Search

Primjenom niza modernih računalnih metoda dobiven je detaljan uvid u interakcije koje antagonist istradefilin ostvaruje s adenozinskim A2A receptorom. Temeljem identifikacije strukturnih elemenata koji najviše doprinose vezanju, dizajnirani su derivati većeg afiniteta. Osim konvencionalnog pristupa koji uključuje uvođenje novih funkcionalnih skupina, primijenjena je i modifikacija deuteriranjem čime je postignuto poboljšano vezanje istradefilina u A2A receptor. U ovom radu izotopna supstitucija predstavlja originalan koncept moduliranja farmakodinamičkih svojstava, a dobiveni rezultati ukazuju na veću učinkovitost istradefilina obogaćenog deuterijem što bi se moglo iskoristiti za poboljšanje njegovog farmakoterapijskog profila u liječenju Parkinsonove bolesti. By utilising a series of modern computational methods, a detailed insight into the interactions of the antagonist istradefylline with the adenosine A2A receptor was obtained. Based on the identification of structural elements that contribute the most to binding, higher affinity derivatives were designed. In addition to the conventional approach that includes the introduction of new functional groups, modification by deuteration was also applied, which achieved improved binding of istradefylline to the A2A receptor. In this work, isotopic substitution represents an original concept of modulating pharmacodynamic properties, and the obtained results indicate a greater efficiency of deuterium-enriched istradefylline, which could be used to improve its pharmacotherapeutic profile in the treatment of Parkinson's disease.

Upotreba deuterija u farmaceutskoj kemiji doživljava nagli rast u posljednjih nekoliko godina, što je posebno potaknuto odobrenjima FDA agencije za stavljanje na tržište dvaju deuteriranih lijekova, Austeda 2017. i Sotyktua 2022. godine. Pozitivni učinci selektivnog deuteriranja nadilaze osnovnu primjenu u poboljšanju farmakokinetičkih svojstava nedeuteriranih spojeva jer pružaju mogućnost efikasnog rješavanja problema toksičnosti posredovane metabolizmom, interakcije lijekova, niske bioaktivacije, pa čak i šire, deuteriranje može biti učinkovit alat za povećanje afiniteta liganada bez uvođenja značajnih strukturnih promjena.[1] U ovom istraživanju korišten je niz računalnih tehnika kako bi se procijenio efekt selektivnog C–H deuteriranja na afinitet antagonista istradefilina prema adenozinskom A2A receptoru, i to paralelno s kafeinom, dobro poznatim i najčešće korištenim stimulansom koji svoje učinke ostvaruje upravo putem AA2R antagonizma. Dobiveni rezultati ukazuju na veću pozicijsku fleksibilnost manjeg kafeina unutar ortosteričkog mjesta, dok dodatak C8‐stirilnog fragmenta u istradefilinu „zaključava“ ligand u uniforman položaj, što mu omogućava formiranje stabilnijih i jačih interakcija s receptorom te veći afinitet u odnosu na kafein. Nadalje, uočeno je da aromatski supstituent na C8‐položaju pokazuje veću osjetljivost prema deuteriranju od ksantinskog dijela jer izotopna H–D supstitucija dvaju –OCH3 skupina rezultira povećanjem afiniteta za −0, 4 kcal mol−1 u odnosu na nedeuterirani ishodni spoj, što nadilazi povećanje afiniteta od –0, 3 kcal mol−1, postignuto u perdeuteriranom kafeinu. Ipak, puni potencijal ostvaren je deuteriranjem svih alkilnih položaja istradefilina čime je afinitet poboljšan za –0, 6 kcal mol−1, što odgovara povećanju potentnosti lijeka za 2, 8 puta (Slika 1). Ova saznanja podupiru primjenu deuterija u razvoju novih lijekova, a činjenica da se trenutno više od 20 označenih kandidata nalazi u kliničkim ispitivanjima daje naslutiti svijetlu budućnost ove modifikacijske strategije u godinama koje dolaze.[2] [1] (a) L. Hok, J. Mavri, R. Vianello, Molecules 25 (2020) 6017 ; (b) M. Kržan, J. Keuschler, J. Mavri, R. Vianello, Biomolecules 10 (2020) 196. [2] T. Pirali, M. Serafini, S. Cargnin, A. A. Genazzani, J. Med. Chem. 62 (2019) 5276–5297.

Poznata je i kao bolest pokreta ili drhtajuća paraliza. Parkinsonova bolest je podmukla, kronična, napredujuća bolest moždanih stanica. U dubini mozga nalazi se dio koji se naziva crna tvar (substantia nigra). U tom dijelu mozga kod oboljele osobe nakupljaju se u moždanim stanicama neželjene bjelančevine. One razaraju moždane stanice i sprečavaju ih da stvaraju dopamin. Zato se Parkinsonova bolest zove i bolest pokreta ili drhtajuća paraliza. U Hrvatskoj je 2021. bilo oko 15 tisuća takvih bolesnika.

Duboka mozgovna stimulacija (DBS) vodeća je kirurška metoda u liječenju bolesnika s uznapredovanom Parkinsonovom bolešću (PD). Neurorehabilitacijom nakon ugradnje DBS uređaja nastoji se oboljelima omogućiti normalno funkcioniranje u svakodnevnim interakcijama i aktivnostima te na taj način unaprijediti kvalitetu života. U procesu neurorehabilitacije sudjeluje multidisciplinarni tim koji čine neurolog, fizioterapeut i logoped. Uloga neurologa u ovome procesu je prilagođavanje parametara DBS uređaja te prilagodba farmakološke terapije. Uloga fizioterapeuta je održavanje i obnavljanje maksimalne funkcionalne pokretljivosti i sposobnosti, dok je uloga logopeda terapija poremećaja govora na koji DBS ima specifičan utjecaj., Deep brain stimulation (DBS) is the most common surgical treatment for patients with advanced Parkinson’s disease (PD). Following surgery, neurorehabilitation aims to help patients function properly in daily interactions and activities, and thus improve their quality of life. The neurorehabilitation process is overseen by a multidisciplinary team that includes a neurologist, physiotherapist, and speech therapist. The role of neurologist is to change the DBS device’s parameters as well as the pharmacological therapy. The role of the physiotherapist is to maintain and restore maximum functional mobility and ability, while the role of the speech therapist is to assist with speech issues on which DBS can have a significant impact.

Parkinsonova bolest predstavlja progresivni poremećaj koji je označen određenim patološkim promjenama i kliničkom slikom. Glavni simptomi ove bolesti su hipokinezija, rigor, tremor koji je prisutan u mirovanju, gubitak posturalnih refleksa, rjeđe je vidljiva hipofonija i dizartija. Uz glavne simptome javlja se cijeli niz nemotoričkih simptoma poput: bolova, osjetnih smetnji, anskioznost, depresija, poremećaj spavanja, prisutna su i kognitivna oštećenja te autoimune disfunkcije (osjećaj nedovoljnog pražnjenja mjehura, prekomjerno znojenje, opstipacija). Dijagnoza PB-a se postavlja isključivo klinički, na temelju kliničkog nalaza jer ne postoje određene metode koje se koriste za dijagnosticiranje bolesti. Zbog toga, potreban je precizan neurološki pregled te obrada koja bi pomogla u dijagnosticiranju bolesti. Kod liječenja PB-a bitno je da se svakom bolesniku pristupi individualno, bez obzira o dobi bolesnika i u kojem stadiju se bolest nalazi. Kod liječenja PB-a vrlo je bitan i potreban multidiscipliniran pristup pošto je riječ o bolesti koja zahvaća brojne sustave. Liječenje se svodi na medikamentno (farmakološko) i neurološko te je od velikog značaja kompleksna neurorehabilitacija s kojom se počinje odmah od početka nakon dijagnosticiranja bolesti. Neurorehabilitacijom se ublažuju i preveniraju komplikacije koje mogu nastati i poticati redukcijske te kompenzacijske mehanizme i neuroplasticitet. Fizioterapija i fizioterapijski procesi imaju veliku ulogu u liječenju PB-a. Nakon točno postavljenje dijagnoze, nakon što se uzme točna anamneza te provede fizikalno ispitivanje počinje se primjenjivati fizikalna medicina i rehabilitacijski postupci. Isključivo taj proces vodi bolesnikovu brzom izlječenju i rehabilitaciji. Glavna svrha rehabilitacije je u najvećoj mogućoj mjeri osposobiti bolesnika od PB-a te ga pripremiti za samostalnost u svakodnevnim aktivnostima, preko edukacije i programe medicinske rehabilitacije, a uz podršku pacijentove obitelji. Od fizioterapijskih procesa u liječenju vrlo bitnu ulogu ima kineziterapija te se primjenjuju vježbe jačanja, koordinacije, ravnoteže, disanja te vježbe istezanja. Od ostalih postupaka mogu se koristiti elektroterapija, medicinska masaža, PNF i Bobath koncept. Parkinson's disease is a progressive disorder that is marked by certain pathological changes and the clinical picture. The main symptoms of this disease are hypokinesia, rigor, tremor that is present at rest, loss of postural reflexes, hypophony and dysarthria are less common. In addition to the main symptoms, there are a number of non-motor symptoms such as: pain, sensory disturbances, anxiety, depression, sleep disorders, cognitive impairment and autoimmune dysfunction (feeling of insufficient bladder emptying, excessive sweating, constipation). The diagnosis of PB is made exclusively clinically, based on the clinical finding because there are no specific methods used to diagnose the disease. Therefore, a precise neurological examination and treatment is needed to help diagnose the disease. In the treatment of PD, it is important that each patient is approached individually, regardless of the patient's age and stage of the disease. A multidisciplinary approach is very important and necessary in the treatment of PD, as it is a disease that affects many systems. Treatment is reduced to medication (pharmacological) and neurological, and complex neurorehabilitation is of great importance, which is started immediately from the beginning after the diagnosis of the disease. Neurorehabilitation alleviates and prevents complications that can occur and encourages reduction and compensation mechanisms and neuroplasticity. Physiotherapy and physiotherapy processes play a major role in the treatment of PB. After the correct diagnosis is made, after the correct anamnesis is taken and a physical examination is performed, physical medicine and rehabilitation procedures are applied. This process alone leads to the patient's rapid healing and rehabilitation. The main purpose of rehabilitation is to train the patient with PB as much as possible and prepare him for independence in daily activities, through education and medical rehabilitation programs, with the support of the patient's family. Of the physiotherapeutic processes, kinesitherapy plays a very important role in treatment, and strengthening, coordination, balance, breathing and stretching exercises are used. Other procedures include electrotherapy, medical massage, PNF and the Bobath concept.

Ljudski mozak je nedokučivi organ i mali, ali najsloženiji sustav u prirodi za koji znamo. Većim dijelom je građen od neurona, čija oštećenja i/ili odumiranja, a samim tim i nefunkcionalnost, uzrokuju neurodegenerativne bolesti, među kojima su najpoznatije i najčešće Alzheimerova i Parkinsonova bolest. Obje bolesti se uglavnom javljaju u starijoj životnoj dobi, imaju raznovrsne čimbenike rizika, progresivne su, iscrpljujće i neizlječive. Dok u Alzheimerovoj nedostatak acetilkolina razara umne sposobnosti, u Parkinsonovoj bolesti nedostatak dopamina uzrokuje tremor, rigiditet mišića i akineziju te cijeli niz nemotoričkih simptoma. Nažalost, simptomi im se dijagnosticiraju tek u poodmaklim fazama, a liječenje je iznimno dugotrajno., The human brain is an unfathomable organ and a small but most complex system in nature that we know of. It is mostly made up of neurons, whose damage and / or death, and thus dysfunction, are caused by neurodegenerative diseases, among which the most well-known and most common are Alzheimer's and Parkinson's disease. Both diseases mostly occur in old age, have a variety of risk factors, are progressive, exhausting, and incurable. While in Alzheimer's the lack of acetylcholine destroys mental abilities, in Parkinson's disease the lack of dopamine causes tremor, muscle rigidity and akinesia and a whole range of non-motor symptoms. Unfortunately, their symptoms are diagnosed only in advanced stages, and the treatment is extremely longlasting.

PB je kronična progresivna neurodegenerativna bolest u kojoj dolazi do odlaganja abnormalnih agregata u područje pars compacte substantie nigre, što dovodi do gubitka dopaminergičnih neurona i strijatalne dopaminske deficijencije. To je najčešći poremećaj kretanja i drugi najučestaliji neurodegenerativni poremećaj koji pogađa čak 2-3% populacije u dobi od ≥65 godina. Bolest se najčešće pojavljuje između 65. i 70. godine života, a početak prije 40. godine uočava se u manje od 5% slučajeva. Nažalost, točan uzrok PB je još uvijek nepoznat, ali se pretpostavlja da bi bolest mogla biti multifaktorijalne, što bi uključivalo genetske i okolišne čimbenike. Patološko obilježje PB je prisutnost abnormalnih intracitoplazmatskih inkluzija, Lewyjevih koja su građena od proteina alfa-sinukleina. Glavni motorički simptomi PB, još se nazivaju i kardinalnim, mogu se nabrojati akronimom TRAP, što bi predstavljalo tremor u mirovanju, rigiditet, akineziju (ili bradikineziju) i posturalnu nestabilnost. Uz motoričke simptome prisutni su i NMS-i, poput senzornih, neuropsihijatrijskih, poremećaja spavanja i budnosti i poremećaja autonomnog živčanog sustava. Levodopa je već 60 godina zlatni standard u liječenju PB. Iako ima dobar učinak na većinu simptoma PB, postoje simptomi koji su rezistentni na njenu primjenu. Također, dugotrajnim korištenjem levodope dolazi do nastupa motoričkih komplikacija. Drugi konvencionalni lijekovi su manje efikasni i teže se podnose, dok starije neurokirurške metode, talamotomija i palidotomija, imaju značajan rizik mortaliteta i morbiditeta. Novija saznanja o patogenezi i genetici PB otvorila su put k razvoju novih terapijskih metoda. Brojne obećavajuće i inovativne metode napredovale su do faza kliničkih ispitivanja te bi se za nekoliko godina mogle široko upotrebljavati u klinici., PB is a chronic progressive neurodegenerative disease in which abnormal aggregates are deposited in the area of the pars compacta substantia nigra, leading to loss of dopaminergic neurons and striatal dopamine deficiency. It is the most common movement disorder and the second most common neurodegenerative disorder affecting as many as 2-3% of the population aged ≥65 years. The disease most often occurs between the ages of 65 and 70, and onset before the age of 40 is observed in less than 5% of cases. Unfortunately, the exact cause of PB is still unknown, but it is hypothesized that the disease could be multifactorial, involving genetic and environmental factors. The pathological feature of PB is the presence of abnormal intracytoplasmic inclusions, Lewy bodies that are constructed from the alpha-synuclein protein. The main motor symptoms of PB, also called cardinal, can be listed by the acronym TRAP, representing tremor at rest, rigidity, akinesia (or bradykinesia), and postural instability. In addition to motor symptoms, NMSs are present, such as sensory, neuropsychiatric, sleep and wakefulness disorders, and autonomic nervous system disorders. Levodopa has been the gold standard in the treatment of PB for 60 years. Although it has a good effect on most symptoms of PB, some symptoms are resistant to its application. Also, long-term use of levodopa leads to motor complications. Other conventional drugs are less effective and more difficult to tolerate, while older neurosurgical methods, thalamotomy and pallidotomy, have a significant risk of mortality and morbidity. Recent findings on the pathogenesis and genetics of PD have paved the way for developing new therapeutic methods. Numerous promising and innovative approaches have advanced to the stages of clinical trials and could be widely used in the clinic in a few years.

Parkinsonova bolest, osim što se smatra poremećajem kretanja, može se manifestirati i pojavom kognitivnih poremećaja. U nastanak kognitivnog deficita u Alzheimerovoj bolesti uključeni su poremećaji glutamatne i inzulinske signalizacije. Jedan od glavnih ciljeva ovog rada je istražiti kogniciju štakorskog modela Parkinsonove bolesti, te povezanost s glutamatnom i inzulinskom signalizacijom u mozgu, induciranoga obostranom intrastrijatalnom primjenom 6-hidroksidopamina. 6-hidroksidopamin je toksin koji se koristi za selektivnu depleciju dopaminergičkih neurona. Tri mjeseca nakon primjene 6-hidroksidopamina provedeni su motorički i kognitivni testovi (test rotirajućeg cilindra, Morrisov test plivanja u labirintu, test pasivnog izbjegavanja), te su životinje bile žrtvovane. U regijama mozga (hipokampus, hipotalamus i strijatum) promatrane su promjene ekspresije proteina uključenih u inzulinsku i glutamatnu signalizaciju, te ekspresija tirozin hidroksilaze imunofluorescencijom, Westernskom metodom otiska i enzimskog testa visoke osjetljivosti (ELISA). Tri mjeseca nakon primjene 6-hidroksidopamina uočen je kognitivni i motorički deficit, dok je ekspresija proteina uključenih u inzulinsku signalizaciju ostala uglavnom nepromijenjena. Uz motorički i kognitivni deficit, uočena je smanjena ekspresija tirozin hidroksilaze, te snižena aktivacija AMPAR-a u hipokampusu i strijatumu, dok su dopaminergičke jezgre u supstanciji nigri ostale očuvane. Rezultati upućuju na moguću povezanost disfunkcije glutamatne signalizacije i kognitivnog deficita u štakorskom modelu Parkinsonove bolesti. Parkinson's disease, in addition to being considered a motoric disorder, can be manifested by the appearance of cognitive deficit. Glutamate and insulin signalling dysfunction is involved in the development of cognitive deficit in Alzheimer's disease. One of the main goals of this thesis is to investigate cognition in rat model of Parkinson’s disease, and its association with brain glutamate and insulin signalling, induced by bilateral intrastriatal injection of 6-hydroxydopamine (toxin used for the selective depletion of dopaminergic neurons). Three months after 6-hydroxydopamine treatment, animals were subjected to motoric and cognitive tests (RotaRod, Passive avoidance, Morris Water Maze) and later sacrificed. Expression of tyrosine hydroxylase and proteins involved in insulin and glutamate signalling were assessed in hippocampus, hypothalamus and striatum by immunofluorescence, Western blot and ELISA methods. Cognitive and motor deficit was observed three months after the administration of 6-hydroxydopamine, while protein expression involved in insulin signalling remained largely unchanged. Motor and cognitive deficit were observed as well as a decrease in tyrosine hydroxylase expression and AMPAR activation the hippocampus and striatum, while dopaminergic nuclei in substantia nigra were preserved, suggesting a possible association between glutamate signalling dysfunction and cognitive deficit in a rat model of Parkinson’s disease.

Parkinsonova bolest je složena neurodegenerativna bolest. Uzrok bolesti, kao i mehanizmi nastanka nisu u potpunosti razjašnjeni. Uglavnom se radi o kombinaciji nasljednih i okolišnih čimbenika, a rjeđe nalazimo specifične genske abnormalnosti. Bolest se manifestira poremećajem pokreta koji nastaje zbog gubitka dopaminergičkih neurona nigrostrijatalnog puta, a zahvaća i velik broj drugih regija mozga. Vodeći sindrom bolesti je parkinsonizam, hipokinetički poremećaj pokreta koji se klinički manifestira bradikinezom, rigorom, tremorom u mirovanju i gubitkom posturalnih refleksa. Dijagnoza Parkinsonove bolesti je predominantno klinička i temelji se na kombinaciji klinički utvrđenog parkinsonizma i suportivnih simptoma uz odsutnost atipičnih znakova. Konačna dijagnoza bolesti se postavlja post-mortem na temelju nalaza Lewyjevih tjelešaca u stanicama bazalnih ganglija i degeneraciji supstancije nigre. Parkinsonizam, međutim, nije isključivo vezan za Parkinsonovu bolest nego se može javiti i u čitavom nizu različitih bolesti i stanja pa govorimo o sekundarnom, atipičnom ili parkinsonizmu u sklopu neurodegenerativnih oboljenja. Iscrpna anamneza i detaljan klinički pregled potpomognuti kako slikovnim tako i laboratorijskim pretragama preduvjet su za postavljanje ispravne dijagnoze što u konačnici vodi ka boljoj kvaliteti života i produljenom životnom vijeku., Parkinson's disease is a complex neurodegenerative disease. The cause of the disease, as well as the mechanism of its occurrence, have not been fully elucidated. It is mainly caused by combination of hereditary and environmental factors, and less often by specific genetic abnormalities. The disease is manifested by a movement disorder caused by the loss of dopaminergic neurons of the nigrostriatal pathway. A large number of other brain regions may be affected. The leading syndrome of the disease is parkinsonism, a hypokinetic movement disorder that is clinically manifested by bradykinesia, rigidity, tremor at rest, and postural instability. The diagnosis of Parkinson's disease is predominantly clinical, based on a combination of clinically established parkinsonism and supportive symptoms in the absence of atypical signs. The final diagnosis of the disease is made postmortem based on the finding of Lewy bodies in the cells of the basal ganglia and the degeneration of the grey matter. Parkinsonism, however, is not exclusively related to Parkinson's disease, but can also occur in a number of different diseases and conditions, so we are talking about secondary, atypical or parkinsonism as part of neurodegenerative diseases. A comprehensive history and detailed clinical examination, supported by both imaging and laboratory tests, are a prerequisite for making a correct diagnosis, ultimately leading to better quality of life and extended lifespan.

Parkinsonova bolest je kronična progresivna neurodegenerativna bolest koja je karakterizirana propadanjem dopaminergičnih neurona u supstanciji nigri. Bolest se očituje pojavom motoričkih i nemotoričkih simptoma te narušava sposobnost kretanja. Razvoj bolesti je polagan, tako da do primjećivanja prvih tegoba može doći tek nakon nekoliko mjeseci ili godina nakon pojave simptoma. Dijagnoza Parkinsonove bolesti uglavnom se postavlja klinički, budući da nema nijedan pouzdan test ili pretraga koja može potvrditi bolest. Osnova liječenja Parkinsonove bolesti je simptomatsko liječenje, stoga su kontrola motoričkih simptoma i poboljšanje kvalitete života osnovni ciljevi liječenja. Kod pacijenata oboljelih od Parkinsonove bolesti pravilna i uravnotežena prehrana je ključan čimbeniku djelotvornosti terapije budući da mnogi antiparkinsonici bolju djelotvornost postižu uz adekvatnu prehranu. Parkinsonova bolest uvelike smanjuje kvalitetu života pacijenta budući da svojim simptomima i komplikacijama sprječavaju čovjeka u njegovom ostvarenju svakodnevnih aktivnosti, stoga je cilj sestrinske skrbi pacijenta smanjiti ili ukloniti simptome bolesti i omogućiti pacijentu da postigne što je moguće najvišu razinu kvalitete života. Pri planiranju zdravstvene njege bitno je pridržavati se načela zdravstvene njege, a to je da je skrb usmjerena isključivo prema pacijentu kao prema pojedincu, da mu se pristupa holistički gdje je pacijent u centru zbivanja te uključuje njegovo tijelo, um i duh. Parkinson's disease is a chronic progressive neurodegenerative disease characterized by the breakdown of dopaminergic neurons in the substantia nigra. The disease is manifested by the appearance of motor and non-motor symptoms and impairs the ability to move. The development of the disease is slow, so that the first symptoms can be noticed only after a few months or years after the onset of symptoms. The diagnosis of Parkinson's disease is generally made clinically, as there is no reliable test or examination that can confirm the disease. The basis of Parkinson's disease treatment is symptomatic treatment, so controlling motor symptoms and improving quality of life are the main goals of treatment. In patients with Parkinson's disease, a proper and balanced diet is a key factor in the effectiveness of therapy, as many antiparkinsonian drugs achieve better efficacy with adequate nutrition. Parkinson's disease greatly reduces the quality of life of the patient because its symptoms and complications prevent a person in his daily activities, so the goal of nursing care is to reduce or eliminate the symptoms of the disease and enable the patient to achieve the highest possible quality of life. When planning health care, it is important to adhere to the principles of health care, which is that care is directed exclusively to the patient as an individual, to be approached holistically where the patient is at the center of events and includes his body, mind and spirit.

Sažetak. Cilj: Prikazati ishod duboke moždane stimulacije (engl. Deep brain stimulation, DBS), tijekom vremenskog razdoblja od 2,5 godine, u sedamdeset osmogodišnje pacijentice koja boluje od Parkinsonove bolesti (PB) rezistentne na lijekove. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj pacijentice u dobi od 74 godine koja je bila zainteresirana za DBS zbog PB-a rezistentnog na lijekove. Bolest se manifestirala u obliku tremora lijeve ruke i noge te je uvelike narušavala njezinu kvalitetu života. U dobi od 75 godina ugrađen joj je DBS u suptalamičke jezgre (engl. subthalamic nucleus, STN) obostrano. Na prvom poslijeoperacijskom kontrolnom pregledu ustanovljeno je da nakon stimulacije gotovo nije bilo tremora i govor je bio uredan. Stimulacije elektroda bile su postavljene desno (D 0- 2.1 V 90 μs 130 Hz) i lijevo (L 8- 0.8 V 90 μs 130 Hz). Tijekom 2,5 godine pacijentica je redovito kontrolirana i stimulacija elektroda bila je izmijenjena u dva navrata. Na zadnjem kontrolnom pregledu navela je da je nesmetano obavljala svakodnevne aktivnosti te se čak i bavila pletenjem, što prije nije mogla. Također, pacijentica je bila dobro kognitivno očuvana. Razina stimulacije elektroda iznosila je desno – D 0- 2.4 V 90 μs 130 Hz i lijevo – L 8- 1.0 V 90 μs 130 Hz. Zaključak: Kod pažljivo odabranih kandidata, koji duže godina boluju od PB-a rezistentnog na medikamentoznu terapiju, dob iznad 70 godina ne bi trebala predstavljati kontraindikaciju za DBS STN. Prikazani slučaj pokazuje da DBS STN može biti koristan u smanjenju simptoma i time značajno poboljšati kvalitetu života takvih pacijenata., Aim: To present the outcome of deep brain stimulation (DBS) through a time period of 2.5 years, in a seventy-eight-year-old female suffering from drug-resistant Parkinson’s disease (PD). Case report: We present the case of a 74-year-old patient who was interested in DBS due to drug-resistant PD. The disease manifested itself in the form of tremor of the left arm and leg and greatly impaired her quality of life. At the age of 75, she was embedded with DBS in the subthalamic nuclei (STN) bilaterally. At the first postoperative check-up, it was found that there was almost no tremor after stimulation and the speech was orderly. Electrode stimulations were placed on the right (D 0- 2.1 V 90 μs 130 Hz) and on the left (L 8- 0.8 V 90 μs 130 Hz). Over a period of 2.5 years, the patient was regularly monitored and electrode stimulation was changed twice. At the last check-up, she stated that she performed her daily activities without hindrance and in her free time she was even knitting, what she couldn’t do before. Also, the patient was well cognitively preserved. The level of electrode stimulation was right (D 0– 2.4 V 90 μs 130 Hz) and left (L 8- 1.0 V 90 μs 130 Hz). Conclusion: In carefully selected candidates, who have been suffering from drug-resistant PD for many years, age over 70 years should not be a contraindication for DBS STN. The presented case shows that DBS STN can be useful in reducing symptoms and thus significantly improve the quality of life in such patients.

Comorbidity is one of the most significant challenges in diagnostic and therapeutic procedures in clinical medicine, but also in scientific research and nosology. The occurrence of comorbidity that is secondary syndrome or disease raises the question of whether it is an accidental phenomenon, whether there may be a causal relationship with the primary disorder or whether it is simply synchronicity. Schizophrenia and Parkinson's disease are progressive and degenerative diseases of the central nervous system with overlapping neurobiological etiopathogenesis of dopaminergic system disorders. In schizophrenia, symptoms appear depending on the hypo or hyperactivity of dopamine, while in Parkinson's disease the syndrome is caused by hypodopaminergia. Regardless of early recognition, personalized treatment and duration of both diseases, the treatment outcome is very unfavorable due to the irreversible death of nerve cells of the dopaminergic system.

Parkinsonova bolest je progresivni poremećaj živčanog sustava koja stvara probleme u kretanju. Kao posljedica ove neurodegenerativne bolesti javlja se smrt dopaminergičnih neurona. Glavni pokazatelji da se radi o navedenoj bolesti su: tremor ruku ili nogu, posebno u mirovanju, rigiditet, bradikinezija i gubitak posturalnih refleksa. Od nemotoričkih simptoma javljaju se poremećaji raspoloženja poput depresije, anksioznosti i razdražljivosti. Kognitivne promjene poput problema s usredotočenom pažnjom i planiranjem, usporavanje misli, poteškoće u jeziku i pamćenju, promjene osobnosti. Velike probleme stvara i demencija koja je česta u osoba s Parkinsonovom bolesti. Prosječno javljanje bolesti je u 60. godini života. Čimbenici koji povećavaju rizik od nastanka bolesti su: muški spol, česte ozljede glave, izloženost pesticidima, upotreba vode iz izvora, život u ruralnim područjima i pozitivna obiteljska anamneza. U kliničkoj slici bolesti karakteristični su motorički simptomi. Dijagnoza se temelji na podacima prikupljenim tijekom zdravstvene povijesti pacijenta i tjelesne procjene; konkretno, najmanje dva kardinalna motorička znaka poput tremora u mirovanju i bradikinezija. Nakon dijagnoze, tretmani mogu pomoći u ublažavanju simptoma, ali bolest nije izlječiva. Liječenje podrazumijeva primjenu medikamentozne terapije te neurokirurški tretman. Važnu ulogu predstavlja bihevioralna terapija, fizikalni tretmani te tjelovježba i tehnike relaksacije. Cilj provedenog istraživanja bio je dobiti uvid u razinu informiranosti populacije o Parkinsonovoj bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 338 ispitanika. Upitnik koji je sastavljen za potrebe ovog istraživanja sadrži 22 pitanja. Svrha rada je usporediti razinu informiranosti osoba koje su bile u neposrednom kontaktu s osobom oboljelom od Parkinsonove bolesti u odnosu na ispitanike koji nisu. Rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika između ispitanika u razini informiranosti o Parkinsonovoj bolesti s obzirom na opća obilježja (spol, dob, razinu obrazovanja). Osobe koje su imale kontakt s oboljelima od Parkinsonove bolesti statistički se značajno ne razlikuju u nivou informiranosti o toj bolesti od osoba koje ne poznaju nijednu takvu oboljelu osobu. Nužno je poraditi na informiranosti populacije o PB bolesti jer će na taj način doći do ranijeg otkrivanja bolesti, bržeg započinjanja liječenja i omogućiti oboljelima duži niz godina samostalnog, zadovoljavajućeg funkcioniranja. Parkinson's disease is a progressive disorder of the nervous system that affects movement. As a consequence of this neurodegenerative disease, the death of dopaminergic neurons occurs. The main indicators that it is Parkinson's disease are: tremor / shaking of the hands, arms or legs, especially when hitting, rigidity-abnormal stiffness of limbs or body parts, instability of posture - disturbed balance or difficulty standing or walking, bradykinesia - gradual loss and slowing of spontaneous movements. Non-motor symptoms include schedule disorders such as depression, anxiety, and irritability. Cognitive changes such as problems with focused attention and planning, slowing of thoughts, difficulties in language and memory, personality changes. Dementia, which is a person with Parkinson's disease, also creates big problems. The average onset of the disease is around the 60s. Factors that increase the risk of developing the disease are: male gender, frequent head injuries, exposure to pesticides, use of spring water, life in rural areas, and a positive family history. In the clinical picture of the disease, the most characteristic are the motor symptoms. Diagnosis based on data collected during patients ’medical history and physical assessments; specifically, at least two cardinal motor signs such as resting tremor and bradykinesia. Once diagnosed, treatments can help alleviate symptoms, but the disease is not curable. In the treatment of the disease, drug therapy, neurosurgical treatment is used. Behavioral therapy, physical exercise treatments and relaxation techniques play an important role. The aim of the study was to gain insight into the knowledge of the general population about Parkinson's disease. The research was conducted online. 338 people participated. The questionnaire was compiled for the purposes of this research and contains 22 questions. The purpose of this paper is to compare the knowledge of people who have met a person with Parkinson's disease with the knowledge of those who have not met or been in contact with people with Parkinson's disease. The results show that there is no statistically significant difference between the respondents in the level of information about Parkinson's disease with regard to general characteristics (gender, age, level of education). People who have had contact with people with Parkinson's disease do not differ statistically significantly in the level of knowledge about the disease from people who do not know any such person. It is necessary to work on informing the population about PB disease, because in this way the disease will be detected earlier, treatment will be started faster and patients will be able to function independently and satisfactorily for many years.

PB je dosta kompleksna bolest. Utjecana je od strane velikog broja rizičnih faktora, no još uvijek joj se ne zna pravi uzrok. Prije nastupa same bolesti prethodi joj prodromalna faza u kojoj dominiraju NMS. PB čine i MS i NMS, a sama bolest zahvaća podosta šire neuroanatomsko područje no što se to prije mislilo, te se danas zna da PB ima puno opširniju kliničku sliku, no što se o njoj spominje u djelu dr. Parkinsona. Ova bolest predstavlja veliki izazov kako za bolesnika, tako i za bolnički tim. Nažalost temelj dijagnostike je još uvijek klinički kriterij, slikovne metode nam koliko toliko pomažu u diferencijalnoj dijagnostici, a na pravi biomarker bolesti se još uvijek čeka. Terapijski odgovor levodope i ostalih antiparkinsonika nakon nekoliko godina jenjava. Iako PB nema izliječenja, zahvaljujući suvremenoj terapiji, životni vijek oboljelih je vrlo sličan onome koji je i kod zdrave populacije, te kvaliteta života oboljelih je znatno poboljšana u odnosu na kojoj je razini bila prije ere antiparkinsonika. DBS se može smatrati još jednom prekretnicom koja poboljšava kvalitetu života oboljelih od PB, i to upravo onih bolesnika koji se nalaze u jako uznapredovaloj fazi bolesti., Parkinsons disease (PD) is quite a complex disease. It is influenced by a huge variety of risk factors, but we still don't know the true cause of it. Before the onset of the disease itself, it is preceded by a prodromal phase dominated by NMS. PD is comprised of MS and NMS, and the disease itself covers a much broader neuroanatomical area than previously thought, and it is nowadays known that PD has a much broader clinical picture than it is mentioned in Dr. Parkinson's work. This disease presents a great challenge for both the patient and the medical team. Unfortunately, the basis of diagnostics is still the clinical criteria, imaging methods are of minimal help with differential diagnosis, and we are still waiting on the discovery of the true biomarker of this disease. The therapeutic response of levodopa and other antiparkinsonics reduces with time. Although PD has no cure, but thanks to modern therapy, the life expectancy of patients is very similar to that of a healthy population, and the quality of life of patients is much improved compared to what it was before the antiparkinsonics era. DBS can be considered as another milestone that improves the quality of life of patients with PD, particularly those patients who are in a very advanced stage of the disease.

Uvod: Neurodegenerativne bolesti karakteriziraju se prije svega motoričkim znakovima, ali ih prate i emocionalni poremećaji. Cilj: utvrditi stepen emocionalnih poremećaja u oboljelih od Parkinsonskove bolesti i multiple skleroze i njihov uticaj na kvalitet života oboljelih. Metode: Prospektivnim istraživanjem obuhvaćeno je po 50 pacijenata oboljelih od relaps remitentne multiple skleroze i Parkinsonove bolesti. U studiju su uvršteni pacijenti bez kognitivnog oštećenja ili sa blagim kognitivnim ošećenjem. Kvalitet života oboljelih je mjeren SF-36 skalom za procjenu kvaliteta života. Depresija je mjerena Bekovom skalom depresivnosti a anksioznost Hamiltonovom skalom za procjenu anksioznosti. Rezultati: Anksioznost je prisutna kod svih ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti i multiple skleroze. Ispitanici sa parkinsonovom bolest imaju u 36 % slučajeva umjerenu, u 64% slučajeva srednju ili tešku anksioznost. Kod ispitanika sa multiplom sklerozom umjerena anksioznost se sreće u 32 % a srednja ili teška anksioznost u 68 % slučajeva. Depresivnost je prisutna u 82 % ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti i 86 % ispitanika oboljelih od multiple skleroze. Kvalitet života je oštećen u 88 % oboljelih od Parkinsonove bolesti i 84 % oboljelih od multiple skleroze. Anksioznost i depresija značajno negativno utičnu na kvalitet života u ispitanika s Parkinsonovom bolešću, a u ispitanika oboljelih od multiple skleroze na kvalitet života utiče samo depresija. Zaključak: Svi ispitanici oboljeli od Parkinsonove bolesti i multiple skleroze su ispoljavali neki stepen anksioznosti, a depresija je kod obje grupe bila prisutna u visokom procentu. Visoka stopa emocionalnih poremećaja u Parkinsonovoj bolesti i multiploj sklerozi utiče na kvalitet života oboljelih. U pravilu, komorbiditet se sastoji više od subjektivne patnje, smanjenog psihološkog suočavanja i negativnom interferencijom sa kvalitetom života.

Parkinsonova bolest (PB) je progresivni neurodegenerativni poremećaj obilježen bradikinezijom, rigidnošću, tremorom i posturalnom nestabilnosti. U završnom radu istražene su oralne manifestacije i učinci Parkinsonove bolesti na funkciju struktura u usnoj šupljini. Isto tako istražene su smjernice dentalne terapije te preporuke oralne higijene za ovu skupinu bolesnika. Pretražena literatura je pokazala kako bolesnici s PB-om zbog više čimbenika kao što su: oštećenje motorike, apatija, depresija i demencija mogu imati veće poteškoće u oralnoj zdravstvenoj praksi. Lijekovi za neurodegenerativne bolesti mogu prouzročiti kserostomiju, što će dovesti do nastanka oralnih infekcija i zubnog karijesa. Također može doći i do drugih problema poput bruksizma, suhog grla, gingivitisa, edema jezika i lošeg okusa. Većina bolesnika s PB-om ima poteškoća u svakodnevnoj oralnoj higijeni obzirom da važne aktivnosti poput četkanja zuba, korištenja zubnog konca i čišćenja zubne proteze obavljaju daleko rjeđe od zdravih osoba iste dobi. Tijekom dentalno-medicinskog liječenja takvim bolesnicima potrebno je posvetiti maksimalnu pažnju kao bi se unaprijedilo njihovo oralno zdravlje a time i kvaliteta života.

Ples je jedna od komplementarnih metoda koja se koristi u intervenciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti (PD), a koja je prisutna uglavnom u osoba starije životne dobi. Poznato je da je ples kombinacija tjelesnih, kognitivnih, socijalnih, emocionalnih i ritmičkih karakteristika, a glazba doprinosi otpuštanju dopamina iz bazalnih ganglija te poticanje živčanog sustava odgovornog za emocije i motivaciju. Ples potiče kortikalnu aktivnost koja je popraćena emocionalnim odgovorom uz to ostvaruje socijalnu interakciju pojedinca prilikom koje se razvija mogućnost emocionalnog prepoznavanja, empatije i komunikacijskih gesti što uvelike pomaže podizanju motivacije i samopouzdanja te utječe na bolju kvalitetu života pojedinca. Glazba kao vanjski senzorni utjecaj facilitira pokrete osoba s PD, a ples kao aktivnost budi želju za imitacijom aktivnosti istim ritmom, amplitudom pokreta i brzinom provođenja aktivnosti. Neurološki gledano dolazi do senzorne aktivnosti tijekom pokazivanja pokreta gdje postoji mogućnost spontane reakcije tijela. Poremećaji hoda poput brzine, kadence i „freezinga“ predstavljaju najveći izazov u rehabilitaciji. Ipak, Ventura (2016) te Duncan & Earhart (2012) u svojim istraživanjima pokazali su kako glazba i ples ubrzavaju kretnju te kratkoročno smanjuju freezing tijekom hoda. Allen i Bears (2017) u svojim istraživanjima navode kako komplementarne terapije plesom utječu na poboljšanje balansa. Dosadašnja istraživanja upućuju da ples pozitivno utječe na brzinu i smanjenje „freezinga“ kod hoda, balans, emocionalno stanje oboljelih od PD. Uz to ples utječe pozitivno na percepciju kvalitete života što nam je iznimno važno za motivaciju pacijenata. Međutim, ima premalo istraživanja koja govore u prilog pozitivnog utjecaja kod oboljelih pa bi daljnja istraživanja bila uputna u cilju unapređenja kvalitete života starijih osoba oboljelih od PD.

Uvod: Neka istraživanja ukazuju na to da ples utječe na poboljšanje hoda i balansa osoba s Parkinsonovom bolešću te kako utjecaj glazbe i ritma facilitira kretanje i brzinu kod ljudi s Parkinsonovom bolešću. Blagotvorni učinci ritma i glazbe proizlaze iz aktiviranja neuralnih struktura uključenih u kretanje i određivanje vremena. Metode: Rad je sustavni pregled literature pretraživanjem relevantnih članaka baza podataka PubMed, PE-Dro, LILACS i Cochrane library od 2007. do 2020. godine. Kriteriji su istraživanja koja se bave utjecajem tanga na hod i balans kod osoba s Parkinsonovom bolešću primjenom standardiziranih testova Berg balans skale (BBS), testa Time up and go (TUG) i Unified Parkinsonʼs Disease Rating Scale III (UPDRS-III). Iz sustavnog pregleda literature od ukupno 65 pronađenih radova uključeno je šest članaka koji zadovoljavaju zadane kriterije. Rezultati: Uspoređujući trajanje intervencija, istraživanja su se provodila uglavnom kratkoročno i intenzivno te dugoročno i umjereno. Prakticiranjem tanga u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju dolazi ne samo do poboljšanja balansa nego i povećanja tjelesnog fitnesa. Rezultati kratkoročnih istraživanja pokazala su statistički značajne razlike kod testova UPDRS-III i BBS u korist skupina koje su kao intervenciju imale tango, dok se kod dugoročnih istraživanja uočavaju poboljšanja u balansu i hodu koja se nisu pokazala kod kratkoročne i intenzivne intervencije tangom. Zaključak: Dokazi o poboljšanju funkcionalne mobilnosti i balansa potiču na proširivanje spektra rehabilitacije kod osoba s Parkinsonovom bolešću jer je tango ples koji svojim ritmom, glazbom i širinom koraka itekako pronalazi mjesto u rehabilitaciji osoba s Parkinsonovom bolešću., Introduction: Some research suggest that dancing improves gait and balance in people with Parkinson’s disease. Also suggest influence of music and rhythm on speed and facilitation of movement in people with Parkinson’s disease. The beneficial effects of rhythm and music result from the activation of neural structures involved in movement and timing. Methods: This paper is a systematic review of the literature searched through relevant database Pubmed, PEDro, LILACS and Cochrane library published in the period from 2007 to 2020. Our criteria for including papers in review were research on tango impact on gait and balance in people with Parkinson’s disease, use of standard tests as Berg balance scale (BBS), Time up and go test (TUG) and Unified Parkinsonʼs Disease Rating Scale III (UPDRS-III). After preformed review only 6 researches were selected in further analysis. Results: Comparing the duration of interventions, the researches were conducted mainly in the short term and intensive and in the long term and moderate. Tango dancing in the short term or long term leads to an improvement not only in balance but also in improvements in body fitness. The results from short term researches showed statistically significant differences in UPDRS III and BBS in tango dancing groups. While in long-term studies we observed improvements in balance and gait which was not shown in short term and intensive tango intervention. Conclusion: Evidence of improved functional mobility and balance encourages the expansion of the spectrum of rehabilitation in people with Parkinson’s disease. Because tango is a dance that, with its rhythm, music, and step width, finds a place in the rehabilitation of people with Parkinson’s disease.

Ozbiljne igre su igre kojima primarna svrha nije zabava, nego razvijanje igračevih vještina i proširenje njegovog znanja. Velik primjenu imaju u medicini i vojsci, jer smanjuju troškove obučavanja osoblja. Jedan od najuspješnijih primjer ozbiljne igre je America's Army. Ozbiljne igre u medicini dijele na igre za medicinsko osoblje i igre za nemedicinsko osoblje. Ozbiljne igre za nemedicinsko osoblje mogu biti usmjerene na zdravlje, otkrivanje bolesti, liječenje bolesti i rehabilitaciju nakon bolesti. Ozbiljna igra Tremble Before Me razvijena je za Android uređaje, te pomaže u otkrivanju Parkinsonove bolesti. Igra, pomoću žiroskopa, prati pokrete korisnikove ruke i daje mu povratnu informaciju o njegovom uspjehu tijekom igre. Igrači koji su odigrali nekoliko rundi igre tvrde da je igra vizualno ugodna, intuitivna, zabavna i laka za igranja, no također tvrde da igra nakon određenog vremena prestaje biti zabavna. Potrebna su dodatne opcije u načinu igranja da se zadrže korisnici duže vrijeme. Serious games are games whose primary purpose is not to entertain, but to develop a player's skills and expand his knowledge. They are of great use in medicine and the military, because they reduce the cost of training staff. One of the most successful examples of a serious game is America's Army. Serious games in medicine are divided into games for medical staff and games for non-medical staff. Serious games for non-medical staff can focus on health, disease detection, disease treatment and post-illness rehabilitation. A serious game Tremble Before Me is developed for Android devices and helps detect Parkinson's disease. The game, using a gyroscope, monitors the movements of the user's hand and gives him feedback on his success during the game. Players who have played several rounds of the game claim that the game is visually pleasing, intuitive, fun and easy to play, but also claim that the game stops being fun after a while. Additional in-game options are needed to keep users engaged for longer.

U stanicama živih bića, obrtaj proteina neophodan je za pravilno funkcioniranje i rad stanice. Prilikom sinteze proteina i zauzimanja trodimenzionalne nativne strukture, može doći do krivog smatanja proteina i stvaranja toksičnih agregata. Uzroci krivog smatanja proteina su mnogobrojni, no najčešće su povezani s oksidativnim stresom u stanici te pogreškama prilikom prepisivanja DNA u glasničku RNA i prevođenja tripleta nukleotida u aminokiseline. Krivo smotani proteini moraju se iznova smotati u nativnu konformaciju ili se uklanjaju iz stanice potpunom razgradnjom. Ukoliko se krivo smotani proteini ne uklone, započinje agregiranje pri čemu nastaju toksične vrste. Parkinsonova bolest razvija se kao posljedica krivog smatanja proteina α-sinukleina i stanične smrti dopaminergičkih neurona. Oligomeri nastali agregiranjem krivo smotanih proteina α-sinukleina nastaju unutar ili izvan stanice te pogađaju centralni živčani sustav, no točan mehanizam djelovanja toksičnih tvari još uvijek nije poznat. Smrt dopaminergičkih neurona uzrokuje oštećenja u nigro-strijatalnom putu u mozgu i oboljela osoba postepeno gubi motoričke sposobnosti što se očituje kao jedan od glavnih vidljivih simptoma Parkinsonove bolesti.

Monoamini ili biogeni amini su kemijski spojevi koji se ubrajaju u skupinu neuroprijenosnika, tvari koje sudjeluju u prijenosu živčanog impulsa, a nastaju dekarboksilacijom određenih aminokiselina. Najpoznatiji biogeni amini u ljudskom organizmu jesu noradrenalin, adrenalin, serotonin, histamin i dopamin koji imaju različite biološke uloge, a sve su presudne za normalno funkcioniranje živih organizama. Metabolizam monoamina kao i metabolizam ostalih bioloških molekula strogo je reguliran te vrlo kompleksan, a od posebnog interesa u ovom radu jest reakcija oksidativne deaminacije monoaminskih neurotransmitera, detaljnije objašnjena na primjeru dopamina. Nedovoljne koncentracije dopamina karakteristične su za Parkinsonovu bolest, tešku neurodegeneracijsku progresivnu bolest koja pogađa velik dio populacije od koje posebno starije uzraste. Glavni uzrok bolesti još uvijek nije otkriven, a sukladno tome ni lijek, no predloženi su razni mehanizmi koji mogu objasniti povezanost različitih potencijalnih uzroka bolesti te potencijalni lijekovi poput inhibitora MAO, enzima monoamin-oksidaze koji ima važnu ulogu u metabolizmu monoamina što će se detaljnije spominjati u radu. Od otkrića monoamin-oksidaze ranih godina 20. stoljeća do danas, otkriven je velik broj lijekova koji ublažavaju simptome te usporavaju progresivnost Parkinsonove bolesti, no i dalje se radi na pronalaženju glavnog uzroka bolesti koji bi omogućio velik napredak u liječenju oboljelih od Parkinsona i sličnih neurodegeneracijskih bolesti.

Parkinsonova bolest (PB) je progresivna neurodegenerativna bolest kompleksne i još uvijek nejasne etiologije. Simptomatika bolesti se nerijetko povezuje s rizikom za pothranjenost oboljelih koja za posljedicu ima bržu progresiju bolesti. Cilj rada bio je utvrditi status uhranjenosti antropometrijskim mjerenjima i procijeniti rizik za pothranjenost oboljelih od PB. Ukupno 39 oboljelih od PB, 24 muškaraca (61,5 %) i 15 žena (38,5 %) prosječne dobi 65 ± 9 godina (42–82 godine) s prosječnim trajanjem bolesti od 4,6 ± 3,8 godina je sudjelovalo u istraživanju. Srednji indeks tjelesne mase (ITM) iznosi 30,5 kg/m² s prosječnim udjelom masnog tkiva od 30,7 % što ukazuje na problem visceralne debljine i povećani rizikom od kardiometaboličkih komplikacija. Ipak, prema udjelu mišićnog tkiva čak 68 % oboljelih ima sniženi udio mišićnog tkiva a njih 13 % ima značajno snižen udio mišićnog tkiva (

Parkinsonova bolest (PB) i osteoporoza kronične su bolesti, koje se često javljaju u starijoj životnoj dobi. Predstavljaju veliki medicinski i ekonomski problem. Cilj istraživanja bio je ustanoviti kolika je pojavnost osteoporoze u oboljelih od PB. Istraživanje je obuhvatilo 41 bolesnika, 24 (58,5%) žene i 17 (41,5%) muškaraca oboljelih od PB, bez značajnijeg komorbiditeta. Prosječna životna dob ispitanika bila je 69 godina, a prosječna duljina trajanja PB 6,5 godina. Stadij PB i stupanj aktivnosti u svakodnevnom životu procijenjen je skalom Hoehn & Yahr. Procjena koštane gustoće učinjena je denzitometrijom (DXA), a primijenjeni su kriteriji osteoporoze, te uspoređeni sa stadijem PB. Prvi stadij PB imalo je 12 (29,3%) bolesnika, drugi 8 (19,5%), treći 11 (26,8%), četvrti 10 (24,4%), dok u petom stadiju bolesti nismo imali ispitanika. Osteoporoza je utvrđena kod devet (21,9%) ispitanika, osteopenija kod 25 (61%) ispitanika, a uredan nalaz DXA-e bio je kod njih sedam (17,1%). Na temelju našeg istraživanja možemo zaključiti da bolesnici koji boluju od PB imaju veću sklonost obolijevanju od osteoporoze, što predstavlja veći rizik od nastanka koštanih prijeloma., Parkinson's disease (PD) and osteoporosis are chronic diseases, which often occur in the elderly. They represent a major medical and economic problem. The aim of the research was to establish the tendency for osteoporosis in patients with PD. The study included 41 patients, 24 (58.5%) women and 17 (41.5%) men suffering from PD, without significant comorbidity. The average age of the examined patients was 69 years and average duration of illness 6.5 years. The stage of PD and level of activity in daily life is estimated by the Hoehn & Yahr scale. The evaluation of bone density was made by densitometry (DXA) by applying the criteria of the World Health Organization and compared with the stage of PD. The first stage of PB was found in 12 (29.3%) patients, the second one in 8 (19.5%), the third one in 11 (26.8%), the fourth in 10 (24.4%) and in the fifth stage of the disease we had no examinees. Osteoporosis was found in 9 (21.9%) patients; osteopenia in 25 (61%) patients and normal findings of DXA was in 7 (17.1%) examinees. Based on our research, we can conclude that patients suffering from PD may have a greater tendency to osteoporosis and therefore a greater risk for bone fractures.

Parkinsonova je bolest iza Alzheimerove bolesti druga najčešća kronična neurodegenerativna bolest. Nakon prvog opisa bolesti dr. Jamesa Parkinsona 1817. godine u eseju o „drhtavoj paralizi“ naše znanje i razumijevanje te bolesti povećali su se na svim poljima – od genetike, patologije, patofiziologije, dijagnostike i liječenja. To je heterogena i vrlo kompleksna bolest. U ovom ćemo članku ukratko opisati nove spoznaje u svim segmentima Parkinsonove bolesti., Parkinson’s disease is the second most common neurodegenerative disorder after Alzheimer’s disease. Since the disorder was first formally described in 1817 in the Essay on the Shaking Palsy by doctor James Parkinson, our knowledge and understanding of this disease have increased in all areas, from genetics, pathology and pathophysiology to diagnostics and treatment. It is a very complex heterogenic disease. This paper outlines new insights in all segments of Parkinson’s disease.

Glavni patološki znak Parkinsonove bolesti (PB) jest nakupljanje proteina alfa sinukleina (aSyn) što sugerira da neučinkovita razgradnja proteina podložnih agregaciji igra važnu ulogu u patogenezi bolesti. Studije o rijetkim naslijeĊenim oblicima PB ukazale su na smanjenu razgradnju aSyn putem autofagno-lizosomalnog puta (ALP) kao jednog od ključnih mehanizama u podlozi PB. Kako bismo karakterizirali pretpostavljene genetske mehanizme koji dovode do disfunkcije ALP-a u PB, proveli smo opsežnu analizu genetskih varijanti korištenjem ciljanog panela za sekvenciranje pod nazivom LYSOGENE. LYSOGENE panel sadrţži sveobuhvatni skup od 440 ALP srodnih gena, kao i gene prethodno opisane u familijarnim oblicima PB, sinukleinopatijama i drugim neurodegenerativnim bolestima. Identificirali smo značajan broj varijanti ALP gena među PB pacijentima u usporedbi s kontrolnim ispitanicima, s 396 varijanti prisutnih isključivo u PB bolesnika. Ove varijante uključene su u više od 50 bioloških procesa, ponajprije u putovima organizacije lizosoma, transporta organskih tvari, abnormalne mijelinizacije i metabolizma sfingolipida. Suprotno tome, varijante koje su pronađene isključivo u zdravih ispitanika nisu bile povezane sa specifičnim biološkim putovima. Na temelju podataka sekvenciranja, odabrali smo ARSD, GALC i LRBA gene s najviše zastupljenim genetskim varijantama kod pacijenata s PB i istražili njihove učinke na lizosomalno oštećenje, akumulaciju aSyn i neurotoksičnost primjenom SH-SY5Y staničnih linija koje stabilno eksprimiraju ljudski aSyn. Rezultati su uspoređeni s učincima utišavanja ATP13A2 gena za kojeg je opisano da dovodi do nakupljanja aSyn. Naši rezultati snažno upućuju na to da specifične varijante ALP gena mogu doprinijeti lizosomalnoj disfunkciji u PB. Ovim istraživanjem je po prvi puta opisana povezanost utišavanja ARSD i LRBA gena s nakupljanjem aSyn proteina te potvrđena povezanost utišavanja GALC gena s PB. Ovo istraživanje je potvrdilo vezu između lizosomalnog oštećenja i akumulacije aSyn., Accumulation of misfolded proteins in the brain is the main pathological hallmark of neurodegenerative diseases, including Parkinson’s disease (PD), suggesting that inadequate clearance of aggregation-prone proteins plays an important role in the disease pathogenesis. Studies on the rare inherited forms of PD have highlighted disturbed alpha-synuclein clearance through the autophagy-lysosomal pathway (ALP) as a key mechanism leading to PD. In order to characterize the putative underlying genetic mechanisms leading to ALP dysfunction in PD, we performed comprehensive analysis of genetic variants in ALP genes in PD patients using the custom LYSOGENE targeted next-generation sequencing panel, containing a set of 440 ALP related genes, as well as genes previously implicated in familial forms of PD. We identified a significant number of ALP gene variants among PD patients when compared to control subjects. These variants were involved in over 50 biological processes, with the greatest enrichment observed in categories of lysosome organization, organic substance transport, abnormal myelination and sphingolipid metabolism. In contrast, variants found exclusively in healthy subjects were not related to specific biological pathways. Based on the NGS data, we selected genes ARSD, GALC and LRBA with the most over-represented genetic variants in PD patients and investigated their effects on lysosomal impairment, alpha-synuclein accumulation and neurotoxicity using SH-SY5Y cell lines stably expressing human alpha-synuclein. The results were compared to the effects of the knock-down of a known lysosome-related gene, ATP13A2, which causes a rare autosomal recessive form of juvenile-onset atypical PD (PARK9). Our knock-down experiments described for the first time the association between ARSD and LRBA genes with the accumulation of aSyn and confirmed the association between GALC gene and PD. This study confirmed a link between lysosomal dysfunction and alpha-synuclein accumulation.

Parkinsonova bolest (PB) je degenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava čija se učestalost kreće oko 2 % kod populacije starije od 65 godina. Premda je uzrok nepoznat, utjecaj genetike i okoliša važni su za nastanak bolesti. Cilj rada bio je procijeniti prehrambene navike oboljelih od PB i usporediti ih sa zdravim ispitanicima. Indeks tjelesne mase (ITM) pokazuje kako 44 % oboljelih od PB ima povećanu tjelesnu masu, 38 % ispitanika je pretilo, dok prema ITM-u niti jedan ispitanik nije bio pothranjen. Najčešći simptomi koje navode oboljeli od PB uključuju: konstipaciju (17 %), depresiju (10 %), tremor (10 %), bezvoljnost (7 %), vrtoglavicu (7 %) i plinove (7 %). Ispitanici oboljeli od PB imaju statistički značajno veći broj obroka od zdravih ispitanika (p=0,031). Karakteristike prehrane obje skupine ispitanika se ne razlikuju značajno. Prosječan broj bodova za DASH dijetu kod oboljelih od PB iznosi 4,8, za MeDi 18,3 bodova te 6,2 bodova za MIND dijetu. Čak 38 % oboljelih od PB smatra da je prehrana važna, ali nema preveliki utjecaj na njihovo zdravlje. Rezultati jasno naglašavaju potrebu za edukacijom oboljelih od PB obzirom da je prehrana važan segment terapijskog pristupa a može ublažiti simptome PB, poglavito nemotoričke, posljedično povećavajući i kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji. Parkinson's disease (PD) is a degenerative disorder of the central nervous system with incidence of around 2 % in the population aged 65 and older. Although the cause of PD is unknown, genetics and the environment have important role in the onset of the disease. The aim of the study was to evaluate dietary habits of PD patients in comparison to healthy elderly people. According to the body mass index (BMI) 44 % of PD patients are overweight, 38 % are obese, with no cases of malnourished. The most common symptoms listed by PD patients include constipation (17 %), depression (10 %), tremor (10 %), numbness (7 %), dizziness (7 %), and gases (7 %). PD patients have significantly more meals per day in comparison to healthy elderly (p=0.031). Dietary characteristics do not differ significantly between the two groups of participants. The average score for DASH diet in PD patients is 4.8 points, MeDi 18.3 points, and 6.2 points for MIND. Even 38 % of PD patients believe that nutrition is important, but doesn't have a major impact on their health. The results clearly show the need for education of PD patients because nutrition plays an important part of the treatment and can ameliorate PD symptoms, especially non-motor ones, consequently improving the quality of life of patients and their families.

Rehabilitacija bolesnice sa Parkinsonovom bolesti nakon operativnog liječenja cervikobrahijalnog sindroma koji se prezentirao sa osjetnim smetnjama i slabosti snage desne ruke.

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je prikazati učestalost NMS-a u bolesnika oboljelih od PB-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji, utjecaj različitih čimbenika na broj i strukturu NMS-a, te utjecaj NMS-a na kvalitetu života bolesnika. Ispitanici i metode: Ovo opisno presječno istraživanje provedeno je u Klinici za neurologiju u KBC-u Split. U istraživanju koje je trajalo od studenog 2017. do travnja 2018. sudjelovao je 31 bolesnik koji je hospitaliziran ili liječen ambulantno u Klinici za neurologiju. Uvidom u medicinsku dokumentaciju prikupili smo demografske i kliničke podatke o bolesnicima. Ispitanici su potom pregledani te anketirani uz pomoć za PB specifičnih upitnika: NMSQuest, Hoehn i Yahr skala, UPDRS, PDQ-39, Schwab i England skala. U statističkoj obradi podataka koristili smo Mann-Whitney U test, Kruskal-Wallis test, Spearmanov koeficijent korelacije, hi-kvadrat test i ANOVA test. Rezultati: U prosjeku 12 različitih NMS-a je prijavljeno po bolesniku. Najčešće prijavljeni NMS-i su nokturija (67,74%), urgencija mokrenja (61,29%), konstipacija (61,29%), intenzivni snovi (58,06%) i zaboravljivost (58,06%). Najrjeđe prijavljeni NMS-i su deluzije (6,45%), halucinacije (16,12%) i dnevna pospanost (25,80%). Između muškaraca i žena nismo ustanovili statistički značajnu razliku u broju NMS-a, niti u demografskim značajkama bolesti. Porastom duljine trajanja bolesti dolazi do porasta opterećenja NMS-a. Depresija, anksioznost i simptomi domene razno značajno rastu s porastom duljine trajanja bolesti. Ustanovili smo povezanost broja NMS-a sa stadijem bolesti po Hoehn i Yahru. Bolesnici većih stadija (srednji i teški) bolesti imali su više NMS-a, s tim da su bolesnici srednjeg stadija u našem istraživanju imali najviše NMS-a. Kroz sve stadije bolesti simptomi mokrenja najviše opterećuju bolesnike. U blagom stadiju bolesti ispitanike uz mokrenje opterećuju simptomi probave i kognicije, u srednjem stadiju problemi spolnog odnosa i kardiovaskularni problemi, a u teškom stadiju bolesti uz kardiovaskularne probleme, depresija i anksioznost. Smanjenje mogućnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti (-0,820, P, Objectives: The aim of this study was to review the prevalence of NMS in patients with Parkinson′s disease in Split-Dalmatia County, to investigate effects of other variables on the number and structure of NMS, and to describe the effect of NMS on the quality of life in patients. Subjects and methods: This descriptive cross-sectional study was conducted at the Department of Neurology, University Hospital of Split. This study lasted from November 2017. to April 2018. and it included 31 patient, hospitalized or treated in infirmary at the Department of Neurology. By examining medical documentation we acquired necessary demographic and medical informations about our subjects. Subjects were than examined and subjected to filling out Parkinson′s disease specific questionnaires: NMSQuest, Hoeh and Yahr scale, UPDRS, PDQ-39, and Schwab and England scale. To analyse given variables we used Mann-Whitney U test, Kruskal-Wallis test, Spearman′s coefficient of correlation, chi-square test and ANOVA test. Results: In average 12 different NMS were reported per patient. Most prevalent NMS were reported to be nocturia (67.74%), urinary urgency (61.29%), constipation (61.29%), intense dreams (58.06%), and forgetfulness (58.06%). Least prevalent NMS reported were delusions (6.45%), hallucinations (16.12%), and daytime sleepiness (25.80%). There were neither statistical differences in the total number of NMS nor in demografic variables between men and women. The increased burden of NMS corellated with the disease duration. Prevalence of depression, anxiety and miscellanious symptoms rose with the lenght of disease duration. We established connection between the number of NMS and the stage of disease according to Hoehn and Yahr. Patients in higher stages of disease (moderate and severe) reported more severe NMS burden than patients in mild stage of disease, while patients in moderate stage had the largest NMS score of all groups. Patients in mild stage reported urinary, also digestive and cognitive symptoms, in moderate stage urinary symptoms, sexual disfunction, and cardiovascular symptoms were most reported, while in severe stage of disease, patients reported cardiovascular symptoms, depression and anxiety alongside urinary symptoms as most prevalent. Of all problems associated with Parkinson′s disease, inability to perform everyday activities (-0.820, P

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je prikazati učestalost kognitivne disfunkcije u bolesnika oboljelih od PB-a u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ispitati utjecaj raznih čimbenika na kognitivni status te njegov utjecaj na kvalitetu života oboljelih od PB-a. Ispitanici i metode: Ovo opisno presječno istraživanje provedeno je u Klinici za neurologiju KBC Split. U ispitivanje je uključeno 39 pacijenata s PB-om. Podatci su prikupljani u vremenu od listopada 2017. do svibnja 2018. godine. Ispitivanje smo započeli uvidom u medicinsku dokumentaciju gdje smo prikupili demografske i kliničke podatke o bolesnicima. Ispitanici su potom pregledani te anketirani uz pomoć za PB specifičnih upitnika: MoCA, Hoehn i Yahr skale, UPDRS, PDQ-39, skala dnevnih aktivnosti po Schwab i England-u. U statističkoj obradi podataka koristili smo Mann-Whitney U test, Shapiro-Wilk test i Pearsonov koeficijent korelacije. Rezultati: Od ukupnog broja pacijenata koji su učestvovali u istraživanju većina je na MoCA testu ostvarila rezultat manji od 26 bodova (66,67%), što ukazuje na blagi kognitivni poremećaj i/ili demenciju. Između muškaraca i žena nismo ustanovili statistički značajnu razliku u rezultatima MoCA upitnika. Životna dob se pokazala kao rizični faktor za razvoj kognitivne disfunkcije, dok to nismo dokazali za duljinu trajanja bolesti. Našli smo statistički značajnu razliku rezultata u domenama vizuospacijalnih/izvršnih sposobnosti, pažnje, jezika, apstraktnog mišljenja i odgođenog prisjećanja kod bolesnika s kognitivnom disfunkcijom (MoCA, Objectives: The aim of this study was to review the prevalence of cognitive impairment in patients with Parkinson′s disease (PD) in Split-Dalmatia County, to investigate effects of other variables on the cognitive status and its impact on the patients’ quality of life. Subjects and methods: This descriptive cross-sectional study was conducted at the Department of Neurology. The study included 39 patients suffering from PD. The data was collected in the period from October 2017, ending in May 2018. We started the examination with an insight into the medical documentation where the demographic and medical information about our subjects were collected. Subjects were than examined and asked to fill out PD specific questionnaires: MoCA, Hoeh and Yahr scale, UPDRS, PDQ-39, daily activity scales by Schwab and England. In order to analyze the given variables we used Mann-Whitney U test, Shapiro-Wilk test, and the Pearson coefficient of correlation. Results: Most of the patients who participated in the research scored less than 26 points on the MoCA questionnaire, which indicates a mild cognitive impairment and/or dementia. There hasn’t been found a statistically significant difference among men and women in the results of the MoCA questionnaire. Age has proven to be a risk factor for the development of cognitive dysfunctions. The duration of the disease did not affect the cognition test results. The MoCA questionnaire domains of visuospatial/executive abilities, attention, language, abstract thinking, and delayed recall showed statistically significant difference in outcome between patients with cognitive impairment (MoCA

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učestalost wearing off-a u našoj populaciji tj. u pacijenata oboljelih od PB-a Splitsko Dalmatinske županije. Također, željeli smo prikazati učestalost pojedinih motoričkih i nemotoričkih simptoma u razdoblju wearing off-a te istražiti povezanost wearing off-a s brojnim čimbenicima. Ispitanici i metode: Ovo istraživanje po tipu je presječno, a provedeno je u razdoblju od listopada 2017. godine do svibnja 2018. u Klinici za Neurologiju, KBC Split. Istraživanje je obuhvatilo 39 pacijenata oboljelih od PB-a. U istraživanju su korišteni uvid u medicinsku dokumentaciju te upitnici WOQ-9, PDQ-39, UPDRS, NMS upitnik, Schwab i England skala svakodnevnih aktivnosti, MoCA te Hoehn i Yahr ocjenska ljestvica. U statističkoj obradi podataka korišteni su Mann-Whitney U test, T-test, Pearsonov koeficijent korelacije, χ2 test, Fisherov egzaktni test i ANOVA test. Rezultati: Učestalost wearing off-a zabilježena WOQ-9 upitnikom iznosila je 84%, dok je učestalost wearing off-a zabilježena UPDRS 36. pitanjem iznosila 71,% posto. Između muškaraca i žena nismo ustanovili statistički značajnu razliku u učestalosti wearing off fenomena. Motorički simptomi bili su učestaliji od nemotoričkih u razdoblju wearing off-a. Najčešći simptom u razdoblju wearing off-a je bio bilo kakva usporenost pokreta (76,92%), a slijedili su ga tremor (53,85%) i smanjena spretnost (53,85%). Najrjeđi motorički simptom su bili grčevi mišića (25,64%), koji su ujedno imali i najlošiji odgovor na terapiju levodopom. Najčešći nemotorički simptom bile su promjene raspoloženja (29,51%), a najrjeđi tjeskobnost/anksioznost (15,38%). Dokazali smo statistički značajnu pozitivnu povezanost 39. pitanja UPDRS upitnika tj. jačine wearing off-a i ukupne doze levodope (p=0,384, P=0,016), dok povezanost jačine wearing off-a s trajanjem liječenja, trajanjem bolesti i dobi pacijenta te dobi pacijenta pri dijagnozi nismo dokazali. Značajnu pozitivnu povezanost pronašli smo i između WOQ-9 zbroja tj. broja simptoma na WOQ-9 upitniku i ukupne doze levodope (p=0,398, P=0,012), između WOQ-9 zbroja i rezultata na PDQ-39 upitniku (p=0,430, P=0,006) te WOQ zbroja i ukupnog rezultata na UPDRS upitniku (p=0,482, P=0,002). Značajnu povezanost WOQ-9 zbroja i duljine bolesti, liječenja, trenutne dobi pacijenta i dobi pacijenta pri dijagnozi nismo našli. UPDRS ukupni rezultat razlikovao se također između pacijenata s wearing off-om i onih bez wearing off-a (U=43, p=0,029) s većim prosječnim rezultatom u skupini pacijenata s wearing off-om. Zaključci: Wearing off fenomen česta je komplikacija liječenja levodopom, koja se pojavljuje u najmanje 50% pacijenta u prvih 5 godina liječenja. WOQ-9 upitnik bolje je sredstvo za identifikaciju wearing off-a nego 36. pitanje UPDRS-a. Motorički simptomi češći su od nemotoričkih u razdoblju wearing off-a, a najčešća je bilo kakva usporenost pokreta. Najrjeđi simptom je tjeskobnost/napadi panike, a grčevi mišića najlošije reagiraju na terapiju. S povećanjem ukupne dnevne doze levodope povećava se jačina wearing off-a i broj simptoma zahvaćenih wearing off-om. S povećanjem broja simptoma wearing off-a opada kvaliteta života., Objectives: The aim was to examine the frequency of wearing off phenomenon in our population, ie in patients with Parkinson's disease in Split-Dalmatia County. We also wanted to show the frequency of some motor and nonmotor symptoms in the wearing off period and to investigate the correlation between wearing off and number of factors. Patients and Methods: A cross-sectional study was conducted in the period from October 2017 to May 2018, at the Department of Neurology, Clinical Hospital Center Split. The study included 39 patients with Parkinson's disease.. The medical documentation, questionnaires WOQ-9, PDQ-39, UPDRS, NMS questionnaire, Schwab and England daily activity scales, MoCA, Hoehn and Yahr score charts were used. In statistical data processing, the Mann-Whitney U test, T-test, Pearson correlation coefficient, χ2 test, Fisher's exact test and ANOVA test were used. Results: The frequency of wearing off according to the WOQ-9 questionnaire was 84%, the frequency of wearing off according to 36th question of UPDRS questionnaire was 71%. Statistically significant difference in the frequency of wearing off phenomenon among men and women was not found. Motor symptoms were more common than non-motor in the period of wearing off. The most common symptom in the period of wearing off was any slowness of movement (76.92%), followed by tremor (53.85%) and reduced dexterity (53.85%). The rarest motor symptoms were muscle cramps (25.64%), which also had the worst response to levodopa therapy. The most common non-motor symptom were mood changes (29.51%), and least common anxiety/panic attacs (15.38%). There was a statistically significant positive correlation between the 39th question of UPDRS questionnaire, ie the severity of wearing off and the total daily levodopa dose (p = 0.384, P = 0.016), while the correlations between wearing off severity and treatment duration, disease duration and patient's age and patient's age at the time of diagnosis were not found. Significant positive correlations were also found between the WOQ-9 sum, ie the number of symptoms detected by the WOQ-9 questionnaire and the total daily levodopa dose (p = 0.398, P = 0.012); between the WOQ-9 sum and the results on the PDQ-39 questionnaire (p = 0.430, P = 0.006) and between the WOQ sum and the total results on the UPDRS questionnaire (p = 0.482, P = 0.002). Significant correlations between the WOQ-9 sum and the disease duration, the treatment, the current age of the patient, and the age of the patient at the time of diagnosis were not found. The UPDRS score also differed between patients with and without wearing off (U = 43, p = 0.029), with a higher average score in the wearing off group. Conclusions: Wearing off phenomenon is a common complication of levodopa treatment, occurring in at least 50% of patients in the first 5 years of treatment. The WOQ-9 questionnaire is a better tool for identifying wearing off than the 36th question of UPDRS. Motor symptoms are more frequent than non-motor in the period of wearing off and the most common is any slowness of movement. The rarest symptom is anxiety / panic attacks. Muscle cramps have the worst response to the treatment. Increasing the total daily dose of levodopa increases the severity of wearing off and the number of symptoms affected by wearing off. With the increase in the number of symptoms of wearing off, the quality of life decreases.

Parkinsonovu bolest prvi je 1817. godine opisao James Parkinson u radu An Essay on the Shaking Palsy. To je idiopatski, sporo progresivni degenerativni poremećaj SŽS-a koji je obilježen sporošću i siromaštvom pokreta, mišićnom rigidnošću, tremorom u mirovanju i nestabilnošću u održavanju tijela. Jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti starije životne dobi, a prosječni je početak bolesti oko 60-te godine života. Čimbenici koji povećavaju rizik od nastanka bolesti su: muški spol, česte ozljede glave, izloženost pesticidima, upotreba vode iz izvora, život u ruralnim područjima i pozitivna obiteljska anamneza. U kliničkoj slici bolesti najkarakterističniji su motorički simptomi, te se na temelju njih postavlja i dijagnoza. Pacijenti primijete tremor i simptome koji se odnose na progresivnu bradikineziju, rigor i oštećenje posturalnih refleksa. Dijagnoza bolesti postavlja se isključivo na temelju kliničkog nalaza, te je za postavljanje dijagnoze potrebno prisutnost bradikinezije uz prisutnost još jednog od glavnih motoričkih simptoma. U liječenju bolesti primjenjuje se farmakoterapija, neurokirurške metode i neurorehabilitacija. Cilj liječenja je zadržati funkcioniranje i kvalitetu bolesnikova života. Zdravstvena njega bolesnika s Parkinsonovom bolesti temelji se na individualnom i holističkom pristupu, a usmjerena je na zadovoljavanje njihovih potreba, sprječavanje komplikacija, dugotrajnije očuvanje samostalnosti te edukaciju bolesnika i njegove obitelji. Planira se individualno za svakog bolesnika, a ovisi o njegovim problemima i potrebama jer su različiti kod svakog pojedinca, a ovise i o stadiju bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi iskustva i stavove studenata sestrinstva o oboljelima od Parkinsonove bolesti. Istraživanje je provedeno na studentima sestrinstva Sveučilišta Sjever. Prema dobivenim rezultatima vidljivo je da su studenti sestrinstva dobro upućeni o samoj bolesti, njezinoj dijagnostici, simptomima i posljedicama. Parkinson's disease was first described in 1817 by James Parkinson in his work An Essay on the Shaking Palsy. It is an idiopathic, slow progressive degenerative disorder of the CNS which is characterized by slowness and movement poverty, muscular rigidity, tremor while calm and instability in inability in self-care. It is one of the most common neurodegenerative diseases of older age, and the average beginning of the disease is about 60 years of age. Factors that increase the risk of developing the disease are: male sex, frequent head injuries, exposure to pesticides, use of water from the source, life in rural areas and positive family anamnesis. In the clinical picture of the disease, most characteristic are the motor symptoms on which the diagnosis is based on. Patients notice tremor and symptoms related to progressive bradycinosis, rigidity and postural instability. Diagnosis of the disease is made on the basis of a clinicalresults, and the presence of bradycinosis with the presence of another major motor symptom is necessary for the diagnosis. In the treatment of illness, pharmacotherapy, neurosurgical methods and neurorehabilitation are applied. The goal of the treatment is to keep the functioning and quality of the patient's life. Health care for patients with Parkinson's Disease is based on an individual and holistic approach, focusing on meeting their needs, preventing complications, sustaining autonomy and educating patients and their families. It is planned individually for each patient, and depends on their problems and needs because they are different in each individual, and depending on the stage of the disease. The aim of this study was to determine the experiences and attitudes of nursing students about patients with Parkinson's disease. The study was conducted by the nursing students of the North University. According to the results obtained, it is evident that nursing students are well versed in the illness itself, in its diagnosis, in the symptoms and in the consequences.

Parkinsonovu bolest svrstavamo u hipokinetičke poremećaje pokreta i jedna je od najčešćih neurodegenerativnih bolesti današnjice. Nastanak Parkinsonove bolesti posljedica je izrazitog nedostatka neurotransmitera dopamina te se stoga liječi davanjem lijeka levodope. Javlja se u svim etničkim skupinama, u oba spola, s nešto većom prevalencijom u muškaraca. PB dijeli se na tip A (tremor dominantni tip - blaži oblik) i tip B (akinetički tip - teži, nestabilniji oblik). Do pojave simptoma PB-a dolazi nakon što propadne 50 do 60% dopaminergičnih neurona. Pet glavnih motoričkih simptoma Parkisonove bolesti su tremor u mirovanju, rigor, paratonija, bradikineza i oštećenje posturalnih refleksa. U ovo radu objašnjen je rehabilitacijski postupak i terapija kod oboljelih od PB-a. Najefikasniji oblik fizikalne terapije su terapijske vježbe, povećavaju fizičke kapacitet i sprječavaju sekundane komplikacije. Terapijske vježbe su prikazane na primjeru pacijentice kojoj je dijagnosticiran rani stadij PB-a i podijeljene su po principu vježbanja i po ciljanim fizičkim sposobnostima (snaga, koordinacija itd.). Korisne su i ostale metode poput Bobath-a i PNF-a koje facilitiraju pokret te edukacija koja pridonosi boljoj informiranosti pacijenta i poboljšanju opće kvalitete života Parkinson's disease is classified as a hypokinetic motion disorder and is one of the most common neurodegenerative diseases of today. The onset of Parkinson's disease is a result of a marked lack of dopamine neurotransmitter and is therefore treated by the administration of levodopa. It occurs in all ethnic groups, in both sexes, with somewhat greater prevalence in men. PD is divided into type A (tremor dominant type - milder form) and type B (akinetic type - heavier, more unstable form). The appearance of PD symptoms occurs after the failure of 50 to 60% dopaminergic neurons. Five major motor symptoms of Parkinson's disease are tremor in rest, rigor, paratonia, bradykinesis, and damage to postural reflexes. The most beneficial form of physical therapy for PD are therapeutic exercises, they increase physical capacity and prevent secondary complications. Therapeutic exercises are shown on a patient that has been diagnosed with early stage of PB and are divided according to the principle of exercise and targeted physical capabilities (strength, coordination, etc.). Other methods like Bobath and PNF, which are used for facilitating movement, are useful along with education which contributes to better patient awareness and improvement of the overall quality of life.

Poremećaje pokreta dijelimo u dvije skupine; hipokinetiĉke i hiperkinetiĉke poremećaje. Parkinsonova bolest je glavni predstavnik poremećaja pokreta sa obiljeţjima hipokinetiĉkih poremećaja. Vodeći simptomi su tremor u mirovanju, rigidnost, krutost mišića, bradikinezija, smetnje spavanja, konstipacija, depresija, umor. Etiologija nije poznata, iako se zna da su simptomi rezultat degeneracije bazalnih ganglija ili njihove disfunkcije. Gubitkom neurona supstantie nigre smanjuje se proizvodnja neurotransmitera dopamina. Danas se bolest uspješno lijeĉi supstitucijskom terapijom levodopom. Cilj medicinske rehabilitacije je postići bolju kondiciju, poboljšati kvalitetu ţivota i smanjiti ukoĉenost mišića. Rehabilitaciju ĉine vjeţbe hodanja, prevencije pada, istezanja, funkcionalni trening snage, kognitivna rehabilitacija, rehabilitacija disartrije, itd. Uz farmakološku terapiju i rehabilitaciju, spominje se i genska terapija, terapija primjene neurotropnih faktora te transplantacija matiĉnih stanica. Movement disorders are divided into two groups; hypokinetic and hyperkinetic disorders. Parkinson's disease is the representative movement disorder with the characteristics of hypokinetic disorders. Leading symptoms are resting tremors, rigidity, muscle stiffness, bradykinesia, sleep disturbances, constipation, depression, fatigue. Etiology is unknown, although it's known that the symptoms are the result of degeneration of basal ganglion or their dysfunction. Loss of neurons of supstantia nigra decreases production of dopamine neurotransmitter. Today, the disease is successfully treated by substitution therapy with levodopa. The goal of medical rehabilitation is to achieve better fitness, improve the quality of life and reduce muscle stiffness. Rehabilitation is consist of walking exercises, fall prevention, stretching, functional strength training, cognitive rehabilitation, disability rehabilitation etc With pharmacological therapy and rehabilitation, genetic therapy, neurotropic therapy and stem cell transplantation are also mentioned.

Parkinsonova bolest (PB) je neurološki poremećaj koji je karakteriziran gubitkom mezencefaličkih dopaminergičkih (DA) neurona. Proizvodnja ovog tipa stanica omogućit će novi terapijski pristup koji trenutno nedostaje. Naime, trenutni farmakološki i kirurški tretmani ublažavaju simptome Parkinsonove bolesti, ali niti jedna terapija ne može spriječiti ili zaustaviti progresivni patološki učinak. Živčane matične stanice izolirane iz ventralnog mezencefaličkog ljudskog tkiva predstavljaju snažan istraživački alat i kandidati su za terapiju transplantacije stanica u PD. Istraživačka grupa dr. Martinez-Serrana razvila je besmrtnu staničnu liniju hNSCs uvođenjem gena v-myc ptičjeg retrovirusa u stanice. Ove stanične linije sadrže sva izvorna svojstva neuralnih matičnih stanica koje su u mogućnosti proliferirati u DAn. Ranije je pokazano da se prisiljenom ekspresijom gena Bcl-XL povećava razina dopaminergičnih neurona, no anti-apoptotička priroda Bcl-XL čini ga protoonkogenom pa se ne može koristiti u kliničke svrhe. Stoga je potrebno pronaći sigurnije gene sličnog učinka. Testirani geni od interesa su CDKN1C, GADD45G, GFRA1, INSM1 i NHLH1. Imunocitokemijska analiza pokazala je da geni GADD45G, GFRA1, INSM1 induciraju ekspresiju DA biljega, tirozin hidroksilaze i predstavljaju obećavajuću zamjenu za Bcl-xL. Dodatci za medije, B-27, N-2 i SCM005, testirani su kako bi se optimiziralo kultiviranje hNSC-a. Nije bilo značajnih razlika u učinkovitosti navedenih medijskih dodataka. Parkinson’s disease (PD) is a neurological disorder characterized by the loss of midbrain dopaminergic (DA) neurons. The generation of this cell type will fulfill a currently unmet therapeutic need. Current pharmacological and surgical treatments alleviate parkinsonian symptoms, but none can prevent or stop the progressive pathology effect. Human neural stem cells derived from the ventral mesencephalon are powerful research tools and candidates for cell therapies in PD. The Dr. Martinez-Serrano research group were able to develop an immortalized cell line of hNSCs by introducing the avian retroviral v-myc gene into the cells. The cell lines provide all the genuine properties of NSC that act as precursors of human DAn. Previous studies proved that a forced expression of Bcl-xL enhance the generation of dopaminergic neurons. The anti-apoptotic nature of Bcl-xL makes it a protooncogene that cannot be used for clinical applications. Therefore it is necessary to find an alternative and safer genes which can work in a similar way. The selected genes of interest that were tested were CDKN1C, GADD45G, GFRA1, INSM1 and NHLH1. Immunocytochemical analysis demonstrated that GADD45G, GFRA1, INSM1 genes induced the expression of the DA marker, tyrosine hydroxylase, and could be good substitutes of Bcl-xL. Media supplements, B-27, N-2 and SCM005, were tested to optimize hNSC culturing. No substantial difference was recorded between media supplements.

Parkinsonova bolest je progresivno neurološko stanje koje narušava sposobnost pokreta te je prepoznata kao poremećaj kretanja. Pripada skupini neurodegenerativnih bolesti, uzrokovana je degeneracijom neurona u supstanciji nigri. Bolest se obično polagano razvija pa može proći i nekoliko mjeseci, a i godina prije nego bolesnik primjeti da ima tegoba. Dijagnoza se postavlja klinički. Na Parkinsonovu bolest treba posumnjati u bolesnika s karakterističnim tremorom u mirovanju, smanjenom pokretljivošću ili rigiditetom. Za sada nema lijeka koji bi bolest potpuno zaustavio. Ciljevi liječenja su utjecati na simptome i na njihovo ublažavanje. Parkinsonova bolest posebno zahtjeva pravilnu i uravnoteženu prehranu kako bi se postigla zadovoljavajuća razina energije i bolji učinak lijekova. Demencija je česta komplikacija Parkinsonove bolesti. Bolest nizom simptoma direktno narušava kvalitetu života, ali i socijalnu uključenost bolesnika. Premda trenutno postoji više modela njege, najčešće medicinske sestre/tehničari rade iz monodisciplinarnog ili konzultantskog kuta gledanja. Zdravstvena njega bolesnika jedan je od važnih čimbenika u procesu skrbi za oboljelog od Parkinsonove bolesti, a mora biti dobro isplanirana i individualizirana (prilagođena bolesniku i njegovim potrebama). Zdravstvena njega bolesnika zahtijeva holistički pristup, a usmjerena je na zadovoljavanje njihovih potreba, sprječavanje komplikacija, dugotrajnije očuvanje samostalnosti te edukaciju bolesnika i njegove obitelji. Parkinson disease is progressive neurological condition that disrupts ability of movement and is recognized as movement disorder. It belongs to a group of neurodegenerative diseases, it is caused by degeneration of neurons in supstantia nigra. Disease ussualy have slow development and it can take few months before patient recognize difficulties. Diagnosis is made clinically. You have to suspect on Parkinson disease when patient have characteristic tremor when resting, reduced mobility and rigidity. For now, there is no cure that can completely stop disease. The goals of treatment is to affect symptoms and easet hem. Parkinson disease demands correct and balanced nutrition to achieve satisfactory level of energy and better drugs performance. Dementia is a common complication of Parkinson disease. Disease, with it's symptoms, directly disrupts quality of life and social inclusion of patient. Although several models of care currently exist, most practitioners operate from a monodisciplinary or a consultative standpoint. Nursing care is one of the important factors in care process of PD patient, and it has to be well planned and individualized (adapted to the patient and his needs). Nursing care demands holistic approach, it is directed to satisfy their needs, to prevent complications, to preserve independence as long as possible and to educate the patient and his family.

UVOD: Parkinsonova bolest obuhvaća cijeli niz motornih i nemotornih simptoma. Nemotorni simptomi, napose neuropsihijatrijski simptomi, uvelike narušavaju kvalitetu i kvantitetu života pacijenata. Među neuropsihijatrijskim simptomima, depresija ponajviše utječe na razinu fi zičke aktivnosti osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Važnost fi zičke aktivnosti, odnosno zadržavanje iste vrlo je važan čimbenik u prevenciji progresije bolesti. MATERIJALI I METODE: U istraživanju je sudjelovalo 72 ispitanika, koji su zadovoljavali faktore uključenja. Razina fi zičke aktivnosti se određivala pomoću međunarodnog upitnika o fi zičkoj aktivnosti (International Physical Activity Questionnaire - IPAQ) a obuhvaćala je procjenu raznih oblika aktivnosti tijekom zadnjih 7 dana. Povezanost fi zičke aktivnosti i neuropsihijatrijskih simptoma se određivala pomoću Phi koefi cijenta (rφ). REZULTATI: Depresija je prisutna kod 58% ispitanika bez obzira na spol, dok su osobe ženskog spola depresivnije od osoba muškog spola (p=0,01rφ 0,302). Više od 50% pacijenata s depresijom nije primilo farmakološku terapiju antidepresivima. Nisku razinu fi zičke aktivnosti je ostvarilo 50% pacijenata, srednju 33,3%, a visoku razinu njih 16,7%. ZAKLJUČAK: Povećanje razine fi zičke aktivnosti osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti moglo bi doprinijeti usporavanju progresije bolesti, smanjiti rizik od nastanka drugih bolesti i eventualnih komplikacija (npr. kardiovaskularne bolesti, pneumonija, dekubitus, itd.) te spriječiti socijalnu izolaciju pacijenata.

Parkinsonova bolest (PB) je druga najčešća neurodegenerativna bolest. Srednja dob pojavnosti je 60 godina. Premda je uzrok nepoznat, utjecaj genetike i okoliša je važan za nastanak bolesti. Prema tome, postoje nenasljedni i nasljedni oblici bolesti. Geni kodiraju pojedine proteine za koje se vjeruje da su povezani s nastankom PB-a. Najbitniji su alfa-sinuklein i parkin. Što se tiče utjecaja okoliša, istraživanja su pokazala da izloženost pesticidima, ruralni život, povrede glave, srednji životna dob, pretilost, nedostatak vježbe, neke infekcije te konzumacija pitke vode iz bunara mogu utjecat na pojavnost PB. Patološka karakteristika bolesti je prisutnost Lewijevih tjelešaca u degeneriranim dopaminergičkim neuronima supstancije nigre. Simptomi se mogu podijeliti na primarne, sekundarne, one povezane s ponašanjem i one povezane s terapijom. Također, možemo ih podijeliti na motorne i ne-motorne. Dijagnoza se donosi na temelju kliničke slike koja uključuje prisutnost bradikineze i/ ili rigora, tremora, odsutnost atipičnih znakova i dva od sljedeća tri znaka: dobar odgovor na levodopu, levodopom inducirani nevoljni pokreti (diskinezija) i asimetričan početak simptoma. Liječenje je farmakološko , nefarmakološko i kirurško. Farmakološka terapija se sastoji od uporabe pet lijekova, a to su: dopaminergički (levodopa i agonisti dopamina), antikolinergički, MAO inhibitori, COMT inhibitori i amantadini. Neurokirurški postupci su palidotomija ili talamotomija, te DBS (duboka stimulacija mozga). Nefarmakološke metode predlažu da je najbitnije da pacijenti održavaju socijalne, fizičke i intelektualne aktivnosti u najvećoj mogućoj mjeri. Parkinson's disease (PD) is the second most common neurodegenerative disease. The mean age of onset is 60 years. Although the cause is unknown, the influence of genetics and environment is important for the development of the disease. Therefore, there are sporadic and hereditary forms of the disease. Genes encode certain proteins that are believed to be associated with the emergence of PB. The most important are alpha-synuclein and parkin. As for environmental impact, studies have shown that exposure to pesticides, rural life, head injury, middle age, obesity, lack of exercise, some infections and consumption of drinking water from wells can affect the incidence of PB. Pathological characteristics of the disease is the presence of Lewy bodies in degenerated dopaminergic neurons of the substantia nigra. The symptoms can be divided into primary, secondary, those associated with behavior and those associated with the therapy. Also, we can divide them into motor and non-motor. The diagnosis is made on the basis of clinical presentation that includes the presence of bradykinesia and/or rigidity, tremor,absence of atypical signs and two of the following three characters: a good response to levodopa, levodopa-induced involuntary movements (dyskinesia), and asymmetric onset of symptoms. The treatment is pharmacological, non-pharmacological and surgical. Pharmacological treatment consists of the use of five drugs, namely: dopaminergic (levodopa and dopamine agonists), anticholinergic, MAO inhibitors, COMT inhibitors and adamantanes. Neurosurgical procedures are pallidotomy or thalamotomy and DBS (deep brain stimulation). Non-pharmacological methods suggest that it's important for patients to maintain social, physical and intellectual activities to the extent possible.

CILJ ISTRAŽIVANJA: Dokazati postoje li statistički značajne razlike u duljini latencije vala P300 ciljanog i neciljanog podraţaja i amplitudi vala P300 ciljanog i neciljanog podražaja između ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti u usporedbi s referentnim vrijednostima za zdravu populaciju. ISPITANICI I METODE: Studija je dizajnirana kao presječno istraživanje. Provedena je u Referentnom centru za evocirane potencijale ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, Klinici za neurologiju KBC-a Split. . Podatci su prikupljani u vremenu od 1. svibnja 2015. godine zaključno s 1. siječnja 2016. godine. U ispitivanje je uključen 21 ispitanik obolio od Parkinsonove bolesti. Nakon pregleda medicinske dokumentacije te analize kriterija uključenja i isključenja, ispitanici su na jednak način podvrgnuti ispitivanju slušnog kognitivnog potencijala (val P300) nakon čega su dobiveni rezultati analizirani i uspoređivani s referentnim vrijedostima za zdravu populaciju. REZULTATI: Dokazali smo statistički značajnu razliku medijana duljine latencije vala P300 ciljanog podražaja između ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti i referentnih vrijednosti za zdravu populaciju. Medijan duljine latencije vala P300 ciljanog podražaja u ispitanika s Parkinsonovom bolesti bio je 314.76 ms (299-326) dok je kao referentni interval uzeta vrijednost od 300± 10 ms. Također smo dokazali statistički značajnu razliku medijana duljine latencije vala P300 neciljanog podražaja. Medijan duljine latencije vala P300 neciljanog podražaja u ispitanika s Parkinsonovom bolesti iznosio je 345 ms (319-353), a referentni interval 300± 10 ms, kao i kod ciljanog podraţaja. Analizirajući amplitudu vala P300 ciljanog podražaja kod ispitanika oboljelih od Parkinsonove bolesti od 21 ispitanika njih 18 je imalo patološke vrijednosti. Što se tiče amplitude vala P300 neciljanog podražaja, od 21 ispitanika, 20 njih je imalo patološki nalaz amplitude neciljanog podražaja. ZAKLJUČCI: Bolesnici oboljeli od Parkinsonove bolesti imaju produljenu latenciju vala P300 kako ciljanog tako i neciljanog podražaja u odnosu na referentne vrijednosti za zdravu populaciju. Osim produljene latencije imaju i sniženu amplituda vala P300 ciljanog i neciljanog podražaja u usporedbi s referentnim intervalom zdrave populacije., OBJECTIVES: Show whether there is a statistically significant difference in length of the P300 wave latency of targeted and untargeted stimulus and statistically significant difference in the P300 wave amplitude of targeted and untargeted stimulus between group of patients with Parkinson's disease compared to reference value for healthy population. PATIENTS AND METHODES: The study was designed as a cross-sectional study. Conducted at the Reference Centre for evoked potentials Ministry of Health of the Republic of Croatia, Department of Neurology, University Hospital Split. Data were collected in the period from May 1st 2015. until January 1st 2016. The study included 21 patient suffering from Parkinson's disease. After reviewing the medical records and analyzes the inclusion and exclusion criteria, patients were subjected to the same procedure examining auditory cognitive potentials (P300 wave) and the results were analyzed and compared to reference value for healthy population. RESULTS: We demonstrate a statistically significant difference in the median length of the P300 wave latency of target stimulus between group of patients with Parkinson's disease compared to reference value for healthy population. The median length of the P300 wave latency of target stimulus in patients with Parkinson's disease was 314.76 ms (299-326) until as the reference value for healthy population was taken value of 300± 10 ms. We have olso shown that there is a statistically significant difference of the median length of the P300 wave latency of untargeted stimulus. The median length of the P300 wave latency of untargeted stimulus in patients with Parkinson's disease was 345 ms (319-353) and reference value for healthy population was 300± 10 ms just like one in the P300 wave latency of target stimulus. By analyzing the P300 wave amplitude of target stimulus in the group of patients suffering from Parkinson's diseas of 21 patient, 18 had abnormal findings. Regarding the P300 wave amplitude of untargeted stimulus, of 21 patient, 20 of them had abnormal findings. CONCLUSIONS: Patients suffering from Parkinson's disease have prolonged the P300 wave latency both of targeted and untargeted stimulus compared to reference value for healthy population. Except for prolonged latency, they have reduced the P300 wave amplitude of targeted and untargeted stimulus compared to reference value for healthy population.

Parkinsonova bolest (PB) je kronična progresivna neurodegenerativna bolest koja oštećuje živčane stanice u nigrostrijatalnim dopaminergičkim područjima mozga. Javlja se u približno 1% populacije u dobi iznad 60 godina. Smatra se da je etiologija multifaktorska i da bolest nastaje interakcijom genskih i okolišnih čimbenika, dok se velika uloga pripisuje i djelovanju slobodnih radikala, mitohondrijskoj disfunkciji te mehanizmu oksidativnog stresa. Možda je najvažniji izazov za liječenje u PB mehanizam kojim će se odgoditi ili spriječiti daljnji gubitak dopaminergičkih i nedopaminergičkih neurona. U radu se navode najvažniji rezultati dosadašnjih istraživanja, odnosno sistemski pregled predkliničkih podatka o neuroprotektivnim agentima za PB. Levodopa se trenutno smatra zlatnim standardom neuroprotektivnog djelovanja na PB, što su studije i pokazale. Za inhibitore monoamino oksidaze B (MAO-B), agoniste dopamina, antagoniste N-metil-D-aspartat (NMDA) receptora, blokatore kalcijevih kanala i nikotin postoje jednoglasni pozitivni stavovi o utjecaju na razvoj PB. Podaci upućuju da su kofein i melatonin jaki neuroprotektanti dok za acetilsalicilnu kiselinu, kurkumin, koenzim Q10 i zeleni čaj još ne postoje jednoglasni pouzdani podaci. Različiti rezultati i stavovi ove problematike upućuju na potrebu daljnjih istraživanja s jasno definiranim kriterijima i ciljevima u svrhu dobivanja pouzdanih podataka. Samo takvi podaci mogu biti polazište za uključivanje u kliničku praksu temeljenu na dokazima te mogu uvelike pridonijeti razvitku novih i učinkovitih načina liječenja PB., Parkinson's disease (PD) is a chronic progressive neurodegenerative disease that damages neurons in nigrostriatal dopaminergic brain regions. It occurs in approximately 1% of the population aged over 60 years. It is believed that the etiology is multifactorial and results from interaction of genetic and environmental factors, while a large part is attributed to the action of free radicals, mitochondrial dysfunction and oxidative stress mechanism. Perhaps the most important challenge for the treatment of PD is mechanism how to delay or prevent further loss of dopaminergic and nondopaminergic neurons. This review presents the most important results of previous studies or systematic review of preclinical data on neuroprotective agents for PD. Levodopa is currently considered the gold standard for neuroprotective effects in PD, as the study showed. There are unanimously positive attitudes about the impact on the development of PD for inhibitors of monoamine oxidase B (MAO-B), dopamine agonists, N-methyl-D-aspartate (NMDA) receptor antagonists, calcium channel blockers and nicotine. The data suggest that caffeine and melatonin are potent neuroprotectant and there are still no unanimous reliable data for acetylsalicylic acid, curcumin, coenzyme Q10 and green tea. Different results and attitudes of these issues point to the need for further research with clearly defined criteria and objectives in order to obtain reliable data. Only such data can be a starting point for inclusion in clinical practice based on evidence and can greatly contribute to the development of new and effective ways of treating PD.

Demencija s Lewyjevim tjelešcima jedan je od primarnih uzroka sindroma demencije, a neuropatološki je karakterizirana Lewyjevim tjelešcima koja se sastoje od α-sinukleina, neurofilamenata i ubikvitina. Bolest je prvi put detaljno neuropatološki opisana 1976. godine ; 1980. godine je najprije predložen naziv bolest Lewyjevih tjelešaca (Lewy body disease, LBD), a zatim 1984. godine difuzna bolest Lewyjevih tjelešaca (diffuse Lewy body disease, DLBD). Bolest se uobičajeno javlja u osoba starijih od 65 godina, češće u muškaraca. Zbog raznolikosti kliničke prezentacije često se rabi i termin „spektar demencije s Lewyjevim tjelešcima“, ali je radi boljeg sporazumijevanja predloženo bolest klasificirati bolest u jedan od triju tipova: 1) Ako se Lewyjeva tjelešca nalaze primarno i dominantno samo u srednjem mozgu (moždanom deblu), obično se radi o kliničkoj slici Parkinsonove bolesti (bradikinezija, rigiditet, tremor i oštećenje posturalnih refleksa ; tip I demencije s Lewyjevim tjelešcima, 2) ako su Lewyjeva tjelešca proširena i na druga područja, ali se još ne nalaze dominantno u moždanoj kori, onda se radi o tipu II (tranzicijski oblik bolesti, Parkinson plus sindrom) te ako se nalaze difuzno u moždanoj kori radi se o tipu III tj. difuznoj Lewyjevoj bolesti. Kasnije je dodan i tip 4 – tzv. cerebralni tip bolesti. Danas se, kako je to i inicijalno predloženo 1980. godine LBD prema kliničkoj slici dijeli na PD, PD s demencijom (Parkinson's disease with dementia, PDD) i DLBD. Osim navedenih, u češće sinukleinopatije spada i multipla sistemna atrofija (multisystem atrophy, MSA) koja je klinički karakterizirana znakovima i simptomima disfunkcije autonomnog živčanog sustava, parkinsonizmom (MSA-P) i simptomima oštećenja maloga mozga (MSA-C). Klinička dijagnoza DLBD temelji se na manje ili više tipičnim fluktuacijama u spoznajnim procesima i ponašanju, parkinsonizmu, vidnim halucinacijama i poremećaju REM faze spavanja (koji je visoko specifičan za sve sinukleinopatije, a često ga karakteriziraju intenzivni, životopisni i nasilni snovi uz gubitak mišićnog tonusa, pa bolesnik viče, udara, miče se i pada s kreveta), a dodatno se mogu vidjeti i pogoršanje kliničke slike po davanju neuroleptika (što je gotovo patognomonično, pa se na taj način pomoću malih doza može postaviti dijagnoza ex juvantibus), sinkopama (zbog ortostatske hipotenzije), prolaznim gubitcima svijesti, halucinacijama u drugim osjetnim modalitetima i drugim znakovima i simptomima. Psihotični se simptomi mogu javiti i kao prvi simptom, a sveukupno su prisutni i u do 80% svih bolesnika s DLBD. Obično se radi o vidnim halucinacijama koje su izraženije i uobičajeno se javljaju puno ranije nego u tijeku Alzheimerove bolesti, što je važno diferencijalno dijagnostički. Također je zanimljivo da je primjena inhibitora acetilkolinesteraze često učinkovitija kod bolesnika s DLBD nego u bolesnika s Alzheimerovom bolešću (dok je učinak memantina obrnut: u DLBD slab, a u AB umjeren).

Parkinsonova bolest je kronična i progresivna neurodegenerativna bolest, koja zahvaća sve više starije populacije. Uzroci su i dalje nepoznati, ali kao jedan o uzroka navodi se smanjenje dopamina u kontrolnom dijelu voljnih pokreta, bazalnim ganglijima. Kliničku sliku karakterizira trijas simptoma: rigor, tremor i akineza. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, detaljnog kliničkog pregleda neurologa, te tzv. Levodopa testa. U liječenju bolesnika s Parkinsonovom bolesti potrebno je kombinirati farmakoterapiju s nefarmakološkim mjerama liječenja. Glavni cilj liječenja je održati bolesnika što duže sposobnim za samozbrinjavanje. Uz adekvatnu terapiju i pravovremeno otkrivanje progresija bolesti može se usporiti ili privremeno zaustaviti. Glavna terapija koja se primijenjuje u liječenju je levodopa. Skrb za bolesnika zahtjeva multidisciplinaran pristup, a potrebna je suradnja obitelji, prijatelja, kolega, neurologa, liječnika, psihijatra, logopeda, fizioterapeuta, dijetetičara i medicinske sestre te dobra koordinacija tima stručnjaka koju osigurava medicinska sestra.

Perkutana endoskopska gastrostoma je postupak postavljanja sonde kroz trbušnu stijenku u lumen želuca pod kontrolom gastroskopa. Cilj je unošenje hrane preko otvora (stome) kroz koji se uvlači sonda u želudac ili tanko crijevo. Već više od dva desetljeća je najčešće korištena metoda dugotrajne enteralne prehrane. Cilj postavljanja perkutane endoskopske gastrostome (u daljnjem tekstu PEG) je poboljšanje posljedica pothranjenosti, sprečavanje daljnjeg gubitka na tjelesnoj masi, poboljšanje rasta i razvoja kod djece zaostale u razvoju i usporedno tome, unaprijeđenje kvalitete života oboljelih. Najčešće se primjenjuje kod bolesnika s cerebrovaskularnim bolestima, orofaringealnim malignim bolestima i neurološkim bolestima motornog neurona. Sigurna je i efikasna metoda koja zamjenjuje kirurško postavljanje gastrostome, omogućuje bolesniku veći komoditet, smanjuje učestalost pojave komplikacija tijekom i nakon plasiranja sonde i pokazuje značajnije poboljšanje nutritivnog statusa bolesnika. U ovom radu biti će opisana primjena PEG/J-a (u daljnjem tekstu perkutana endoskopska jejunostoma) u terapijske svrhe za liječenje Parkinsonove bolesti. Istraživanja su pokazala da nakon nekoliko godina primjene oralne terapije levodope dolazi do smanjenog učinke iste. Jedan od razloga je smanjena mogućnost pohrane dopamina u presinaptičkim dopaminskim neuronima i neredovito gastričko pražnjenje. Bolesnik dobija pulsatilnu terapiju, što se očituje pogoršanjem osnovnih motoričkih simptoma bolesti (diskinezija, rigor, tremor). Stoga se u bolesnika koji imaju dobar terapijski odgovor na levodopu (prekusor dopamina), terapija primjenjuje u tanko crijevo (kod Treizov-og ligamenta) putem PEG/J-a, čime se postiže stalna koncentracija lijeka u plazmi i smanjuju se motoričke komplikacije bolesti. Za retrogradno istraživanje korištena je kompletna medicinska i sestrinska dokumentacija bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti koji su koristili PEG/J za enteralnu primjenu levodope u tanko crijevo putem prenosive Duodopa pumpe kroz period od 22.listopada 2007.godine do 31.prosinca 2011.godine na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra „Zagreb“. Rezultati će biti prikazani deskriptivno kroz prikaz slučaja prva dva bolesnika u Hrvatskoj koji su primali terapiju Duodope. Biti će opisana uloga i intervencije medicinske sestre usko specijalizirane za zbrinjavanja bolesnika oboljelog od Parkinsonove bolesti (PD Nurse), koja mora imati znanja i vještine potrebne za zbrinjavanje gastrostome, edukaciju bolesnika i njegove obitelji, te titriranje terapije Duodopom i trajno praćenje bolesnika. Medicinska sestra posebno educirana za zbrinjavanje bolesnika na Duodopa pumpi ima naziv Duodopa specijalist.