Search

Uvod. Rana kontrola upalnog procesa u juvenilnom idiopatskom artritisu (JIA) korelira s povoljnijim ishodima liječenja. U slučaju metotreksata (MTX), kombinacija heterogenog odgovora na liječenje i perioda od 3 do 6 mjeseci primjene potrebnog za kliničku procjenu učinkovitosti lijeka, rezultira zatvaranjem “prozora mogućnosti” u više od 30 % bolesnika s JIA. Delecijski polimorfizami gena za glutation S-transferazu T1 (GSTT1) i M1 (GSTM1) utječu na učinkovitost terapijskih protokola koji uključuju MTX u liječenju različitih upalnih i malignih bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj delecijskih polimorfizama gena GSTM1 i GSTT1 na učinkovitost MTX-a u bolesnika s JIA. Ispitanici i metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 109 bolesnika s JIA: 46 bolesnika u stabilnoj kliničkoj remisiji u trajanju od minimalno 6 mjeseci tijekom terapije MTX-om i 63 bolesnika koji nisu postigli stabilnu kliničku remisiju tijekom terapije MTX-om. Rezultati. Delecijski polimorfizam gena GSTM1 otkriven je u 27/46 (58, 7%) bolesnika kojisu postigli i 40/63 (63, 5%) bolesnika koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om. Delecijski polimorfizam gena GSTT1 otkriven je u 8/46 (17, 4%) bolesnika kojisu postigli i u 14/63 (22, 2%) bolesnika koji nisu postigliremisiju tijekom terapije MTX-om. Kombinacija delecijskih polimorfizama za gene GSTM1 i GSTT1 otkrivena je u 6/46 (13, 0%) bolesnika koji su postigli i u 8/63 (12, 7%) bolesnika koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om. U istraživanju nisu uočene značajne razlike u distribuciji delecijskih polimorfizama ili njihovih kombinacija među ispitivanim skupinama. Dodatno, u podskupini bolesnika s JIA-om koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om, otkrivena je statistički značajna razlika u učestalosti delecijskog polimorfizma gena GSTM1 između podskupine s jednom ili više promjena bioloških lijekova za modificiranje bolesti (bDMARD) u usporedbi s podskupinom s jednim bDMARD potrebnim za postizanja remisije: 64, 3% do 28, 6% ; P=0, 026. Zaključak. Određivanje delecijskih polimorfizama gena GSTM1 i GSTT1 nije korisno u predviđanju učinkovitosti MTX-a u bolesnika s JIA. Međutim, mogući utjecaj delecijskog polimorfizma gena GSTM1 na učinkovitost bDMARD-a u bolesnika s JIA otvara nove horizonte u istraživanjima polimorfizama gena GST i njihovog utjecaja na ishode liječenja JIA i drugih reumatskih bolesti.

Uvod: Henoch-Schönleinova purpura (HSP) najčešći je vaskulitis dječje dobi. Nefritis, koji se može razviti u sklopu bolesti (HSPN), glavni je i gotovo jedini uzrok morbiditeta i mortaliteta oboljele djece. Cilj rada bio je istražiti vrijednost određivanja aktivnosti eritrocitne glutation S-transferaze (e-GST) kao ranog prediktora razvoja nefritisa u sklopu navedene bolesti. Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 97 djece s dijagnozom HSP i 52 djece kontrolne skupine. U svih je sudionika u istraživanju aktivnost e-GST određena spektrometrijski u pripremljenom uzorku pune krvi, nakon inkubacije s komercijalnim GST testom. Rezultati: Aktivnost e-GST u skupini djece s HSPN bila je na početku bolesti statistički značajno veća u odnosu na skupinu djece s HSP bez nefritisa: medijan (interkvartilniraspon) 5, 70 U/gHb (4, 38−7, 50 U/gHb) prema 3, 10 U/gHb (2, 20−4, 20 U/gHb) ; P4, 1 U/gHb nađena je značajna površina ispod krivulje (AUC) od 91, 1 % (P

Većina odraslih osoba i dalje ostaje seksualno aktivna u trećoj dobi, mada se seksualna aktivnost, interes i značenje seksualnosti mijenjaju tijekom života. Općenito gledajući, bitniji im je osjećaj privrženosti u odnosu s partnerom, negoli druge seksualne aktivnosti. U žena, briga za seksualno zdravlje i zadovoljstvo opada s godinama, u muškaraca raste. Ipak, dobro fizičko zdravlje, dostupnost partnera, regularni i stabilni uzorak seksualne aktivnosti u ranijem dijelu života, predviđaju nastavak seksualne aktivnosti i njezino održavanje u starijim godinama. Liječnici obiteljske medicine trebaju biti dobro upoznani s karakteristikama seksualnosti i najčešćim seksualnim disfunkcijama u osoba treće dobi te, na dokazima zasnovanim terapijskim pristupima, da bi u svakodnevnoj praksi mogli što uspješnije pomoći pacijentima u očuvanju seksualnoga, a time i općega zdravlja.

Novija istraživanja na široj populaciji upućuju na općeprisutni manjak vitamina D koji je neovisan od izvanjskih čimbenika (npr. mjesto stanovanja, izloženost suncu). Hipovitaminoza vitamina D nastupa vrlo često u stanjima poremećena rada crijeva, kao što je sindrom iritabilnoga crijeva (IBS). Svrha ovoga rada bila je odrediti status vitamina D u serumu 39 bolesnika s dijagnozom IBS- a. Dobiveni rezultati upućuju na manjak vitamina D u serumu većine ispitanika (72%), a uočeno je da ispitanici s višom koncentracijom serumskoga vitamina D pokazuju blaže simptome bolesti. Analizom njihovih demografskih obilježja i navika (prehrana i pušenje) uočeni su zanimljivi trendovi u varijacijama vitamina D, koji pokazuju da ispitanici s BMI

Uvod: Premda je poznato da osobe rođene nakon intrauterinog zastoja u rastu (IUGR) imaju veću incidenciju kardiovaskularnih bolesti kasnije u životu, mehanizmi koji to posreduju nisu do kraja poznati. Epidemiološki podaci pokazuju da povišena razina urične kiseline (UK) u serumu korelira s vaskularnom disfunkcijom i hipertenzijom.1-3 Cilj ovog rada je bio istražiti utječe li razina urične kiseline na arterijski tlak (AT) i vaskularnu funkciju u mladih muškaraca rođenih nakon IUGR. Pacijenti i metode: Uključeno je 95 zdravih muškaraca (21, 0 + 0, 89 godina) rođenih ispod 10. percentile porodne težine za gestacijsku dob (SGA) i 90 zdravih muškaraca (21, 5 + 1, 02 godina) s normalnim intrauterinim razvojem (AGA). Podaci o trudnoći i porodu dobiveni su iz registara poroda. Antropometrijski parametri, ambulantni i 24h arterijski tlak (AT), glukoza na tašte, profil lipida, eGFR, debljina intime-medije karotide (cIMT), brzina širenja pulsnog vala (PWV), centralni arterijski tlak (cAT) kao i indeks augmentacije (Aix) izmjereni su kod svih sudionika. Hiperuricemija je definirana vrijednostima UK > 360 µmol/L. Rezultati: SGA ispitanici su imali više vrijednosti UK u usporedbi s AGA grupom (406 vs. 307 p < 0, 001). SGA ispitanici s hiperuricemijom su imali viši indeks tjelesne mase (BMI), opseg struka (p < 0, 003), ambulantni sistolički AT (p = 0, 021), cAT (p = 0, 022), veću varijabilnost AT (p = 0, 021), nižu eGFR (p = 0, 021), kao i češće dislipidemiju (p < 0, 001) što nije bilo nađenoj kod kontrolne skupine. Nije bilo razlike u cIMT, Aix, PWV između skupina. Utvrđena je pozitivna korelacija između UK i BMI, OS kod obje skupine, te negativna korelacija s eGFR (p < 0, 001) u SGA skupini. Kod SGA ispitanika koji su prerano rođeni UK je pozitivno korelirala s varijabilnosti AT (p = 0, 003), cIMT (p = 0, 016) i negativno s porodnom težinom (p = 0, 009). U multiploj regresijskoj analizi BMI se pokazao kao ključna odrednica sistoličkog AT (ß = 0, 427 ; p < 0, 001). Zaključak: Naši rezultati potvrđuju grupiranje KV čimbenika rizika kod mladih odraslih muškaraca s povišenom razinom UK rođenih nakon IUGR. Nisu ustanovljene razlike u vaskularnoj funkciji prema vrijednostima UK. Međutim, kod osoba rođenih nakon IUGR primjećene su subkliničke promjene u karakteristikama AT, uglavnom u visini i povećanoj varijabilnosti sistoličkog AT, što još više dolazi do izražaja u prerano rođenih IUGR osoba. Navedeno može dijelom biti posljedica pojačane vazokonstrikcije kod IUGR ispitanika s povišenom razinom UK.

Rijetke bolesti etiološki su heterogena skupina najčešće nasljednih, kroničnih i degenerativnih bolesti s pojavnošću manjom od 5 na 10 000 osoba. Poznato je više od 7000 rijetkih bolesti od kojih više od 600 ima osobitosti nasljednih metaboličkih poremećaja. Zbog velike kliničke heterogenosti i zahtjevnih dijagnostičkih testova put do konačne dijagnoze je često dug te uključuje i obradu u inozemnim laboratorijima. Unatoč tome, dio bolesnika ostaje bez konačne dijagnoze. U situacijama kada je bolesnik vitalno ugrožen uz mogućnost letalnog ishoda i pri sumnji na nasljednu metaboličku bolest, biopsija kože je dio standardnog postupka. Posljednjih godina sve je više dostupnih mogućnosti liječenja za širok spektar nasljednih metaboličkih bolesti. Osnovni preduvjet za njihovu djelotvornost je pravovremena dijagnoza. Kultivirani kožni fibroblasti pohranjeni u biobanke, vrijedan su biološki materijal. Osim za postavljanje dijagnoze, mogu se koristiti i za provjeru djelotvornosti novih pristupa liječenju kao što su male molekule pratitelji. Sve navedeno upućuje na značaj organiziranja biobanke fibroblasta prema međunarodno prihvaćenim standardima.

Mikrobiota je skup svih mikroorganizama na ljudskome tijelu ili unutar njega sa zaštitnom, strukturnom i metaboličkom ulogom. Promjene mikrobiote u postmenopauzi nov su pogled na postmenopauzalnu problematiku. Dokazano je da su sastav i raznolikost crijevnih mikroorganizama povezani s obrascima metabolizma estrogena, koji mogu predviđati rizik za rak dojke u žena u postmenopauzi pa je tako rizik u žena čije su crijevne bakterije učinkovitije u obradi estrogena manji. Nadalje, crijevna mikrobiota ima znatnu ulogu u razvoju postmenopauzalne pretilosti i osteoporoze, dok poremećena mikrobiota rodnice može dovesti do razvoja vulvovaginalne atrofije. Primjena probiotika, prebiotika i simbiotika za reguliranje homeostaze crijevnog ekosustava te drugi terapijski pristupi koji ciljaju crijevnu mikrobiotu mogli bi imati blagotvorno djelovanje na zdravlje žena u postmenopauzi.

Svjedoci smo svakodnevnih izazova koji stoje pred nama u provođenju dnevnih aktivnosti koje najčešće definiramo zajedničkim pojmom – stres. Stresni način života, uz porast raznih čimbenika koji umanjuju samu kvalitetu života suvremenog čovjeka od rođenja, pa do pozne životne dobi najviše utječu na smanjenje sposobnosti organizma da sačuva kvalitetan i zdrav imunološki sustav. U samoj izgradnji, ali i održavanju imunološkog sustava više je čimbenika koji imaju značajnu ulogu. U prvom redu je tu pravilna prehrana koja mora osigurati dovoljnu količinu kvalitetnih bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala, ali i dobrih bakterija i njihovih supstrata koji će pomoći u održavanju zdrave crijevne flore. Jer, novija istraživanja pokazuju da ljudski organizam predstavlja mjesto suživota sa sustavom mikroorganizama, koji nazivamo „mikrobiota“ i koji uvelike utječe na fiziologiju i metabolizam organizma. I dok je čovjek kao najrazvijenije biće sastavljeno od 1013 stanica, tih jednostaničnih organizama ima deset puta više, nego naših stanica. Sustav crijevne mikroflore uspostavlja se nakon rođenja, a razvija se ovisno o vanjskim i unutrašnjim čimbenicima, uglavnom tijekom djetinjstva dok se postepeni razvoj mikrobiote nastavlja i u odrasloj dobi. Postoje barem tri načina djelovanja mikrobiote na domaćina, a to je djelovanje na regulaciju i razvoj funkcije imunološkog sustava, zaštitu od štetnih mikroorganizama koji mogu uzrokovati infekcije i djelovanje na energetsku ravnotežu organizma. Bakterije crijeva, naime razgrađuju i čine dostupnima inače neprobavljive polisaharide, reguliraju pohranu masti, biosintezu pojedinih vitamina i polifenola, te djeluju na učinkovitiji metabolizma pojedinih lijekova i većine ksenobiotika. Time bakterije crijevne mikroflore, utječu značajno na raspoloživost i apsorpciju hranjivih tvari i regulaciju energetske ravnoteže u organizmu. Međutim, od iznimnog je značaja ravnoteža mikroorganizama koji obuhvaćaju našu mikrobiotu u održavanju cjelokupnog zdravlja jer se zna da je poremećaj tog ekosustava usko povezan s manifestacijom pojedinih kroničnih bolesti. U izlaganju biti će riječi o trenutnim spoznajama i odnosima domaćina i njegovih bakterija, te na koji način individualno pristupiti pacijentu kada je riječ o mogućnosti iskorištavanja potencijala mikrobiote u poboljšanju pojedinih patoloških stanja, povezanih između ostalih i s koštanim sustavom.

Hranu danas ne smatramo lijekom u užem smislu te riječi, no ona može biti važan saveznik u održavanju zdravlja i liječenju bolesti. Činjenica je da gotovo sve namirnice posjeduju stanovita farmakološka svojstva. Bilo da je riječ o povrću ili voću, pojedinim vrstama bjelančevina biljnog ili životinjskog porijekla, čak i o pojedinim sladilima, u velikom broju namirnica nalazi se mnoštvo molekula koje djeluju na metaboličke i fiziološke procese organizma. Te biološki aktivne molekule sudjeluju u osiguravanju potrebne tvari različitim stanicama u organizmu i omogućavaju odvijanje potrebnih metaboličkih procesa. Shvaćanje djelovanja biološki aktivnih molekula u hrani, njihove povezanosti s pojedinim bolestima ili stanjima, pretvorbe tijekom metabolizma i interakcije s pojedinim lijekovima neophodno je kako medicinskim djelatnicima tako i pacijentima. Nadalje, činjenica je da veliki broj lijekova koje danas upotrebljavamo u svakodnevnoj medicini, zapravo potječe iz prirodnih spojeva sadržanih u namirnicama. Tijekom idućeg desetljeća još će i više takvih molekula zasigurno naći svoje mjesto na policama ljekarni. U izlaganju će biti riječi o tome koje su to „zvijezde“ među namirnicama za koje postoje znanstveni dokazi da učinkovito djeluju na prevenciju stanja povezanih s osteoporozom.

Uvid u kvalitetu arterijske krvi kao uzorka u POCT uređajima.

Argininosukcinična acidurija (ASA) je autosomno recesivna aminoacidopatija prouzročena manjkom enzima iz ciklusa ureje argininosukcinat-liaze (ASL) koji cijepa argininosukciničnu kiselinu na arginin i fumarat. Bolest se očituje u dojenačkoj dobi s izrazitom hiperamonijemijom i kliničkim manifestacijama koje uključuju letargiju, somnolentnost, gubitak apetita, povraćanje, tahipneju, respiracijsku alkalozu i progresivnu encefalopatiju. Kako je hiperamonijemija stanje koje zahtijeva hitan terapijski pristup, za pravovremenu dijagnozu nužno je prepoznati manjkavi enzim iz ciklusa ureje mjerenjem koncentracija aminokiselina u plazmi i urinu. Muško novorođenče s hiperamonijemijom nepoznate etiologije. Aminokiseline su kvantificirane metodom tandemske spektrometrije masa udružene s tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (API 3200, tvrtka AB Sciex ; UPLC Nexera, tvrtka Shimadzu) uz primjenu reagensa aTRAQ™ tvrtke AB Sciex. Navedenom metodom moguće je istovremeno kvantificirati 45 aminokiselina u plazmi uz interne standarde poznatih koncentracija za svaku aminokiselinu. Analizirane su i sve kodirajuće regije gena za ASL u suradnom inozemnom centru University Children's Hospital u Zürichu, Švicarska. Rezultati Uz prisutnu izrazitu hiperamonijemiju (1047 µmol/L ; N 24-48 µM), u nalazu aminokiselina u plazmi nađene su izrazito povišene koncentracije citrulina (415 µM ; N 9- 35 µM) i argininosukcinične kiseline (1308 µM) koja se ne nalazi u zdravih ljudi. Koncentracija arginina bila je granično niska (18 µM ; N 6-130 µM). Na osnovu ovog nalaza postavljena je dijagnoza argininosukcinične acidurije. U skladu s postavljenom dijagnozom nađeno je da je pacijent homozigot za još neopisanu besmislenu (engl. non- sense) mutaciju c.1128C>A p.(Tyr376*) u genu za ASL. Mjerenje koncentracije aminokiselina metodom tandemske spektrometrije masa nužno je kod svih stanja s hiperamonijemijom nepoznatog uzroka, a osobito u diferencijalnoj dijagnostici poremećaja ciklusa ureje. Također je u dijagnosticiranih bolesnika nužno uz amonijak mjeriti i aminokiseline u plazmi i urinu kao jedan od parametara pri praćenju uspješnosti liječenja.

Prije primjene novih reagensa u svakodnevnom radu potrebno je, prema dobroj laboratorijskoj praksi, napraviti njihovu analitičku procjenu. Cilj rada bio je verifikacija koagulacijskih reagensa Sclavo Diagnostics International S.r.I.(Sovicille, Italija) za određivanje protrombinskog vremena (PV), aktiviranog parcijalnog tromboplastinskog vremena (APTV), funkcionalne koncentracije fibrinogena (Fbg) i aktivnosti faktora V (FV).

Uvod: Nezrela trombocitna frakcija (IPF), srednji volumen trombocita (MPV), omjer velikih trombocita (P-LCR) i distribucija veličine trombocita (PDW) su trombocitne konstante (TK) koje se rutinski mjere kao istraživački parametri pri analizi kompletne krvne slike. Istraživali smo korisnost TK za procjenu trombopoetske aktivnosti koštane srži kod neonatusa nakon naglog smanjenja broja trombocita i testirali povećavaju li se vrijednosti TK u adekvatnom trombopoetskom odgovoru koštane srži. Ispitanici i metode: 32 neonatusa na odjelu neonatološke intenzivne njege, praćena su tijekom dva mjeseca. Krv je uzorkovana u K3-EDTA epruvete i analizirana na Sysmex XE-5000 analizatoru. Prema kriteriju biološke varijabilnosti broja trombocita, smanjenje broja trombocita veće od 20% smatralo se značajnim. Kod neonatusa sa uočenim značajnim padom broja trombocita testirali smo razliku u TK prije i poslije tog događaja parnim t-testom. Kod neonatusa bez smanjenja broja trombocita, na razlike smo testirali TK dva konsekutivna uzorka. Vrijednost P

Vorikonazol je triazolni antifungalni lijek sa širokim spektrom djelovanja za invazivne gljivične infekcije. Metabolizira se u N-okside uglavnom preko izoenzima citokroma P450: CYP 3A4 i CYP 2C19. Zbog genetičkih polimorfizama CYP 2C19, nelinearne, saturacijske farmakokinetike i brojnih interakcija između lijekova standardne doze vorikonazola ne dovode do očekivane koncentracije i stoga se preporuča terapijsko praćenje. Cilj ovog rada bio je razviti i validirati metodu tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti za terapijsko praćenje vorikonazola u serumu. Uzorak seruma (250 µL) i kloramfenikol kao interni standard (25 µL) su prethodno obrađeni tekućinskom ekstrakcijom s etil acetat /heksanom pri lužnatom pH. Organski sloj se upari, a ostatak se otopi u 200 µL mobilne faze. Analiti se razdvajaju izokratno, primjenom reverzne-faze na koloni C18, 250 x 4, 6 mm ID 5µm (Macherey-Nagel). Za razdvajanje je korištena mobilna faza fosfatni pufer / acetonitril / metanol (pH 4, 6) i protok od 1, 5 ml/min. Analiti su kvantificirani detektorom s nizom dioda na 254 nm. Sve kalibracijske krivulje pokazale su dobru linearnost (r>0, 998) u rasponu od 0, 1- 10 mg/L. Preciznost u seriji u dva nivoa koncentracija bila je 2, 45% i 5, 44%. Preciznost između serija bila je 7, 56% i 6, 11%. Točnost, izražena kao postotak pogreške, bila je u rasponu od 97, 3-106, 8%. Granica kvantifikacije je 0, 038 mg/L, a granica detekcije 0, 013 mg/L. Metoda je primijenjena za mjerenje vorikonazola u uzorcima seruma bolesnika. Na temelju analitičkih parametara: linearnosti, preciznosti, točnosti, granice detekcije i kvantifikacije predstavljena metoda je pogodna za terapijsko praćenje lijeka i farmakokinetičke studije. Metoda pokazuje dobru specifičnost prema drugim propisanim lijekovima. Vorikonazol ima visok stupanj varijabilnosti i sugerira se terapijsko praćenje lijeka za poboljšanje učinkovitosti i smanjenje toksičnosti.

Uvod: U uzorku pune krvi nakon flebotomije nastavlja se proces glikolize koji rezultira sniženjem koncentracije glukoze i porastom koncentracije laktata plazmi. Kako bi se spriječile promjene u koncentraciji laktata najčešće se kao stabilizator koristi NaF. U KBC Zagreb, krv za određivanje laktata prikuplja se u epruvetu s Li-heparinom koja se centrifugira unutar 15 minuta od uzorkovanja, alikvotira i sprema na +4°C do dostave u laboratorij. Cilj je bio dokazati postoji li statistički i/ili klinički važna razlika u koncentraciji laktata izmjerenoj u alikvotu heparinizirane plazme (AHP), hepariniziranoj plazmi koja nije odvojena od stanica (HP) i u plazmi iz krvi prikupljene u epruvetu s NaF/K3EDTA (NaFP) koja se preporučuje za određivanje laktata. Materijali i metode: U 52 bolesnika sa sumnjom na hipoksiju, krv je prikupljena u epruvete s Li-heparinom i NaF/K3EDTA. Vrijednosti laktata izmjerene su na uređaju Roche Cobas c501 u sva tri uzorka. Statistički značajna razlika ispitana je korištenjem Wilcoxonovog testa (P

Tek je nedugo poznato da ljudski organizam predstavlja mjesto na kojem živi čitav jedan sustav malih organizama, bakterija, koji nazivamo mikrobiota i koji uvelike utječe na naš život, fiziologiju i metabolizam. I dok je čovjek kao najrazvijenije biće sastavljeno od 1013 stanica, tih malih, jednostaničnih organizama ima deset puta vise, nego naših stanica. Točnije, brojimo ih u količini od 1014. Sustav crijevne mikroflore uspostavlja se nakon rođenja, a razvija se ovisno o vanjskim i unutrašnjim čimbenicima, uglavnom tijekom djetinjstva dok se postepeni razvoj mikrobiote nastavlja i u odrasloj dobi. Specifičnost zajedničke evolucije i razvoja čovjeka kao domaćina i njegove mikroflore sadržana je u simbiotskom odnosu koji i jednom i drugom sustavu osigurava čitav niz prednosti prilikom preživljavanja. Dok mikroorganizmi koji koloniziraju ljudski organizam dobivaju stanište i hranjive tvari, domaćin dobiva dodatni metabolički kapacitet i zaštitu. Bakterije crijeva, naime razgrađuju i čine dostupnima inače neprobavljive polisaharide, reguliraju pohranu masti, biosintezu pojedinih vitamina i polifenola, te djeluju na učinkovitiji metabolizma pojedinih lijekova i većine ksenobiotika. Time bakterije crijevne mikroflore, utječu značajno na raspoloživost i apsorpciju hranjivih tvari i regulaciju energetske ravnoteže u organizmu. Postoje barem tri načina djelovanja mikrobiote na domaćina, a to je djelovanje na regulaciju i razvoj funkcije imunološkog sustava, zaštitu od štetnih mikroorganizama koji mogu uzrokovati infekcije i djelovanje na energetsku ravnotežu organizma. Međutim, od iznimnog je značaja ravnoteža mikroorganizama koji obuhvaćaju našu mikrobiotu u održavanju cjelokupnog zdravlja jer se zna da je poremećaj tog ekosustava usko povezan s manifestacijom pojedinih kroničnih bolesti. O trenutnim spoznajama i odnosima domaćina i njegovih bakterija, te na koji način individualno pristupiti pacijentu kada je riječ o mogućnosti iskorištavanja potencijala mikrobiote u poboljšanju pojedinih patoloških stanja, povezanih i s koštanim sustavom, bit će riječi i tijekom izlaganja.

Prema smjernicama Nacionalne akademije za kliničku biokemiju(NACB) iz 2009. %fPSA može pomoći u razlikovanju karcinoma od benigne hiperplazije prostate kad je vrijednost tPSA unutar raspona 2- 10μg/L(LOE:III, SOR:B). Od lipnja 2013. navedena se preporuka primjenjuje u KZLD KBC Zagreb, a opaska o opravdanosti određivanja fPSA ispisuje na nalazu. Cilj ovog rada bio je istražiti postoji li značajna razlika u broju odrađenih analiza fPSA prema broju analiza tPSA godinu dana prije i poslije implementacije NACB smjernica. Broj analiza i vrijeme izdavanja nalaza(TAT) dobiveni su generiranjem izvještaja iz laboratorijskog informacijskog sustava Bionet. Broj analiza je uspoređen Hi-kvadrat testom. U razdoblju od 01.lipnja 2012. do 31.svibnja 2013. godine u KZLD KBC Zagreb odrađeno je ukupno 8413 analiza tPSA i 2448 analiza fPSA, prosječno mjesečno 701 tPSA i 204 fPSA. Nakon primjene smjernica, od 01. lipnja 2013. do 31. svibnja 2014. analizirano je ukupno 8068 tPSA i 672 fPSA, prosječno mjesečno 672 tPSA i 62 fPSA (p

U proteklih 10-15 godina u znatnom je porastu rutinska primjena sustava tekućinske kromatografije visoke djelotvornosti vezane s tandemskom spektrometrijom masa (engl. High performance liquid chromatography coupled with mass spectrometry ; LC-MS/MS) u kliničkim laboratorijima. Ova tehnologija omogućuje kvalitativno i kvantitativno mjerenje mnogih analita iz različitih uzoraka biološkog materijala. Pri razvoju metoda optimiraju se parametri pripreme uzoraka, kromatografski uvjeti te uvjeti na spektrometru masa. Tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (LC) analiti od interesa razdvajaju se na koloni, u spektrometru masa (MS/MS) se ioniziraju, dodatno odabiru te na kraju detektiraju na temelju odnosa mase i naboja. Za većinu metoda nužno je rabiti obje komponenete sustava LC-MS/MS. Metabolički laboratoriji koji na raspolaganju imaju više LC- MS/MS sustava različitih osjetljivosti mogu analizirati: aktivnosti lizosomskih enzima, biomarkere za praćenje tijeka liječenja lizosomskih bolesti nakupljanja, karnitin, metilmalonsku kiselinu, oligosaharide, glikozaminoglikane, kreatin, homocistein, vitamine, neuroprijenosnike, purine i pirimidine i dr. Nakon konzultacije s kliničarima odredili smo prioritete na našem LC-MS/MS sustavu (Shimadzu Nexera UPLC - AB Sciex API 3200TM): - Analiza profila aminokiselina i acil-karnitina iz suhe kapi krvi na filtar-papiru u svrhu provođenja proširenoga novorođenačkog probira za nasljedne metaboličke bolesti. Do sada je napravljena skraćena validacija metode i rezultati su prihvatljivi. - Aminokiseline u plazmi, likvoru i urinu u svrhu dijagnostike i praćenja tijeka liječenja nasljednih metaboličkih poremećaja. Metoda je validirana i u rutinskoj je primjeni. - Profil acilkarnitina iz plazme u svrhu dijagnostike poremećaja beta-oksidacije masnih kiselina. - S-adenozilmetionin i S- adenozilhomocistein u plazmi u svrhu dijagnostike poremećaja metilacijskog ciklusa. - Masne kiseline vrlo dugih lanaca u plazmi u svrhu dijagnostike peroksisomskih bolesti. LC-MS/MS je tehnologija koja će postupno zauzimati sve važnije mjesto u kliničkim laboratorijima, a posebice u dijagnostici nasljednih metaboličkih bolesti. Njezine su glavne prednosti znatno manja potrebna količina uzorka, visoka osjetljivost i specifičnost te kratko vrijeme izvođenja analiza. Ipak treba istaknuti da zbog svoje složenosti iziskuje stručno educirano osoblje koje će se moći nositi sa svim izazovima ove višenamjenske tehnologije.

Uvod. Naziv „laboratorij na disku“ ujedinjuje dva trenda u laboratorijskoj medicini: minimalizam i integraciju. Kako s manjom količinom reagensa, uzorka, na manjem prostoru, s manje djelatnika što brže doći do nalaza? Cilj. Usporediti vrijednosti imunokemijskog uređaja Samsung LABGEO IB10 s vrijednostima postojećih analitičkih sustava. Materijali i metode. Rezultati NT-proBNP, TnI uspoređivani su sa rezultatima uređaja Roche Cobas 6000cee, a D-dimera sa rezultatima Biomerieux Vidas uređaja. Za analize na uređaju Samsung korišteni su uzorci pune krvi (antikoagulant Li-heparin, odnosno Na-citrat). Disk se sastoji od sustava kanalića i spremnika u kojima se tijekom 20 minuta odvija priprema uzorka plazme iz pune krvi, reakcija sa suhim imunokonjugatima, inkubacija i kvantifikacija. Razina značajnosti razlike rezultata s obzirom na graničnu vrijednost ispitana je Fisherovim egzaktnim testom. Rezultati. Vrijednosti NT- proBNP (67-15352pg/mL, medijan 657pg/mL) uspoređene su u 25 uzoraka. Na Samsung uređaju bile su u rasponu od 108- >5000pg/mL. U 7 uzoraka NT-proBNP bio je >5000pg/mL. Iako brojčane vrijednosti nisu usporedive, svi patološki uzorci imali su vrijednosti iznad granične vrijednosti koju navodi proizvođač (p=1, 0000). Uspoređeno je 15 uzoraka sa vrijednostima D-dimera 0, 15-12, 7mg/L FEU, medijan 2, 13 mg/L FEU (p=1, 0000). Vrijednosti Samsung uređaja bile su između 0, 1 i >4, 0mg/L FEU. Za 4 uzorka (bilirubin>100µmol/L) uređaj nije dao rezultat(N/A). Proizvođač je ispitao interferencije bilirubina do koncentracije 42, 75µmol/L. Moguća interferencija bilirubina potvrđena je analiziranjem uzorka s bilirubinom 309µmol/L. Uređaj je dao brojčanu vrijednost kod postupnim razrijeđenjem postignute koncentracije bilirubina od 51µmol/L. U uzorku bolesnika (bilirubin 18µmol/L) na terapiji niskomolekularnim heparinom, također je rezultat bio N/A. Koncentracije TnI uspoređivane su sa koncentracijama TnT (0, 021- 2, 14µg/L). Koncentracije TnI bile su u rasponu

Koštani morfogenetski proteini (BMP)2 i 7 nakon niza kliničkih studija odobreni su od strane FDA za liječenje kompliciranih fraktura tibije te za spinalnu fuziju. Nakon dobrih rezultata u odobrenim indikacijama opisano je njihovo korištenje i kod fraktura humerusa, skafoidne kosti te prijeloma čeljusti. Komercijalni pripravci BMP-a kao nosač koriste spužvu izrađenu od pročišćenog goveđeg kolagena. Nakon lokalne ugradnje naprave s BMP2 ili 7 manja količina BMP-a oslobađa se u sistemsku cirkulaciju. Do sada učinak sistemski oslobođenih molekula BMP2 i 7 na koštani metabolizam nije istražen. S ciljem definiranja sistemskog utjecaja BMP2 i 7 razvili smo štakorski model tireoparatireoidektomije (TPTx), gdje su životinjama uklonjene štitne i doštitne žlijezdama te je posljedično smanjena razina kalciotropnih hormona. Utjecaj BMP2 i 7 na koštani metabolizam odredili smo mjerenjem serumske razine osteokalcina, C-telopeptida, osteoprotegerina te liganda receptora nuklearnog faktora kappa-B. Koštani volumen i mikroarhitekturu kosti mjerili smo pomoću mikroCT- a. Kako bi razjasnili utjecaj BMP2 i 7 na osteoblaste i osteoklaste u TPTx životinja proveli smo niz in vitro eksperimenata. Primjenjene doze BMP2 i 7 određene su prema objavljenim rezultatima farmakodinamike i otpuštanja s mjesta lokalne primjene. TPTx operacija rezultirala je gubitkom koštanog volumena, koji je nadoknađen primjenom 10-70 µg/kg BMP2 i 10-250 µg/kg BMP7. BMP2 kvalitetnije je nadoknadio trabekularnu mikroarhitekturu, dok je BMP7 prvenstveno djelovao da debljinu trabekula. In vitro eksperimenti pokazali su da BMP2 i 7 povećavaju aktivnost i broj osteoblasta i osteoklasta kad stanice nisu u međusobnoj interakciji. BMP2 i 7 povećavaju koštani volumen u životinja bez kalciotropnih hormona. Zaključno, BMP2 i 7 ugrađeni u koštane naprave u ljudi otpuštaju se u maloj količini u sistemsku cirkulaciju, no neće uzrokovati gubitak koštanog volumena.

U posljednje vrijeme srčani troponin I (cTnI) postao je vodeća pretraga u dijagnostici infarkta miokarda te kod procjene rizika u bolesnika s akutnim koronarnim sindromom. Nakon oštećenja miokarda cTnI se oslobađa u obliku kompleksa s troponinom C(I-C kompleks), kompleksa s troponinom T i troponinom C(I-T-C kompleks) te kao slobodni oblik. U cirkulaciji se mogu naći i drugi oblici cTnI (fosforilirani, defosforilirani, reducirani, oksidirani i/ili proteolitički razgrađeni). Cilj je bio usporediti vrijednosti cTnI dobivene dvjema različitim metodama. Analizirano je ukupno 67 usporednih uzoraka. Analize su izvršene na analizatoru Dimension RxL (Dade Behring) i na analizatoru Access (Beckman-Coulter). Na analizatoru Dimension RxL cTnI se određivao enzim-imunokemijskom metodom (EIA), a na analizatoru Access kemiluminiscentnom metodom. Dobivena je jednadžba regresije (Passing i Bablok regresija): y(Access)=0, 5465 *x (Dimension RxL) – 0, 0019 uz koefi cijent korelacije r=0, 9637. Wilcoxon testom nađena je statistički značajna razlika između dobivenih vrijednosti (p

Glomerularna filtracija (GF) se u kliničkoj praksi obično procjenjuje na temelju koncentracije kreatinina u serumu iako je dobro poznato da na koncentraciju kreatinina izmjerenu u serumu ne utječe samo GF, već u manjoj mjeri i drugi čimbenici (dob, spol, rasa, mišićna masa, prehrana, određeni lijekovi i izbor analitičke metode). Klirens kreatinina je osjetljiviji pokazatelj bubrežne funkcije od same koncentracije kreatinina u serumu, međutim ne daje točnu procjenu GF zbog tubularne sekrecije kreatinina i potencijalnih golemih pogrješaka pri skupljanju 24-satne mokraće. Prema smjernicama NKF K/DOQI (National Kidney Foundation Kidney Disease Outcome Quality Initative), GF bi se trebala procijeniti pomoću jednadžbi koje se temelje na koncentraciji kreatinina u serumu i demografskim obilježjima. Cilj je ovoga rada ukazati na potrebitost praćenja ovih smjernica u kliničkoj praksi jer su nepouzdani rezultati određivanja klirensa kreatinina uglavnom uzrokovani nepravilnim skupljanjem mokraće koje se primjenom gore navedenih jednadžbi izbjegava.

Kronična bubrežna bolest se utvrđuje na temelju prisutnosti bubrežnog oštećenja i smanjenja razine bubrežne funkcije neovisno o tipu bubrežne bolesti. Bubrežna se funkcija u kliničkoj praksi obično procjenjuje na temelju koncentracije kreatinina u serumu premda je kreatinin grubi pokazatelj brzine glomerularne filtracije (GFR). Naime, na izmjerenu koncentraciju kreatinina u serumu ne utječe samo GFR nego i čimbenici neovisni o GFR (dob, spol, rasa, mišićna masa, prehrana, neki lijekovi i izbor analitičke metode). Klirens kreatinina je osjetljiviji pokazatelj GFR, no ne daje točnu procjenu GFR zbog tubularne sekrecije kreatinina i pogrješaka pri skupljanju 24-satne mokraće. Prema nedavno objavljenim smjernicama NKF K/DOQI, GFR bi se trebala procijenjivati pomoću jednadžbi koje se temelje na koncentraciji kreatinina u serumu i demografskim obilježjima ispitanika. Za izračun procjene GFR u odraslih preporučuju se Cockcroft-Gaultova jednadžba i jednadžba MDRD, a za izračun procjene GFR u djece Schwartzova i Counahan-Barrattova jednadžba. Klinički bi laboratoriji trebali izdavati nalaze koji uz koncentraciju kreatinina u serumu sadrže i izračunanu procjenu GFR. Cilj rada je ukazati na potrebitost praćenja ovih smjernica u kliničkoj praksi jer su nepouzdani rezultati određivanja klirensa kreatinina uglavnom uzrokovani nepravilnim skupljanjem mokraće koje se primjenom gore navedenih jednadžbi izbjegava.

POCT (Point of care testing) - primjena u neonatologiji

Laboratorijske mikrometode i «POCT» (Point Of Care Testing) u neonatologiji

Racionalna laboratorijska dijagnostika

Učinkovitost koštanog morfogenog proteina-7 u akutom zatajenju bubrega uzrokovanom cisplatinom

Potpuno automatizirani enzimoimunokemijski sistem - Abbott Imx

Razrađena je spektrofotometrijska metoda za određivanje sulfoksida penicilina G (I ; R=PhCH2, R'=H), penicilina V (I ; R=PhOCH2, R'=H) i difenilmetilnog esstera penicilina G (I ; R=PhCH2, R'=CH(Ph2)), a temelji se na mjerenju spoj, koji nastaje alkalnom razgradnjom odgovarajućeg sulfoksida kod sobne temperature i u prisutnosti otopina natrijevog boratnog pufera pH 12, 3 i bakrenog sulfata pentahidrata. Mjerenja su izvršena kod valne duljine apsorpcijskog maksimuma 280 nm. Studirana je kinetika razgradnje za sva tri preparata i konstante brzine reakcija odgovaraju prvome redu. Vrijeme hidrolitičke razgradnje je trajalo od 20 do 30 minuta ovisno o ispitivanom spoju. Metoda za određivanje sadržaja sulfoksida penicilina G, penicilina V i njihovih esrera je vrlo precizna, reproducibilna i selektivna u odnosu na moguće nusprodukte sinteze.

Višestruka uloga von Willebrandova faktora (VWF) u hemostazi, složenost njegove strukture i veliki broj mutacija u različitim dijelovima gena za VWF čine von Willebrandovu bolest (VWB) klinički izrazito heterogenim poremećajem, a njegovu pravilnu dijagnostiku i razlikovanje od blage hemofilije A otežanima. Cilj ovog istraživanja bio je primijeniti cjeloviti pristup dijagnostici VWB-a u Republici Hrvatskoj koji uključuje globalne i visokodiferentne koagulacijske pretrage kojima su ispitana funkcionalna i strukturna svojstva VWF-a te molekularnu analizu svih sljednih varijanti u genima za VWF i faktor zgrušavanja VIII (FVIII) sekvenciranjem sljedeće generacije (NGS) i dodatnim pretraživanjem velikih delecija i duplikacija metodom višestrukog umnažanja vezanih sondi. Istraživanje je obuhvatilo 83 ispitanika, a mutacije u genu za VWF nađene su kod njih 48. Na temelju rezultata koagulacijskih pretraga i genetičke analize, 19 ispitanika klasificirano je kao tip 1 VWB-a, šest kao tip 3, dok je među 23 ispitanika s tipom 2 VWB-a 15 imalo tip 2A, sedam tip 2B, a tip 2N potvrđen je u jednom slučaju. Heterozigotni genotip utvrđen je kod 38 ispitanika, sedam su bili složeni heterozigoti i tri homozigoti. Ukupno je utvrđeno 36 različitih mutacija u genu za VWF, od kojih su 13 novootkrivene. Mutacije u genu za FVIII nađene su kod petero ispitanika, pri čemu je u dva muška homozigota postavljena dijagnoza blage hemofilije A, dok su tri ženske ispitanice heterozigoti i smatraju se nositeljicama hemofilije A. Kod jedne je ispitanice uz mutaciju u genu za FVIII nađena i mutacija u genu za VWF. Dvije su mutacije u genu za FVIII novootkrivene. Kod 30 (36 %) ispitanika nisu nađene mutacije u genima za VWF i FVIII, pri čemu je devet ispitanika zbog aktivnosti VWF-a ispod 50 % svrstano u kategoriju tzv. ꓹꓹniskog VWF-a“. Ovo istraživanje upozorilo je na znatnu heterogenost genetičke osnove VWB-a u hrvatskoj populaciji, a istodobno sekvenciranje gena za VWF i FVIII tehnologijom NGS omogućilo je jednoznačno postavljanje dijagnoze VWB-a te diferencijalno dijagnostičko razlučivanje od blage hemofilije A. Time je osigurana osnova za pravilno liječenje i skrb za bolesnike te su razjašnjeni molekulsko-patofizološki mehanizmi koji su u podlozi poremećaja krvarenja kod obrađenih bolesnika. Multiple functions of von Willebrand factor (VWF), its structural complexity and numerous mutations throughout the whole VWF gene impact the clinical heterogeneity of von Willebrand disease (VWD) and make its accurate diagnosis and distinction from mild haemophilia A challenging. The aim of the present study was to introduce a comprehensive laboratory diagnostic approach that included screening and specific coagulation assays, as well as molecular analysis of VWF and coagulation factor VIII (FVIII) genes by means of next-generation sequencing (NGS) and additional targeted screening for deletions and duplications using the multiplex ligation-dependent probe amplification method. Of the 83 study participants, 48 were identified with disease-associated mutations in the VWF gene, of whom 19 were classified as type 1 VWD, six as type 3 VWD, while among the 23 patients with type 2 VWD, 15 were assigned as type 2A, seven as type 2B, and in one case type 2N VWD was confirmed. Heterozygous genotype was present in 38 patients, compound heterozygosity in seven patients while three patients were homozygous for mutations within the VWF gene. In total, 36 distinct disease-associated mutations were found within the VWF gene, of which 13 were novel. Four study participants were identified with mutations within the FVIII gene only, while one female participant had mutations both in VWF and FVIII genes. The two siblings who were homozygous for a mutation in the FVIII gene were diagnosed with mild haemophilia A, while the three heterozygous females were classified as carriers of mild haemophilia A. Two mutations within the FVIII gene were novel. Of the remaining 30 (36 %) study participants without mutations within the VWF and FVIII genes, nine had VWF activity below 50 % and were classified as “low VWF“. The present study revealed considerable genetic heterogeneity among patients with VWD in Croatia. The application of simultaneous sequencing of whole VWF and FVIII genes by means of NGS was proven as a valid approach for differential diagnosis of VWD subtypes, as well as for unambiguous distinction of VWD from mild haemophilia A. This study provided basis for appropriate patient treatment and care, as well as enhanced the understanding of the underlying molecular pathophysiology of the bleeding phenotype in the evaluated patients.

U istraživanju su analizirani serumi 10955 ispitanika na protutijela ANA tijekom rutinske dijagnostičke obrade metodom imunofluorescencije (IF) na stanicama HEp-2 te su klasificirani u 30 zasebnih obrazaca prema važećim smjernicama. 22 obrasca klasificirana su kao rijetki. Od ukupnog broja seruma, ANA su potvrđena u 4107 (37,5 %) ispitanika, od kojih 2364 (57,6 %) uobičajenih i 1743 (42,4 %) rijetkih obrazaca IF. Najveći udio rijetkih obrazaca IF u svim ispitivanim uzorcima činili su obrasci AC-2, AC-15, AC19 i AC-29 (svaki > 1 %), a najmanji udio AC-17 i AC-24 s udjelom < 0,1 %. Specifična protutijela određena Theradiag FIDIS™ panelom nađena su kod 48,4 % uobičajenih obrazaca IF i 46,1 % rijetkih obrazaca IF. Općenito, ispitanici s rijetkim obrascima IF nisu se znatno razlikovali od kontrolne skupine s uobičajenim obrascima IF u odnosu na spol, dob, prisutnost ili broj specifičnih protutijela, kao ni prema skupinama kliničkih dijagnoza; iznimka su jetrene bolesti koje su bile učestalije u ispitanika s rijetkim obrascima IF. Analiza pojedinačnih rijetkih obrazaca IF u odnosu na kontrolnu skupinu pokazala je velike razlike u njihovoj učestalosti i kliničko-laboratorijskim karakteristikama. Veći udio muškaraca nađen je među obrascima AC-9, AC-15, AC-16, AC-19, AC-22, AC-24 i AC-25, dok su ispitanici s AC-2, AC-7, AC-10, AC-13 i AC-24 bili znatno mlađi. Specifična protutijela bila su manje učestala u obrascima AC-2, AC-9, AC-10, AC-15, AC-22 i AC-25, a učestalija u AC-13, AC-19 i AC-29. Dijagnoze sistemskih autoimunosnih bolesti bile su rjeđe u ispitanika s obrascima AC-22, AC-23 i AC-27, a učestalije u AC-13 i AC-18. Dijagnoze jetrenih bolesti bile su češće u obrascima AC-6, AC-11, AC-12, AC-15, AC-17 i AC-22, a tumorske u obrascima AC-12 i AC-16. Zaključno, rijetki obrasci IF ne smiju se zanemariti kod dijagnostike ANA jer mogu biti povezani s određenom kliničkom patologijom i usmjeriti daljnji dijagnostički postupak., Sera of 10955 patients were routinely analyzed for presence of ANA using immunofluorescence on HEp-2 cells, and classified into 29 patterns as per international guidelines. 22 patterns were deemed uncommon. In total, ANA were found in 4107 sera, of which 2364 were common, 1743 uncommon. Specific autoantibodies determined using Theradiag FIDIS™ panel were found in 48.4% common and 46.1% uncommon patterns. Generally, common and uncommon patterns were similar regarding sex, age, presence and number of antibodies, or clinical diagnoses. Male patients were more common in AC-9, AC-15, AC-16, AC-19, AC-22, AC-24, AC-25, and AC-26 patterns, while patients with AC-2, AC-7, AC-10, AC-13, and AC-24 were substantially younger. There were fewer specific antibodies in AC-2, AC-9, AC-10, AC-15, AC-22, and AC-25 patterns, and more in AC-13, AC-19 i AC-29. Diagnoses of systemic autoimmune rheumatic diseases were less common in patients with AC-22, AC-23, and AC-27 patterns, and more common in case of AC-13 and AC-18 patterns. Liver diseases were more common in AC-6, AC-11, AC-12, AC-15, AC-17, and AC-22 patterns. Tumors were associated with AC-12 and AC-16 patterns. Uncommon ANA patterns mustn't be overlooked in ANA analysis, as they can be associated with certain pathology and influence the diagnostic procedure.

U medicinsko-biokemijskom laboratoriju svaki analitički uređaj prije puštanja u rutinski rad mora proći postupak verifikacije odnosno validacije kojim se procjenjuje njegova primjenjivost za predviđeni mjerni postupak. Najčešće se verificiraju analitičke karakteristike uređaja koje je proizvođač ostvario tijekom tvorničke validacije, preciznost, točnost, mjerni raspon, ali i usporedivost s eventualno prethodno korištenim sustavom kako bi se procijenio utjecaj promjene analitičkog sustava na kliničku odluku. Elektroforezom hemoglobina moguće je detektirati kvalitativne i kvantitativne poremećaje u sintezi globinskih lanaca te se danas u kliničkim laboratorijima dijagnostika hemoglobinopatija najčešće provodi koristeći automatiziranu metodologiju kapilarne zonske elektroforeze. Cilj ovog rada bio je verificirati analitičke karakteristike sustava miniCAP flex-piercing prije puštanja u rutinski rad. Sustav koristi dvije kapilare, u kojima se tijekom 8 minuta na 9600V pri pH 6,8 razdvajaju varijante hemoglobina. U zdravih odraslih ispitanika hemoglobin čine HbA i HbA2, dok u novorođenčadi nalazimo i HbF. Verifikacija je provedena prema CLSI EP15-A3 dokumentu koristeći tri različita kontrolna uzorka koja su uključivala različite varijante hemoglobina (HbA, HbF, HbS, HbC i HbA2). Ostvareni rezultati za preciznost i točnost u skladu su s navodima proizvođača. Usporedba rezultata sa sustavom koji se trenutno koristi u rutinskom radu, Capillarys 2, ukazala je na izvrsnu usporedivost rezultata. Manje konstantno odstupanje u vrijednostima HbF može se objasniti širokim rasponom vrijednosti koje su obuhvaćene ovom verifikacijom. Rezultati verifikacije ukazuju da ispitivani analitički sustav za kapilarnu elektroforezu hemoglobina, miniCAP flex piercing zadovoljava postavljene kriterije prihvatljivosti te se može koristiti u rutinskom laboratorijskom radu. Kao dodatna vrijednost korištenja ovog uređaja prepoznata je mogućnost provođenja analize iz začepljene primarne epruvete čime je unaprijeđena sigurnost tehničkog osoblja u laboratorijskim uvjetima. In a medical-biochemical laboratory, each analytical device must undergo a verification or validation procedure before being put into routine operation, which assesses its applicability for the intended measurement procedure. Most often, the analytical characteristics of the device that the manufacturer achieved during factory validation, precision, accuracy, measuring range, but also comparison with a possibly previously used system are verified in order to assess the impact of changing the analytical system on the clinical decision. With hemoglobin electrophoresis, it is possible to detect qualitative and quantitative disorders in the synthesis of globin chains, and nowadays in clinical laboratories diagnostics of hemoglobinopathy is most often carried out using the automated capillary zone electrophoresis. The aim of this study was to evaluate analytical performance of the miniCAP flex piercing system before putting it into routine operation. The system uses two capillaries, in which hemoglobin variants are separated for 8 minutes at 9600V and pH 6.8. In healthy adult subjects, hemoglobin consists of HbA and HbA2, while in newborns we also find HbF. Evaluation was performed according to the CLSI EP15-A3 document using three different control samples that included different hemoglobin variants (HbA, HbF, HbS, HbC and HbA2). The achieved results for precision and accuracy are in accordance with the manufacturer's specifications. Comparison of the results with the system currently used in routine work, Capillarys 2, indicated excellent correlation between results. A smaller constant deviation in HbF values can be explained by the wide range of values covered by this evaluation. Evaluation results show that the tested analytical system for capillary electrophoresis of hemoglobin, miniCAP flex piercing meets the set acceptance criteria and can be used in routine laboratory work. As an additional value of using this device, the possibility of conducting analysis from a blocked primary test tube was recognized, which improved the safety of technician in laboratory conditions.

Uvod: BMP1-3 ostvaruje profibrotični učinak kroz povećanu ekspresiju i taloženje ECM-a, što može rezultirati estetski vidljivim ožiljkom. Smatra se da je za profibrotični učinak BMP1-3 dijelom odgovorno pridruženo smanjenje ekspresije dekorina, te povećana ekspresija Col1A1 i TGFβ. Ovaj rad ispituje učinak poliklonskih protutijela razvijenih na BMP1-3 na ekspresiju Col1A1, TGFβ-1 i dekorina u ožiljkastom tkivu in vivo koristeći različite koncentracije i načine primjene protutijela na eksperimentalnom modelu štakora. Metode: Iz dobivenih homogenata, nakon tretmana različitim dozama i načinom primjene BMP1-3 polyAb i BMP1-3, izolira se RNA i provodi se analiza genske ekspresije Col1A1, TGFβ i dekorina lančanom reakcijom polimeraze u stvarnom vremenu. Rezultati: Primjenom BMP1-3 polyAb subkutano u tri koncentracijske razine, nije pokazana razlika u ekspresiji između tretiranih i kontrolnih skupina u svakoj grupi kao i između grupa tretiranih različitim dozama antitijela. Za grupe tretirane intravenski BMP1-3 polyAb i subkutano BMP1-3 proteinom, ekspresija tretirane strane nije statistički značajno promijenjena u odnosu na kontrolnu. Zaključak: Moguće je da BMP1-3 polyAb značajnije utječe na posttranslacijsku modifikaciju, a manje na razini transkripcije kolagena, TGFβ i dekorina. Unatoč tome što razlika ekspresije između tretiranih i kontrolnih skupina nije pokazana, potrebno je uzeti u obzir rezultate histološke analize koja slijedi, te na taj način interpretirati potencijalnu važnost primjene BMP1-3 polyAb na smanjenje veličine kožnog ožiljka u štakora. Introduction: BMP1-3 achieves a profibrotic effect through increased ECM expression and deposition, which can result in an aesthetically visible scar. The profibrotic effect of BMP1-3 is thought to be partly caused by the combined decrease in decorin expression and increased expression of Col1A1 and TGFβ. This research explores the effect of polyclonal antibodies developed on BMP1-3 on the expression of Col1A1, TGFβ-1 and decorin in scar tissue in vivo using different concentrations and methods of antibody application in an experimental model using rats. Methods: After rat treatment with different doses and methods of application of BMP1-3 polyAb and BMP1-3, RNA was isolated from the obtained skin tissue homogenates and analysis of gene expression of Col1A1, TGFβ and decorin was performed by real-time polymerase chain reaction. Results: Administration of BMP1-3 polyAb subcutaneously at three concentration levels did not result in different gene in expression between treated and control side of body in each group of animals, as well as between groups treated with different antibody doses. For the groups treated with BMP1-3 polyAb intravenously and BMP1-3 protein subcutaneously, gene expression in the treated group was not statistically significantly changed when compared to the control group. Conclusion: It is possible that BMP1-3 polyAb shows a more significant effect on posttranslational modifications instead to the transcription of collagen, TGFβ and decorin genes. Despite the lack of a difference in expression between the treated and control groups , it is necessary to take into account the results obtained by future histological analysis, and interpret the potential importance of BMP1-3 polyAb to reduce skin scar size in rats accordingly.

Pretilost se smatra jednom od najčešćih bolesti modernog društva s kompleksnom etiologijom koja se razvija zbog neuravnoteženog unosa i potrošnje energije pri čemu je dominacija na strani unosa. Pretilost uzrokuje brojne komplikacije vezane uz razne organske sustave. Vitamin B12 ključan je u eritropoezi, procesu metilacije te je kofaktor raznih enzima. 80-94% ukupnog kobalamina vezano je za haptokorin i taj dio čini neaktivnu frakciju, dok je ostatak vezan za aktivni oblik, holotranskobalamin. Deficit vitamina B12 može dovesti do hematoloških abnormalnosti te demijelinizacije središnjeg živčanog sustava, zbog čega ga je važno na vrijeme uočiti. Koncentracija kobalamina unutar referentnog intervala ne mora značiti adekvatan status vitamina B12 zbog čega on ne predstavlja dobar marker deficita vitamina B12. Holotranskobalamin kao aktivni oblik vitamina B12 predstavlja bolji izbor kao marker deficijencije. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoji li statistički značajna razlika u koncentracijama kobalamina i holotranskobalamina kod pretilih ispitanika (ITM > 25 kg/m2) u usporedbi s ispitanicima normalne tjelesne mase. Istraživanje je provedeno u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Zagreb, na 195 ispitanika od čega je 103 normalne tjelesne mase, a 92 pretilo. Koncentracije analita određene su kemiluminiscentnom imunokemijskom metodom s mikročesticama (CMIA) na analizatoru Abbott Alinity i za kobalamin, a za holotranskobalamin na analizatoru Architect. Utvrđivanje statistički značajnih razlika ispitano je Mann-Whitney testom. Rezultati su pokazali statistički značajno nižu koncentraciju kobalamina kod pretilih ispitanika u usporedbi s ispitanicima normalne tjelesne mase. Medijan izmjerenih koncentracija nije ispod preporučene cut-off vrijednosti (150 pmol/L). Iako je kod pretilih ispitanika izmjerena niža koncentracija holotranskobalamina, nije pronađena statistički značajna razlika između skupina. Obesity is considered to be one of the most prevalent diseases in modern-day society. It is an illness with complex etiology that occurs due to an imbalanced input and usage of energy where the input of energy is larger than the usage. Obesity is the cause of many complications related to different organ systems. Vitamin B12 is a key vitamin in erythropoiesis, and methylation, and it is a cofactor of different enzymes. 80-94% of total cobalamin is an inactive fraction bonded to haptocorrin while the rest is bonded in holotranscobalamin. Vitamin B12 deficiency can lead to hematological abnormalities and demyelination of the central nervous system which is why early detection is important. Cobalamin concentration within the reference range does not equate to an adequate status of vitamin B12 which is why this assay is not the best marker of vitamin B12 deficiency. As an active form of cobalamin, the holotranscoobalamin assay represents a better choice in detecting deficiency. The goal of this research was to determine whether there is a statistically significant difference in cobalamin and holotranscobalamin concentrations between a group of obese subjects (BMI > 25 kg/m2) and a group of subjects with a normal body mass index. The research was conducted at the Department of Laboratory Diagnostics at the University Hospital Centre in Zagreb on 195 subjects, of which 103 had normal body mass index, and 92 were obese. Analytes concentrations were measured using the chemiluminescent microparticle immunoassay (CMIA) on the Abbott Alinity analyzer for cobalamin, and on the Architect analyzer for holotranscobalamin. The Mann-Whitney test was used to determine whether there was a statistically significant difference in the concentrations. The results show statistically significant lower cobalamin concentration in obese subjects compared to subjects with a normal body mass index. The median of measured cobalamin concentrations was not below the recommended cut-off value (150 pmol/L). Even though holotranscobalamin concentration measured in obese subjects was lower, there was not a statistically significant difference between the two groups of subjects.

Trombociti ili krvne pločice nastaju u koštanoj srži te čine sastavni dio kompletne krvne slike uz eritrocite i leukocite. Kako bi se izbjeglo izdavanje nepouzdanih i netočnih rezultata zbog predanalitičkih pogrešaka (npr. pseudotrombocitopenije) provodi se mikroskopski pregled razmaza periferne krvi. Mikroskopski pregled daje uvid u stvarno stanje broja trombocita, tj. postoje li stvarno niske vrijednosti trombocita u organizmu ili se radi o in vitro nastalim nakupina trombocita. Zlatni standard određivanja prisutnosti nakupina trombocita je svjetlosna mikroskopija koja je vrlo zamorna i dugotrajna. No zahvaljujući razvoju tehnologije razvijena je digitalna mikroskopija kojom je omogućen brži pregled razmaza periferne krvi. Cilj ovog diplomskog rada je provjerena pouzdanost provjere trombocita uređajem za digitalnu morfologiju Sysmex DI-60 (Sysmex, Kobe, Japan). Uspoređena je prisutnosti nakupina u podizbornicima (WBC, RBC, PLT) Sysmex DI-60 analizatora sa prisutnošću nakupina trombocita svjetlosnom mikroskopijom. Dodatno, uspoređen je broj trombocita dobiven metodom po Fonio-u na uređaju Sysmex DI-60 s brojem trombocita s hematološkog analizatora Sysmex XN-3100. Provjera prisutnosti nakupina pregledom svih podizbornika Sysmex DI-60 analizatora pokazala je zadovoljavajuće slaganje i jednaku procjenu. Razlike između određivanja broja trombocita Fonio i Sysmex XN-3100 metodom su bila male i očekivane jer je Fonio samo aproksimativna metoda određivanja broja trombocita. Shodno tome zaključeno je da se analizator može uvesti u rutinski rad hematološkog laboratorija za provjeru broja trombocita i prisutnosti nakupina trombocita. U dvojbenim slučajevima uputna je dodatna provjera nakupina trombocita svjetlosnom mikroskopijom. Platelets are produced in the bone marrow, and along with erythrocytes and leukocytes, are the essential part of the complete blood count. In order to avoid unreliable and inaccurate results due to preanalytical errors (eg. pseudothrombocytopenia), microscopic examination of peripheral blood smears is performed. Microscopic examination of blood smears provides information whether the patient has really low platelet counts or is it a consequence of platelet aggregation. The gold standard for determining the presence of platelet aggregates is light microscopy which is very tedious and time consuming. With technological advancements, digital microscopy has been developed, which enables faster examination of peripheral blood smears. The aim of this thesis was to verify the reliability of platelet count evaluation using digital morphology analyzer Sysmex DI-60 (Sysmex, Kobe, Japan). The presence of platelet clumps in the submenus (WBC, RBC, PLT) of the Sysmex DI-60 analyzer was compared with the presence of platelet aggregates by light microscopy. Also, platelet count obtained by the Fonio method on Sysmex DI-60 was compared to the platelet count obtained on the hematology analyzer Sysmex XN-3100 analyzer. Assessment of the presence of platelet clumps by reviewing all submenus of the Sysmex DI-60 analyzer showed satisfactory agreement and comparable performance. The differences between the Fonio platelet count and the Sysmex XN-3100 method were irrelevant and expected because Fonio is only an approximate platelet count method. Accordingly, it was concluded that Sysmex DI- 60 can be introduced into the routine work of the hematology laboratory for assessment of the presence of platelet clumps and platelet count estimation. However, any doubtful case requires examination of the peripheral blood smear by light microscopy.

Enzimi pod-porodice citokroma P450 3A (CYP3A) sudjeluju u metabolizmu oko 50% lijekova u kliničkoj primjeni. Najvažniji su enzimi CYP3A4 i CYP3A5, za koje je karakteristična interindividualna varijabilnost. Genetičke varijante mogu objasniti dio varijabilnosti aktivnosti CYP3A. Klinički najvažnije su varijante CYP3A5*3 i CYP3A4*22, manje važan je polimorfizam CYP3A4*1B. Podaci o učestalosti polimorfizama CYP3A u hrvatskoj populaciji postoje, ali nisu iz istog skupa podataka. U ovom radu su istraživane učestalosti CYP3A4*1B, CYP3A4*22 i CYP3A5*3 u istom skupu podataka u hrvatskoj populaciji. Uzorci DNA izolirani su iz uzoraka pune krvi tijekom 8 godina rutinskih farmakogenetičkih analiza u Kliničkom bolničkom centru Zagreb. U ovo istraživanje uključen je ukupno 1100 ispitanik. Genotipizacija CYP3A4*1B, CYP3A4*22 i CYP3A5*3 je provedena PCR metodom u stvarnom vremenu TaqMan®. Učestalosti varijantnih alela bile su za CYP3A4*1B=0.0698 (n=258), CYP3A4*22=0.0355 (n=1100) i CYP3A5*3=0.9645 (n=440). Analiza genotipova polimorfizama pokazala je: (i) za CYP3A4*1B 86,43% ispitanika su nositelji genotipa*1/*1, 13,18% genotipa *1/*1B, a 0,39% genotipa *1B/*1B; (ii) za CYP3A4*22 93,09% su nositelji genotipa *1/*1, 6,73% genotipa *1/*22, a 0,18% genotipa *22/*22; (iii) za CYP3A5*3 83,18% ispitanika su nositelji genotipa *3/*3, 16,14% genotipa *1/*3, a 0,68%, a genotipa *1/*1. U ovom radu su učestalosti svih ispitivanih polimorfizama su bile nešto veće od prethodnih studija provedenih u hrvatskoj populaciji, jer se radi o pacijentima koji su genotipizirani u kliničkom okružju zbog nuspojava i/ili neučinkovitosti lijekova supstrata CYP3A. Učestalost alela i genotipova varijanti CYP3A4*1B, CYP3A4*22 i CYP3A5*3 u hrvatskoj populaciji u skladu je s ostalim europskim populacijama. Cytochrome P450 3A (CYP3A) subfamily enzymes are involved in the metabolism of about 50% of drugs in clinical use. The most important are CYP3A4 and CYP3A5 enzymes, which are characterised by interindividual variability. Genetic variants can explain part of the variability of CYP3A activity. The clinically most important are variants CYP3A5*3 and CYP3A4*22, while the CYP3A4*1B is less important. Data on the frequency of CYP3A polymorphisms in the Croatian population exist, but they are not from the same dataset. In this study, the frequencies of CYP3A4*1B, CYP3A4*22 and CYP3A5*3 were investigated in the same data set in the Croatian population. DNA samples were extracted from whole blood samples over eight years of routine pharmacogenetic testing at the University Hospital Centre Zagreb. A total of 1100 subjects were included in this study. Genotyping of CYP3A4*1B, CYP3A4*22 and CYP3A5*3 was performed by the TaqMan® real-time PCR method. CYP3A allele frequencies were CYP3A4*1B=0.0698 (n=258), CYP3A4*22=0.0355 (n=1100) and CYP3A5*3=0.9645 (n=440). The analysis of genotypes showed: (i) for CYP3A4*1B, 86.43% of subjects were carriers of genotype *1/*1, 13.18% of genotype *1/*1B, and 0.39% of genotype *1B/*1B; (ii) for CYP3A4*22, 93.09% are carriers of the *1/*1 genotype, 6.73% of the *1/*22 genotype, and 0.18% of the *22/*22 genotype; (iii) for CYP3A5*3, 83.18% of respondents are carriers of the *3/*3 genotype, 16.14% of the *1/*3 genotype, and 0.68% of the *1/*1 genotype. In this study, the frequencies of all investigated polymorphisms were slightly higher than in previous studies conducted on the Croatian population. The frequency of the CYP3A4*1B, CYP3A4*22 and CYP3A5*3 variant alleles and genotypes in the Croatian population is in accordance with the other European populations.

Određivanje hematogenih pigmenata u likvoru važno je za detekciju subarahnoidalnog krvarenja (SAH) kod paci-jenata s visokom kliničkom sumnjom i negativnim nalazima dobivenim slikovnim tehnikama. Cilj ovog istraživa-nja bio je ispitati dijagnostičku točnost UK-NEQAS metode i računskih formula za određivanje hematogenih pig-menata u likvoru pri sumnji na SAH i usporediti ih s vizualnom metodom očitavanja hematogenih pigmenata iz spektra. Istraživanje je provedeno u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC-a Zagreb na 37 uzas-topnih pacijenata sa sumnjom na SAH kojima je analiziran likvor dobiven lumbalnom punkcijom. Izmjeren je apsorpcijski spektar supernatanta centrifugiranog likvora u području 250-600 nm te je interpretiran trima meto-dama: vizualnom metodom, izračunom ukupne apsorbancije bilirubina (NBA) i oksihemoglobina (NOA) prema UK-NEQAS-u, te u slučaju pozitivnog NBA UK-NEQAS metodom uz korekciju NBA. SAH je dijagnosticiran referentnom metodom digitalnom subtrakcijskom angiografijom (DSA). Kod 3/37 pacijenata je potvrđen SAH i svim trima metodama detektiran bilirubin u likvoru s jednakom osjetljivosti, a računska metoda prema UK-NEQAS-u pokazala je statistički značajno veću specifičnost od vizualne metode. Lažno pozitivni nalazi posljedica su drugih uzroka krvarenja (prethodne traumatske punkcije, operacija, tromboza). Nije bilo lažno negativnih re-zultata. Cohenovim kappa testom pokazano je snažno podudaranje rezultata između metoda. Računska metoda prema UK-NEQAS smjernicama ima izvrsne dijagnostičke karakteristike za dijagnozu SAH-a i standardizira po-stupak interpretacije apsorpcijskih spektara. Najbolje karakteristike testa za dijagnozu SAH-a ima metoda korigi-ranog NBA. U usporedbi sa vizualnom metodom, daje manje lažno pozitivnih rezultata i pokazuje veću specifič-nost za SAH. Cerebrospinal fluid (CSF) pigment analysis is important for detection of subarachnoid haemorrhage (SAH) in patients with high clinical suspicion and negative findings with imaging techniques. The aim was to exa-mine the diagnostic accuracy of UK-NEQAS method for CSF pigment analysis in suspected SAH and to compare it with the visual assessment of bilirubin from the absorption spectrum. The study included 37 conse-cutive patients with suspected SAH who underwent lumbar puncture to obtain CSF for analysis in Department of Laboratory Diagnostics, UHC Zagreb. UV-VIS spectrophotometric scan of supernatant of centrifuged CSF was performed in the 250-600 nm range. Three methods were used for interpreting absorption curves: visual assessment, net bilirubin (NBA) and oxyhaemoglobin (NOA) absorbance calculation according to UK-NEQAS and NBA correction in case of a positive NBA by UK-NEQAS method. SAH was diagnosed using digital subtraction angiography. Bilirubin was detected by all three methods in 3/37 patients with SAH with equal sensitivity. UK-NEQAS method displayed significantly higher specificity than visual method. False positives were the result of other causes of bleeding (prior traumatic puncture, operation, thrombosis). There were no false-negative results. A strong agreement between the methods was shown using the Cohen kappa test. UK-NEQAS method has great diagnostic characteristics for SAH and standardizes the process of abs-orption curve interpretation. NBA correction method has shown the best diagnostic characteristics for SAH. Compared to the visual method it produces less false-positive results and displays higher specificity for SAH.

Alergije ili atopijske bolesti spadaju u tip I preosjetljivosti koja se naziva neposredna (ili anafilaktička), a prouzročena je specifičnim IgE protutijelima koja su specifična za antigene iz okoliša. Atopijski dermatitis dio je atopijske trijade (atopijski dermatitis. alergijski rinitis i astma), ali može se pojaviti i samostalno. To je čest kožni poremećaj koji može biti prouzročen reakcijom kasne faze na alergen u koži. Astma je upalna bolest prouzročena ponavljajućom reakcijom neposredne preosjetljivosti i alergijskom reakcijom kasne faze u plućima koja prouzročuju razvoj kliničko patološke trijade koju čine povremena i reverzibilna opstrukcija dišnih puto,·a, kronična upala bronha s infiltracijom eozinofilima te hipertrofija glatkih mišićnih stanica bronha s pojačanom reakcijom na bronhokonstriktore. Danas je određivanje koncentracije ukupnog lgE, kao jednostavna i automatizirana metoda, sastavni dio postupka probira za osobe s atopijom. Nakon toga slijedi postupak identifikacije alergena koji su pokrenu) i alergijsku reakciju određivanjem specifičnog lgE u odnosu na moguće uzročne alergene na što su uputili SPT, anamneza i klinička slika pacijenta. Veoma je bitno bilo utvrditi imaju li osobe s astmom i AD-om veću učestalost alergijskih bolesti, odnosno imaju li veće koncentracije ukupnoga i specifičnog lgE u odnosu na osobe bez tih dijagnoza, a koncentracije ukupnoga i specifičnog IgE koreliraju s alergijskim bolestima Potvrđena je nulta hipoteza - utvrđeno je kako pacijenti s atopijskim dermatitisom ili astmom imaju više serumske koncentracije antitijela ukupnoga i specifičnog IgE u odnosu na kontrolnu skupinu ispitanika. Analizirajući rezultate u osobe s astmom i AD-om zajedno, kao i odvojeno, vidljivo je da imaju veće koncentracije ukupnoga i specifičnog IgE u odnosu na osobe bez navedenih dijagnoza. Značenje ovih rezultata u neposrednoj je vezi s činjenicom da su alergijske bolesti češće u osoba s AD-om i astmom nego u ostatku populacije. U usporedbi 234 pacijenta s astmom ili AD-om s istim brojem kontrolnih pacijenata, medijan za koncentraciju tigE bio je 1 1 7 (87,2 - 1 53,9), a za kontrolnu skupinu 44,35 (12,4- 133,0), dok je P < 0,000 1 . Kod 152 pacijenta s astmom medijan za koncentraciju tigE bio je 130,5 (97,4 - 177,3), a za kontrolnu skupinu istog broja pacijenata 49,4 (31,6- 68,4), dok je u usporedbi P

Endometrioza je česta kronična, složena i progresivna ginekološka bolest koja najčešće zahvaća žene reproduktivne dobi. Definirana je nazočnošću i rastom ektopičnog endometrija koji ima histološke značajke normalnog endometrija. Postavljanje dijagnoze endometrioze delikatno je i složeno. Zlatni standard za postavljanje dijagnoze endometrioze danas se smatra laparoskopija uz patohistološku potvrdu. Laparoskopija je invazivni dijagnostički postupak, stoga je broj kliničkih studija usredotočen na otkrivanje neinvazivnih dijagnostičkih postupaka koji bi omogućili postavljanje dijagnoze. Glavni cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li određivanje koncentracija vaskularnoga endotelnog čimbenika rasta (VEGF), neuropilina 1 i aneksina A2 u serumu pridonijeti dijagnostici endometrioze. U istraživanju je ispitana i dijagnostičku učinkovitost serumskih koncentracija VEGF-a, neuropilina 1 i aneksina A2 u razlikovanju zdravih od oboljelih od endometrioze. U istraživanje je bilo uključeno 200 ženskih osoba, raspona životne dobi od 18 do 39 godina. Serumske koncentracije VEGF-a, neuropiina 1 i aneksina A2 određene su u 120 bolesnica s endometriozom i 80 zdravih ispitanica. Serumske koncentracije sva tri analita određene su ELISA metodom (od engl. enzyme-linked immunosorbent assay). Bolesnice s endometriozom imale su povišene koncentracije VEGF-a, neuropilina 1 i aneksina A2. Koncentracije VEGF-a i aneksina A2 bile su veće u bolesnica koje su imale viši stadij endometrioze i veći broj lokacija zahvaćenih endometriozom. VEGF je pozitivno korelirao s aneksinom A2. Kod bolesnica s pozitivnom obiteljskom anamnezom razdoblje od pojave simptoma do dijagnosticiranja bolesti bilo je kraće. Koncentracije VEGF-a i aneksina A2 bile su veće u bolesnica s endometriozom u kojih je prisutan simptom bola. Rezultati ROC krivulja sva tri analita upućuju na to da neuropilin 1 (AUC = 0,97 kod granične vrijednosti > 11 μg/L ) i aneksin A2 (AUC = 0,99 kod granične vrijednosti > 16 μg/L) pokazuju izvrsne, dok VEGF (AUC = 0,89 kod granične vrijednosti > 0,225 μg/L) pokazuje vrlo dobre sposobnosti razlikovanja zdravih od oboljelih od endometrioze. Model koji uključuje neuropilin 1 i aneksin A2 pokazao je jako dobru dijagnostičku učinkovitost u predviđanju endometrioze (AUC 0,99 (95 % CI = 0,97 – 1,00)). Predloženim bi se modelom moglo ispravno odrediti prisutnost endometrioze u 98 % bolesnica. Bolje razumijevanje molekularnih mehanizama endometrioze koji uključuju VEGF, neuropilin 1 i aneksin A2 moglo bi pomoći u dijagnozi i pronalaženju novih terapijskih meta za endometriozu. Dijagnostičke karakteristike predloženog modela koji kombinira serumske koncentracije VEGF-a, neuropilina 1 i aneksina A2 upućuju na to da bi se on mogao koristiti kao vrijedan neinvazivan pristup u razlikovanju zdravih ispitanika od bolesnika s endometriozom. Background: Endometriosis is a common chronic, complex, and progressive gynecological disease which mainly affects women of reproductive age. It is defined by the presence and growth of ectopic endometrial tissue which has the histological characteristics of the normal endometrium. Researchers agree endometriosis is likely to be polygenic and multifactorial, but the exact pathogenic mechanisms are still unclear. Each theory singularly fails to account for all forms of endometriosis, thereby indicating multifactorial mechanisms. Development can be divided into five basic processes: adhesion, invasion, recruiting, angiogenesis, and proliferation. Genetics, biomolecular aberrations in the eutopic endometrium, dysfunctional immune response, peritoneal environment may all ultimately be involved. The most common symptoms are dysmenorrhea, dyspareunia, and lower back pain that worsens during menses. Depending on the location of the implants, rectal pain and painful defecation may also occur. The diagnosis of endometriosis should be considered especially if a patient develops dysmenorrhea after years of pain-free menstrual cycles. Infertility may also be the presenting complaint. Clinically, endometriosis should be considered in any woman of reproductive age with pelvic pain or infertility. However, since symptoms are often nonspecific, the disease may be misdiagnosed as other clinical conditions characterized by chronic pelvic pain (irritable bowel syndrome, interstitial cystitis/painful bladder syndrome, recurrent cystitisoveractive bladder), thus leading to inadequate treatment and considerable diagnostic delay. The diagnosis of endometriosis is delicate and complex, the ‘gold standard’ for a definitive diagnosis is laparoscopy with biopsy and histological analysis. Laparoscopy is the invasive diagnostic procedure, therefore, huge number of clinical studies have been focused on detection of non-invasive diagnostic procedures that would facilitate the diagnosis. Aim: The main aim of this study was to examine whether the determination of vascular endothelial growth factor (VEGF), Neuropilin 1 and Annexin A2 concentrations in serum may contribute to the diagnosis of endometriosis. The diagnostic accuracy of VEGF, Neuropilin 1 and Annexin A2 in distinguishing between healthy subjects and patients with endometriosis was also evaluated. Participants and methods: A total of 200 women aged 18–39 years were included in the results of this study. Preoperative serum samples were obtained after written informed consent from 200 candidates for laparoscopic surgery due sterilisation and suspected endometriosis based on ultrasound vaginal probe, clinical examination, infertility, medical history. Our exclusion criteria for all groups were as follows: pregnancy before surgery or 6 months after surgery, active pelvic inflammatory disease, any anti-inflammatory or hormonal or immunomodulatory medications use in the preceding 3 months, genital or any extragenital malignant disease, polycystic ovaries, cysts, adenomyosis, fibroids, other defined causes of infertility, use of oral contraceptives or gonadotropin-releasing hormone agonist (GnRH) analogues, chronic or acute genital disease except endometriosis, history of any medical problem (e.g., endocrine abnormalities, gastrointestinal, cardiovascular, and pulmonary system diseases), any systemic diseases (e.g., chronic or acute inflammatory disease, autoimmune disorders, hepatic or renal insufficiency). Candidates were divided into groups (endometriosis and control). Endometriosis group was comprised of 120 patients with endometriosis diagnosed by laparoscopy or laparotomy and confirmed by histopathological examination. Finally, endometriosis group comprised 120 patients divided into 3 groups; the first group (stage II endometriosis group) comprised 50 patients; while the second group (stage III endometriosis group) comprised 62 patients and the third group comprised 8 patients diagnosed with stage IV endometriosis, respectively, according to rASRM classification. Eighty healthy women who were undergoing laparoscopy because of sterilization were the control group. Serum concentrations of VEGF, Neuropilin 1 and Annexin A2 were determined in 120 patients with endometriosis and 80 healthy subjects. Blood samples were taken from all women undergoing laparoscopy half an hour before the induction of anesthesia, for the collection of serum. Five mililitres of venous blood were aseptically collected and left to coagulate, after which samples were centrifuged for 15 min at 2000 g and the serum was separated in a sterile tube. One test tube for all subjects (for VEGF and ANNXA2) was centrifuged after 30 minutes, and the NRP1 tube was centrifuged two hours after were aseptically collected. Serum concentrations of all three analytes were assayed by a standardised sandwich enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA). Results: Higher VEGF, Neuropilin 1 and Annexin A2 concentrations were found in patients with endometriosis. Significant differences were detected between control (VEGF= 0,214 (0,201 – 0,230) μg/L, p 11 μg / L) and Annexin A2 (AUC = 0.99 at the cut-off value > 16 μg / L) showed excellent, while VEGF (AUC = 0.89 at a cut-off value > 0.225 μg / L) showed very good ability to distinguish between healthy and endometriosis patients. The model combining Neuropilin 1 and Annexin A2 demonstrated diagnostic performances (AUC (95%CI) = 0,96 (0,92 – 0,99)). The proposed model correctly identifies 98 % of patients with endometriosis. Conclusions: In complex diseases such as endometriosis, due to the complexity of the pathophysiological background, it is unlikely that a single marker will reflect the changes and predict the outcome of the disease. A diagnostically non-invasive marker of endometriosis is needed to make a diagnosis, guide targeted treatment, and monitor activity and therapeutic response at all stages of the disease. Since it cannot yet be concluded that all pathophysiological processes in the development of endometriosis are known, markers need constant reevaluation and retrospective studies to justify their use. Improved understanding of the molecular mechanisms of endometriosis pathogenesis involving VEGF, Neuropilin 1 and Annexin A2 could help identifying novel targets for diagnosis and therapeutic interventions in endometriosis. Diagnostic characteristics of the proposed model, obtained by combining serum concentrations of VEGF, Neuropilin 1 and Annexin A2 suggested potential value as a noninvasive approach in endometriosis diagnosis.

Akreditaciju medicinskih laboratorija u Hrvatskoj provodi Hrvatska akreditacijska agencija prema međunarodnoj normi ISO 15189. U Hrvatskoj se akreditacija provodi na dobrovoljnoj bazi te je samo 8 laboratorija trenutno akreditirano za ispitivanja u području kliničke kemije i laboratorijske hematologije. Cilj ovog rada bio je istražiti stavove laboratorijskog osoblja Kliničkog bolničkog centra Zagreb o akreditaciji laboratorija, ispitati koje su percipirane prednosti i mane akreditacije te utvrditi postoje li razlike u stavovima osoblja prema akreditaciji i njihovoj upoznatosti s akreditacijskim zahtjevima s obzirom na stečenu razinu obrazovanja i dob. Anketa je provedena pred godišnji akreditacijski nadzor krajem 2020. godine, djelomice pomoću online anketnog softwarea SurveyMonkey i djelomice u papirnatom obliku. Anketni upitnik sadržavao je 34 pitanja; prvi dio upitnika odnosio se na demografske karakteristike ispitanika, a u drugom dijelu ispitivani su njihovi stavovi o akreditaciji i sustavu kvalitete. Prikupljeno je ukupno 118 odgovora. Većina ispitanika ima pozitivan stav o akreditaciji te preferira raditi u akreditiranom laboratoriju. Kao glavnu prednost akreditacije navode bolje dokumentiranje radnih procesa, dok s druge strane kao glavnu manu navode preveliku količinu dokumentacije. Većina ispitanika smatra da je akreditacija povećala njihovo radno opterećenje, ali vođenje akreditacijske dokumentacije smatraju primjereno zahtjevnim. Godišnje akreditacijske nadzore osoblje doživljava kao dodatan stres. Ispitanici s visokom stručnom spremom češće imaju pozitivan stav o akreditaciji, češće smatraju da se akreditacijom postiže povećana pouzdanost rezultata i bolje su upoznati sa zahtjevima norme ISO 15189 u odnosu na one sa srednjom i višom stručnom spremom. Stoga bi se za potonje trebalo osigurati kontinuirani program edukacije te uvažiti njihove prijedloge za poboljšanje sustava kvalitete kako bi osigurali pridržavanje propisanih protokola, unaprijedili motivaciju i iskoristili puni potencijal sveg osoblja. Dob ispitanika ne utječe na njihove stavove o akreditaciji. Ovo je prvo istraživanje koje je ispitalo stavove laboratorijskog osoblja u Hrvatskoj prema akreditaciji, a analizom rezultata otkrivene su nove spoznaje koje se mogu primijeniti kako bi nastavili poboljšavati kvalitetu laboratorijske usluge i unaprjeđivati sustav osiguranja kvalitete. Accreditation of medical laboratories in Croatia is carried out by the Croatian Accreditation Agency according to the international standard ISO 15189. In Croatia, accreditation is carried out on a voluntary basis and only 8 laboratories are currently accredited for clinical chemistry and laboratory hematology testing. The aim of this study was to investigate the attitudes of laboratory staff of the University Hospital Centre Zagreb on laboratory accreditation, to examine the perceived advantages and disadvantages of accreditation and to determine whether there are differences in staff attitudes towards accreditation and their familiarity with accreditation requirements depending on education level and age. The survey was conducted prior to the annual accreditation review at the end of 2020, partly using the online survey software SurveyMonkey and partly in paper form. The survey questionnaire contained 34 questions; the first part of the questionnaire referred to the demographic characteristics of the respondents, and the second part of the survey contained their views on accreditation and the quality system. A total of 118 responses were collected. Most respondents have a positive attitude towards accreditation and prefer to work in an accredited laboratory. They cite better documentation of work processes as the main advantage of accreditation, while on the other hand they cite too much documentation as the main disadvantage. Most respondents believe that accreditation has increased their workload, but they consider keeping accreditation documentation to be appropriately demanding. Annual accreditation inspections are perceived by staff as additional stress. Respondents with a master’s degree (at least) are more likely to have a positive attitude towards accreditation, more often believe that accreditation achieves increased reliability of results and are better acquainted with the requirements of ISO 15189 compared to those who completed secondary school and those with a bachelor’s degree. Therefore, a continuous training program should be provided for the latter and their suggestions for improving the quality system should be taken into account in order to ensure adherence to the prescribed protocols, improve motivation and use the full potential of all staff. The age of the respondents does not affect their attitudes about accreditation. This is the first study to examine the attitudes of laboratory staff in Croatia towards accreditation, and the analysis of the results revealed new insights that can be applied to continue to improve the quality of laboratory services and improve the quality assurance system.

HIL indeksi rezultat su automatske detekcije hemolize, lipemije i ikterije na automatskim analizatorima. Danas su implementirani u sustav većine biokemijskih i koagulacijskih analizatora te su postali zlatni standard u evaluaciji kvalitete uzoraka. HIL indeksi su u sustav koagulacijskih analizatora implementirani tek unazad nekoliko godina te se u praksi rijetko koriste i ne postoji mnogo verifikacijskih studija, iako su nužni zbog postojećeg utjecaja hemolize, lipemije i ikterije na rezultate koagulacijskih pretraga. Cilj ovog rada je stoga bio provjeriti pouzdanost određivanja HIL indeksa na koagulacijskim analizatorima Sysmex CS-5100 i Attelica COAG 360 (Siemens Healthcare, Marburg, Njemačka). Pouzdanost određivanja HIL indeksa provjerena je usporedbom rezultata određivanja kvalitativnih HIL indeksa na analizatoru Sysmex CS-5100 i Attelica COAG 360 s rezultatima određivanja kvantitativnih HIL indeksa na biokemijskom analizatoru Cobas c501 (Roche Diagnostics, Mannheim, Njemačka) i s točnim koncentracijama slobodnog hemoglobina za H indeks, triglicerida za L indeks i ukupnog bilirubina za I indeks u analiziranim uzorcima. Zaključci ovog rada su da rezultati određivanja HIL indeksa na Sysmex-u CS-5100 i Attelici COAG 360 koreliraju s točnim koncentracijama mjerenih interferenata u uzorku i sa kvantitativnim HIL indeksima na Cobasu c501, da oba analizatora detektiraju prisutnost interferenata već kod vrlo niskih koncentracija te da su HIL indeksi na Sysmex-u CS-5100 i Attelici COAG 360 pouzdani za korištenje u rutinskom radu. HIL indices are the result of automatic detection of haemolysis, lipemia and icterus on automatic analysers. They are determined on most biochemistry and coagulation analysers and have become the golden standard in sample quality evaluation. Only recently HIL indices have been introduced on coagulation analysers, they are rarely used in routine work and there have not been many verification studies regardless of the fact that haemolysis, lipemia and icterus influence coagulation assays. Therefore, the main goal of this study was to verify the reliability of the HIL indices assessment on coagulation analysers Sysmex CS-5100 and Attelica COAG 360 (Siemens Healthcare, Marburg, Germany).The reliability of the HIL indices assessment was examined by comparison of qualitative HIL indices assessment results on coagulation analysers Sysmex CS-5100 and Attelica COAG 360 with the results of the quantitative HIL indices assessment on biochemistry analyser Cobas c501 (Roche Diagnostics, Mannheim, Germany) and with the exact concentrations of free haemoglobin for H index, of triglycerides for L index and of total bilirubin for I index in analysed samples. Main findings of this study are that the HIL indices assessment results on coagulation analysers Sysmex CS-5100 and Attelica COAG 360 are in correlation with measured interference concentrations and with quantitative HIL indices on Cobas c501; further, that both analysers detect very low concentrations of interferences and that the HIL indices on coagulation analysers Sysmex CS-5100 and Attelica COAG 360 are reliable for usage in everyday routine practice.

Arterijska hipertenzija (AH) je glavni nezavisni čimbenik rizika za kardiovaskularnu (KV) i cerebralnu smrtnost i pobole i jedan je od glavnih čimbenika rizika kronične bubrežne bolesti. Predhipertenzija (PHT) tj. visoko normalan arterijski tlak (AT) također je povezana s KV rizikom i rizikom od progresije u AH. Dosadašnja istraživanja genske podloge predhipertenzije su nedostatno provedena, a rezultati ukazuju na moguću povezanost određenih gena uključenih u etiopatogenezu AH i PHT. Manjkavost i ponekad inkonzistentnost informacija i rezultata o ulozi polimorfizama gena u etiopatogenezi PHT bili su poticaj ovom istraživanju. Naša hipoteza bila je da se polimorfizmi rs2004776 AGT, rs1799752 ACE, rs5196 AGTR1, rs1801253 ADRB1, rs13333226 UMOD te rs266729 i rs17300539 ADIPOQ, koji su povezani s AH i metaboličkim sindromom, učestalije nalaze u osoba s visoko normalnim AT tj. predhipertenzijom nego u osoba s optimalnim i normalnim AT. Odabrali smo ove polimorfizme jer su ti geni uključeni u razne mehanizme koji dovode do porasta AT i metaboličkih komplikacija. U ovo presječno, opservacijsko istraživanje je uključen 601 ispitanik; 319 s visoko normalnim AT (PHT, 120/80–139/89 mmHg), oba spola, dobi 20 – 45 godina, te 282 ispitanika s normalnim i optimalnim AT kao kontrolna skupina (NT). Rezultati su pokazali da se istraživani polimorfizmi gena ne nalaze učestalije u skupini PHT nego u NT. Međutim, ustanovljena je značajno manja učestalost heterozigotnoga genotipa rs266729 ADIPOQ u PHT (35,1 %), u usporedbi s učestalosti u NT (44,7 %), P= 0,03. Izgled za pojavu PHT je 0,66 puta manji u heterozigotnih (C/G) nositelja rs266729 ADIPOQ. Dokazali smo značajnu povezanost minor alela G rs13333228 UMOD s nižim vrijednostima sistoličkoga i dijastoličkoga AT i minor alela A rs17300539 ADIPOQ s nižim vrijednostima sistoličkoga AT. Dodatno, naše istraživanje je rezultiralo određivanjem dva haplotipa koji su značajno pozitivno povezani s nastankom PHT. Prvi je hIAGC s 41 % većom vjerojatnosti za pojavu PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ). Učestalost ovoga haplotipa za 8 % veća u PHT nego u NT. Drugi haplotip je hIAGCA i ima 47 % veću vjerojatnost za pojavu PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ + rs5186 AGTR1). Učestalost hIAGCA u NT je 18 %, dok je u PHT 23 %. Nadalje, značajan je i nalaz modela multivarijantnoga predviđanja PHT (interakcija gen – gen – ostali određivani parametri) koji uključuje pro-predhipertenzivni značajan učinak muškoga spola, tjelesne mase, frekvencije srca, koncentracije glukoze na tašte i ukupnoga kolesterola, dok zaštitno djelovanje unutar ovog modela imaju tjelesna visina i heterozigotni (G/A) genotip rs17300539 ADIPOQ. Ukazali smo na mogući značaj gena koji kodiraju proteine uključene u bitne biološke puteve odgovorne za kontrolu AT, koji između ostalih obuhvaćaju renin-angiotenzin-aldosteronski sustav, bubreg, središnji živčani sustav, krvožilje kao i masno tkivo. Zaključno, provedenim analizama potvrdili smo i pokazali prisutnost značajnih interakcija gen – gen i gen – ostali određivani parametri (antropometrijski, biokemijski, okolišni čimbenici), ali i interakcija gen – gen – ostali određivani parametri u etiologiji PHT., Arterial hypertension (AH) is a major independent risk factor for cardiovascular (CV) and cerebral mortality and morbidity and is one of the major risk factors for chronic kidney disease. Prehypertension (PHT) i.e. high normal arterial pressure (AP) is also associated with CV risk and risk of progression in AH. Previous studies of the genetic background of PHT have been insufficiently conducted, and the results indicate a possible association of certain genes involved in the etiopathogenesis of AH and PHT. The lack and sometimes inconsistency of information and results on the role of gene polymorphisms in the etiopathogenesis of PHT were the impetus to this research. Our hypothesis was that polymorphisms rs2004776 AGT, rs1799752 ACE, rs5196 AGTR1, rs1801253 ADRB1, rs13333226 UMOD and rs266729 and rs17300539 ADIPOQ, which are associated with AH and metabolic syndrome, are more common in individuals with high normal AP i.e. prehypertension than in individuals with optimal and normal AP. We chose these polymorphisms because these genes are involved in various mechanisms that lead to an increase in AP and metabolic complications. In this cross-sectional, observational study, 601 subjects were included; 319 with high normal AP (PHT, 120/80–139/89 mmHg), both sexes, aged 20–45 years, and 282 subjects with normal and optimal AP as a control group (NT). The results showed that the investigated gene polymorphisms are not found more frequently in the PHT group than in the NT. However, a significantly lower frequency of the heterozygous genotype rs266729 ADIPOQ was found in PHT (35.1%), compared to the frequency in NT (44.7%), P = 0.03. The incidence of PHT is 0.66-fold lower in heterozygous (C/G) carriers of rs266729 ADIPOQ. We demonstrated a significant association of the minor allele G rs13333228 UMOD with lower values of systolic and diastolic AP and the minor allele A rs17300539 ADIPOQ with lower values of systolic AP. Additionally, our study resulted in the identification of two haplotypes that were significantly positively associated with PHT formation. The first is hIAGC with a 41% higher probability of developing PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ). The frequency of this haplotype is 8% higher in PHT than in NT. The second haplotype is hIAGCA and is 47% more likely to develop PHT (rs1799752 ACE + rs13333226 UMOD + rs17300539 ADIPOQ + rs266729 ADIPOQ + rs5186 AGTR1). The frequency of hIAGCA in NT is 18%, while in PHT it is 23%. Furthermore, the finding of a model of multivariate prediction of PHT (gene-gene-other determined parameters interaction) which includes a pro-prehypertensive significant effect of male sex, body weight, heart rate, fasting glucose concentration and total cholesterol is significant, while the protective effect within this model have body height and heterozygous (G/A) genotype rs17300539 ADIPOQ. We pointed to the possible importance of genes encoding proteins involved in essential biological pathways responsible for AP control, which include, among others, the renin-angiotensin-aldosterone system, the kidney, the central nervous system, blood vessels, and adipose tissue. In conclusion, the performed analyzes confirmed and showed the presence of significant gene - gene and gene - other determined parameters interactions (anthropometric, biochemical, environmental factors), but also gene - gene - other determined parameters in the etiology of PHT.

Cink je jedan od najbitnijih oligoelemenata u ljudskom tijelu koji djeluje kao kofaktor u više od 300 metaloenzima. Do deficita cinka u organizmu uglavnom dolazi zbog smanjenog unosa, keliranja lijekovima ili različitih bolesti dok je hipercinkemija puno rjeđa. Mjerenjem koncentracije cinka u krvi može se pratiti njegov sadržaj u tijelu. Referentna metoda za mjerenje cinka u krvi je atomska apsorpcijska spektrofotometrija, no zbog veće dostupnosti i jednostavnosti se u većini laboratorija cink rutinski određuje kolorimetrijskim metodama. Cilj ovog istraživačkog rada bio je validirati metodu za određivanje cinka u krvi na novom atomskom apsopcijskom spektrofotometru AA – 7000 tvrtke Shimadzu u Kliničkom zavodu za laboratorijsku dijagnostiku KBC Zagreb. Postupak validacije obuhvatio je ispitivanje preciznosti, istinitosti, granice kvantifikacije i linearnosti, usporedbu s dosad korištenom metodom i provjeru deklariranih referentnih intervala. Dobiveni rezultati za nepreciznost (iz dana u dan i u seriji) te sustavnu pogrešku (bias) u skladu su s kriterijima prihvatljivosti prema Westgardu. Rezultati ispitivanja granice kvantifikacije su pokazali da se metodom atomske apsorpcijske spektrofotometrije na uređaju AA – 7000 može pouzdano mjeriti koncentracije cinka u serumu od 3,06 umol/L što je prihvatljivo za rutinski rad. Ispitivanje linearnosti napravljeno pomoću pet kalibratora pokazalo je da uređaj AA – 7000 daje rezultate ispitivanja proporcionalne koncentraciji analita bez dodatnog razrjeđenja uzorka čime je potvrđena dobra linearnost. Rezultati usporedbe ispitivane metode s ranije korištenom kolorimetrijskom metodom su pokazali da ne postoje konstantne niti proporcionalne razlike između dvije navedene metode i da se rezultati mjerenja cinka u serumu pacijenata različitih dobi i spola na oba analizatora mogu smatrati jednakim. Određivanjem cinka u 20 uzoraka seruma zdravih pacijenata metodom atomske apsorpcijske spektrofotometrije na uređaju AA-7000 provjereni su referentni intervali, a iz Gaussove krivulje je vidljivo da se dobivene vrijednosti nalaze unutar očekivanog raspona. Na temelju rezultata ovog istraživanja može se zaključiti da se uređaj AA – 7000 tvrtke Shimadzu može uvesti u rutinsku primjenu za analizu cinka u serumu. Trace elements (also called oligoelements) make up 0,1% of an organisms body mass. They can be divided into essential oligoelements which are crucial for the normal body function and non-essential oligoelements which can become toxic in high concentrations. One of the main oligoelements is Zinc (Zn) which acts as a cofactor of more than 300 metalloenzymes. Zinc deficiency is more common than hyperzincemia, and it is mostly caused by a low uptake and chelating drugs. It is also a symptom of many diseases. Although many clinical laboratories still use, colorimetric methods to determine the serum concentration of zinc because of their availability and simplicity, atomic apsorption spectroscopy is considered the standard, reference method.The main purpose of this research was to validate the AA– 7000 atomic apsorption spectrophotometer in order to confirm that it can be used in the rutine testing of serum Zn concentrations at the Department of Laboratory Diagnostics at the University Hospital Center Zagreb. AAS method validation included tests of precision, trueness, linearity and limits of quantification (LOQ) as well as comparing the AA – 7000 analyser to the older Cobas 6000 c501 analyser and checking the reference intervals for serum Zn concentrations.The calculated imprecisions and bias are in accordance with the desireable specifications according to Westgard. Through testing the lower limit of quantification it was confirmed that concentrations of serum Zinc as low as 3,06 umol/L can be determined with a high degree of precision and trueness. Comparing the two analysers using the Passing-Bablock and Bland-Altman plots it was concluded that no constant or proportional differences can be found between the two methods and that we can cosider the results obtained by these two analysers equal. The correlation coefficient was calculated to be greater than 0,990 and therefore the linearity of the method was confirmed. The generally accepted reference intervals were also confirmed by reading from the Gauss curve. Based on this research it was confirmed that the atomic apsorption spectrophotometer AA – 7000 analyser from Shimadzu can incorporated into the routine laboratory practice for the analysis of serum zinc concentrations.