Search

U ovom završnom radu ispitivat će se rasadnička klijavost sjemena sakupljenog sa 6 različitih populacija i 2 načina predsjetvene pripreme sjemena. Izmjerit će se važnije morfološke značajke dvogodišnjih (2+0) sadnica gologa korijena (visina, promjer vrata korijena te broj primarnih grana). Na osnovu provedenih istraživanja utvrdit će se koje populacije imaju najveći postotak rasadničke klijavosti i najbolju morfološku kvalitetu sadnica.

U radu su prikazani rezultati istraživanja preživljenja i rasta nekih vrsta drveća kojima bi se u slučaju potrebe mogla obaviti zamjena topola u nasadima. Pokus je postavljen na području Šumarije Valpovo, u Gospodarskoj jedinici Valpovačke podravske šume, šumski predjel Topolje, odsjek 23a. Taj lokalitet predstavlja tipičan primjer slabog uspijevanja i odumiranja nasada topola, čak i nakon višekratnih popunjavanja sadnicama topole i njege. Pokus je postavljen po shemi slučajno-bloknog rasporeda, sa šest tretiranja u četiri bloka. Tretirani su sljedeći sastojinski oblici: A – hrast lužnjak, B – poljski jasen, C – bagrem, D – hrast lužnjak s običnim grabom, E – divlja trešnja s poljskim jasenom i F – divlja trešnja s običnim grabom. Pokus je postavljen 18. studenog 2009. godine. Preživljenje biljaka je utvrđeno svake godine tijekom petogodišnjeg praćenja pokusa. Tijekom zime 2015. godine izmjerene su visine svih stabala te je određen prostorni položaj živih i odumrlih jedinki po plohicama. S obzirom na preživljenje i visine kao indikatore rasta i razvoja biljaka, najbolje su rezultate pokazali redom obični bagrem, poljski jasen i hrast lužnjak. Najlošije rezultate postigli su divlja trešnja i obični grab. S obzirom na mikroreljef, najbolje preživljenje je pokazao obični bagrem koji podjednako dobro raste u nizi i na gredi. Poljski jasen i hrast lužnjak bolje preživljenje imaju u nizi. Divlja trešnja i obični grab imaju općenito loše preživljenje, neovisno o mikroreljefu. Rezultati istraživanja pokazali su kako je nasade topola u promijenjenim stanišnim prilikama nakon višekratnih ophodnji moguće zamijeniti sa sastojinom koja svojim sastojinskim oblikom odgovara terminalnoj šumskoj zajednici istraživanoga podučja – veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom (Fraxino-Ulmetum laevis Slavnić 1952). Postupku treba prethoditi izrada detaljnog šumskouzgojnog plana, koji bi između ostalog definirao područja niza i greda u određenom odjelu. Nize i vlažne grede treba prepustiti poljskom jasenu koji je pokazao vrlo dobre rezultate u pokusu. Hrast lužnjak je pokazao zavidnu stabilnost i vitalitet, pa ga treba upotrebljavati u smjesi s poljskim jasenom. Obični bagrem preporuča se za najsuše lokalitete s pjeskovitim tlima koja su naglo ostala bez podzemne i poplavne vode, na kojima nema uvjeta za nastavak uzgajanja topola., The paper presents the results of research on the survival and growth of several tree species which could be used to replace poplars in plantations if necessary. The experiment was established in the area of Valpovo Forest Office, in the Management Unit of Valpovačke Podravske Šume, forest area of Topolje, sub-compartment 23a. This locality is a typical example of poor growth and dieback of poplar plantations even after multiple restocking with poplar seedlings and tending. The experiment was set up according to the randomized block design, with six treatments in four blocks. The following stand forms were treated: A - pedunculate oak, B - narrow-leaved ash, C - black locust, D - pedunculate oak with common hornbeam, E - wild cherry with narrow-leaved ash, and F - wild cherry with common hornbeam. The experiment was established on November 18, 2000. Plant survival was recorded every year over a five-year trial monitoring period. During the winter of 2015, the height of all the trees was measured and the spatial position of live and dead individuals per subplot was determined. In terms of survival and height as indicators of plant growth and development, the best results were manifested by black locust, followed by narrow-leaved ash and pedunculate oak. The poorest results were achieved by wild cherry and common hornbeam. With regard to the micro-relief, the best survival was displayed by black locust, which grows equally well both in unsoaked micro depressions (niza) and on micro elevations (greda). Narrow-leaved ash and pedunculate oak survived better in micro-depressions. In general, wild cherry and common hornbeam showed poor survival irrespectively of the micro-relief. Research results confirm the hypothesis regarding the need to replace or substitute poplar plantations under changed site conditions towards a stand whose stand form is adequately suited to the terminal forest community of the study area - spreading elm and narrow-leaved ash with pedunculate oak (Fraxino-Ulmetum laevis Slavnić 1952). The procedure should be preceded by a detailed forest management plan which would, among other things, define the areas of micro-depressions and micro-elevations in a particular compartment. Micro-depressions and wet micro-elevations should be reserved for narrow-leaved ash, which showed very good results in the trial. Pedunculate oak displayed very good stability and vitality and should therefore be used in a mixture with narrow-leaved ash. Black locust proved to be suitable in all conditions, but it is recommended to use it over the driest and sandy soils which have abruptly remained without ground and floodwater.

Pojava odumiranja stabala hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) gospodarski je i ekološki problem. Čimbenici koji uzrokuju odumiranje stabala mogu biti biotski, stanišni i strukturni odnosno sastojinski.Istraživanje je provedeno u gospodarskoj jedinici „Zelenika” u Posavini. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi prosječnu stopu promjene intenziteta odumiranja stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena, istražiti utjecaj stanišnih i strukturnih čimbenika na intenzitete odumiranja te usporediti intenzitete odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena prema dobnom razredu sastojina i mikroreljefu. Za analizu su korišteni podaci o klimi za meteorološku postaju Novska, vodostaju vodotoka Novska te podaci o razinama podzemne vode sa pjezometarske postaje „Zelenika“. Iz obrazaca O-2 Osnove gospodarenja, prikupljeni su podaci o volumenu odumrlih stabala hrasta lužnjaka i poljskog jasena te podaci o strukturnim čimbenicima. Intenziteti odumiranja izračunati su na temelju odnosa volumena odumrlih stabala po jedinici površine. S obzirom na prosječnu stopu promjene, intenziteti odumiranja hrasta lužnjaka i poljskog jasena se povećavaju. Najveći intenziteti odumiranja za obje šumske vrste su u sastojinama VI. dobnog razreda. Na osnovi provedenih istraživanja možemo zaključiti da klimatski, hidrološki i strukturni čimbenici imaju utjecaj na odumiranje hrasta lužnjaka i poljskog jasena. Hrast lužnjak osjetljiviji je na klimatske elemente u odnosu na poljski jasen. Pojava sušnih i izostanak kišnih razdoblja također značajno utječe na odumiranje. Smanjenje srednjega minimalnog vodostaja vodotoka utječe na odumiranje hrasta lužnjaka, dok smanjenje maksimalnog vodostaja vodotoka utječe na odumiranje poljskog jasena. Na intenzitete odumiranja značajno utječe pad razine podzemne vode u dubljim slojevima pedosfere. Svi strukturni čimbenici utječu na odumiranje hrasta lužnjaka, dok na odumiranje poljskog jasena značajno utječe jedino povećanje obrasti i broja stabala u sastojini., The pedunculate oak (Quercus robur L.) and narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl) tree dieback phenomenon presents an economic as well as ecologic problem. Factors that cause tree dieback can be biotic, biotopic (within habitat) and structural (within stand). In managed forests, the volume of dead trees or volume of trees cut in a sanitation harvests are most often used to show the intensity of tree dieback, and may also be used as an indicator of the stands condition (Capecki, 1981).Every species has its own ecological niche. Forest tree species have varying reactions to changes in environmental factors, to stress and ultimately to dying. The study was conducted in „Zelenika” management unit in Posavina. The aims of the study were to establish pedunculate oak and narrow-leaved ash tree dieback dynamics, to research the influence of biotopic and structural factors on dieback intensity and to compare dieback intensities according to the stand age class and microrelief. For analysis were climatic data for Novska meteorological station, water level data of Novska watercourse, and groundwater level data from „Zelenika” piezometric station were used. Dry years and dry periods, and wet years and wet periods, were determined using the percentile method and the Walter climate diagrams.Growing volume of withered pedunculate oak and ash trees, as well as structural factors data(stand structure elements) were collected from the O-2 form of the Forest management plan. Dieback intensities were calculated on the basis of growing volume of the withered trees per area unit ratio. The intensity of tree death was shown in absolute numbers, as m3/ha (Siwecki et al. 1998).Considering the average change rate, dieback intensities of pedunculate oak and narrow-leaved ash tree are increasing. The highest dieback intensities for both forest species were found in the VI age class (Figure 2). On the basis of the conducted research, it can be concluded that climatic, hydrological and structural factors influence pedunculate oak and narrow-leaved ash tree dieback.Pedunculate oak is more sensitive to climatic elements in comparison to narrow-leaved ash tree. Frequent dry years significantly affected the dying of these two species, which can both be considered hydrophytes in terms of their ecological demand for water. The results of this study showed that narrow-leaved ash was more vulnerable to drought than pedunculate oak.Drought and rain periods also significantly influence tree dieback (table 5). The effect of dry periods on the dieback of these two species was greater in relation to the lack of wet periods in these lowland forests. The decrease of mid and minimal water levels of watercourse influenced pedunculate oak dieback, while a decrease of maximum watercourse water levels influenced narrow-leaved ash tree dieback (table 6). Groundwater level decrease in deeper layers of pedosphere had asignificant influence on tree dieback intensities (table 7). It was revealed that all structural factors influence pedunculate oak dieback, while narrow-leaved ash tree dieback was influenced only by stocking and tree number increase in a stand (table 8).The dieback of pedunculate oak was higher in older stands. No correlation was detected between the dieback of narrow-leafed ash and stand age.

Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), gospodarski i ekološki vrlo značajna vrsta nizinskih šuma Hrvatske, u posljednje vrijeme pokazuje sve izraženije simptome odumiranja. Gljive (Eumycota) i njima slični organizmi (Oomycota) nepobitno imaju značajan utjecaj na normalno funkcioniranje i zdravstveno stanje šumskih ekosustava. Dosad ih je u svijetu identificiran vrlo mali broj, uz procjene kako postoji od 1, 4 do 5 milijuna vrsta koje tek trebaju biti otkrivene. Ovim će se istraživanjem identificirati taksoni gljiva i njima sličnih organizama u tlu, na korijenovom sustavu i donjem dijelu debla stabala poljskog jasena u sastojinama s problemom odumiranja, za što će se koristiti suvremene molekularne metode. Analizom zajednica otkrivenih taksona će se utvrditi ne samo njihova bioraznolikost, već i utječu li i na koji način na zdravstveno stanje poljskog jasena, čime će se dati značajan doprinos cjelovitom pristupu rješavanja ovog rastućeg problema.

U radu se uspoređuje vitalitet svježe sakupljenog i preležalog sjemena poljskog jasena kao jedne od glavnih vrsta drveća u posavskim nizinskim šumama i nama zanimljive zbog brzine rasta, kratke ophodnje, u usporedbi sa hrastom lužnjakom te tehničke vrijednosti drva. Sjeme vrsta roda Fraxinus spp. često ima perikarp koji je nepropustan za kisik, metaboličke inhibitore u endospermu i embrijima, nedozrele embrije ili nedostatak tvari koje potiču rast u embrijima. Dormantnost sjemena najčešće se savladava toplo-vlažnim i hladno vlažnim postupkom. Sjeme je sakupljano je u G. J. Josip Kozarac kojim gospodari šumarija Lipovljani. Procjena vitaliteta sjemena koje je najranije sakupljeno (21. 08.) obavljena je topografskom metodom tetrazola i u skladu s ISTA pravilima. Sjeme poljskog jasena (urod 2013.) u rasadniku Brestje stavljeno je na stratifikaciju na otvorenom 16. 1. 2015. godine, a sijano 21. 3. 2015. godine. Stratifikacija je trajala 64 dana. Preležalo sjeme poljskog jasena sakupljeno je 20.10.2015. godine. Procjena vitaliteta obavljena je istom metodologijom kao u slučaju svježeg sjemena. Svježe sjeme imalo je vitalitet od 91 %. Nevitalnog sjemena bilo je 9 %, od čega najveći postotak otpada na šturo sjeme (5 %), slijedi insektima oštećeno sjeme (3 %) i sjeme kod kojega je embrio i endosperm imao neobojene površine ili nekroze. Preležalo sjeme imalo je vitalitet od 87%. Nevitalnog sjemena bilo je 13 %, od čega najveći postotak otpada na sjeme kod kojega je embrio s neobojenim površinama ili nekrozama, a endosperm potpuno obojen (10 %). Sjemena kod kojega je embrio i endosperm s neobojenim površinama ili nekrozama bilo je 3 %. Od nevitalnog preležalog sjemena utvrđeno je kako najprije dolazi do razvoja nekroza ili truleži na embriju, a zatim se ona širi na endosperm. Od nekroza ili truleži na embriju primijećene su one s potpunom nekrozom, nekrozom kotiledona, hipokotila i plumule, hipokotila i radikule i samo radikule. Bez obzira na vitalitet od 82%, rasadnička klijavost sjemena u proljeće 2015. godine u rasadniku Brestje iznosila je 0%. Utvrđena je statistički značajna razlika između vitaliteta svježeg i preležalog sjemena. Preležalo sjeme imalo je za 4 % manji vitalitet od svježeg sjemena. Na osnovi ovih istraživanja može se preporučiti početak sakupljanja sjemena poljskog jasena od druge polovice mjeseca kolovoza, jer takvo sjeme pokazuje visoki vitalitet. Kod sjetve sjemena u rasadniku treba voditi brigu o njegovoj starosti, predsjetvenoj pripremi i vremenu sjetve. Preporuka je za buduću rasadničku proizvodnju sadnica poljskog jasena generativnim načinom utvrditi optimalnu vrstu i trajanje stratifikacije sjemena s obzirom na mikroreljefne različitosti rasta matičnih stabala s kojih je sakupljano sjeme (bara, niza, greda), klimu i sjemensku rajonizaciju., This paper compares the viability of freshly collected and delayed germination seeds of Narrow-leaved ash as one of the main tree species in lowland forests of Posavina. This tree species is of particular interest to us due to its growth rate, short rotation as compared to that of common oak, as well as the technical value of wood. The seeds of the genus Fraxinus spp. often have a pericarp, which is impermeable to oxygen, metabolic inhibitors in the endosperm and embryos, immature embryos or lack of substances that promote embryo growth. Seed dormancy is usually eliminated with warm-wet and cold-wet process. The seeds were collected in the Josip Kozarac forest management unit, managed by the forest office Lipovljani. The viabiliy of the seeds that were collected earliest (21 August) was estimated using the topographical tetrazole method in accordance with the ISTA rules. The seeds of Narrow-leaved ash (crop 2013) in the nursery Brestje was placed under stratification in the open on 16 January 2015 and sown on 21 March 2015. Stratification lasted for 64 days. The delayed germination seeds of Narrow-leaved ash were collected on 20 October 2015. Viability was assessed using the same methodology as in the case of fresh seeds. Fresh seeds have viability of 91%. There was 9% of non-viable seed, of which the largest percent have empty seeds (5%), followed by insect-damaged seeds (3%) and seeds in which the embryo and endosperm had unstained areas or necrosis. Delayed germination seeds had seed vigour of 87%. There were 13% of non-viable seeds, of which the highest percentage were the seeds containing embryos with unstained surfaces or necroses, and fully coloured endosperm (10%). Seeds in which the embryo and endosperm had unstained surfaces or necrosis accounted for 3%. Necrosis or embryo rot, which then spread to the endosperm, was detected in non-viable delayed germination seed. As for necrosis or embryo rot, seeds were observed with complete necrosis, necrosis of cotyledons, hypocotyls and plumule, hypocotyls and radicle and radicle alone. In the spring of 2015 nursery seed germination in the nursery Brestje was 0% despite 82% vitality. A statistically significant difference was found between the viability of fresh and delayed germination seeds. The viability of delayed germination seeds was 4% lower than that of fresh seeds. Based on these studies, the collection of seeds of Narrow-leaved ash is recommended to begin from the second half of August, since such seeds manifest high viability. When sowing seeds in the nursery, account should be taken of its age, pre-sowing preparation and sowing time. A recommendation for future nursery production of Narrow-leaved ash seedlings with a generative method involves determining the optimal type and duration of seed stratification with respect to micro-relief growth diversity of parent trees from which the seeds are collected (micro-depressions, unsoaked micro-depressions, micro-elevations), climate and seed zoning.

U radu se uspoređuje vitalitet svježe sakupljenog i preležalog sjemena poljskog jasena kao jedne od glavnih vrsta drveća u posavskim nizinskim šumama i nama zanimljive zbog brzine rasta, kratke ophodnje, u usporedbi sa hrastom lužnjakom te tehničke vrijednosti drva. Sjeme vrsta roda Fraxinus spp. često ima perikarp koji je nepropustan za kisik, metaboličke inhibitore u endospermu i embrijima, nedozrele embrije ili nedostatak tvari koje potiču rast u embrijima. Dormantnost sjemena najčešće se savladava toplo- vlažnim i hladno vlažnim postupkom. Sjeme je sakupljano je u G. J. Josip Kozarac kojim gospodari šumarija Lipovljani. Procjena vitaliteta sjemena koje je najranije sakupljeno (21. 08.) obavljena je topografskom metodom tetrazola i u skladu s ISTA pravilima. Sjeme poljskog jasena (urod 2013.) u rasadniku Brestje stavljeno je na stratifikaciju na otvorenom 16. 1. 2015. godine, a sijano 21. 3. 2015. godine. Stratifikacija je trajala 64 dana. Preležalo sjeme poljskog jasena sakupljeno je 20.10.2015. godine. Procjena vitaliteta obavljena je istom metodologijom kao u slučaju svježeg sjemena. Svježe sjeme imalo je vitalitet od 91 %. Nevitalnog sjemena bilo je 9 %, od čega najveći postotak otpada na šturo sjeme (5 %), slijedi insektima oštećeno sjeme (3 %) i sjeme kod kojega je embrio i endosperm imao neobojene površine ili nekroze. Preležalo sjeme imalo je vitalitet od 87%. Nevitalnog sjemena bilo je 13 %, od čega najveći postotak otpada na sjeme kod kojega je embrio s neobojenim površinama ili nekrozama, a endosperm potpuno obojen (10 %). Sjemena kod kojega je embrio i endosperm s neobojenim površinama ili nekrozama bilo je 3 %. Od nevitalnog preležalog sjemena utvrđeno je kako najprije dolazi do razvoja nekroza ili truleži na embriju, a zatim se ona širi na endosperm. Od nekroza ili truleži na embriju primijećene su one s potpunom nekrozom, nekrozom kotiledona, hipokotila i plumule, hipokotila i radikule i samo radikule. Bez obzira na vitalitet od 82%, rasadnička klijavost sjemena u proljeće 2015. godine u rasadniku Brestje iznosila je 0%. Utvrđena je statistički značajna razlika između vitaliteta svježeg i preležalog sjemena. Preležalo sjeme imalo je za 4 % manji vitalitet od svježeg sjemena. Na osnovi ovih istraživanja može se preporučiti početak sakupljanja sjemena poljskog jasena od druge polovice mjeseca kolovoza, jer takvo sjeme pokazuje visoki vitalitet. Kod sjetve sjemena u rasadniku treba voditi brigu o njegovoj starosti, predsjetvenoj pripremi i vremenu sjetve. Preporuka je za buduću rasadničku proizvodnju sadnica poljskog jasena generativnim načinom utvrditi optimalnu vrstu i trajanje stratifikacije sjemena s obzirom na mikroreljefne različitosti rasta matičnih stabala s kojih je sakupljano sjeme (bara, niza, greda), klimu i sjemensku rejonizaciju.

U posterskoj prezentaciji definira se pojam mikorize, piše se o značaju mikorize i tipovima mikorize. Prikazuju se preliminarni rezultati utjecaja AgroHidroGela, ektomikorize, različitih doza osmocote exact gnojiva i vode na klijavost sjemena, morfološki i fiziološki status kontejnerskih sadnica poljskog jasena. Sjeme poljskog jasena sijano je u POLIM kontejnere od biorazgradive plastike volumena 620 cm3. Klijavost sjemena iznosila je od 63, 89% (AgroHidroGel, normalna gnojidna, redovito zalijevanje) do 77, 08% (AgroHidroGel, normalna gnojidna, 50% reducirano zalijevanje). Dobivena je statistički znatna razlika u indeksu relativnog sadržaja ukupnih klorofila (CCI) u lišću u odnosu na tretiranja. Sadnice tretirane s AgroHidroGelom, normalnom gnojidbom, i uz 50% reducirano zalijevanje imale su najveće vrijednosti relativnog sadržaja ukupnih klorofila u listovima sadnica i najveće vrijednosti vodnog potencijala na dan 20.07. (Ψ). Utvrđena je i statistički znatna razlika u visinama i promjerima vrata korijena sadnica s obzirom na tretiranja. Najveće visine i promjere vrata korijena imale su sadnice tretirane s AgroHidroGelom, ektomikorizom (Bio- budućnost d.o.o.), normalnom gnojidbom i redovitim zalijevanjem dok su najmanje vrijednosti dobivene kod tretiranja s AgroHidroGelom, ektomikorizom uz 50% redukciju gnojidbe i zalijevanja. Sadnice s ektomikorizom kasnije su odbacivale list u odnosu na kontrolne.

Nakon obavljenih terenskih i laboratorijskih istraživanja u G. j. Radinje tijekom proljeća i ljeta 2015. godine utvrđene su okolnosti koje su uvjetovale povećanja sušenja poljskog jasena na ovom objektu. Na lišću i izbojcima poljskog jasena utvrđene su 4 vrste defolijatora s različitim intenzitetm pojave ali u prosjeku s vrlo niskim štetnim utjecajem. Razmjerno najčešća bila je jasenova pipa (Stereonychus fraxini), a slijede je jasenova lisna buha (Psyllopsis fraxini), jasenova lisna muha šiškarica (Dasyneura acrophila) i jasenova uš šiškarica (Prociphilus bumeliae).Od ksilofagnih štetnika poljskog jasena u sastojini su dominirali veliki i mali jasenov likotoč (Hylasinus crenatus i H. fraxini). Detaljnim praćenjem fenologije ovih dvaju vrsta potkornjaka utvrđena je visoka zastupljenost obje što upućuje na opće povećanje njihovih populacija s jedne strane, odnosno pad vitaliteta jasenovih stabala u sastojinama svih dobnih razreda. Utvrđen je vremenski pomak u pojavi dvije vrste potkornjaka na način da mali jasenov likotoč ranije roji i ubušuje se u tanje sortimente tijekom travnja. Veliki jasenov likotoč u rojenju se javio cijelih mjesec dana kasnije i u potpunosti završio svoj razvoj do stadija kukuljice i filijalnih imaga za otprilike tri mjeseca (nova imaga u kolovozu). Usporedbom sa literaturnim podacima te uklapanjem vlastitih fenoloških podataka možemo pretpostaviti da je u uvjetima G. j. Radinje H. crenatus tijekom vegetacijske sezone 2015. godine razvio jednu cjelovitu generaciju dok je mali jasenov potkornjak najvjerojatnije uspio razviti dvije potpune generacije. Pregledom okolnih dubećih stabala tijekom srpnja utvrđeno je također da su roditeljska imaga prve generacije polagala nekoliko vremenskih serija jaja nakon prve prave serije (sestrinske generacije) što dodatno komplicira uopćenu i pojednostavljenu sliku biologije svih, pa i ovih potkornjaka. Svakako se pokazalo da je važnost jasenovih potkornjaka porasla u odnosu na neka ranija razdoblja, a što je moguće u svezi i sa sve češćim ekstremnim toplinskim i hidrološkim uvjetima koje bilježe klimatološka istraživanja.

Jasenova grbica (Abraxas pantaria L.) poznata je kao defolijator jasena (Fraxinus spp.) na području Sredozemlja. U Hrvatskoj je 2001. zabilježena na području NP Krka gdje se hrani s lišćem poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.), a s obzirom da je ovaj štetnik u Hrvatskoj ostao nepoznat isticala se potreba boljeg istraživanja biologije ovog štetnika. U sklopu istraživanja štetnika i bolesti na području NP Krka, u razdoblju od 2009. do 2012. godine praćene su štete koje je ovaj kukac činio na stablima poljskog jasena, te je utvrđeno da na području NP Krka jasenova grbica ne konzumira lišće crnog jasena (Fraxinus ornus L.). Krajem srpnja 2012. sakupljene su gusjenice koje su se u laboratoriju zakukuljile. Početkom kolovoza izlegli su se leptiri koji su kopulirali, te su ženke formirale jajna legla. Sredinom kolovoza počele su izlaziti nove gusjenice, te je u laboratorijskim uvjetima proveden pokus s ciljem utvrđivanja nekih karakteristika razvoja i palatabilnosti ovog štetnika. U laboratorijskim uvjetima gusjenice jasenove grbice imale su tri presvlačenje i prošle kroz 4 larvalna stadija, maksimalnu veličinu su dostigle četvrtog dana, a maksimalnu masu osmog dana od početka 4. stadija. Prosječno gusjenica u 4. stadiju konzumira između 0, 3329 – 0, 3673 grama svježeg lišća. Zamijećena je vidljiva razlika u larvalnom razvoju između muških i ženskih jedinki, koja se može primjetiti u 4. larvalnom stadiju kada ženke konzumiraju više lišća, dobivaju značajno više na masi, te su njihove kukuljice znatno teže. Jasenova grbica je dosad primjećena samo u NP Krka, ali zbog klimatskih odstupanja postoji mogućnost širenja na sjever Hrvatske.

U radu je prikazana njega proredom u mladoj, mješovitoj sastojini hrasta lužnjaka i poljskog jasena na području Gospodarske jedinice Ilijanska jelas. Istraživanje je provedeno na dvije pokusne plohe. Analizirane je struktura sastojina prije i poslije prorede, te struktura doznačenog volumena.

Prisutnost gljive Chalara fraxinea u Hrvatskoj utvrđena je 2009. godine na običnom jasenu. S obzirom na to da C. fraxinea uzrokuje značajno odumiranje jasena diljem Europe i nalazi se na EPPO Alert list pokazala se potreba za utvrđivanjem njezine rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Istraživanjem su obuhvaćeni lokaliteti običnog (Fraxinus excelsior) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia). Istraživanjem je utvrđeno da je bolest prisutna na 19 lokaliteta, od toga na 11 lokaliteta na običnom jasenu, a na 8 lokaliteta na poljskom jasenu. Dobiveni rezultati istraživanja i stanje na terenu upućuju na potrebu dodatnih istraživanja u svrhu dobivanja detaljnijeg uvida u prisutnost patogena te provedbe mogućih mjera zaštite., The presence of fungi Chalara fraxinea in Croatia was determined in 2009 on common ash. The fact that C. fraxinea causes significant ash dieback across Europe and is on the EPPO Alert List, pointed to the need to determine its distribution in Croatia. The survey covers sites of common (Fraxinus excelsior) and narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia), and the results of research and on the ground indicate the need for additional research in order to obtain more detailed insight on the presence of pathogens and the implementation of protection measures. During the research 33 visual inspections were obtained in an area of 299 hectares. Symptoms were observed at 20 sites and a total of 27 samples taken for laboratory analysis. After analysis 24 samples collected from 19 sites confirmed the presence of disease. Future research should be directed towards obtaining data for the preparation of guidelines, risk assessment and as a basis for the adoption of protective measures which will help to preserve the ash in Croatia.

Prisutnost gljive Chalara fraxinea u Hrvatskoj utvrđena je 2009. godine na običnom jasenu. S obzirom na to da C. fraxinea uzrokuje značajno odumiranje jasena diljem Europe i nalazi se na EPPO Alert list pokazala se potreba za utvrđivanjem njezine rasprostranjenosti u Hrvatskoj. Istraživanjem su obuhvaćeni lokaliteti običnog (Fraxinus excelsior) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia). Istraživanjem je utvrđeno da je bolest prisutna na 19 lokaliteta, od toga na 11 lokaliteta na običnom jasenu, a na 8 lokaliteta na poljskom jasenu. Dobiveni rezultati istraživanja i stanje na terenu upućuju na potrebu dodatnih istraživanja u svrhu dobivanja detaljnijeg uvida u prisutnost patogena te provedbe mogućih mjera zaštite.

Provedeno je istraživanje proizvodnosti izvoženja energetskog drva iz oplodne sječine. Utrošak vremena se utvrdio povratnom metodom kronometrije. Ostvareni učinak izražen u tonama odredio se vaganjem i uzorkovanjem izvezene biomase. U labaratoriju se provela gravimetrijska analiza uzoraka s ciljem utvrđivanja udjela vode. Na temelju rezultata istraživanja napravljen je izračun proizvodnosti izvoženja energetskog drva u ovisnosti o udaljenosti izvoženja.

Odumiranje običnog jasena (Fraxinus excelsior) uzrokovano gljivom C. fraxinea, u posljednjih je 10 godina zahvatilo velik broj europskih zemalja. Osim na običnom jasenu, vrsta je utvrđena u Europi na poljskom jasenu (F. angustifolia), te na američkim i azijskim vrstama jasena. Odumiranje je izraženo u krošnji stabala i obuhvaća velik broj simptoma, od sušenja i prijevremenog opadanja lišća, do nekroze i diskoloracije kore i drva. Izolacijom gljive na umjetnoj hranjivoj podlozi dolazi do razvoja tipičnih morfoloških obilježja kultura. Askomicetni telemorf, gljiva Hymenoscyphus pseudoalbidus, stvara svoja plodišta (apotecije) na otpalim prošlogodišnjim lisnim peteljkama. Askospore savršenog stadija prenose se vjetrom i odgovorne su za širenje zaraze. U Hrvatskoj je patogena gljiva Chalara fraxinea prvi put uočena u Gorskom kotaru 2009. godine na stablima običnog jasena različite dobi na lokaciji Zalesina. Tijekom 2010. i 2011. godine istraživanjem prisutnosti simptoma utvrđena je nova bolest na običnom jasenu u Lici i Međimurju, te na poljskom jasenu u Međimurju i Slavoniji. U svibnju 2011. na području Gorskog kotara postavljene su četiri pokusne plohe običnog jasena na kojima se prate promjene stanja bolesnih stabala. Na označenim plohama obavljena je procjena osutosti krošanja stabala i sakupljene su prošlogodišnje lisne peteljke s razvijenim apotecijima savršenog stadija H. pseudoalbidus., Chalara fraxinea is a novel disease responsible for common ash (F. excelsior) dieback during last 10 years in many European countries. The disease was also confirmed on narrow-leafed ash (F. angustifolia), and on American and Asian ash species. The symptoms of dieback are especially visible in tree crowns, including wilting and premature leaf shedding, necrosis of bark and wood discoloration. Isolation of C. fraxinea from infected bark and wood on artificial media resulted in growth of morphologically specific colonies. The telemorph of C. fraxinea, Hymenoscyphus pseudoalbidus apothecia, are developed on leaf petioles from previous year in the litter. Ascospores of telemorph are wind-dispersed, and are responsible for the rapid spread of this disease. Presence of C. fraxinea on common ash trees in Croatia was first recorded in Gorski Kotar region in 2009, affecting trees of different ages. In the same year, pathogen was successfully isolated from necrotic bark and wood tissues. In 2010 and 2011, research was expanded on larger territory of Croatia in order to determine distribution of the pathogen. The shoots and branches with developed symptoms were collected from common and narrow-leafed ash. In May 2011, four sample plots of common ash were marked in Gorski Kotar region. On each plot, 20 ash trees affected with C. fraxinea were selected for monitoring of health condition changes. The assessment of crown condition (foliage transparency) was made on selected trees on plots, also registering the other biotic (wood decay fungi, insects damage) and abiotic (frost, windthrow, snow damage) factors that could additionally have influence on ash dieback. Leaf rachises with mature H. pseudoalbidus apothecia were sampled from litter for further analyses. The biology of C. fraxinea species is still unknown, so it is necessary to continue and make further research, to provide disease management and control measures.

Terenski dio istraživanja obavljen je na području šumarije Otok u g. j. "Slavir", šumski predjel Spačva, 156 odjel, odsjek C, u dva navrata. Sredinom travnja prilikom izvoženja granjevine iz sječine nakon naplodnog sijeka te sredinom listopada prilikom iveranja. Labaratorijski dio je izvršen u Laboratoriju za šumsku biomasu Šumarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu. Uzorci su obrađeni gravimetrijskom i granulometrijskom metodom. Cilj istraživanja je bio odrediti neke značajke kakvoće energetskog drva iz naplodnog sijeka u g. j. "Slavir". Provedenim istraživanjem smo došli do podataka o udjelu vlage energetskog drva prije iveranja posebno za svaku vrstu i sveukupno. Tako je prosječna vlaga za hrast lužnjak iznosila 38, 44 %, poljski jasen 24, 46 %, obični grab 30, 58 % te prosječno 31, 16 %. Daljnjim istraživanjem je utvrđen udio vode u proizvedenoj drvnoj sječki koji je iznosio 36, 93 %. Granulometrijskom metodom utvrđeno je da proizvedena sječka prema Europskim normama za čvrsta biogoriva EN 15149 – 1:2010 pripada razredu P45A.

Terensko istraživanje obavljeno je na području šumarije Otok, u razdoblju od 17.3. do 18.10.2010. godine (215 dana). Cilj istraživanja je praćenje kretanja sadržaja vlage energetskog drva izloženog prirodnome procesu sušenja kroz određeno vremensko razdoblje. Na terenu su uzimani uzorci energetskog drva te sušeni u fakultetskom labaratoriju. Pod utjecajem klimatskih čimbenika energetsko drvo hrasta je prosušeno sa početnih 39, 0 % vlage na 24, 4 %, a jasena sa 30, 9% na 25, 2 %.

Pri izradi ovog diplomskog rada korišteni su podaci prikupljeni na području UŠP Našice, Šumarija Koška u gospodarskoj jedinici „Lacić – Gložđe“. Podaci su prikupljeni u odjelu 18, odsjeku b. To je mješovita sastojina hrasta lužnjaka, poljskog jasena, običnog graba, klena, nizinskog brijesta i lipe. U ovoj sastojini obavljena je prorjeda koju je izvršio sjekač. Uzorak je formiran slučajnim odabirom poštivajući distribuciju doznačenih stabala. Ukupno je obrađeno dvanaest stabala. Ukupni obujam modelnih stabala prema Schumacher-Hall-ovoj jednadžbi iznosi 51, 078 m3, a sekcioniranjem je utvrđeno 56, 528 m3. Obujam tehničkog drva iznosi 27, 869 m3, a obujam gula 2, 628 m3. Na uzorku od dvanaest stabala utvrđeno je da u šumi neiskorišteno ostaje 1.689, 5 kg granjevine tanje od 3 cm s korom, obujam grana promjera od 3 cm do 7 cm s korom iznosi 1, 940 m3, a obujam grana i neizrađene deblovine promjera većeg od 7 cm s korom 17, 776 m3. Izjednačena dvostruka debljina kore se kreće od 2, 3 cm za srednji promjer 20 cm s korom do 4, 0 cm za srednji promjer 70 cm s korom. Gravimetrijskom analizom utvrđeno je da u svježim uzorcima grana promjera od 3 cm do 7 cm s korom ima prosječno 40, 07 % vode, u a u svježimm uzorcima grana promjera do 3 cm s korom 37, 24 %. Prosječna gustoća drva uzorka grana promjera do 3 cm s korom iznosi 1, 00 g/m3, a gustoća uzorka grana promjera od 3 cm do 7 cm s korom iznosi 0, 94 g/m3.

U ovome radu je istraživana kvaliteta sadnica poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) uzgojenih klasičnim načinom, i u konetejnerima "Bosnaplast" i Paperpot lončićima. Sadnice uzgojene klasičinim načinom su imale veću visinu i promjer vrata korijena od sadnica uzgojenih u različitim tipovima kontejnera

Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. Intenzitet zaraze žutom imelom (Loranthus europaeus Jacq.) istražen je za: 1. hrast kitnjak na području šest šumarija UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica; 2. hrast lužnjak na području sedam šumarija UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica. Za iste UŠP istražen je intenzitet zaraze bjelogoričnom bijelom imelom (Viscum album L. ssp. album) poljskog jasena, običnog bagrema, gorskog javora i crne johe. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za tri gospodarske jedinice UŠP Zagreb. Iz gospodarskih osnova izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara. Podaci su analizirani kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih parametara i intenziteta zaraze žutom imelom kitnjaka i lužnjaka., The intensity of infection of different hosts with yellow mistletoe (Loranthus europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (Viscum album L. ssp. album) was carried out in the area administered by Hrvatske šume d.o.o. (Croatian Forests Co.Ltd.), in the area of 10 forest offices of the Forest Administration Zagreb and 5 forest offices of the Forest Administration Koprivnica. The investigated hosts were: sessile oak (Quercus petraea /Matt./ Liebl.), pedunculate oak (Q. robur L.), narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia Vahl), common locust (Robinia pseudoacacia L.), sycamore (Acer pseudoplatanus L.) and black alder (Alnus glutinosa /L./ Gaertn.). In the selected subcompartments older than 30 years, through a diagonal survey the number of infected and non-infected trees, as well as the number of mistletoe plants on infected trees was registered. The intensity of infection was very different in the individual compartments, management units and forest offices. The spatial distribution of the intensity of infection of the sessile and pedunculate oaks with yellow mistletoe in three management units was shown. In the area of the Forest Administration Zagreb from the total number of examined sessile oak trees 14.2 % were infected with yellow mistletoe. On the average on each of the infected trees there were 2 mistletoe plants, and the largest number on one tree was 18. The largest infection was noted in the Management Unit Zlatarske prigorske šume, of the Forest Office Zlatar (23.9 %). In the area of the Forest Administration Koprivnica 7.8 % of the examined sessile oak trees were infected with yellow mistletoe. On the infected trees there were 3 mistletoe plants on the average, and the largest number of plants on one tree was 11. In the Management Unit Kalnik-Kolačka, of the Forest Office Križevci, there was the largest infestation (9.7 %). In the area of the Forest Administration Zagreb, yellow mistletoe was observed on 9.2 % of the examined pedunculate oak trees. On the infected trees there were 2 mistletoe plants on the average, and the highest number of plants on one tree was 12. The largest infestation was found in the Management Unit Obreški lug, of the Forest Office Remetinec, where 16.8 % of the examined trees were infected. Yellow mistletoe was present on 11.9 % of the examined pedunculate oak trees in the area of the Forest Administration Koprivnica. On the average 4 mistletoe plants were growing on the infected trees, and the maximum number of plants counted on one tree was 20. The most infected management unit was Križevačke prigorske šume, of the Forest office Križevci, 22.3 %. For the sessile oak a data base of stand and habitat parameters was made out of the management facts (elevation, site quality, exposure, age and crown closure). The data were analyzed in order to establish whether there is a correlation between the mentioned parameters and the intensity of yellow mistletoe infestation. Out of the total number of examined narrow-leaved ash trees in the area of Forest Administration Zagreb (Forest Offices Lipovljani and Kutina), 3.5 %, were infected with white-berried mistletoe, with an average of 3 mistletoe plants per infected tree; the largest number of plants per tree was 47.

Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. Intenzitet zaraze žutom imelom (Loranthus europaeus Jacq.) istražen je za: 1. hrast kitnjak na području šest šumarija UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica ; 2. hrast lužnjak na području sedam šumarija UŠP Zagreb i dvije šumarije UŠP Koprivnica. Za iste UŠP istražen je intenzitet zaraze bjelogoričnom bijelom imelom (Viscum album L. ssp. album) poljskog jasena, običnog bagrema, gorskog javora i crne johe. Intenzitet zaraze bio je vrlo različit za pojedine odjele, gospodarske jedinice i šumarije. Na području UŠP Zagreb od ukupnog broja preglednih stabala hrasta kitnjaka 14, 2 % bilo je zaraženo imelom. Na zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj na jednom stablu bio je 18. Najveća zaraza zabilježena je u GJ Zlatarske prigorske šume, Šumarije Zlatar (23, 9 %). Na području UŠP Koprivnica žutom imelom bilo je zaraženo 7, 8 % pregledanih stabala kitnjaka. Na zaraženim stablima prosječno su bila 3 grma imele, a najveći broj na jednom stablu bio je 11. Najveća zaraza bila je u GJ Kalnik-Kolačka, Šumarije Križevci (9, 7 %). Od ukupnog broja pregledanih stabala lužnjaka, na području UŠP Zagreb imela je zabilježena na 9, 2 %. Prosječno su na stablu bila 2 grma imele, a najviše 12. Najveći intenzitet zaraze bio je u GJ Obreški lug, Šumarije Remetinec (16, 8 %). Na području UŠP Koprivnica 11, 9 % pregledanih stabala imalo je žutu imelu. Prosječno su zaražena stabla nosila 4 grma imele, a najviše 20 grmova. Najveća zaraza bila je u GJ Križevačke prigorske šume, Šumarije Križevci, 22, 3 %. Od gotovo četiri tisuće pregledanih stabala poljskog jasena na području UŠP Zagreb (Šumarija Lipovljani i Kutina), 3, 5 % bilo je zaraženo bijelom imelom. Prosječno su na zaraženim stablima bila 3 grma imele, a najviše je zabilježeno 47 grmova. Prikazana je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za tri gospodarske jedinice UŠP Zagreb. Iz gospodarskih osnova izrađena je baza podataka stanišnih i sastojinskih parametara. Podaci su analizirani kako bi se utvrdilo postoji li međuovisnost navedenih parametara i intenziteta zaraze žutom imelom kitnjaka i lužnjaka.

Radovi na istraživanju varijabilnosti poljskog jasena su rijetki, kao što su istraživanja genetske varijabilnosti poljskog jasena pomoću molekularnih metoda (Fraxigen 2005). U ovom istraživanju su proučavani mikrosatelitni biljezi kloroplastne i jezgrine DNK. Istraživanja kloroplastne DNK su pokazala da poljski jasen u potpunosti dijeli iste haplotipove sa običnim jasenom, dok su rezultati analiza jezgrinih mikrosatelitnih biljega ukazali na visoku i međusobno podjednaku genetsku raznolikost istraživanih populacija poljskog jasena iz Grčke, Italije i Španjolske (Fraxigen 2005).

Šuma Žutica koja se nalazi na području Ivanić grada zauzima površinu od .107,49ha. Iskorišćivanje nafte u šumi Žutici počelo je 60-ih godina prošlog stoljeća, a trenutačno je približno 6,3% površine šume zauzeto objektima INA-Naftaplina. Tehnologija pridobivanja nafte zahtijeva značajne radove koji jako narušavaju cjelovitost šumskog kompleksa, a zbog dotrajalih cjevovoda često dolazi do izlijevanja. Fluidi koji se transportiraju iz dubine zemlje i kroz cjevovode imaju jak dendrocidni učinak i njihovo onećišćenje proizvodnih profila tla dovodi do sušenja biljnog pokrova. Najznačajnije vrste drveća u šumi Žutica su hrast lužnjak, poljski jasen i crna joha pa su one odabrane za ispitivanje utjecaja ugljikovodika. Istraživanje je obavljeno kroz dva pokusa koji su postavljeni u prirodnim uvjetima šume Žutica, odnosno u kontroliranim uvjetima u Jastrebarskom. Manje koncentracije ukupnih, odnosno mineralnih ulja u tlu u vrijednostima od 1.762,820mg/kg, odnosno 564,355mg/kg imale su pozitivan učinak na prirast biljaka. Povećane koncentracije nafte, odnosno ukupnih i mineralnih ulja u tlu na 5.085,4mg/kg, odnosno 2.528mg/kg imalo je za rezultat smanjeno preživljenje biljaka crne johe. Poljski jasen, prema rezultatima ovog istraživanja, ima znatno rezistentnija svojstva spram onečišćenja tla naftom od hrasta lužnjaka i crne johe te ga treba koristiti pri sanaciji šumskih površina, ali imati u vidu i da takvo stanište zadovoljava i ostale uvjete nužne za njegov pridolazak., Forest Žutica, which is located on the territory of Ivanić grad, occupies an area of 5107,49 ha. Oil exploitation in the forest @utica began in the 60s of the last century and currently approximately 6,3% of the forest area is occupied by the facilities of INA-Naftaplin. Oil extraction technology requires extensive work, which significantly disturbs the integrality of the forest complex and, due to old pipelines, oil spill are frequent. Fluids which are transported from the soil depths have a strong dentrocide effect even though they are transported through the pipelines and the resulting pollution of production profiles leads to drainage of plant cover. The most significant tree species in the forest Žutica are peduncled oak, narrow-leaved ash and common alder, which is why those species were chosen for testing the influence of hydrocarbon. Research was carried out in two experiments which were laid out in natural environment of the forest Žutica, i.e. in controlled conditions in Jastrebarsko. Lower concentration of overall content of oil and mineral oil in soil in values of 1762,820 mg/kg and 564,355 mg/kg, respectively, had a positive effect on plant increment. Increased oil concentration and overall content of oil and mineral oil in soil per 5085,4 mg/kg and 2528 mg/kg, respectively, resulted in decreased survival rate of common alder. It is possible to state, on the basis of determined patterns in this research, that the survival of plants is a much better indicator than plant increment for the research of influence of oil and overall content of oil and mineral oil in soil. With reference to plant survival, significant negative influence was determined in plants of common alder and, consequently, its planting is not recommended on severely contaminated sites and narrow-leaved ash is recommended instead. Narrow-leaved ash is, according to results of this research, significantly more resistant to pollution of soil by oil than peduncled oak and common alder and should thus be used in recovery of forest areas, but the fact that even such sites meet all other requirements for its introduction should be taken into account.

Šuma Žutica koja se nalazi na području Ivanić grada zauzima površinu od 5.107, 49ha. Iskorišćivanje nafte u šumi Žutici počelo je 60-ih godina prošlog stoljeća, a trenutačno je približno 6, 3% površine šume zauzeto objektima INA-Naftaplina. Tehnologija pridobivanja nafte zahtijeva značajne radove koji jako narušavaju cjelovitost šumskog kompleksa, a zbog dotrajalih cjevovoda često dolazi do izlijevanja. Fluidi koji se transportiraju iz dubine zemlje i kroz cjevovode imaju jak dendrocidni učinak i njihovo onečišćenje proizvodnih profila tla dovodi do sušenja biljnog pokrova. Najznačajnije vrste drveća u šumi Žutica su hrast lužnjak, poljski jasen i crna joha pa su one odabrane za ispitivanje utjecaja ugljikovodika. Istraživanje je obavljeno kroz dva pokusa koji su postavljeni u prirodnim uvjetima šume Žutica, odnosno u kontroliranim uvjetima u Jastrebarskom. Manje koncentracije ukupnih, odnosno mineralnih ulja u tlu u vrijednostima od 1.762, 820mg/kg, odnosno 564, 355mg/kg imale su pozitivan učinak na prirast biljaka. Povećane koncentracije nafte, odnosno ukupnih i mineralnih ulja u tlu na 5.085, 4mg/kg, odnosno 2.528mg/kg imalo je za rezultat smanjeno preživljenje biljaka crne johe. Poljski jasen, prema rezultatima ovog istraživanja, ima znatno rezistentnija svojstva spram onečišćenja tla naftom od hrasta lužnjaka i crne johe te ga treba koristiti pri sanaciji šumskih površina, ali imati u vidu i da takvo stanište zadovoljava i ostale uvjete nužne za njegov pridolazak.

Proizvodnja sadnica u rasadniku odvija se u određenim kontroliranim uvjetima koji se primarno odnose na fizikalna i kemijska obilježja supstrata, te povoljne hidrotermičke uvjete. U takvim uvjetima uglavnom izostaje razvoj prirodne mikorizne simbioze, a razvijaju se samo određeni simbionti koji se lako prilagođavaju na umjetne uvjete. Međutim, sadnice iz rasadnika većinom dolaze u prirodna staništa u kojima moraju podnijeti konkurenciju drugih jedinki i prilagoditi se novim stanišnim uvjetima. Pretpostavlja se kako se inokulacijom sadnica u rasadniku pozitivno utječe na njihov rast i razvoj, povećava otpornost na stresne čimbenike, te povećava konkurentska sposobnost biljaka u novim uvjetima. Osim toga sve se češće događaju promjene stanišnih prilika koje su stresne za biljke, te se smatra kako biljke s mikorizom lakše podnose te nepovoljne uvjete. Stoga je cilj istraživanja bio ispitati djelovanje endomikoriznoga inokuluma na rani rast sadnica poljskoga jasena i crne johe u rasadniku. U pokusu su testirane jednogodišnje i dvogodišnje sadnice tih vrsta. Mikorizni inokulum EndorizeSOL primijenjen je u količini od 0, 2 l/m2 u četiri ponavljanja na plohama od 1 m2 u dvama rasadnicima. Nisu utvrđene razlike u visinama i promjerima na 10 cm od tla između tretiranih i kontrolnih sadnica obiju vrsta drveća. Utvrđene su razlike u visinama i promjerima između jednogodišnjih i dvogodišnjih sadnica crne johe bez obzira na tretmane. Primjena endomikoriznoga inokuluma na jednogodišnjim i dvogodišnjim sadnicama poljskoga jasena i crne johe nije unaprijedila rast sadnica, što se dovodi u vezu s pionirskim obilježjima tih vrsta drveća, kao i ekološkim uvjetima koji mogu biti ograničavajući čimbenik za razvoj sadnica i endomikorize. Dvogodišnje sadnice crne johe imale su prosječne visine od približno 150 cm, a poljskoga jasena oko 70 cm.

Gospodarenje, uz očuvanje prirodnih optimalnih uvjeta za opstanak sastojina hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, kao glavnih sastojina nizinskih šumskih ekosustava u Hrvatskoj prioritetna je i važna zadaća šumarskih stručnjaka. Kod prirodne i umjetne obnove trajno je nazočan problem broja biljaka kako bi se osigurala stabilna, kvalitetna i produktivna sastojina. Utjecaj sitnih glodavaca na proces sanacije i obnove sastojina hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) sadnicama poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) istraživan je u gospodarskoj jedinici “ Turopoljski lug” (Šumarija Velika Gorica). U proljeće 1996. godine u uzorku od 2580 sadnica starosti dvije godine, kod njih 430 (16, 67 % uzorka) zabilježena su oštećenja od sitnih glodavaca u obliku grizotina različitoga intenziteta u donjim dijelovima stabljike. Sve su biljke podijeljene u tri kategorije (kategorija I – neoštećene, kategorija II – djelomično oštećene i kategorija III – jako oštećene). U prosincu 2000. godine posječeno je 31 stabalce (kategorija I – 10 komada, kategorija II – 10 komada i kategorija III – 11 komada). Dendrokronološkim i statističkim analizama je utvrđeno da je kod jako oštećenih stabalaca (kategorija III) zabilježeno smanjenje radijalnog prirasta u odnosu na neoštećena stabalca (kategorija I) od 70 do 90%. Rezultati istraživanja doprinos su novim saznanjima o ulozi sitnih glodavaca, kao dijela zoocenoze nizinskih šuma.

Dvije srednjedobne mješovite sastojine poljskog i američkog jasena,starosti 54 i 50 godina na području šumarija Nova i Stara gradiška,bile su objekt istraživanja.Snimanjem strukture sastojina na lokalitetu šumarije Nova Gradiška,u sastojini staroj 54 godine koja se nalazi na nadmorskoj visini od 94m,utvrđen je srednjesastojinski promjer od 30,9cm,dok je na lokalitetu šumarije Stara Gradiška na nadmorskoj visini od 104m izmjeren srednjesastojinski promjer od 22,7cm.U istraživanim sastojinama uzeti su uzorci izvrtaka do 12cm za poljski i američki jasen sa stabala koja pripadaju debljinskom stupnju srednje plonih stabala.Izvrtci su analizirani na način da je mjerena širina goda svakog pojedinog goda na desetinku milimetra,te debljina kore.Na temelju rezultata dobivenih analizom izvrtaka dobiveno je kretanje širine godova za pojedina stabla,kao i kretanje prosječne širine godova unutar pojedinog uzorka u zadnjih 35 ili više godina.Isto tako su na temelju analize izvrtaka dobiveni dijelovi krivulje rasta promjera srednjeg stabla sastojine za svaku istraživanu vrstu.Metoda je opisana u radu.Rezultati su pokazali da je u prvom razdoblju života,prvih 15 godina,rast promjera kod obje vrste podjednak,poslije čega dolazi do bržeg rasta promjera poljskog jasena u odnosu na američki jasen,dakle debljinski prirast poljskog jasena je veći tijekom istraživanog razdoblja,što upućuje na boje uvjete uspijevanja za domaći poljski jasen.

Stabla su posječena redovnim sječama i izrađena sortimentnom metodom izradbe drva. Pri izradbi drvni sortimenti su prikrajani, trupljeni, mjereni, preuzimani i označavani u skladu s hrvatskim normama (HRN) za oblo drvo. Uzorak čine 490 stabala poljskog jasena prsnog promjera od 27 cm do 87 cm t.j. u opsegu debljinskih razreda od 27,5 cm do 87,5 cm. Za navedeni uzorak metodom sekcioniranja određen je obujam krupnog drveta s korom do 7 cm promjera od 1088,6 m3, dok je obujam bez kore iznosio 919,1 m3. Prosječni udio kore cijelog uzorka iznosi 15,57 %. U strukturi iskorištenja cijelog uzorka otpad sudjeluje s 20,9 %, dok u ukupno iskorištenom obujmu uzorka tehnički sortimenti sudjeluju s 57,7 % te prostorno (jednometarsko ogrijevno) drvo s 21,5 %. Unutar tehničkih sortimenata rudničko drvo sudjeluje u uzorku sa 6,8 %, dok ostatak otpada na trupce. U strukturi trupaca, furnirski trupci sudjeluju sa 4,6 % učešća u uzorku, dok je učešće I i II klase pilanskih trupaca u odnosu 34,1 % i 61,3 %. Novčana vrijednost srednjih stabala debljinskih razreda određena je na osnovu strukture obujma kakvoćnih klasa srednjih debljinskih razreda i cjenika J.P. “Hrvatske šume” p.o. Zagreb za glavne šumske proizvode. Najviša dobivena ukupna novčana vrijednost je u debljinskom razredu 72,5 cm.

Na NPŠO Opeke se od 1975. godine obavljaju sustavna motrenja fenoloških faza glavnih vrsta šumskog drveća. Ta se motrenja obavljaju na hrastu lužnjaku (Quercus robur L.), na poljskom jasenu (Fraxinus angustifolia Vahl.), na običnom grabu (Carpinus betulus L.) i na crnoj johi (Alnus glutinosa Gaertn.). Za period 1975. – 1990. godina smo pratili fenofaze 2 i 7, koje predstavljaju početak i završetak vegetacijskog perioda. Utvrdili smo srednji početak i završetak vegetacije za promatrane vrste. Pomoću analize varijance smo utvrdili da postoje razlike u datumu početka vegetacije između promatranih vrsta. Utvrdili smo da obični grab počinje najranije s vegetacijom, iza njega slijedi crna joha, zatim hrast lužnjak, dok poljski jasen najkasnije započinje s vegetacijom. Kod svih vrsta je utvrđena individualna varijabilnost u datumu početka vegetacije, što znači da uz hrast lužnjak, za kojeg se od prije znalo da ima rane i kasne svojte i kod poljskog jasena i kod graba možemo naći jedinke koje uvijek ranije kreću s vegetacijom od ostalih jedinki iste vrste. Za srednji završetak vegetacije nismo mogli dokazati da postoje statistički značajne razlike između vrsta. Zaključujemo da je datum početka vegetacije (fenofaza 2) kod promatranih vrsta pod jakom genetskom kontrolom, te da postoje genetski predisponirane individue na raniji početak vegetacije, dok klimatske prilike imaju daleko veći utjecaj na završetak vegetacije (fenofaza 7), koji izgleda nije pod tako jakom genetskom kontrolom.

Poljski jasen (Fraxinus angustifoliae) je stalni pratilac hrasta lužjaka u nadaleko poznatim "slavonskim šumama". Raste uvijek na vlažnijim mjestima. Zbog toga što je jako osjetljiv prema isušivanju stanista (regulacija tekućica, melioracije) često slabi životna sposobnost (vitalitet) jasenovih stabala i ona se suše.Slabljenjem životne sposobnosti stabala poljskog jasena javljaju se na njima morfološke promjene, kao: smanjenost lisne površine (gubitak lišća, smanjenost veličine lišća), promjena boje lišća (žućenje), smanjivanje dužine jednogodišnjih izbojaka ili njihov potpuni izostanak, i odumiranje grana koje najčešće počinje od vrha. Pri prosudbi stupnja oštećenosti jasenovih stabala promatraju se navedene promjene pa se svrstavaju u jedinstveni stupanj oštećenosti.

Paralelno s intenziviranjem sve brojnijih antropogenih utjecaja ubrzava se narušavanje stabilnosti i propadanja naših nizinskih šuma. Provedena petogodišnja stacionarna istraživanja režima površinskih i podzemnih voda u nizinskim šumama Pokupskog bazena, kvantitativno su dokazala gubitak poplavne vode, porast isušivanja s najvećim intenzitetom uz duboke odvodne kanale i pojave lokalnog zamočvarivanja uz komunikacije s nepovoljnim odrazom na uspijevanje i pomlađivanje hrasta lužnjaka i poljskog jasena.