Search

Folklor i glazba koja se veže uz njega sastavni su dio tradicije koja je važna u stvaranju nacionalnog identiteta jednog naroda. Da se ona ne bi izgubila, bitno je istraživati i čuvati tradicijsku građu. Upravo tome je i posvećen ovaj završni rad. Sam naziv rada govori da će se on usmjeriti na folklor i glazbu dvaju mjesta – Gradišta, odakle je i autorica rada, i Županje. Kroz osam poglavlja, prikazana su najvažnija obilježja dvaju mjesta. Na početku je objašnjen sam pojam folklora, nakon čega slijedi prikaz njegovih segmenata: glazbe, tradicijske odjeće, bećarcaca.. Predstavljena su i mjesta o kojima se radi te skupine i udruge koje se bave folklornim aktivnostima. Folklore and the music associated with it are part of a tradition that is very important for creating national identity of Croatian people. In order for it not to be lost, it is important to research and preserve traditional structure. This final paper is dedicater exactly to that. The very title of the work says that it is directed to folklore and the music of two places – Gradište, from wich the author comes, and Županja. Through the eight chapters, the most important folklore characteristics of the two places are shown. At the very beginning, the concept of the folklore is explained, followed by a presentation of its segments: music, traditional clothing, „bećarci“.. The mentioned places are also presented, as well as groups engaged in folklore activities.

U ovom završnom radu provest će se hidrološka analiza oborina na mjernoj postaji Gradište i vodostaja na Savi na mjernoj postaji Županja te njihova korelacijska analiza. U uvodnom dijelu navedena je i opisana klasifikacija oborina, instrumenti za mjerenje te glavne značajke rijeke Save. Nadalje, prikazana je hidrološka analiza oborina na mjernoj postaji Gradište za razdoblje od 2000. do 2015. godine. Nakon hidrološke analize oborina obrađen je teorijski dio koji se odnosi na vodostaje te analiza vodostaja na mjernoj postaji Županja. Svi podaci za vodostaje i oborine preuzeti su sa državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Na kraju je prikazan utjecaj oborina na visinu vodostaja kroz korelacijski koeficijent., In this thesis, a hydrological analysis of precipitation on measuring station Gradište, analysis of water level on measuring station Županja and their correlation analysis will be performed. The introduction describes the classification of precipitation, measuring instruments and the main features of the Sava River. Furthermore, the hydrological analysis of precipitation at the measuring station of Gradište for the period from 2000 to 2015 is presented. After the hydrological analysis of precipitation, the theoretical part related to water levels and the analysis of water levels at the measuring station Županja were elaborated. Data for water levels and precipitation were taken from State Hydrometeorological Institute. Lastly, the influence of precipitation on the water level through the correlation coefficient is shown.

Probna arheološka istraživanja dala su izvanredne rezultate o stratifikaciji lokaliteta i o načinima gradnje bedema te pregradnjama i proširivanjima gradišta od 13. do u početak 16. stoljeća.

Lokalna topografije i toponimija Valpova u srednjem vijeku pitanje je koje u historiografiji do sada nije bilo u potpunosti razjašnjeno. Djelomičan razlog možemo tražiti u činjenici da nemamo dovoljno sačuvanih izvora koji su u tom pogledu do kraja izričiti. Ipak, situacija nipošto nije takva da u raspoloživom materijalu ne možemo pronaći dovoljno elemenata za argumentirane pa, u nekoj mjeri, i precizne zaključke. No suočeni smo s neobjašnjivo malim interesom povjesničara za srednjovjekovno Valpovo s obzirom na važnost toga naselja, a napose važnost njegovih gospodara. U oskudnoj literaturi tek je ponešto prostora posvećeno srednjovjekovnoj topografiji i toponimiji Valpova, ali bez ozbiljnije analize i usuglašenih stavove autora o tom zamršenom problemu, naročito ako se radi o ubikaciji pojedinih naselja na području Valpova i njihovom međusobnom razlikovanju.

Lokalna topografije i toponimija Valpova u srednjem vijeku pitanje je koje u historiografiji do sada nije bilo u potpunosti razjašnjeno. Djelomičan razlog možemo tražiti u činjenici da nemamo dovoljno sačuvanih izvora koji su u tom pogledu do kraja izričiti. Ipak, situacija nipošto nije takva da u raspoloživom materijalu ne možemo pronaći dovoljno elemenata za argumentirane pa, u nekoj mjeri, i precizne zaključke. No suočeni smo s neobjašnjivo malim interesom povjesničara za srednjovjekovno Valpovo s obzirom na važnost toga naselja, a napose važnost njegovih gospodara. U oskudnoj literaturi tek je ponešto prostora posvećeno srednjovjekovnoj topografiji i toponimiji Valpova, ali bez ozbiljnije analize i usuglašenih stavove autora o tom zamršenom problemu, naročito ako se radi o ubikaciji pojedinih naselja na području Valpova i njihovom međusobnom razlikovanju., The paper deals with the issues of topography and toponymy of the medieval localities in the Valpovo area, namely the medieval towns of Valpovo and Željanovci (Zelenovac), as well as the localities mentioned in the medieval sources as Eghazaswalpo (a Hungarian name that can be translated into English as ‘Church Valpovo’) and Gradisca (or Gueredystha). The paper brings a brief overview of works that touched upon the issue of topography of the aforesaid localities. The authors do not share a common view on the locations of Valpovo, Željanovci and Eghazaswalpo. It is mostly because the medieval documents relevant to the subject are scarce and they allow for different interpretations, at least to some extent. The only fact that we can be certain of is the location of Željanovci, because the sources explicitly place this town in the suburb of the Valpovo castle. A careful analysis of the sources leads to the conclusion that the town of Valpovo was not in the vicinity of the Valpovo castle, but most likely some 2 km to the Northeast, on the site of the present day Staro Valpovo. As for Eghazaswalpo, the sources do not indicate its location in any way. The paper also discusses the toponymy of these three localities, especially the toponym „Željanovci“, because the form commonly accepted in the Croatian historiography is „Zelenovac“, which is disputed here. Finally, the paper reviews the issue of Gradisca (or Gueredystha), a locality found in the documents that come from the 13th and the early 14th century, a period before Valpovo castle and towns of Valpovo and Željanovci were fi rst mentioned. Its location, described in the sources rather precisely, suggests the same location as the present day Valpovo. Furthermore, the name Gradisca indicates that there used to be an older fort at the site of the Valpovo castle.

U disertaciji se obrađuju srednjovjekovna nalazišta obrambenog karaktera na prostoru srednjovjekovne Slavonija – regnum Sclavoniae – koja je nastala iz zajednice srednjovjekovne Križevačke, Zagrebačke i Varaždinske županije, ustrojene od strane zemljoposjednika sredinom 13. stoljeća, a koja je obuhvaćala prostor današnje Središnje Hrvatske. Taj se prostor u srednjem vijeku očitao kao svojevrsna cjelina i u crkvenoj organizaciji pod institucijom Zagrebačke biskupije. Rad se, međutim, ne ograničava na razdoblje od 13. do 15. stoljeća, već se kroz njega pokušava dati dublji uvid u arheološku sliku fortifikacijskih nalazišta i mogućih fortifikacijskih nalazišta kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka, odnosno od vremena intenzivnijeg slavenskog naseljavanja ovog prostora. Mogući razvojni procesi organizacije lokaliteta obrambenog karaktera prate se kroz četiri razdoblja – 7. i 8. stoljeće (vrijeme zaposjedanja prostora i prva stoljeća u novoj postojbini pod avarskom dominacijom), zatim kraj 8. s 9. stoljećem (konsolidacija prostora, razdoblje franačke supremacije i prve slavenske kneževine) te 10. stoljeće (vrijeme sukoba s Mađarima), potom 11. i 12. stoljeće (vrijeme vladavine prvih Arpadovića, vrijeme formiranja županijskog sustava s kastrumom kao upravnim sjedištem) te razdoblje 13. do kraja 15. stoljeća, odnosno do kraja srednjega vijeka. Ustanovljeno je da se na području srednjovjekovne Slavonije za sada ne može govoriti o organiziranome obrambenom sustavu prije zadnjeg spomenutog razdoblja, odnosno prije vremena od 13. do 15. stoljeća. Naime, iako na zapadnoslavenskom prostoru postoji niz lokaliteta – ranosrednjovjekovnih burgova i gradišta, na našem području ona još nisu arheološki dokazana. Čini se da prve takve lokalitete susrećemo u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka, u doba vladavine posljednjih Arpadovića, odnosno u vrijeme kraja 12. i početka 13. stoljeća. Uzrok tome tek treba ustanoviti u budućim istraživanjima, a jedan od mogućih povoda takvoj slici, dakako, jeste nedovoljna istraženost ili nepostojanje ciljanih arheoloških istraživanja koja bi se bavila tom problematikom. Krajem 12. stoljeća i početkom 13., a osobito nakon sredine 13. stoljeća, slika arheoloških nalazišta obrambenog karaktera korjenito se mijenja. I na našem prostoru se javlja niz lokaliteta datiran u to razdoblje, a ističe se pojava kamenih burgova, karakteristična u tom vremenu za čitav prostor Srednje Europe. Na području srednjovjekovne Slavonije uočljiv je cvat podizanja kamenih burgova nakon provale Mongola 1242. godine. Međutim, više burgova stručnjaci ocjenjuju i starijim gradnjama, zdanjima podignutima krajem 12. i u prvoj polovini 13. stoljeća, a to bi bili burgovi Stari grad Žumberak, Stari grad Tuščak, Pusta Bela, možda i Margečan, zatim Veliki i Mali Kalnik te Okić, a prema mišljenjima nekih autora tom bi vremenu valjalo pripisati i podizanje burgova Stari grad Krapina te Zakleti breg kod Starigrada. Većina ostalih burgova građena je poslije mongolske provale kada je kralj poticao njihovo podizanje dodjelom dozvola za gradnju svojim vjernim plemićima. Tijekom 14. stoljeća burgovi se izgrađuju u manjoj mjeri nego što je to bilo u drugoj polovini 13. stoljeća, koja ujedno predstavlja vrijeme njihova procvata. Burgovi su u razdoblju gotike i dalje vezani na postavke romaničkih. Dodana je jedna jednostavna značajka – životni uvjeti su se poboljšali te su i zahtjevi porasli. Burgovi dobivaju razne anekse i dogradnje. Fortifikacije dolaze u drugi plan, a reprezentativnost u prvi. To se osobito zamjećuje u 15. stoljeću. Fortifikacije se često ograničavaju samo na vanjski zid. Romanička jezgra se najčešće povećava i to na dva načina – koncentričnim ili radijalnim širenjem te uzdužnim, tj. aksijalnim širenjem, ovisno o konfiguraciji terena na kojem je burg podignut. Pregradnje i dodavanje obrambenih elemenata osobito su karakteristične za kasnije vrijeme kada je postojala opasnost od vatrenog oružja, a jasno se očituju na burgovima Cesargrad, Zelingrad i Trakošćan. Burgovi su bili veliki stimulatori promjena privrede i mreže naselja, oni su obnašali i administrativne funkcije prikupljanja prihoda od zemljišnih posjeda za kralja ili biskupa. Taj je mehanizam funkcionirao sve do 16. st., kada počinje jedno novo vrijeme, razdoblje novoga vijeka, a završava razdoblje kasnog srednjeg vijeka. U novije vrijeme se provodi nekoliko sustavnih arheoloških istraživanja i konzervacija burgova na promatranome području. Među njima je u disertaciji izdvojen lokalitet Plemićki grad Vrbovec u Klenovcu Humskom kod Huma na Sutli. Na tome lokalitetu se provode sustavna istraživanja kojima se do sada u cjelini uspjelo istražiti sjeverni prostor burga s tri prostorije. U disertaciji se donosi arheološka obrada svih kategorija nalaza s tog dijela burga, te se iznose ukupna saznanja o burgu, koja predstavljaju doprinos spoznajama o načinu života plemića u razdoblju od 13. do kraja 15. stoljeća, te o organizaciji unutrašnjeg prostora njegova sjedišta – burga. Radom se sugerira potreba objelodanjivanja dosadašnjih rezultata istraživanja nalazišta obrambenog karaktera – burgova i gradišta, te potreba poduzimanja ciljanih istraživanja izabranih gradišta kojima bi se mogla odrediti njihova funkcija i datacija. Na taj bi se način dobila i jasnija slika o funkcionalnoj distinkciji između gradišta i burgova kao i o njihovoj zajedničkoj ulozi u obrambenom sustavu srednjovjekovne Slavonije, o kojem na osnovi dosadašnjih arheoloških istraživanja možemo utemeljeno govoriti tek u razdoblju od 13. pa do kraja 15. stoljeća.

U radu se objavljuju nova arheološka nalazišta, otkrivena uz rječicu Veliku, oko 5 kilometara istočno od Svetog Ivana Žabna. Nalazišta se opredjeljuju prema njihovom karakteru (naselja, utvrda) i smještaju u uži vremenski okvir na osnovi tipološko-kronološke analize keramičkih nalaza priku-pljenih prigodom rekognosciranja. Na lokalitetu Ladinec-Čatrnja ustanovljeno je veće naselje iz kasnog brončanoga doba. Položaj je bio nastanjen i u razdoblju mladeg zeljeznog doba, antike te u kasnom srednjem vijeku. Na blago povišenoj gredi kod sela Majur ustanovljeno je naselje iz razdo-blja neolitika, eneolitika i kasnoga brončanoga doba, a na manjoj površini zamijećeni su i nalazi koji upućuju na postojanje manjeg rimskog ruralnog naselja. Podno brežuljka, u močvarnoj dolini rječice Velike podignuta je zemljana utvrda zvana Belovar Hi Turski grad. Za čitav promatrani kraj načinjena je i analiza zračnih snimki kojom je potvrdena slika rasprostiranja arheoloskih tvorevina otkrivenih u arheološkim rekognosciranjima. Daljinskom interpretacijom otkriveni su i daljnji novi arheološki objekti, odnosno položaji., The paper brings new findings at archaeo¬logical sites located near the villages of Majur (Zagreb County, Commune of Farkaševac) and Ladinec (Koprivnica-Križevci County, Commune of Sveti Ivan Žabno), which are situated to the north and south of the Sveti Ivan Žabno-Bjelovar road. The findings are based upon typological and chronological analysis of pottery gathered during superficial field examination as well as aerial pho¬tos (Chart 1). Common features of these locations are gentle hills and rich water currents in the val¬leys, which made the area suitable for settlements. Special attention in this work is paid to the stream Velika that used to be of much greater importance than it is today. Fragments of pottery found in the western part of Ladinec-Čatrnja location(Fig.l:l) clearly show a settlement typical of the Virovitica cul¬tural group from the beginning of late Bronze Age, 14th -12th cent. BC (T.3). Pottery dating from the same period was found in the central part of Čatrnja (Fig.l:2) and in the eastern part called Zukve (Fig.l:3; T.4). The same locations are rich in pottery from the newer Iron Age.The same area hid fragments of ancient (T5:l-8) and late medieval pottery (T.6). At Majur location, in the upper layer to the north from the last houses the archaeologists discovered prehistoric settlements dating from ne-olitic, eneolitic and late Bronze Age, all belonging to Zagreb group that chronologically corresponds to Baierdorf-Velatice group from the Mid-Danube basin (fig.2:l; T l-2).In the farther northern part of the prehistoric site a lot of ancient pottery was located (T.5: 9-10), while late medieval pottery was discovered only sporadically (Fig.2:2). Op¬posite these upper positions, in the swampy valley there stand the remains of a medieval fortress named 'Grad / Town Belovar'. It is possible that the swamp was directly connected with the Velika stream (Fig. 2:4; Fig.4). The whole area has been screened and ana¬lysed from the air and these findings confirm the spreading of archaeological sites (Fig.1-2). Further works led to discovery of new archaeological loca¬tions dating from medieval times and the Modern Age. (Fig.3).

Ovim radom izvršene su određene izmjene u načinu korištenja i uređenja građevinskog područja naselja kao i pojaseva prometne i komunalne i komunalne infrastrukture

ovim planom utvrđeni su pojasevi prometne i komunalne infrastrukture sa uvjetima gradnje poslovnih građevina unutar područja Ambarine, općina Gradište

Srednjovjekovno nizinsko gradište u Gudovcu datira u razdoblje kasnog srednjeg vijeka. Nastavljena su istraživanja na sjevernome dijelu lokaliteta na padini središnjeg uzvišenja i dijelu unutrašnjeg jarka gradišta koji je otkriven istraživanjima 2003. g. Uz brojne značajne pokretne nalaze (pećnjaci, keramički lonci, drveni, metalni i stakleni predmeti, arheobotanički nalazi) pronađeni su značajni nalazi drvenih greda koje su služile kao graditeljski elementi gradišta.

Gradišta kao zasebna vrsta kulturno-povijesnih spomenika objedinjuju značajke arheoloških nalazišta obrambeno-naseobinskog karaktera. Sastoje se od središnjeg uzvišenja branjenog jarkom i bedemom ili sustavom jaraka i bedema. Građena su od prirodnih materijala - zemlje i drveta ili kamena, ovisno o geološkim osnovama kraja. Organizirana su tako da zadovoljavaju uvjete za privremeni, ali i stalni boravak čovjeka. Izuzev pojedinačnih nalaza keramike na utvrdama iz starijih razdoblja, o srednjovjekovnim gradištima na području gorske Hrvatske, otoka, obale i zaleđa nema arheoloških dokaza. Gradišta su poznata na čitavom području međurječja Mure, Drave, Save i Dunava, međutim za područje Istočne Hrvatske postoji veliki problem nepoznavanja položaja gradišta zbog loše arheološke istraženosti i objave u literaturi. Arheološka iskopavanja obavljena su na dvadesetak gradišta i to uglavnom s područja Središnje Hrvatske. Radilo se uglavnom o manjim probnim iskopavanjima koja nisu pružila dovoljno podataka za zadovoljavajuće poznavanje gradišta u Hrvatskoj, stoga je u posljednje vrijeme poduzeto nekoliko novih probnih i sustavnih istraživanja gradišta. Gradišta su s obzirom na položaj opredijeljena u nizinski i visinski tip. Visinska gradišta nalaze se na prirodno istaknutim položajima na glavicama i padinama brjegova ili u ravnicama na izrazito istaknutim i dominantnim brjegovima koji nadvisuju okolni teren najmanje za oko 20-30 m. Nizinska gradišta nalaze se u ravničarskom kraju i često iskorištavaju okolne vodotoke i podzemnu vodu kao dodatni element obrane. U nizinska gradišta spadaju i ona smještena na ponešto izdignutim blagim brežuljcima u nizini. S obzirom na oblik dijele se na kružna, četvrtasta, trokutasta, izdužena, a s obzirom na raščlanjenost mogu biti jednodjelna, dvojna i višedjelna. Promjer središnjeg platoa gradišta kreće se u rasponu od 20 do 100 metara. Najveći broj gradišta promjera je oko 40 do 50 m. Daljnja veličina gradišta ovisi o broju obrambenih pojaseva. S obzirom na kontinuitet i intenzitet boravka ljudi u njima, možemo ih podijeliti na gradišta stalnog karaktera i druga koja su služila za privremeni ili povremeni boravak. Gradišta koja su povremeno korištena imala su funkciju pribježišta ili vojnih utvrda - stražarnica u nemirnim ratnim vremenima. Stalno naseljena gradišta mogla su biti utvrđena naselja, trgovišta ili, što je češće, utvrđeni feudalni posjed. Zamjetno je grupiranje gradišta uz glavne cestovne komunikacije i vodotoke. Potreba čovjeka za blizinom pitke vode može se pratiti od prapovijesnih vremena do danas. Kod nizinskih gradišta voda je služila i u dodatne obrambene svrhe. Rječnim dolinama često su prolazile i prometne komunikacije. Grupiranje gradišta uz prometne komunikacije nije neuobičajeno jer su sama gradišta uvjetovala gušću naseljenost pojedinog kraja, omogućivanje trgovačkih veza i bržeg kretanja, a ujedno su i sama podizana na mjestima gdje su već otprije postojale prirodne i cestovne komunikacije. Gradišta se podižu na onim položajima na kojima već postoje određeni preduvjeti (prirodni i društveni), a zatim i samo njihovo postojanje uvjetuje daljnji razvitak okoline. Ponešto drugačiju sliku dobivamo kod gradišta izrazito refugijalnog karaktera, dakle onih koja su služila isključivo kao pribježište i utočište u nemirnim vremenima. Takva gradišta nisu nužno podizana uz prometnice, na mjestima koja kontroliraju širi prostor, već je osnovni uvjet njihova smještaja bila zaštita, skrovitost i kontrola pristupa samome gradištu. Dosadašnja saznanja o vremenu kada su gradišta u Hrvatskoj korištena, temeljena na arheološkim izvorima, ukazuju na razdoblje od 11. do 16. st. Buduća će istraživanja možda dati i drugačiju sliku. Od 91 srednjovjekovnih gradišta u Središnjoj Hrvatskoj tek za dva gradišta postoje pouzdani arheološki pokazatelji za dataciju u 11. stoljeće. Poticaj za pojačanu izgradnju gradišta dala je provala Tatara 1241.g. kao i dugotrajna opasnost od Turaka u kasnom srednjem vijeku. Gradišta datirana u 11. st. predstavljala su vrst viših oblika općinskih središta ili su bila pribježišta, dok su gradišta od 12. do 16. stoljeća bila feudalna središta. Dokazan je kontinuitet života ranosrednjovjekovnih gradišta u kasnom srednjem vijeku. I pojedina kasnosrednjovjekovna gradišta nastavila su svoju egzistenciju u novom vijeku u funkciji kaštela, pri čemu je došlo do njihovih određenih graditeljskih preinaka. Još sredinom 15. st. neka kasnosrednjovjekovna gradišta – feudalni posjedi postala su obrambenim uporištima u sustavu utvrda protiv Turaka, a većina ih je tijekom tog razdoblja propala.

Prostornim planom uređenja Općine Gradište određeni su uvjeti razvoja, uređenja i upotrebe prostora, zaštita kulturnih dobara i prirode. Prostorni plan sadrži kartografske prikaze i detaljno tekstualno obrazloženje. Odredbe za provođenje ovog plana objavljenje su u Službenom vjesniku Županije Vukovarsko-srijemske (4/2004).

Srednjovjekovno gradište Gradić ili Turski brijeg smješteno je sjeverno od mjesta Torčec kraj Koprivnice, u blizini sutoka okolnih potoka, pritoka rijeke Drave. Mjesto Torčec veže se uz srednjovjekovni Ketedhel koji se u povijesnim izvorima spominje oko 1225. godine, a kasnije i kao kaštel Ketedhel. Gradište se nalazi u neposrednoj blizini položaja Cirkvišče na kojem je ubicirana ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam iz 1334. godine. Lokalitet predstavlja tipično nizinsko srednjovjekovno gradište s jasno uočljivim bedemom istaknutih uglova te opkopom koji se punio vodom. Arheološka istraživanja provedena su tijekom 2002. i 2003., a njima je razlučeno više faza lokaliteta. To su geološki (Faza I), predgradišni (Faza II) i gradišni horizont razvijenog (Faza III) i kasnog srednjeg vijeka (Faza IV) u kojima su prepoznate različite pregradnje i dogradnje gradišta, faza napuštanja gradišta (Faza V) te novovjekovni horizont (Faza VI). U razvijenom srednjem vijeku gradište se sastojalo od središnjeg uzvišenja okruženog dvostrukim obručem bedema i jaraka, a u kasnom srednjem vijeku unutrašnji je bedem zatrpan. Gradištu se prilazilo drvenim mostom koji je pronađen na istočnoj strani lokaliteta. Polučenim saznanjima prvi se put u Hrvatskoj približavamo bogatim rezultatima istraživanja gradišta srednje i istočne Europe.

Srednjovjekovno gradište Gradić ili Turski brijeg smješteno je sjeverno od mjesta Torčec kraj Koprivnice, u blizini sutoka okolnih potoka, pritoka rijeke Drave. Mjesto Torčec veže se uz srednjovjekovni Ketedhel koji se u povijesnim izvorima spominje oko 1225. g., a godina 1353., 1450., 1462. i 1502, spominje se i kaštel Ketedhel. Gradište se nalazi u neposrednoj blizini položaja Cirkvišče na kojem je ubicirana ecclesia sancti Stephanis regis circa Drauam iz 1334.g. Lokalitet predstavlja tipično nizinsko srednjovjekovno gradište s jasno uočljivim bedemom istaknutih uglova te opkopom koji se punio vodom. Arheološka istraživanja provedena su tijekom 2002. i 2003.g. a njima je razlučeno više faza lokaliteta. To su geološki (Faza I), predgradišni (Faza II) i gradišni horizont razvijenog (Faza III) i kasnog srednjeg vijeka (Faza IV) u kojima su prepoznate različite pregradnje i dogradnje gradišta, faza napuštanja gradišta (Faza V) te novovjekovni horizont (Faza VI). U razvijenom srednjem vijeku gradište se sastojalo od središnjeg uzvišenja okruženog dvostrukim obručem bedema i jaraka, dok je u kasnom srednjem vijeku unutrašnji bedem zatrpan. Gradištu se prilazilo drvenim mostom koji je pronađen na istočnoj strani lokaliteta. Polučenim saznanjima po prvi puta se u Hrvatskoj približavamo bogatim rezultatima istraživanja gradišta Srednje i Istočne Europe.

Srednjovjekovno nizinsko gradište u Gudovcu datira u razdoblje kasnog srednjeg vijeka i jedno je od najznačajnijih arheoloških nalazišta te vrste u Hrvatskoj. Ističe se nalazima luksuznih uvoznih keramičkih posuda, zatim nalazima pećnjaka i kalupa za pećnjake koji ukazuju na radioničku djelatnost na samome lokalitetu. Povijesni izvori ukazuju na značaj gudovačke Gradine za vrijeme magistra Petra de Gudowcz koji je imao veliki politički utjecaj u ovome dijelu srednjovjekovne Slavonije te čvrste veze s biskupom Oswaldom Thuzom, kao i s kraljevskim dvorom u Budimu.

Srednjovjekovno nizinsko gradište Gradić jedno je od rijetkih dobro očuvanih nalazišta te vrste u sjevernoj Hrvatskoj. Nalazi se u blizini vodotoka, a sastoji se od središnjeg uzvišenja opasanog jarkom i zemljanim bedemom. Sondažno arheološko istraživanje rezultiralo je potvrdom postojanja još jednog unutrašnjeg zemljanog bedema i jarka koji su danas iznivelirani s centralnim uzvišenjem i neprepoznatljivi u konfiguraciji terena. Poticaj za postavljanje sondi pružili su zračni snimci nalazišta, snimani u proljeće i ljeto 2000., na kojima je prepoznata tamnija mrlja u obliku obruča oko centralnog uzvišenja gradišta, na njegovoj padini. Unutar novootkrivenog bedema pronađeni su pri samoj zdravici ostaci trupaca koji su C14 metodom datirani u drugu polovinu 12. i 13. stoljeće.

U izvješću se iznose rezultati nastavka arheoloških istraživanja srednjovjekovnog nizinskog gradišta u Gudovcu koje datira u razdoblje kasnog srednjeg vijeka i jedno je od najznačajnijih arheoloških nalazišta te vrste u Hrvatskoj. Ističe se nalazima luksuznih uvoznih keramičkih posuda, zatim nalazima pećnjaka i kalupa za pećnjake koji ukazuju na radioničku djelatnost na samome lokalitetu. Povijesni izvori ukazuju na značaj gudovačke Gradine za vrijeme magistra Petra de Gudowcz koji je imao veliki politički utjecaj u ovome dijelu srednjovjekovne Slavonije te čvrste veze s biskupom Oswaldom Thuzom, kao i s kraljevskim dvorom u Budimu.

U razdoblju od 22. srpnja do 10. kolovoza 2002.g. Institut za arheologiju iz Zagreba, u suradnji s Gradskim muzejem Koprivnica, obavio je pokusna terenska znanstvena arheološka istraživanja na tri položaja u okolici Torčeca - Ledine, Gradić i Cirkvišče. Arheološko nalazište Ledine kraj Torčeca, općina Drnja, evidentirano je slučajno, 26. listopada 1997.g., a smješteno je sjeveroistočno od Torčeca na blago povišenoj dravskoj terasi. Tijekom iskopavanja zabilježeno je 5 zatvorenih cjelina. To su ukopi naglašeno izduženog ovaloidnog oblika, zaobljenih uglova, koji su zapunjeni tamnijom zemljom, ulomcima keramike, sporadičnim nalazima kostiju i spaljenih kostiju, kućnog lijepa, metalnih predmeta te većom količinom šljunka. Svi ukopi javljaju se odmah ispod oranog sloja. Od posebnih nalaza valja izdvojiti, željezni nožić, kameni brus s rupom za vješanje, željeznu iglu, keramički pršljen, perlu od staklene paste. Preliminarna valorizacija ulomaka keramičkih posuda, na osnovi njihovih oblika, fakture i načina ukrašavanja, ukazuje na razdoblje ranog srednjeg vijeka. Arheološko nalazište Gradić smješteno je zapadno od ceste koja od Torčeca vodi prema Đelekovcu, oko 300 m sjeverno od potoka Gliboki. Lokalitet predstavlja tipično srednjovjekovno gradište s bedemom i opkopom koji su u konfiguraciji terena jasno uočljivi. Tijekom iskopavanja otvorene su dvije sonde dimenzija 3x2 m u kojima je zabilježena 21 stratigrafska jedinica slojeva do relativne dubine 1, 60 m. Profili sonde koja je bila postavljena na padini centralnog uzvišenja ukazivali su da se na tom mjesto nalazio još jedan unutarnji bedem te još jedan jarak. U istoj sondi na relativnoj dubini od 1, 20 do 1, 30 m naišlo se na ostatke drva u tri dimenzije, vjerojatne dijelova drvenih palisada. Arheološko nalazište Cirkvišče smješteno je sjeverno od mjesta Torčec, s istočne strane ceste za Đelekovec. Tijekom istraživanja ustanovilo se da se na ovoj površini nalazilo groblje s izuzetno gusto ukopavanim grobnim rakama na redove, pri čemu su se brojne rake presijecale. U poremećenom sloju zahvaćenom oranjem pronađen je oštećeni srebrni novac, željezna ostruga, S-karičica. Pronađene su dvije keramičke posude vjerojatno iz 17. stoljeća. Istraženo je 18 grobnih cjelina od kojih je samo ponekima djelomično očuvan i prepoznat ukop grobne rake, a pokojnici su polagani u ljesove. Od posebnih nalaza registrirana su tri brončana prstena, jedna ogrlica od bijelih poliedarskih i plavih okruglih staklenih perli nanizanih na nit organskog porijekla, sa željeznom spojkom, željezne pređice s trnom i veće željezne kopče, gumb za kopčanje odjeće, željezne kopčice za čizme ili obojke.

U suradnji Instituta za arheologiju iz Zagreba i Muzeja Moslavine iz Kutine tijekom posljednjih godina obilaženi su srednjovjekovni lokaliteti okolice Kutine i Garešnice. Pregledom prikupljene građe koja je višegodišnjim aktivnostima arheologa na tom području pohranjena u Muzeju Moslavine, izdvojeni su i obrađeni neki neobjavljeni primjerci keramike pronađeni prilikom pokusnih arheoloških iskopavanja gradišta. Za svako od tih gradišta priložena je topografska karta te zračni snimak radi usporedbi starijih opisa sa sadašnjim stanjem na terenu. Analiza odabranih primjeraka keramike pokazala je da ulomci ili čitave posude imaju značajke stolne kasnosrednjovjekovne keramike datirane u 15. i prvu polovicu 16. stoljeća, vremenu kada su obrađena gradišta bila korištena u obrambene svrhe ili za stanovanje.

Istraženi su zemljani ostaci četverokutnog gradišta nazvanog Banovac, nedaleko sela Podgorja kod Đakova. Prepostavlja se da je to mjesto nestale ranogotičke crkve sv. Ivana koja je imala fortifiukacijske karakteristike.

Rezultati pokusnih arheoloških istraživanja na lokalitetu Gradišće kod Nedelišća pokazuju postojanje intenzivnog naseobinskog života u srednjem vijeku.

Pokusna arheološka istraživanja na lokalitetu Gradišće kod Dvorišća u Međimurju su iznjedrila kružna gradišta i pokretni inventar koji datira iz ranofeudalnog razdoblja. Otkrivena su ranofeudalna utvrđenja.