Search

Cilj ovog rada je utvrditi razlike u efektima treninga sprinta i treninga ponavljanih sprintova na različite pokazatelje kondicijske pripremljenosti u prostoru funkcionalnih, motoričkih te sposobnosti ponavljanih sprintova. Eksperimentalni program, odnosno istraživanje provedeno je na 26 ispitanika (visine tijela: 180,93 ± 7,63 cm, mase tijela: 79,55 ± 8,47 kg), studenata prve godine redovnog studija Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti, osim u eksperimentalnom programu, nisu sudjelovali u drugim tjelesnim aktivnostima (bili su oslobođeni praktičnog dijela nastave te su samo pohađali teorijsku nastavu na fakultetu). Ispitanici su bili podijeljeni u dvije eksperimentalne grupe. Grupa koja je provodila eksperimentalni program treninga sprinta (grupa S) sastojala se od 13 studenata i grupa koja je provodila eksperimentalni program treninga ponavljanih sprintova (grupa RSA) od također 13 studenata. Eksperimentalni proces započeo je inicijalnim testiranjem, zatim je slijedio proces treninga koji je trajao 6 tjedana s frekvencijom treninga tri puta tjedno (ukupno 18 treninga) i završio je završnim tjednom u kojemu je obavljeno finalno testiranje. Ukupno trajanje eksperimenta bilo je 8 tjedana (s uključenim inicijalnim i finalnim testiranjem). Kondicijska pripremljenost testirana motoričkim testovima (test za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta - test 25 metara), test za procjenu eksplozivne snage tipa skoka (skok s pripremom, uzastopni skokovi), test za procjenu agilnosti (20 jardi), testom za procjenu funkcionalnih sposobnosti (progresivni test opterećenja na pokretnom sagu) i testom za procjenu sposobnosti ponavljanja sprinta (6 x 25 metara). Rezultati ovog istraživanja pokazali su značajne razlike u rezultatima kod nekih varijabli, dok su u varijablama u kojima nije bilo značajnih razlika zabilježeni različiti trendovi promjene. U varijablama za procjenu sprinta (sprint na 5 metara (SP5), sprint na 10 metara (SP10), sprint na 25 metara (SP25), eksplozivne jakosti tipa skoka – skok sa pripremom (CMJ), ponavljani skokovi (RJ) i agilnosti (20 jardi)) nisu nađene značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka niti su utvrđene značajne promjene između inicijalnog i finalnog mjerenja. U području funkcionalnih sposobnosti 5 za varijablu maksimalni primitak kisika (VO2max) program treninga nije proizveo značajne učinke. Varijabla maksimalne brzine trčanja na pokretnom sagu (vmax) nije pokazala značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka, no razlike između inicijalnog i finalnog mjerenja uočene su kod obje grupe. U varijabli brzine trčanja pri maksimalnom primitku kisika (vVO2max) nisu zabilježene značajne razlike između grupa, niti između inicijalnog i finalnog testiranja. Unutar varijable maksimalna frekvencija srca na progresivnom testu opterećenja (FSmax) nije zabilježena značajna razlika između grupa nakon eksperimentalnog programa, međutim između inicijalnog i finalnog mjerenja rezultat grupe RSA se značajno poboljšao. U izoliranoj varijabli (RSApro) testiranja sposobnosti ponavljanja sprintova nisu zabilježene značajne razlike između grupa nakon eksperimentalnog postupka. U varijabli (RSAnaj) zabilježena je značajna razlika kod grupe koja je izvodila trening ponavljanih sprintova. Kod varijable postotak opadanja sprinta (RSAs%dec) zabilježena je značajna razlika između grupa no nije zabilježeno značajno poboljšanje rezultata između inicijalnog i finalnog testiranja kod obje grupe. Varijabla za procjenu koncentracije laktata u krvi nakon testa ponavljanih sprintova (RSAla) nije pokazala značajnu razliku između grupa, a nisu zabilježene ni značajne razlike između inicijalnog i finalnog testiranja ni za jednu grupu. Rezultati testa za procjenu subjektivnog osjećaja opterećenja nakon testa ponavljanih sprintova (RSArpe) pokazali su značajne razlike između grupa odnosno subjektivni osjećaj opterećenja značajno se smanjio između inicijalnog i finalnog testiranja kod obje grupe. Varijabla koja je procjenjivala vršnu frekvenciju srca u testu ponavljanih sprintova (FSpeakRSA) pokazala je značajnu razliku između grupa nakon intervencije, a izoliranim promatranjem pojedine grupe vidljiva je značajna promjena koja je nastupila kod grupe koja je izvodila trening ponavljanih sprintova. The basic idea of this research is to determine the impact of sprint training and repeated sprint ability training on physical conditioning parameters. The experimental program and research was conducted on 26 respondents, first-year students of the Faculty of Kinesiology University in Zagreb. Apart from the experimental program, the students did not participate in any activities (they were exempted from the practical part of the classes and only attended theoretical classes at the faculty). Respondents were divided into two experimental groups (13 students in the group who conducted sprint training and 13 students who conducted repeated sprint ability training). The experimental process began with initial testing, followed by a training process that lasted 6 weeks with a training frequency of 3 times per week (18 trainings in total) and ended with the final week in which the final testing was done. The total duration of the experiment was 8 weeks (with initial and final testing included). Physical conditioning parameters were tested by tests for motoric ability (sprint test - 25 meters test, jump performance - counter movements jump and repeated jump, agility test - 20 yards, functional ability test - progressive load test on a treadmill and repeated sprint ability test - 6 x 25 meters). The results of this study showed statistically significant differences in the results of some variables, while in the variables in which there were no significant differences, there were recorded different trends of changes. In all variables (SP5, SP10, SP25) for the sprint, jump preformance (CMJ, RJ) and agility (20 yards) no significant differences were found between groups after the experimental procedure or between initial and final measurements. In the area of functional abilities for the variable maximum oxygen uptake (VO2max), the intervention did not cause significant differences between groups or between initial and final measurements. The variable of maximum running speed on the treadmill (vmax) did not show significant differences between the groups after the experimental procedure, however, significant differences between the initial and final measurements are visible for both groups. In the variable running speed at maximum oxygen uptake (vVO2max) no significant differences were observed between groups and between initial and final testing after the experimental program. Within the variable 7 maximum heart rate on the progressive load on treadmill test (FSmax), no significant difference was observed between the groups after the experimental program, however, a significant difference in the results of initial and final measurements was observed in the group performing repeated sprint training. No significant changes in results between groups after the experimental procedure were observed in the isolated variable (RSApro) of repeated sprint ability test. In the variable (RSAnaj), significant differences were noted between the groups, namely in the group that performed the training of repeated sprints. In the variable sprint decline percentage (RSAs%dec), significant results were recorded between groups under the influence of the experimental program. The variable for estimating concentration of blood lactate after the repead sprint test (RSAla) did not show a significant difference between the groups under the influence of the experimental procedure, nor were there significant differences between the initial and final testing for both groups. The results of the variable for assessing the subjective feeling of load after the repeated sprint test (RSArpe) showed a significant difference between groups. Results were significantly lower for both groups of subjects between the initial and final testing. The variable that assessed heart rate peak in the repeated sprint ability test (FSpeakRSA) showed a significant difference between the groups after the intervention, isolated observation of each group showed a significant difference in the results of the group that performed repeated sprint training.

Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj programa dodatnog pliometrijskog treninga malog volumena i visoke učestalosti na kondicijsku pripremljenost te na subjektivni doživljaj trenažnog opterećenja. Istraživanje je provedeno na 33 nogometaša juniorskog uzrasta u dobi od 17,3 ± 0,9, članova nogometnog kluba Maksimir iz Zagreba. Ispitanici su bili randomizirano raspoređeni u kontrolnu (visine tijela: 180,40 ± 4,88, mase tijela: 71,0 ± 7,9) i eksperimentalnu grupu (visine tijela: 180,52 ± 6,86, mase tijela: 69,8,0 ± 7,2). Eksperimentalni program treninga trajao je šest tjedana u kojemu su ispitanici iz eksperimentalne skupine četiri puta tjedno izvodili dodatni pliometrijski trening, te je ukupno realizirano 24 trenažne jedinice. Prije i nakon trenažnih intervencija ispitanici su podvrgnuti testiranju morfoloških karakteristika (visina tijela, masa tijela i postotak potkožnog masnog tkiva), kondicijskih sposobnosti u kontekstu eksplozivne jakosti tipa skoka, eksplozivne jakosti tipa sprinta, sposobnosti ponavljanja sprintova i sposobnosti promjena smjera kretanja. Isto tako, mjerile su se i funkcionalne sposobnosti ispitanika. Osim navedenog, svakodnevno su se pratili subjektivni parametri doživljaja trenažnog opterećenja putem ocjena subjektivnog osjećaja opterećenja te wellness upitnika. Eksperimentalni program treninga rezultirao je promjenom i značajnim smanjenjem razine potkožnog masnog tkiva kontrolne skupine, dok su izostale promjene u ostalim testiranim varijablama morfoloških karakteristika. U testovima varijabli eksplozivne jakosti tipa sprinta (trčanje na 5 m, 10 m i 25 m) zabilježene su značajne razlike u grupama nakon provedenog eksperimentalnog programa. Rezultati sprinta na 5 metara poboljšali su se kod eksperimentalne skupine za 1,8 % (p