Search

U uvodnom dijelu rasprave objašnjava se značenje letka kao tiskarske publikacije koja se zahvaljujući svojoj popularnosti vremenom razvila u zaseban pučkoknjiževni žanr. Pučki letak, kao rani oblik novina, bio je sastavnim dijelom široko rasprostranjenog pučkog štiva, omiljenog u svim građanskim krugovima. Budući da se riječko građanstvo pretežno služilo talijanskim jezikom među domaćim tiskovinama pojavljivali su se tijekom XIX. stoljeća ponajviše tekstovi na talijanskom jeziku. U isto doba tiskali su se i prigodni listovi na latinskom, hrvatskom i ponekad na njemačkom jeziku. Razvoj riječkog letka s prigodnim versificiranim tekstom moguće je pratiti još od početka XIX. stoljeća. U prvosiječanjskom broju novina Eco del Litorale ungarico iz 1846. pojavljuje se deset zasebnih letaka s prigodnim novogodišnjim stihovima na talijanskom jeziku. Riječ je o zanimljivom i dosad neobrađenom korpusu letaka, te se autor u članku pozabavio njihovim sadržajem, izgledom, autorima/naručiteljima, adresatima i općim društvenim kontekstom u kome su nastali. Donosi se i jedan primjer kasnijeg hrvatskog versificiranog letka. Usprkos svojoj vrlo skromnoj ili tek neznatnoj umjetničkoj vrijednosti, ovi leci predstavljaju značajan kulturno-povijesni i književni spomenik, svjedočeći o duhu jednog vremena, građanskoj kulturi i njenim običajima., In the beginning of discussion the word is about significance of leaflet as a printed publication which, owing to its popularity, to originate in special genre of popular literature in Rijeka. The popular leaflet, as early form of newspaper, was a part of wide-spread reading matter very favourited in all city classes. Considering that Italian was the main language of commercial and public life, the most of leaflets in Rijeka during XIX century has been published in that language. In the same time, there were printed occasional fly-sheets in Latin, Croatian and German. The development of that popular genre of urban communication starts from the beginning of the XIX century. On January 1 1846, in the journal Eco del Litorale ungarico, were separately publicated ten leaflets with occasional Italian verses as New Year greetings. That predominantly unknown texts the author of article to work on from the viewpoint of its contents, lookout, writers, addressees, and cultural environment of that time. There in also an example of leaflet in Croatian from the end of XIX century. In spite of low literature quality of preserved leaflets, nowadays they represented worthy cultural and literary relicts from the past.

Dragutin Parčić je u Zadru 1873. godine objavio gramatiku hrvatskoga jezika na talijanskom jeziku: "GRAMMATICA DELLA LINGUA SLAVA (ILLIRICA)". Nakon detaljne morfologije drugi je dio gramatike (str. 117-184) posvetio sintaksi. Građu je podijelio na tri dijela: Concordanza (Slaganje), Uso e Reggimento (Poraba i djelovanje) i Costruzione (Poredanje rieči). U radu se predstavlja prvi dio sintakse - Slaganje, a naglasak je na sintaktičkim razlikama između hrvatskoga i talijanskoga jezika, kako ih je Parčić uočio. Između ostalih, to su slavenski i partitivni genitiv te posebnosti u slaganju kao posljedica postojanja dvojine. Ovima i nekim drugim sintaktičkim posebnostima Parčić nalazi objašnjenja u dijakroniji, npr. prilozima ljetos, zimus, jesenas, odnosno ljeti i zimi. Izravne su sintaktostilističke napomene rijetke, kao npr. uporaba sintagmi tipa put putovati u poeziji ili pojašnjenja uz red riječi u rečenici. Ovom gramatikom Parčić normi nudi i neke sintaktičke značajke koje sljedeći gramatičari neće više normirati, kao npr. uporabu supina uz glagole kretanja. Parčićeva se sintaksa analizira u kontekstu povijesti hrvatskih sintaktičkih opisa., Dragutin Parčić published, a grammar of Croatian language in Italian, in Zadar, in 1873: ˝GRAMMATICA DELLA LINGUA SLAVA (ILLIRICA) ˝. The first part of the book deals with morphology in detail and it is followed by the part dedicated to the syntax (pg 117-184). The material is devided into three parts: Concordanca (Agreement), Uso e Reggimento (Usage and Function) and Construzione (Word Order). The work deals with the first part of the syntax - Agreement and the emphasis is put on the syntactic differences between Croatian and Italian languages, observed from Parčić's perspective. Among other things, he covers the genitive of negation, partitive constructions in genitive case, as well as special aspects of concord as a result of a dual form. Most of the mentioned as well as some other features are explained in the terms of diachronic linguistics, for example, adverbs ljetos, zimus, jesenas (this summer, this winter, this autumn), or ljeti and zimi (in summer, in winter). Nevertheless, direct stylistic comments on the level of syntax are rare. For instance the use of syntagms such as put putovati in poetic language or a comments on word order in a sentence. Through this grammar book, Parčić also tries to establish a language norm for some syntactic features. For example, he deals with the usage of supine with the verbs of motion. However future grammarians dealt with such features in prescriptive grammar books no more. To conclude, Parčić's syntax is commonly used for the analysis in the context of the history of the Croatian syntactic descriptions.

U razdoblju od 1843. do 1846. godine u Rijeci su izlazile novine na talijanskom jeziku pod imenom "L 'Eco del litorale ungarico", pod uredništvom dr. Giovannia Spagnuola i Vincenza Solitra. Premda su bile lojalne tadašnjem ugarskom guberniju koji je djelovao u okviru austrijske carevine, novine nisu imale politicki karakter, već su pretežno donosile vijesti iz privrede, trgovine, pomorstva, te kratke izvještaje o kretanju brodova i stranaca, burzovne informacije, meteorološke vijesti, kratke domaće i strane novosti, podatke o rođenima i umrlima, gradsku kroniku i pregled kazališnih zbivanja, prikaze knjiga, nekrologe, feljtone i oglase. Po svojoj su koncepciji to bile prve moderne novine, namijenjene stanovnicima lučkoga i trgovačkoga grada, te njegove najbliže okolice. U radu se opširnije govori o temeljnim značajkama spomenutih novina, te njihovoj uredničkoj koncepciji.

U ovome je radu riječ o prvome riječkom letku, što je napisan hrvatskim i talijanskim jezikom g. 1836. Autorovu pozornost privlači taj letak u tri razine: žanrovskoj (letak), kulturološkoj, a potom na izvedbenoj., Questo articolo tratta l'argomento del primo volantino che è stato scritto in lingua croata e italiana nell anno 1836. L'attenzione dell'autore si rivela su tre livelli: del gènere (volantino), culturologico e del livello di attuazione.