Strani maloljetnici bez pratnje u Republici Hrvatskoj: problematika učenja jezika i obrazovanja

Suvremeni mješoviti migracijski tokovi uključuju i djecu odvojenu od roditelja te maloljetnike bez pratnje, koji se svrstavaju među najranjivije skupine migranata. Od 2006. do srpnja 2014. u Hrvatskoj je registrirano ukupno 3255 stranih maloljetnika bez pratnje, od čega oko četiristo maloljetnih tražitelja azila, najviše državljana Afganistana, Pakistana i Somalije. Uočljiv je fenomen da se u institucijama kojima su povjereni na skrb oni zadržavaju kratko te ih samovoljno napuštaju unutar svega nekoliko tjedana od dana dolaska. Politike i mjere usmjerene skrbi i zaštiti stranih maloljetnika bez pratnje uključuju državne mehanizme u domeni utvrđivanja identiteta i dobi maloljetnika, dodjeljivanja skrbnika, osiguravanja smještaja i slobode kretanja, pravne i financijske podrške, zdravstvene i socijalne skrbi, učenja jezika, obrazovanja te osiguravanja njihove reunifikacije s obitelji. U ovom se radu fokusira na analizu politika i mjera vezanih uz učenje jezika i obrazovanje stranih maloljetnika bez pratnje, što je jedan od temeljnih preduvjeta njihova uključivanja u društvo. Na temelju provedenog istraživanja metodom intervjua među relevantnim akterima uključenim u sustav njihove zaštite i skrbi analiziraju se neki od najvažnijih izazova, prije svega u području obrazovne, ali i šire integracije stranih maloljetnika bez pratnje. Preliminarni rezultati navode na zaključak kako njihov kratkotrajni boravak u Hrvatskoj i rano napuštanje sustava onemogućuju realizaciju državnog programa skrbi zajamčenog zakonskim okvirom, što državu dijelom priječi u sustavnom i učinkovitom planiranju i realizaciji daljnjih aktivnosti u obrazovanju djece stranaca. Manjak međuresorne i unutarresorne koordiniranosti državnog sektora rezultira u ovom području institucionalnim poteškoćama i nedosljednošću u implementaciji postojeće nacionalne regulative i europskih standarda.