Search

Diplomski rad Kostimografija za predstavu „Alemperkina kazivanja“ po tekstu sadrži pismeni i praktični dio. Praktični dio rada kostimografija je za predstavu „Alemperkina kazivanja“ koja govori o Alemperki – mitskoj ptici pričalici te ujedno i naratorici koja je svojim pripovijedanjem sačuvala hrvatsku mitološku predaju. Pismenim dijelom prikazana je hrvatska narodna mitologija bazirana na staroslavenskoj mitologiji te karakteristike poetsko-prozne mitološke interpretacije „Alemperkina kazivanja“. Opisi izabranih mitoloških junaka kao i Ljelja ugrađeni su u praktični dio diplomskoga rada. U pismenom dijelu diplomskoga rada opisan je i nastanak kostimografskih rješenja za predstavu „Alemperkina kazivanja“, navedeni su prijepori te načini dolaženja do rješenja. Kreirani kostimi nastali su stilizacijom silueta, proporcija i volumena tradicionalnih narodnih nošnji kao i stilizacijom ornamenata likovnih ilustracija umjetnice Pike Vončine. Kostimi su osim orginalnom likovnošću karakterizirani i multifunkcionalnošću , posebice muški kostim koji je ujedno i skrivena lutkarska pozornica. Graduate work The costume design for the play "Alemperka's Tales" contains a written and a practical part. The practical part of the work is the costume design for the play "Alemperka's Tales", which tells the story of Alemperka - a mythical talking bird and at the same time she is a narrator who preserved the Croatian mythological tradition with her storytelling. In the written part, Croatian folk mythology based od Old Slavic mythology is presented as well as basic characteristics of the poetic-prose mythological interpretation of "Alemperka's Tale". . Descriptions of selected mythological heroes as well as Ljeljas are included in the practical part of the thesis. In the written part of the graduate thesis, process of the costuming solutions for the play "Alemperka's Tales" is also described, the attempts and the methodology of solution finding. The created costumes were designed by stylizing the silhouettes, proportions, and volumes of traditional folk costumes as well as by stylizing the ornaments of art illustrations by the artist Pika Vončina. In addition to original artistry, the costumes are also characterized by multifunctionality, especially the male costume, which is also a hidden puppetry stage.

Diplomska predstava „Teško je reći zbogom“ poznatog hrvatskog književnika Mire Gavrana izvedena je 15. srpnja 2022. na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku kao diplomski ispit Andrije Krištofa na drugoj godini diplomskog studija Glume i Lutkarske animacije. U predstavi uz Krištofa u ulozi Davora sudjeluju i Vanja Čiča u ulozi Tee i Lucija Subotić u ulozi Ene. Mentor je red. prof. dr. art. Robert Raponja, a sumentorica doc. art. Katica Šubarić. U ovom pisanom radu Krištof govori o autoru drame, Miri Gavranu, prvom susretu s tekstom i važnosti tema o kojima drama progovara. U radu je obrađen put od prvog čitanja teksta, njegova analiza i iskustvo rada na predstavi. Prikazan je put nastanka lika iz pozicije glumca koji ga treba oživjet. Uloga Davora razlučena je i ogoljena, sa svim njegovim vanjskim i unutrašnjim svjetovima. Dan je detaljan opis i razlozi izabrane scenografije, kostimografije, svjetla i glazbe te njihova uloga u ovoj diplomskoj predstavi. Dodatno, radom je obuhvaćena i tema etike rada u kazalištu, unutarnja i vanjska izražajna sredstva te odnos glumca i publike. The Graduation play: „it's Hard to Say Goodbye“ which has been written by the famous Croatian writer Miro Gavran, was performed on the 15th of July, 2022 at the Academy of Arts and Culture in Osijek, as Andrija Krištofs graduation exam in the second year of the: “Acting and Puppetry Animation” graduate study. Along with Krištof, who plays the role of: “Davor”; we can see the following two actresses: Vanja Čiča as “Tea” and Lucija Subotić as “Ena”. Mentors are as following: Full Professor Robert Raponja as the main mentor and co-mentor Assistant Professor Katica Šubarić. The written work, Krištof is further expanding on the original author of the play, Miro Gavran, his first impressions of the play together with the importance of the topics the given play is centred around. Krištof takes a deep analysis of the play, his experiences working on the play, actor’s obligations and work ethic in the theatre, as well as the internal and external means of expressions that were used in order to interpret the role of “Davor”. Furthermore, he expands on the relationship between the actors and the audience; he is describing the scenography, the costume designs and the importance of the lighting and the music that was used in the play.

Pre mijera predstave Romanca o tri ljubavi , djelo je hrvatskog književnika Antuna Šoljana, u režiji Roberta Raponje, premijerno izvedena 10. ožujka, 2022. godine u Gradskom kazalištu Požega, u suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku. Rad na ovoj predstavi bio je dio praktičnoga dijela diplomskoga ispita Marijina Kuzmičića, studenta diplomskoga sveučilišnog studija glume. U ovome diplomskom radu Glumac, lik, uloga: rad na predstavi Romanca o tri ljubavi , Kuzmičić se dotiče svih faza procesa rada n a predstavi od početnih faza čitaćih proba, dramaturške analize teksta do rada na samoj ulozi. U istraživačkome procesu dotiče se povijesnih okolnosti drame, žanrovskih određenja djela i cjelokupnoga kreativnog procesa rada na ulozi i elementima koji su po mogli u njenoj izgradnji. Opisuje kojim se sredstvima služio u svome radu na povjerenoj ulozi Kapelana, izazovima s kojima se susretao i znanjem koje je stekao s naglaskom na spoznajne trenutke glumačkoga scenskog djelovanja. Dotiče se procesa proba iz bil ješki koje je zapisivao u dnevnika umjetničkoga zapažanja koji je vodio tijekom svih proba. Rad na predstavi počeo je u listopadu 2021. godine te se u tom razdoblju do premijere u ožujku 2022. godine, otvarala mogućnost pozornoga, posvećenog, strpljivog i koncentriranog rada na izgradnji ove predstave i samih uloga. Uz Marijina Kuzmičića igrali su Katica Šubarić, Anabela Sulić i Matko Trnčić. The premiere play Romanca o tri ljubavi , the work of the Croatian writer Antun Šoljan, directed by Robert Raponja, premiered on March 10, 2022. at the Gradsko kazalište Požega in cooperation with the Academy of Arts and Culture in Osijek. The work on this play was part of the practical p art of the graduate exam of Marijin Kuzmičić, a graduate student of the University of Acting. In this diploma thesis, Actor, character, role: work on the play Romance o tri ljubavi, Kuzmičić touches on all phases of the work process on the play, from the i nitial stages of rehearsals, dramaturgical analysis of the text to work on the role itself. Through part of the research process, he touches on the historical circumstances of drama, genre definitions of the work and the overall creative process of working on the roles and elements that helped build it. He describes the means he used in his work on the entrusted role of the Chaplain, the challenges he encountered and the knowledge he gained with an emphasis on the cognitive moments of the acting scene. He t ouches on the process of rehearsals from the notes he wrote in the diary of artistic observation, which he guided throughout the rehearsal process. Work on the play began in October 2021, and during that time until the premiere in March 2022, the possibili ty of attentive, dedicated, patient and concentrated work on the construction of this play and the roles themselves opened up. Katica Šubarić, Anabela Sulić and Matko Trnčić played with Marijin Kuzmičić.

Predstava Dnevnik solerice, hrvatske autorice Jasmine Rodić, premijerno je izvedena 9. travnja 2021. godine u Gradskom kazalištu Požega u režiji Roberta Raponje. Ujedno je i praktični dio diplomskog ispita iz glume studentice Lucije Subotić na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, Kazališni odsjek, smjer gluma i lutkarstvo, pod mentorstvom red. prof. art. Roberta Raponje i sumentorstvom doc. art. Katice Šubarić. Dramatizaciju istoimenog romana potpisuje izv. prof. art. Marijana Nola, kostimografiju i scenografiju izv. prof. dr. art. Jasmina Pacek, a glazbu univ. spec. art. therap. Marina Hojsak. Uz Luciju Subotić u predstavi igraju: Anabela Sulić, Blanka Bart, Mateja Bublić, Vanja Čiča, Dominik Karaula, Davor Tarbuk, Grgur Grgić, Lorenco Tolić i Marijin Kuzmičić. U ovom radu Lucija Subotić analizira proces rada na predstavi Dnevnik solerice u kojoj tumači lik Jasmine. Na početku rada govori o romanu koji je bio predložak za dramatizaciju po kojoj je nastala predstava. Zatim se dotiče same autorice romana kao i autorskog tima predstave. Analizira sve od prvog čitanja romana, dramaturške obrade, preko uspostavljanja modela igre, govoreći o važnosti kostimografije, scenografije, rekvizite, glazbe i svjetla u cijelom procesu. U nastavku opisuje svoj rad na ulozi, unutarnja i vanjska sredstva kojima se služila otjelotvorujući uloge Jasmine. Ističe da rad na sebi, istinsko proživljavanje i samospoznaja glumca dovode do potpunog scenskog i privatnog oslobođenja. Zatim izvodi zaključak o glumi i radu na predstavi. The play Dnevnik solerice, written by a Croatian author Jasmina Rodić, had its premiere on the 9th April 2021 in the City Theatre Požega staged by Robert Raponja. It was at the same time a practical component of a master thesis in acting made by a student Lucija Subotić at the Academy of Arts and Culture in Osijek, Department of Theatre Arts, mentored by Full Proffesor Robert Raponja, and submentored by Assistant Professor Katica Šubarić. The dramatization of the novel having the same name as the play is attributed to Assistant Professor Marijana Nola, cotume and stage design to Proffesor Jasmina Pacek, and music to University Specialist in Art Therapy Marina Hojsak. Beside Lucija Subotić, there are other actors in the play: Anabela Sulić, Blanka Bart, Mateja Bublić, Vanja Čiča, Dominik Karaula, Davor Tarbuk, Grgur Grgić, Lorenco Tolić and Marijin Kuzmičić. In her master thesis, Lucija Subotić analyses the process of work on the play Dnevnik solerice, in which she interpretes the character of Jasmina. The novel, which was the foundation for creating a dramatization of the play, is explained at the beginning of the thesis. Then the thesis touches on the author of the novel and the authoring team of the play. The first reading of the novel, dramatugical interpretation, the establishment of the play, the importance of costume and stage design, props, music and lights are analysed in this thesis. Furthermore, Lucija Subotić explains her creative work on the role, in other words, she analyses the text, her work on the character and extrinsic and intrinsic means, which she user to portray Jasmina. She emphasizes that the work on oneself, actual experience and self- cognition of an actor bring to the full stage and private liberation. In the end she draws a conclusion about acting and working on the play.

Hrvatska praizvedba predstave Kako sam ubila svoju majku mađarsko-rumunjskog autora Andrása Viskyja nastala je pod redateljskom palicom Roberta Raponje. Ona je ujedno i praktični dio diplomskog rada iz glume studentice Lovorke Trdin na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (Odsjek za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo) pod mentorstvom red. prof. dr. art. Roberta Raponje. U ovom radu Lovorka Trdin opisuje proces rada na spomenutoj duodrami s naglaskom na analizu kreiranja uloge Bernadette. U prvom dijelu rada proučeni su motivi autora za pisanje drame Kako sam ubila svoju majku i povijesne okolnosti koje su dovele do inspiracije za nastanak dramskog teksta. Prvi dio također govori o sadržaju same drame te članovima autorskog tima. Drugi dio rada govori o odabiru samog teksta i partnera, o čitaćim probama te je analizirana uloga scenografije, kostimografije, rekvizita, glazbe i svjetla u cjelokupnom konceptu. U trećem dijelu opisana je kreacija glavne uloge Bernadette od pripremnog rada na tekstu, preko proučavanja uloge i postavljanja psihološke dijagnoze glavnom liku, pa sve do odabiranja unutarnjih i vanjskih sredstava za otjelotvorenje uloge Bernadette. Na kraju je izveden zaključak da glumiti znači pronaći sebe unutar dramskog lika, a svakom novom ulogom glumac uči, raste i razvija se u profesionalnom smislu. The Croatian premiere of the play How I Killed My Mother by Hungarian-Romanian author András Visky was produced under the directorship of Full prof. Dr.Art. Robert Raponja. Worth to mention, the play is also a part of Lovorka Trdin's graduating exam in acting. Lovorka Trdin is a student at the Academy of Arts and Culture in Osijek (Acting and Puppetry Department), working under the mentorship of Full prof. Dr.Art. Robert Raponja. The paper describes production process of the play mentioned above, with an emphasis on the creation of the Bernadette's role. The first part of the paper examines the author's motives upon writing the play How I Killed My Mother as well as historical context that led to the inspiration for the play. The first part also discusses the content of the drama itself as well as production staff. The second part of the paper deals with the selection of the text and partners themselves, readers' rehearsals, role of scenery, costume design, props, music and light in the overall concept. The third section describes the creation of the main character, Bernadette, starting with preparatory work, studying the role, making a psychological diagnosis of the main character, ending with choice of internal and external means to embody the role of Bernadette. In the end, conclusion states, acting means finding your acting self within the character played; with each new role actor is suppouse to learn, grow and develop professionally.

Predstava „Dokaz“ pod redateljskom palicom i mentorstvom red.prof.dr.art. Roberta Raponje i sumentorstvom doc.art. Katice Šubarić, diplomski je ispit studentice Mirne Ostrošić. Predstava je premjerno izvedena 2.11.2019. godine u Kazalištu Virovitica. To je koprodukcija između Kazališta Virovitica i Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku. Ansambl predstave čine Igor Golub, Goran Vučko i Sara Lustig i Mirna Ostrošić. Ovo je pisani rad u kojem studentica Mirna Ostrošić opisuje rad na predstavi, njegove faze, istraživački proces u kojemu otkriva i razvija svoje glumačke tehnike i sposobnosti. Piše o djelu, piscu, procesu, prostim brojevima i Marie Sophie German, inspiraciji za lik Catherine, analizi djela i lika, radu na ulozi te zapisuje svoja razmišljanja tijekom rada. Na kraju iznosi zaključak o ideji i uspješnosti diplomskog ispita održanog u sklopu profesionalne predstave.

Predstava Bijela kuga autora Dubravka Habeka, nastala pod redateljskom palicom izv. prof. art. Roberta Raponje izvedena je premijerno u Kazalištu Virovitica 11. ožujka 2018. te u Osijeku 22. travnja 2018. godine. Ovo je koprodukcija Kazališta Virovitica i Umjetničke akademije u Osijeku. Ansambl čine glumica virovitičkog kazališta Blanka Bart , umjetnička suradnica Katica Šubarić, asistentica Selena Andrić te studenti: Luka Stilinović, Vedran Dakić, Matko Duvnjak Jović, Rea Kamenski – Bačun, Monika Lanšćak, Lucija Subotić, Magdalena Živaljić Tadić, Tena Pataky, Domagoj Ivanković i Anna Jurković. Ovo je pisani rad u kojem Anna opisuje svoj istraživački proces kojem je svrha otkriti i razvijati njezine glumačke tehnike i sposobnosti. Rad sadrži informacije o autoru i djelu , o njezinim prvim početcima u procesu, zajedničkom pronalasku koncepta, opisu scenografije, kostimografije, koreografije i glazbenih partitura te čitatelja upoznaje s mislima i spoznajama stečenim tijekom rada. Otkriva način rada na tekstu i ulozi. Na samome kraju iznosi zaključak o ideji same predstave te uspješnosti diplomskog ispita održanog u sklopu profesionalne predstave.

Tekst Kontrakcije britanskog autora Mike Bartletta, naslov je diplomske ispitne predstave studentice Ines Zmazek pod mentorstvom izv. prof. Roberta Raponje i sumentorice Katice Šubarić na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. U diplomskoj predstavi sudjeluje i studentica Ivana Vukićević koja igra ulogu menadžerice. U ovom pismenom radu studentica opisuje proces rada na predstavi od prve čitaće probe do diplomskog ispita. Također, govori o tome kakvo je iskustvo za nju bilo studiranje glume, te s kojim se problemima susretala tijekom rada na ulozi Eme. Donosi zaključak da joj je uloga Eme bila jedan od najvećih izaozva tijekom njenog studiranja, te da joj je taj zadatak pomogao da se još više kreativno razvije i sazrije kao glumica i osoba. The text Contractions of the British author Mike Bartlett, is the title of the graduate exam presentation of the student Ines Zmazek under the mentorship of prof. Roberta Raponja and assistant Katica Šubarić at the Academy of Art in Osijek, at the theater department, acting and puppetry. The graduate show also includes student Ivana Vukićević who plays the role of a manager. In this written work the student describes the work process on the play from the first reading test to the graduate exam. She also talks about her experience of her acting as an actress and the problems she encountered during her work on roll Ema. Shee concludes that her role as Eme was one of the greatest achievements during her studies, and that her task helped her develop more and more creatively as an actress and a person.

Rad na predstavi „Kisik“ naslov je diplomskog rada Ivane Vukićević pod mentorstvom izv. prof. art. Roberta Raponje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. Rad je nastao po diplomskoj kazališnoj predstavi „Kisik“ ruskog dramskog autora Ivana Viripajeva, u čijoj je izvedbi kao partner sudjelovao i umjetnički suradnik Nenad Pavlović . U ovom pismenom radu se opisuje proces rada na predstavi, ali i pronalaženju sredstava za građenje uloge. Rad započinje upoznavanjem s biografijom autora dramskog teksta, zatim nam govori više o samome tekstu, a najveći fokus rad stavlja na sam rad na tekstu te stvaranje cjeline u prostoru te misaonih procesa koji su se odvijali za vrijeme nastanka diplomskog ispita. Osim vanjskih elemenata, tekst se bavi i unutarnjim procesima glumaca te pokušava dokučiti na koje su sve načine korišteni glumački alati, te najvažnije, kako se dahom i disanjem može doći do istinski iskreirane uloge. Pri samom kraju, autorica diplomskog rada, Ivana Vukićević, dolazi do zaključka da je samo oljuđivanjem, disanjem, istinom i iskrenošću moguće stvoriti katarzičnu Work on the show "Kisik (Oxygen)" is the title of graduate work written by Ivana Vukićević under the mentorship of prof. art. Robert Raponja at the Academy of Arts in Osijek, at the Department of Theater Art, acting and puppetry. The work is based on the theater performance of " Kisik (Oxygen)" of the Russian dramatic author Ivan Viripaev. In that performance also participated artistic associate Nenad Pavlović. This graduation work describes the process of working on the play, as well as the finding of role-playing materials. This work introduces us to the biography of the author of the dramatic text, then tells us more about the text itself. Greater focus emphasizes the work on the text itself and the creation of a unit in the space of these mental processes that took place during the graduation exam. Apart from the external elements, the text also deals with internal actors processes and tries to figure out the ways in which all-action tools are used, and most importantly, that a breath and breathing can give a truly sparked role. At the very end, the author of the graduate thesis,Ivana Vukićević, comes to the conclusion that breathing, truth and sincerity are the keys to create the cathartic synergy that the theater strives.

Dramska predstava Murlin Murlo, autora Nikolaja Koljade premijerno je izvedena u osječkoj Barutani 9. lipnja 2018. godine kao diplomski ispit Luke Stilinovića i Tene Milić Ljubić pod mentorstvom izv. prof. Roberta Raponje i sumentorstvom umjetničke suradnice Katice Šubarić. U predstavi, osim Luke Stilinovića koji igra Alekseja i Tene Milić Ljubić koja igra Olgu, igraju i Rea Kamenski Bačun kao Ina te Domagoj Ivanković kao Mihail. U svom diplomskom radu Tena Milić Ljubić analizira i opisuje rad na predstavi Murlin Murlo u kojem tumači lik Olge. Na samom početku piše o autoru i njegovu dramskom tekstu Murlin Murlo. Zatim potanko iznosi svoj stvaralački put od prvog susreta s navedenim tekstom i početne inspiracije pa sve do ponovnog čitanja u kojem prikuplja podatke i odgovara na činjenice o svom liku te strukturira tablicu koja je nastala prilikom dramaturške i glumačke analize teksta. Nakon toga slijedi opis rada u scenskom prostoru, kao i opis procesa kreiranja predstave. Objedinjenjem svega navedenog govori se o oživotvorenju uloge Olge. Nakon toga opisuje se scenografija i kostimi koji su upotpunili predstavu. Na samom kraju donosi se zaključak o tome što je gluma i kako se ostvarila glumačka invencija u predstavi Murlin Murlo.

Diplomska predstava Murlin Murlo autora Nikolaja Koljade premijerno je izvedena 9. lipnja 2018. godine u osječkoj Barutani kao diplomski ispit Luke Stilinovića i Tene Milić Ljubić pod mentorstvom izv. prof art. Roberta Raponje i sumentorstvom umj. sur Katice Šubarić. U predstavi su sudjelovali Tena Milić Ljubić u ulozi Olge, Luka Stilinović u ulozi Alekseja, Rea Kamenski – Bačun u ulozi Ine te Domagoj Ivanković u ulozi Mihaila. Ovo je pisani rad u kojem Luka opisuje istraživački rad na diplomskoj predstavi iz glume kao krune u obrazovnom procesu izgradnje glumačkih sposobnosti i vještina. Rad sadrži informacije o djelu, njegovom kontekstu u društvu, autoru, glumačkom radu u kreiranju partiture uloge, analizu komada i postupaka lika po principu tablice te scenografske, kostimografske elemente predstave i proces rada na probama.

„Bao baobab i mala Kibibi“ diplomska je predstava studentice Sare Moser, namijenjena najmlađim uzrastima. Nastala je kao plod suradnje sa kolegicama Selmom Mehić i Arijanom Šmit, pod mentorstvom doc. ArtD. Maje Lučić Vuković na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, Odsjek za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. U ovom pismenom radu, studentica Sara Moser opisuje proces rada na predstavi upoznavajući čitatelja sa analizom, animacijom dijelova tijela, pronalaskom koncepta, lutkama i glazbom. Pažnju čitatelja usmjerava na važnost lutkarstva u svijetu djece. Na samom početku čitatelju upućuje uvodnu riječ, opisujući mu što ju je inspiriralo i potaknulo na stvaranje ovog djela, te ga također upoznaje sa autoricom i samom pričom. Po završetku rada studentica iznosi zaključak u kojemu zaključuje da je proces rada obogatio njezine vještine, te da se nada da će predstava nastaviti živjeti pred najmlađom publikom. „Bao baobab and little Kibibi“ is a master thesis play by Sara Moser intended for the youngest generation. It was created as a result of cooperation with colleagues Selma Mehić and Arijana Šmit, under mentorship of doc. ArtD. Maja Lučić Vuković at Academy of Arts in Osijek, Department of Theater, Study of Acting and Puppetry. In this paper, student Sara Moser describes the process of working on a play by introducing the reader to analysis, animation of body parts, finding the concept, puppets and music. The attention of the reader is directed on the influence of puppetry on children. At the very beginning, she addresses the reader with the introductory word by describing what inspired and encouraged her to create this work and also introduces them to the author as well as to the story itself. At the end of the paper the student states the conclusion in which she recognizes the process as a good work which has enriched her skills and hopes that show will continue to perform in front of the youngest audience.

Život nije jeftin prema tekstu Gornja Austrija, autora Franza Xavera Kroetza, naslov je diplomske ispitne predstave studentice Anamarije Jurišić pod mentorstvom izv. prof. Roberta Raponje i sumentorice Katice Šubarić na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na Odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. S njom u predstavi sudjeluje kolega Luka Stilinović ,koji utjelovljuje ulogu muža Heinza. U ovom pismenom radu autorica opisuje proces rada na predstavi s naglaskom na analizu procesa kreiranja uloge Ane i sistematiziranog rada na predstavi. Na početku piše o svom procesu studiranja i osnovnim glumačkim alatima potrebnim za kreiranje uloge. Zatim iznosi činjenice o autoru, o dolasku i odabiru teksta, analizira scenske prizore, prostor igre i mikroradnje, odabir scenografije, rekvizite i glazbe te opisuje kojim je umjetničkim sredstvima uspjela doći od loše generalne probe do dobre premijere. Na kraju autorica zaključuje kako je proces kreiranja uloge i rada na ispitnoj predstavi uvelike nadogradio njezine izvođačke alate i utvrdio umjetnički identitet. Life is not cheap according to the text Upper Austria by the author Franz Xavera Kroetz is the title of the graduate exam presentation of the student Anamarija Jurišić under the mentorship of Prof. Roberta Raponja and assistant Katica Šubarić at the Academy of Art in Osijek, at the theater department, acting and puppetry. With her in the presentation is colleague Luka Stilinović who is acting a role of husband Heinz. In this written thesis author describes the work on the play with an emphasis on the analysis of the process of creating a role of Ana and describes systematized work on the play. In the beginning she writes about her study process and the basic acting tools needed to create the role. Then she tells facts about the author, and how she got and selected the text, she analyzes stage scenes, playgrounds and micro-works, selects scenery, props, and music and describes the artist's ability to come from a bad general rehearsal to a good premiere. At the end author concludes that her process of creating her role and work on the screenplay has greatly enhanced her performance tools and helped her to find her artistic identity.

Diplomska predstava Iluzije zaživjela je pred publikom kao plod rada studenata glume: Gorana Vučka, Ivana Pokupića, Katice Šubarić i Sare Moser, vođenih mentorstvom izv. prof. art Roberta Raponje, na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. U ovom pismenom radu Sara opisuje istraživački proces rada kojemu je svrha unaprijediti njezine glumačke vještine i tehniku. U svom radu Sara ukratko iznosi činjenice o životu i radu autora, o djelu, opisuje proces stvaranja predstave, prisjećajući se ranih početaka, upoznaje nas s konceptom predstave, opisuje scenografiju, kostimografiju i rekvizitu, određuje žanrovsku odrednicu komada, te čitatelju pokušava približiti karakter predstave. Čitatelja upoznaje sa svojim radom na tekstu i ulozi. Na kraju iznosi zaključak da se radi o uspješnom diplomskom ispitu koji je izuzetno dobro prihvaćen od strane publike, te se nada da će svakom novom izvedbom on rasti. The play Illusions started being performed in front of the audience as the fruit of labor of the following acting students: Goran Vučko, Ivan Pokupić, Katica Šubarić and Sara Moser, who were all mentored by Master of Fine Arts, professor Robert Raponja, at Academy of Arts Osijek, Department of Theatre Arts, study of acting and puppetry. In this paper Sara will describe the research process of the work whose purpose is to improve her acting skills and technique. Sara will briefly state the facts about life and work of the author, about the work itself, she will describe the process of the making of this play, remembering its early beginnings, she will introduce us to the concept of the play, describe the scenography, costumes and props, determine the genre of the play and try to bring the character o the play closer to the reader. She will introduce the reader with her work on the play and on her role. She ends with conclusion that it is a successful master thesis which was extremely well received by the audience ande she hopes it will further grow with every new performance.

Rad na ulozi Drugog Muškarca (Deni) u predstavi Iluzije naslov je diplomskog rada Gorana Vučka pod mentorstvom izv. prof. art. Roberta Raponje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, na odsjeku za kazališnu umjetnost, smjer gluma i lutkarstvo. Rad je nastao po diplomskoj ispitnoj produkciji kazališne predstave Iluzije ruskog dramskog autora Ivana Viripaeva, koja je ujedno i diplomski rad iz glume Sare Moser i Ivana Pokupića, a sudjeluje i asistentica Katica Šubarić. U ovom pismenom radu se opisuje proces rada na predstavi, ali većinskim dijelom je bazirana na radu i kreiranju uloge Drugog Muškarca. Nakon biografije autora, podataka o dramskom tekstu te njegovoj radnji i sadržaju djela, u radu se opisuju te objašnjavaju i svi vanjski elementi predstave (scenografija, kostimografija, rekvizit, svjetla i glazba), zatim i režijski koncept, nakon kojega je objašnjen i tip ispovjednog teatra kojemu ova ispitna predstava pripada. Najveći i najvažniji dio diplomskog rada se bazira na paragrafu Glumac – lik – uloga u kojemu su objašnjeni glumački procesi te sredstva korišteni za kreiranje uloge Drugog Muškarca. Iznesene su tvrdnje o važnosti konstantnog samo-spoznavanja, glumačkog rada na sebi, svojoj osobnosti, svojoj ličnosti. Naglašeno je da rad na sebi te upoznavanje i poboljšavanje samoga sebe, glumca mogu dovesti do oslobađanja – scenskog i privatnog. Na kraju je izveden zaključak u kojem se navodi tvrdnja o odgovornosti glumačkoga posla prema okolini te humanosti koju glumac treba, kao predstavnik naroda, u sebi kultivirati. Sve te vrijednosti se postižu predanim i upornim radom na samome sebi. The work on the role of the Second Man (Deni) in the play Illusions is the title of the graduate work of Goran Vučko under the mentorship of Prof. art. Robert Raponja at the Academy of Arts in Osijek, at the Department of Theater Art, Acting and Puppetry. The work is based on the diploma exam production of theatrical performance by the Russian drama author Ivan Viripev, which is also a graduate work of Sara Moser and Ivan Pokupić, and attended by assistant Katica Šubarić. This paper describes the work process of the play, but is largely based on the work and creation of the role of the Second Man. After the author's biography, data on the dramatic text and his work and the contents of the works, all the external elements of the play (scenography, costumes, props, light and music) are described and explained in the paper, followed by a directors concept, after which the type of confessional theater, to which this play belongs. The most important part of the thesis is based on the Actor – character – role in which the acting processes and resources used to create the role of the Second Man are explained. There are claims about the importance of constant self-knowledge, actors work on himself, his personality. It is emphasized that working on oneself and getting to know and improve oneself, actor can be led to liberation - on the stage and in private life. At the end, a conclusion was drawn and states the responsibility of the acting work towards the environment and the humanity that the actor needs, as a representative of the people, to cultivate. All these values are achieved by dedicated and persistent work on themselves.

U svom pisanom diplomskom radu, kroz opis procesa kreiranja uloga iz dramskih likova, studentica Hana Kunić otkriva način kako likovima zarobljenim u stranice papira udahnuti život i na koji je način ona od likova došla do uloga. Ovu specifičnu kreaciju ona analizira kroz proces rada na diplomskoj predstavi, pod mentorstvom izv. prof. Roberta Raponje, i uz pomoć asistenta Domagoja Mrkonjića. Uz Hanu Kunić, u predstavi igra njezin kolega Antonio Jakupčević, a svaki od njih igraju po nekoliko uloga. U početku pisanog rada govori o autoru teksta, Nicku Woodu, i njegovom odnosu spram kazališta kao medija i odnosu spram spomenutog teksta. Nakon fabule spomenutog teksta, opisuje proces rada na predstavi, koji počinje već pri čitanju teksta i traženja njegove poruke, pa preko određivanja koncepta predstave u kojem će ona najtočnije i najjasnije prodrijeti do publike, sve do kreiranja uloga koji će poruku moći prenijeti. Zatim opisuje proces kreiranja svake od uloge i različite načine traženja sličnosti sebe i lika, koje, pronašavši ih i živeći ih na sceni, oživljavaju lik i pretvaraju ga u ulogu. U tom procesu traženja neophodno je kombiniranje mašte i sjećanja kao alata koji omogućuju da lik na sceni djeluje sukladno datim okolnostima zadanim u drami. Opisuje i kako vizualan identitet predstave također pridonosi kreaciji uloge. A kreacija uloge, koja se svakim novim igranjem nastavlja i nikada u potpunosti ne završava, istovremeno je i kreacija osobnog identiteta. Tražeći sebe u liku put je kojim ona gradi ulogu, a tražeći lika u sebi jedan je od načina kojim ona nadograđuje sebe. Širi svjetonazore i čini glumca i čovjeka u sebi življim.

Mater mu jebem tko je prvi počeo, naslov je studentske predstave pod produkcijom Umjetničke akademije u Osijeku i ujedno diplomski rad iz glume Dominika Karakašića i Adama Skendžića, studente smjera glume i lutkarstva na odsjeku za kazališnu umjetnost, pod mentorstvom izv. prof. art. Roberta Raponje. U ovom diplomskom radu Dominik opisuje proces rada na predstavi s naglaskom na analizu procesa kreiranja uloge Klauna i Crnog Arapina. Na početku iznosi činjenice o autoru, porijeklu dramskog teksta te ukazuje na stil pisca radi lakšeg razumijevanja. Uvodnim poglavljem također iznosi bilješku o redatelju predstave i njegovom prijašnjem radu. Dalje, detaljno se analizira svaka pojedinačna scena dramskog teksta, s obzirom da tekst je vrlo jasno podijeljen na zasebne cjeline, iznoseći osobni stav spram teme koju ta scena obrađuje i utjecaj stava na kreativni proces rada na ulozi u određenim scenama. U nastavku, analizira se proces rada na predstavi, ulozi, liku, te proces proživljavanja kao i psihofizička priprema koja je istaknuta kao nužnost u cjelokupnom procesu, što podrazumijeva moralnost, humanost i iskreni predani studiozni rad. U analizu također su uključeni elementi odnosa glumac - lik - uloga i opisana sredstva pomoću kojih Dominik kreira lik Klauna i Crnog Arapina, potkrepljujući ih stručnom literaturom. Tu su uključeni scenski pokret, govor, činjenice koje se odnose na uloge, radnje koje obavlja, kao i maloprije spomenuti osobni stavovi izneseni u aspektu dubljeg promišljanja teksta i uloge, te tematike koje pisac obrađuje. Na kraju je izveden zaključak u kojem je navedeno da se radi o uspješnom diplomskom ispitu koji je imao privilegiju da postane predstava koja je, bez obzira na dotadašnje pojedinačno iskustvo, oplemenila cijeli autorski tim. Mater mu jebem tko je prvi počeo” is the title of a student play produced by the Academy of Arts in Osijek which is also the graduate work in acting of Dominik Karakašić and Adam Skendžić, students of acting and puppetry at the Department of Theatre under the guidance of associate professor Robert Raponja. In this work, the author describes the work process, emphasising the analysis of the creation of the roles of Jester and Black Arab. First, the author states the facts about the playwright and the history of the play, pointing out the style of the play so as to ensure better understanding. The introductory chapter also deals with the director and his previous work. Then, each scene of the play is analysed in detail since the text is clearly divided into main parts. The analysis includes a personal opinion about the theme that is predominant in each scene and the ways in which these opinions influence the work process and creativity. The work process is analysed in terms of the play, role and character, the process of getting into character as well as the psychophysical training which is highlighted as the necessary element in the whole process, which includes morale, humanity and sincere, dedicated work. The analysis also includes the relationship actor – character – role and the discussion of the means by which the author is creating the characters of Jester and Black Arab. This includes stage movement, speech, facts relating to roles, actions as well as personal opinions which contribute to the deeper reflection about the text, role and topic. Finally, the conclusion states that this has been a successful graduate exam that had the privilege to become a play which, regardless of prior individual experience, enriched the authors.

Mučenice: zbirka od petnaest priča gdje svaka priča nosi ime ženske osobe koja nam pripovijeda svoj život.Tema ovog romana je status žena od povijesnog do modernog društva. Redateljeva ideja bila je prikazati Ženu kroz četiri priče , kroz četiri monologa. Bitno je da na sceni dođe do izražaja glumica i njena priča. Moje je mišljenje da je lik sredstvo kojim autor prenosi svoje ideje, svoju priču. Redatelj naše predstave je odlučio zadržati autorovu ideju romana, tj. dvije ideje se poklapaju, što će reći da su ciljevi isti, tako da je cilj mog lika jednak cilju autorovog lika.Uz uvu sam predstavu tragala za istinom na sasvim drugačiji način.

„Drama, komedija, tragedija ne postoje za glumca. Postoji: Ja, čovjek u datim okolnostima.“28 Posljednja riječ kojom ću okončati svoje petogodišnje ili šestogodišnje formalno glumačko obrazovanje valjda bi trebala biti nešto veliko i značajno. Iako nisam čovjek od pustih riječi, već više onaj koji sažima, konkretizira i djela, tako ni ovaj put možda ne ću znati valjano izreći sve što mi je u glavi i u duši. A puno je toga uistinu. Sve te godine mnogo su me promijenile, i nekako na bolje, čini mi se. Barem tako kažu. Odrasla sam i sazrjela, iako čovjek raste i uči dok je živ, za to uvijek treba ostaviti prostora. Gluma mi je pomogla da osvijestim sebe, tko sam, što sam, što želim, i koliko vrijedim. Usmjerila me na put umjetnosti koja pažljivo promišlja i djeluje, a da bi djelovala mora se znati odakle se kreće i kojim sredstvima se služi. Zato mislim da prije svega glumac mora biti čovjek, ali čovjek koji prepoznaje istinske i pozitivne životne vrijednosti. Kažu da se dobar glumac uvjerljivo transformira u nekog drugog i da je to jedna od njegovih najvećih vještina. Ja bih dodala da ako se tom glumcu u oku kao ogledalu unutrašnjeg svijeta ne vidi dubina duše osobe koju zapravo zastupa, ako ju ne ćuti i u sebi ne brani najvećom životnom snagom koju u tom trenutku posjeduje, i dužan ju je do posljednje kapi, pa i preko toga, potrošiti, taj tada ne osjeća život i umjetnost u sebi, već sebe u nečemu što umjetnošću isprazno zove. Nema mistifikacije ovog poziva. Tu sam ja, čovjek, osoba, duša, u svim prirodnim, već viđenim, već proživljenim okolnostima, ponovljenim po ne znam koji put- nebrojeno puno, a uvijek živim i svrsihodnim.

Djelo koje daje odgovor na pitanje: Je li moguće pobijediti u ratu?! - nagrađivani dramski tekst Prst ocrtava suživot i sukob dvaju žena – 45-godišnje Zoje i 30-godišnje Škurte, koje žive u zamršenom od pamtivijeka, gotovo arhetipskom odnosu svekrve i snahe. Obje su suočene s gubitkom voljene osobe; muškarca koji ih je spojio i vezao u gordijski čvor, a svaka od njih se pokušava nositi s prazninom nakon gubitka na svoj način. Naime, Zoja je ostala bez sina i muža, koje su odveli za vrijeme rata i otad im se gubi svaki trag, a Škurta je izgubila supruga – ljubav svog života.Vrlo je bitno da glumac lukavo rasporedi snagu, te da ne odigra sto posto svog lika već u prvim scenama. Na taj način postižemo dvije bitne stvari; raspoređujemo i čuvamo snagu za cijeli maraton te svoj lik činimo intrigantnim i zanimljivim.Upravo su ti neočekivani, nedogovoreni i, rekla bih, neposredni detalji, ono što predstavu čini živom, a ne upeglanom i mrtvom.

Želja da se postavljaju pitanja, da se potiče idealizam, da se njeguju ideali, sve je to dio našeg posla i štoviše dio našeg poziva. Smatram se sretnim što sam našao u kazališnom mediju strast i smisao koja se kroz školovanje pretvorila u zanat i zvanje. Što se događa kada “velikom brzinom stojimo u mjestu“? Kada se prestanemo boriti za bolji svijet i kontrolu nad svojim životima pustimo iz ruku? To su pitanja koje je autor teksta osjetio kao problem današnjice, iznosi nam izrazito autorsku kritiku društva kroz niz dramskih situacija objedinjenih u dramski tekst “Mater mu jebem tko je prvi počeo“Predstava je napravljena kao dubok krik za osvještavanje čovjeka, za suočavanje sa samim sobom. Predstava radi na jačanju nas samih kroz suočavanje s vlastitim manama – grijesima; sedam je scena kao i sedam smrtnih grijeha, a smrtne grijehe čine jedino smrtnici. Predstava pokazuje iskrivljeno doživljavanje svijeta u kojem živimo ali istovremeno ostavlja mjesta za nadu, za mogućnost spasa, za popravak naizgled nepopravljivih situacija. Za razliku od mnogih suvremenih drama, “Mater mu jebem tko je prvi počeo“ ne izbjegava arhetipove, već ih uvodi kao polaznu točku kolektivnog prepoznavanja likova i situacija.

U radu se istražuje kvaliteta aspunica kao žanra, a kvalitet je istražena pomoće analize produkcije, likova, gluma, priče te vrijednosti koje se ovim žanrom promiču i stavova koji se kultiviraju. Pokušava se dokazati da je sapunica žanr oskudne kvalitete čija je primarna uloga okupljanje masovne publike u svrhu marketinga, te da kao takva ne zaslužuje povjerenu količinu televizijskog vremena. Ne samo da ne zaslužuje to vrijeme, nego s obzirom na količinu vremena kojim je zastupljena, predstavlja i svojevrsnu opasnost za poimanje socijalne realnosti, o čemu svjedoče i brojna istraživanja na području teorije kultivacije. This study examines the quality of soap-operas as a genre, and the quality was investigated by analysis of production, characters, acting, stories and values that are promoted by this genre, as well as by the analysis of attitudes that are cultivated. The author has attempted to prove that the soap-opera is a genre with scarce quality whose primary role is gathering a mass audience for marketing purposes, and that as such it does not deserve entrusted amount of TV time. Not only it does not deserve this time, but given the amount of time in which it is represented, this genre represents a kind of threat to the understanding of social reality, and this is confirmed by numerous studies conducted in the framework of the theory of cultivation.

Tema moga rada jest „Radnje i postupci glumačke transformacije“. Dramski je predložak pružao veliku mogućnost glumčeve igre zasnovane na unutarnjoj i vanjskoj transformaciji. Dvoje glumaca igra ukupno jedanaest uloga, od čega glumica igra tri velike uloge, a glumac dva velika glumačka zadatka i šest manjih. U središtu ove suvremene drame iz zakučastog i nepredvidljivog obiteljskog života jest mlado žensko, neobično, svojeglavo biće, imenom Elizabeta, koja se po vlastitoj odluci odaziva samo na ime koje si je sama nadjenula – Zabeciba. Njena osnovna, glavna i centralna radnja jest obrana autentične osobnosti i pronalaženje identiteta. Kao magistralno lice ona se provlači kroz sve scene, pa čak i onda kada se fizički ne pojavljuje – ona je djevojka koja često nestaje, a to zabrinjava njene bližnje. Majka i otac imaju veoma problematičan brak i izluđeni su jer ne znaju gdje ona nestaje te svašta zamišljaju; usto se međusobno optužuju, provociraju i nimalo jednostavnu situaciju oko neobičnog i svojeglavog djeteta još dodatno napinju, a tako od obiteljskog doma čine osinje gnijezdo. Odluka da je pronađu jest ujedno njihova glavna radnja. Žele ju pronaći na svim razinama, kako fizičkoj, tako i na duhovnoj, a sve u svrhu da joj pomognu u integriranju u socijalno okruženje. Uzdaju se u pomoć stručnih službi koje u drami predstavljaju: integrativna terapeutkinja, profesor – teoretičar evolucije te obiteljski psiholog. U interesu im je da pronađu i „spase“ kćer, a samim time i obitelj. Hoće li u tome uspjeti?