Search

Suvremeni mješoviti migracijski tokovi uključuju i djecu odvojenu od roditelja te maloljetnike bez pratnje, koji se svrstavaju među najranjivije skupine migranata. Od 2006. do srpnja 2014. u Hrvatskoj je registrirano ukupno 3255 stranih maloljetnika bez pratnje, od čega oko četiristo maloljetnih tražitelja azila, najviše državljana Afganistana, Pakistana i Somalije. Uočljiv je fenomen da se u institucijama kojima su povjereni na skrb oni zadržavaju kratko te ih samovoljno napuštaju unutar svega nekoliko tjedana od dana dolaska. Politike i mjere usmjerene skrbi i zaštiti stranih maloljetnika bez pratnje uključuju državne mehanizme u domeni utvrđivanja identiteta i dobi maloljetnika, dodjeljivanja skrbnika, osiguravanja smještaja i slobode kretanja, pravne i financijske podrške, zdravstvene i socijalne skrbi, učenja jezika, obrazovanja te osiguravanja njihove reunifikacije s obitelji. U ovom se radu fokusira na analizu politika i mjera vezanih uz učenje jezika i obrazovanje stranih maloljetnika bez pratnje, što je jedan od temeljnih preduvjeta njihova uključivanja u društvo. Na temelju provedenog istraživanja metodom intervjua među relevantnim akterima uključenim u sustav njihove zaštite i skrbi analiziraju se neki od najvažnijih izazova, prije svega u području obrazovne, ali i šire integracije stranih maloljetnika bez pratnje. Preliminarni rezultati navode na zaključak kako njihov kratkotrajni boravak u Hrvatskoj i rano napuštanje sustava onemogućuju realizaciju državnog programa skrbi zajamčenog zakonskim okvirom, što državu dijelom priječi u sustavnom i učinkovitom planiranju i realizaciji daljnjih aktivnosti u obrazovanju djece stranaca. Manjak međuresorne i unutarresorne koordiniranosti državnog sektora rezultira u ovom području institucionalnim poteškoćama i nedosljednošću u implementaciji postojeće nacionalne regulative i europskih standarda., Modern mixed migration flows include children separated from their parents and unaccompanied minors, who are among the most vulnerable groups of migrants. From 2006 to July 2014, a total of 3255 foreign unaccompanied minors were registered in Croatia, of whom about 400 were asylum seekers, mainly citizens of Afghanistan, Pakistan and Somalia. It is obvious that they stay shortly in the institutions entitled for their care and arbitrarily leave them within just a few weeks from the day of arrival. Policies and measures aimed at the welfare and protection of foreign unaccompanied minors include state mechanisms in the domains of establishing the identity and age of a minor, appointment of a guardian, ensuring accommodation and freedom of movement, legal and financial support, health and social care, language learning, education and ensuring their reunification with family. The focus of this paper is on the analysis of policies and measures related to language learning and the education of foreign unaccompanied minors, which is one of the basic prerequisites of their inclusion in society. Based on research conducted by the interview method among the relevant actors involved in the system of their protection and care, some of the most important challenges, primarily in the field of educational, but also of the broader integration of foreign unaccompanied minors have been analysed. Preliminary results suggest that their brief stay in Croatia and early drop-out of the system prevents the implementation of the national care program guaranteed by the legal framework, which partly makes it impossible for the state to systematically and effectively plan and implement further activities in the education of children of foreigners. Lack of inter-agency and intra-agency coordination within the government sector leads in this area to institutional problems and inconsistency in the implementation of the existing national regulations and European standards.