj rad pokušaj je da se toponim objasni na posve drugačiji način, u smislu posvojnog tj. posjedovnog toponima izvedenog od titule “prior”, za što u povijesnim okvirima postoje stvarne mogućnosti. Imena su pouzdana poklada pučkog poimanja stvarnosti. U tome je njihova spomenička vrijednost. (P. Šimunović, Istočnojadranska toponimija)

Na primjeru otoka Visa prikazan je pristup hidrogeološkim istraživanjima na većim jadranskim otocima. Infiltracija, nakupljanje i istjecanje podzemnih voda odvijaju se u okršenoj stijenskoj masi. Hidrogeološki odnosi su uvjetovani geološkom građom terena, a pritom se ističe posebna važnost postojanja potpune hidrogeološke barijere u komiškom zaljevu, te relativne barijere u području krških polja. Radi rasvjetljavanja hidrogeoloških odnosa tijekom istraživačkih radova 1999. i 2000. godine, uz korištenje prethodnih rezultata, načinjena je opsežna strukturnogeološka razrada terena koja je uz ostala hidrogeološka istraživanja pomogla u identifikaciji oblikovanja i održavanja ovog krškog vodonosnika. Prikazan je i orijentacijski izračun hidrauličke vodljivosti stijenske mase i razina njegove primjenjivosti na ovakvim terenima. Na temelju svih tih metoda došlo se do zaključka kako se na otoku Visu slana morska voda ne proteže ispod cijelog otoka, već poput klina prodire u unutrašnjost po relativno nepropusnoj podlozi, a njena dubina može se procijeniti na više desetaka metara ispod današnje razine mora. Na temelju takvih zaključaka i vodeći računa o hidrološkoj bilanci, može se očekivati ostvarivost povećanja crpnih količina na viškome vodocrpilištu "Korita", kao i izvedba dodatnih zdenaca., An approach to the hydrogeological investigations on Adriatic islands is presented on the Island of Vis case study. Infiltration, accumulation and discharge of the groundwater occur in karstified rock mass. Hydrogeological relations are mostly a consequence of the geological setting, because of the complete hydrogeologic barrier in Komiža bay, and relative barrier in the area of karst poljes. Significant research was performed in the 1999 – 2000 period aimed of better understanding of hydrogeological relations. These investigations, as well as reinterpretation of some previously known data, included structural geology, hydrogeology, hydrology and hydrochemistry. Approximate rock mass hydraulic conductivity calculation is also shown, as well as level of its usability in such terrain. Based on all these methods, it is possible to conclude that on the Island of Vis there is no saline water present underneath the entire island. There is only a saline water wedge which is formed on the top of relatively impermeable base rock, some few tens of meters under recent sea level. With such a model, and taking in account the hydrological balance, it is possible to conclude that there is possibility of higher amount of groundwater exploitation then it is today.

Na primjeru otoka Visa prikazan je pristup hidrogeološkim istraživanjima na većim jadranskim otocima. Infiltracija, nakupljanje i istjecanje podzemnih voda odvijaju se u okršenoj stijenskoj masi. Hidrogeološki odnosi su uvjetovani geološkom građom terena, a pritom se ističe posebna važnost postojanja potpune hidrogeološke barijere u komiškom zaljevu, te relativne barijere u području krških polja. Radi rasvjetljavanja hidrogeoloških odnosa tijekom istraživačkih radova 1999. i 2000. godine, uz korištenje prethodnih rezultata, načinjena je opsežna strukturnogeološka razrada terena koja je uz ostala hidrogeološka istraživanja pomogla u identifikaciji oblikovanja i održavanja ovog krškog vodonosnika. Prikazan je i orijentacijski izračun hidrauličke vodljivosti stijenske mase i razina njegove primjenjivosti na ovakvim terenima. Na temelju svih tih metoda došlo se do zaključka kako se na otoku Visu slana morska voda ne proteže ispod cijelog otoka, već poput klina prodire u unutrašnjost po relativno nepropusnoj podlozi, a njena dubina može se procijeniti na više desetaka metara ispod današnje razine mora. Na temelju takvih zaključaka i vodeći računa o hidrološkoj bilanci, može se očekivati ostvarivost povećanja crpnih količina na viškome vodocrpilištu "Korita", kao i izvedba dodatnih zdenaca

Na otoku Visu, omiljenom ladanjskom boravištu hvarskih plemića od 16. do 18. stoljeća, svojom se kvalitetom i složenim građevnim razvojem ističu dva utvrđena renesansno-barokna ladanjska sklopa u naselju Kut: kuća-kula Jakša-Andreučić i Jakinovi dvori. Ovim je građevinama zajednički naručitelj: jedna od najstarijih hvarskih plemićkih obitelji, a dodirna točka oba Jakšina kompleksa njihovo je značenje koje su imali u razvoju viške stambene arhitekture. Naime, oni su značili svojevrsne paradigmatske uzorke za dva dominantna tipa ladanjske utvrđene arhitekture jadranskog područja: jedan s kućom-kulom kao organizacijskom jezgrom cijelog kompleksa, i drugi s dominantnim ljetnikovcem te pridodanim fortifikacijskim građevinama. Prvo tipološko rješenje definirano je kao tradicionalno, dok se u drugom prepoznaju i utjecaji središta ladanjske arhitekture na hrvatskoj obali Jadrana - Dubrovnika. Osim po prostornom rješenju, navedeni su sklopovi specifični i po pojedinim arhitektonskim elementima, u kojima, između renesanse i baroka, uz lokalne karakteristike, svoje odraze ostavljaju i ostale sredine, od Venecije do Boke kotorske.

U ovom radu autor nastoji osvijetliti razvitak gospodarstva otoka Visa u prošlosti. Naime, dosad su znane mnoge pojedinosti o viškom ribarstvu zahvaljujući novijim istraživanjima. No, druge grane gospodarstva ostale su prilično nepoznate. To se u prvom redu odnosi na poljodjelstvo i pomorstvo. Da bi ukupni razvitak gospodarstva otoka bio prikazan u boljem svjetlu, autor je obavio konzultiranje dosege dosadašnje literature o predmetu, ali isto tako uvid u sačuvane izvore. Rezultati njegovih istraživanja bit će podastrti ovdje, prema zahtjevima suvremene ekonomske povijesti: prvobitna proizvodnja, prerada, pomorstvo, trgovina, te demografski razvoj i drugo u vezi s tim. Stoga je ovaj prikaz moguće nazvati nekakvom povijesti gospodarstva otoka.

Temeljna pretpostavka ovog rada jest da odnos između geoloških, geomorfoloških i pedoloških značajki, zajedno sa strukturnim obilježjima prirodnoga i kulturnog krajolika može biti kriterij za određivanje tipologije krajobraza s obzirom na osjetljivost na prirodne procese i antropogeni utjecaj. Krški prirodni i kulturni krajolik otoka Visa kontinuirano se razvijao pod utjecajem tradicionalne poljoprivrede, pri čemu je došlo do transformacije u krajobrazu jedinstvenog identiteta i značaja u širem kontekstu jadranskoga i sredozemnog područja. Njegove su karakteristike izražene tipološke varijacije, autentičnost i međuovisnost prirodne i kulturne strukture krajobraza, što ga u velikoj mjeri razlikuje od većine ostalih jadranskih otoka. U ovom radu opisani su karakter i značenje utjecaja prirodnih i antropogenih faktora krajolika, procijenjena je osjetljivost područja na postojeće i potencijalne prirodne i antropogene utjecaje. To je posebice važno zbog činjenice da se u budućnosti može očekivati još snažnija transformacija krajobraza otoka Visa kao posljedica sinergijskih efekata recentnih prirodnih i antropogenih procesa. Antropogeni procesi uključuju napuštanje poljoprivrednog zemljišta, širenje turističkih sadržaja i s njima povezanih aktivnosti, što dovodi do negativnih utjecaja na prirodni i kulturni krajolik., The basic assumption of this paper is that the relationship between geological basics, geomorphological and pedological characteristics, with structural features of the natural and cultural landscape can serve as a criterion to determine landscape typology with respect to sensitivity to natural processes and anthropogenic influences. Karst natural and cultural landscape of Vis Island, continuously developed under the influence of traditional agriculture, transformed Vis Island into landscape of unique identity and relevance in the wider context of the Adriatic and the Mediterranean. Its characteristics are significant typological variations, authenticity and interdependence of natural and cultivated landscape structure, which makes significant difference respective to appearances of natural and human environment on other Adriatic islands. In this paper character and scope of the impact of natural and social features of the landscape were assessed and sensitivity of areas to existing and potential adverse natural and anthropogenic influences was estimated. This is especially important due to the fact that in the future the island of Vis can expect significant transformation of natural and cultural landscape, as a result of synergic effect of recent natural and social processes. The last are represented through the stronger trend of abandonment of agricultural land, parallel with the spreading of tourism and related activity which leaves the consequences on the natural and cultural landscape.

Iako je fenomen Gospina kulta snažan u hrvatskoj kršćanskoj i maritimnoj baštini, njegova afirmiranost na otoku Visu ostala je u sjeni ostalih marioloških istraživanja. Cilj je ovoga rada obuhvatom povijesnih vrela i terenskoga istraživanja provedenoga od 2018. do 2020. godine analizirati pojavnosti marijanskoga kulta na otoku Visu u etnološkome i kulturnoantropološkome kontekstu kako bi se rekogniscirao Gospin kult na viškome području, čime će se utvrditi stoljetna dinamična ukorijenjenost Gospina kulta na otoku Visu namećući se kao neizostavna i vrijedna sastavnica hrvatske kulturne baštine.