RIJEČKI LETAK KAO OBLIK UČENE I PUČKE KNJIŽEVNE TRADICIJE

U uvodnom dijelu rasprave objašnjava se značenje letka kao tiskarske publikacije koja se zahvaljujući svojoj popularnosti vremenom razvila u zaseban pučkoknjiževni žanr. Pučki letak, kao rani oblik novina, bio je sastavnim dijelom široko rasprostranjenog pučkog štiva, omiljenog u svim građanskim krugovima. Budući da se riječko građanstvo pretežno služilo talijanskim jezikom među domaćim tiskovinama pojavljivali su se tijekom XIX. stoljeća ponajviše tekstovi na talijanskom jeziku. U isto doba tiskali su se i prigodni listovi na latinskom, hrvatskom i ponekad na njemačkom jeziku. Razvoj riječkog letka s prigodnim versificiranim tekstom moguće je pratiti još od početka XIX. stoljeća. U prvosiječanjskom broju novina Eco del Litorale ungarico iz 1846. pojavljuje se deset zasebnih letaka s prigodnim novogodišnjim stihovima na talijanskom jeziku. Riječ je o zanimljivom i dosad neobrađenom korpusu letaka, te se autor u članku pozabavio njihovim sadržajem, izgledom, autorima/naručiteljima, adresatima i općim društvenim kontekstom u kome su nastali. Donosi se i jedan primjer kasnijeg hrvatskog versificiranog letka. Usprkos svojoj vrlo skromnoj ili tek neznatnoj umjetničkoj vrijednosti, ovi leci predstavljaju značajan kulturno-povijesni i književni spomenik, svjedočeći o duhu jednog vremena, građanskoj kulturi i njenim običajima.
In the beginning of discussion the word is about significance of leaflet as a printed publication which, owing to its popularity, to originate in special genre of popular literature in Rijeka. The popular leaflet, as early form of newspaper, was a part of wide-spread reading matter very favourited in all city classes. Considering that Italian was the main language of commercial and public life, the most of leaflets in Rijeka during XIX century has been published in that language. In the same time, there were printed occasional fly-sheets in Latin, Croatian and German. The development of that popular genre of urban communication starts from the beginning of the XIX century. On January 1 1846, in the journal Eco del Litorale ungarico, were separately publicated ten leaflets with occasional Italian verses as New Year greetings. That predominantly unknown texts the author of article to work on from the viewpoint of its contents, lookout, writers, addressees, and cultural environment of that time. There in also an example of leaflet in Croatian from the end of XIX century. In spite of low literature quality of preserved leaflets, nowadays they represented worthy cultural and literary relicts from the past.