Search

Autor ovog popularnog rada iznosi manje poznate epizode iz povijesti katoličkog lista Glas Koncila u vrijeme komunističke vladavine u Hrvatskoj i Jugoslaviji, u vrijeme dok mu je odgovorni urednik bio zagrebački (nad)biskup Franjo Kuharić. U radu se osobito obrađuju pritisci s kojima je taj list zbog svoje uređivačke politike i pojedinih objavljenih sadržaja bio suočen 1960-ih i 1970-ih godina od strane državnih, ali i crkvenih vlasti.

Služeći se analizom sadržaja najvažnijeg katoličkog lista u Hrvatskoj Glasa Koncila od njegovog osnutka u prvoj polovici 1960-ih godina pa sve do najnovijih dana, autor rada pokušava odgovoriti na pitanje kakav je bio odnos Katoličke Crkve u Hrvatskoj prema demokršćanstvu. U tih pedeset i više godina i Katolička Crkva u Hrvatskoj i Glas Koncila proživjeli su vrlo različite povijesne okolnosti: od relativne (ne)slobode u vremenima komunističke vlasti u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji, preko hrvatskoga osamostaljenja i tranzicije u višestranački demokratski poredak, pa sve do uključivanja Hrvatske u euroatlantske integracije i druge međunarodne asocijacije. U kojoj se mjeri u tome, više nego polustoljetnome, razdoblju Katolička Crkva u Hrvatskoj uključivala u aktivnije (su)kreiranje različitih političkih snaga, pa onda i onih demokršćanskih? Je li u tih nešto više od pola stoljeća mijenjala svoj odnos prema politici ; je li se početkom 1990-ih stavila u službu dolaska na vlast jedne sasvim konkretne političke opcije (HDZ-a), kako joj to često prigovara dio medijske i političke javnosti? Je li nastojala iskoristiti svoju snagu, koju je u hrvatskome društvu imala i u vrijeme komunizma, kako bi se u vrijeme promjena s početka 1990-ih izborila za svoj „povlašteni” tretman i stvaranje/nametanje onih političkih snaga koje će joj biti bliže u svjetonazorskom i svakom drugom smislu? Jesu li Crkvi u Hrvatskoj demokršćanske opcije bliže i draže od nekih drugih političkih snaga u toj zemlji? U pokušaju odgovora na ta istraživačka pitanja autor će najprije istaknuti značajke Drugog vatikanskog koncila koje su bile nadahnuće za odnos Katoličke Crkve i politike u Hrvatskoj u promatranome razdoblju te će potom, na temelju analize sadržaja Glasa Koncila, pokazati kako se taj list, a preko njega i Katolička Crkva u Hrvatskoj, dosljedno zalagao za sekularnost, odnosno odvojenost Crkve od svjetovne vlasti i političkih stranaka (pa i demokršćanskih), koje se po svojoj prirodi bore za vlast, a osobito se uporno borio protiv bilo kakve manipulacije Crkvom u političke i stranačke svrhe.

Odnos Crkve i države slojevit je i posebno složen u novijim razdobljima hrvatske povijesti, posebno u drugoj polovici XX. stoljeća. Desetljeća komunističke vlasti u Hrvatskoj ovaj će odnos zapravo u potpunosti prekinuti i postaviti ga tek u okvire fragmentarnog popuštanja represije režima prema Crkvi. U nekim će se situacijama ipak stvarati određeni elementi dijaloga s Katoličkom Crkvom, posebno u protokolarno-diplomatskim ili kulturnim pitanjima. Međutim, vrijeme sloma režima, kao i državnih sustava u istočnoj Europi 1989., procesi demokratizacije i imperativa pluralizma otvaraju nove dimenzije dijaloga između Crkve i države u Hrvatskoj. U ovom radu, autori nastoje pokazati vremenski kratak proces ishodišnih točaka novog dijaloga Crkve i države, nastalog u političkim zbivanjima demokratizacije na prijelazu 1989. u 1990. godinu iz perspektive crkvenog glasila Glasa Koncila. Ovaj, godinama gotovo jedini nepartijski list, prati gledišta hrvatskog episkopata i klera na izazove u tom vremenu, ali vrlo sustavno prati također društvena događanja i mijene (višestranačke izbore, konstituiranje prvog višestranačkog Sabora i drugo), te i njegovi tekstovi mogu biti koristan izvor u promatranju navedenih važnih mjesta suvremene hrvatske povijesti. Navedene teme i gledišta Glasa Koncila, autori postavljaju u opći pravnopovijesni kontekst zbivanja ovog vremena.

U ovom se članku bavimo ekumenskim temama u Glasu Koncila u razdoblju od 1990. do 1999. godine. U uvodu ukratko govorimo o kontekstu i nastanku Glasa Koncila, da bismo u prvom poglavlju donijeli temeljiti popis svih ekumenskih naslova u razdoblju od 1990. do 1999. godine koje su se našle na stranicama Glasa Koncila. U drugom poglavlju ekumenske teme analiziramo kroz sljedeće grupe tekstova: ekumenski susreti (ekumenska bogoslužja; ekumenski susreti visokih predstavnika; molitveni ekumenski susreti); ekumenizam i mladi; ekumenizam i obrazovanje; ekumenizam i kultura. Na koncu u zaključku jasno dolazi do izražaja činjenica da je Glas Koncila iznimno važan za proučavanje novije ekumenske povijesti kod nas.

Autor prikazuje odnos Katoličke Crkve prema "Hrvatskom proljeću" 1971. godine, kao i posljedice sloma Hrvatskoga proljeća na odnose crkvenih i državnih vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji te promjenu uređivačke politike Glasa Koncila nakon pogoršanja crkveno-državnih odnosa 1970-ih godina.

U ovom diplomskom radu bavit ćemo se analizom ekumenskih tema koje se javljaju u člancima Glasa Koncila u razdoblju od 1990. godine pa do 1999. godine. Vidjet ćemo kroz prikaz ekumenskih tema i naslova članaka koje su teme bile zastupljenije u razdoblju trajanja Domovinskog rata, koje u poslijeratnom vremenu, a koje ekumenske teme su bile najčešće u člancima koji su objavljivani tijekom posljednjih godina 20. stoljeća.

Autor rada, na temelju analize sadržaja Glasa Koncila i relevantne literature, prikazuje i analizira pisanja toga lista u prvih deset godina njegova postojanja (1963. – 1972.) na temu dijaloga, kao i nastojanja toga lista da u Crkvi i društvu taj dijalog pokrene. Kako je u radu prikazano, u tom je svom nastojanju Glas Koncila bio motiviran Drugim vatikanskim koncilom i drugim dokumentima povezanima s koncilskom obnovom, osobito enciklikom Ecclesiam suam (1964.) pape Pavla VI., prema kojima je dijalog potrebno pokrenuti i unutar Crkve, i s drugim Crkvama i vjerskim zajednicama te s onima koji ne vjeruju. List je pritom u više navrata objašnjavao smisao i preduvjete istinskoga dijaloga u Crkvi i društvu, te je i stupao u dijalog s pripadnicima i predstavnicima različitih vjerskih i društvenih skupina, osobito s predstavnicima vjerskih zajednica koje su djelovale u tadašnjoj Hrvatskoj i Jugoslaviji, kao i s predstavnicima i promicateljima tada vladajućeg marksističkog svjetonazora. Taj je dijalog na stranicama lista osobito bio vidljiv u drugoj polovici 1960-ih godina, da bi početkom 1970-ih, a osobito od kraja 1971. godine – zbog društvenih i političkih promjena te ponovnog jačanja državne represije prema Crkvi, pa i Glasu Koncila – znatno posustao. Kako se u radu naznačuje, u to je vrijeme, po svemu sudeći, uredništvo lista procijenilo kako za dijalog s vladajućima više nema pravih preduvjeta, dok za nastavak unutarcrkvenog dijaloga, koji je dovodio i do brojnih podjela i napetosti unutar Crkve, zbog „vanjske ugroze“ i ponovne potrebe „homogenizacija“, više nije pogodno vrijeme. Ipak, kako se zaključuje, ta su nastojanja Glasa Koncila bila i ostala prepoznata kao vrijedan pokušaj uspostave dijaloga u Crkvi i tadašnjemu društvu.

U tekstu se osvrćemo na odjek koji je kanonizacija franjevca i mučenika Nikole Tavelića imala u tadašnjim javnim glasilima. Pretpostavljajući da je kanonizacija prvoga proglašenog hrvatskog sveca imala veliki odjek u medijskoj javnosti, koristeći se metodom analize sadržaja, analizramo objave u hrvatskim katoličkim glasilima. Analiziramo napise objavljene u tjedniku AKSA - Aktualnosti Kršćanske sadašnjosti, dvotjedniku Glas Koncila, te mjesečnicima Veritas i Kana u 1970. godini. Pritom pratimo objave prema temama, vrstama i autorima vezano za samu kanonizaciju, kao i za tijek duhovne priprave za Tavelićevo proglašenje svetim. Također se osvrćemo na odjeke kanonizacije u drugim katoličkim i svjetovnim medijima.

Na temelju relevantne literature, arhivske građe i analize sadržaja Glasa Koncila, autor rada analizira stavove urednika i suradnika toga katoličkog (dvo)tjednika u prvom desetljeću njegovog postojanja (1963.-1972.) o (poželjnom) odnosu Crkve i države te mjestu i ulozi vjernika u tadašnjem hrvatskom (i jugoslavenskom) društvu. Pozivajući se na duh i dokumente Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.) taj se katolički list manje ili više otvoreno suprotstavljao procesu ateizacije hrvatskoga društva, koji se odvijao pod krinkom sekularizacije i odvojenosti Crkve od države, odnosno stavu kako je Crkvi i vjeri mjesto samo u privatnoj sferi. Istodobno, njegovi su se istaknuti autori na stranicama lista protivili i sprezi Crkve i države, koju su uočavali u pojedinim zemljama u Europi i svijetu. Premda su navedeni stavovi, iznošeni na stranicama Glasa Koncila, nastali u okolnostima tadašnjih političkih i društvenih prilika vladavine komunizma i privilegiranosti ateističkoga pogleda na svijet, autor u radu zaključuje kako mnogi od analiziranih tekstova niti do danas nisu izgubili na svojoj vrijednosti i aktualnosti u kontekstu potrebe promišljanja uloge i mjesta vjere i Crkve, kao i demokratizacije i pluralizma suvremenog hrvatskog društva.

U radu su prikazani sudski postupci protiv katoličkih novina Mali koncil, Glas Koncila i Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (poslije Veritas) te njihovih urednika i autora Franje Kuharića, Živka Kustića i Ivona Ćuka šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća. Na temelju izvornoga arhivskoga gradiva i relevantne literature rekonstruirano je sedam različitih sudskih postupaka, od prekršajnih preko postupaka zabrane raspačavanja i zapljene pojedinih članaka (araka na kojima su tiskani) ili brojeva spomenutih listova, pa sve do dva kaznena postupka – protiv Ivona Ćuka i Živka Kustića – kojima su tadašnje vlasti nastojale ograničiti pisanje katoličkoga tiska, a posredno i djelovanje Katoličke crkve u društvu. Služeći se različitim znanstvenim metodama – od metode deskripcije i komparacije arhivskoga gradiva, preko analize tadašnjih zakonskih propisa i sudskih spisa te sadržaja službenih kontakata tadašnjih državnih i crkvenih predstavnika i sve do analize pojedinih objavljenih članaka u tadašnjem katoličkom tisku – autor ovim radom dodatno rasvjetljuje ne samo pravne aspekte tih postupaka nego i njihovu političku pozadinu i motivaciju., This paper examines and presents court proceedings against the Catholic newspapers Mali koncil (Little Council), Glas koncila (Voice of the Council), and Glasnik sv. Antuna Padovanskog (St Anthony of Padua’s Herald), later the Veritas, and their editors and authors Franjo Kuharić, Živko Kustić, and Ivon Ćuk during the 1960s and 1970s. Based on original archival material and relevant literature, seven court proceedings against Ivon Ćuk and Živko Kustić have been reconstructed. These include misdemeanour proceedings, the confiscation of or bans on the distribution of individual articles or issues of the mentioned papers, and two criminal proceedings, through which the communist authorities tried to limit the writing of the Catholic press and, indirectly, the activity of the Catholic Church in contemporaneous society. Using various research methods – analysis of contemporaneous legislation and court records, the contents of official correspondence between the then state and Church representatives, and individual articles published in the Catholic press – the author sheds further light on not only the legal aspects of these proceedings, but also their political background and motivation, placing them within the context of the contemporaneous relations between Church and state. The activities of the then Commission for Religious Matters of the Executive Committee of the Parliament of the Socialist Republic of Croatia regarding monitoring the contents of the Catholic press, resolving certain legal and political dilemmas related to initiating court proceedings, and its cooperation with the contemporaneous so-called “prosecution organs”, especially the District Public Prosecutor’s Office in Zagreb, are studied separately. Presenting certain reactions of Church representatives, especially through the diary entries of then Zagreb (arch)bishop Franjo Kuharić, the author has shown the way in which the mentioned court proceedings were experienced and “read” by the contemporaneous Church leadership in Croatia. It can be concluded that the then Catholic press – despite being faced with court proceedings – primarily fought for the freedom of the Catholic Church in contemporaneous society. However, in doing so the Catholic media and authors also indirectly broadened the freedom of the press and public speech in the Socialist Republic of Croatia and the Socialist Federal Republic of Yugoslavia, especially after 1971, when the Catholic Church remained the sole organised “opposition” force to the country’s regime.

U godinama nakon održavanja Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.) život Katoličke Crkve u svijetu, pa tako i na području tadašnje Jugoslavije, bio je obilježen i brojnim napetostima i sukobima između predstavnika crkvene hijerarhije te pojedinih svećeničkih i vjerničkih krugova. Od kraja 1967. i početka 1968. katolički list Glas Koncila o tim tzv. „slučajevima“ sve je češće i otvorenije izvještavao: najprije o onima u zemljama zapadne Europe, a od kraja 1968. – upravo s tzv. „Hercegovačkim slučajem“ – počeo je otvoreno pisati i o slučajevima u domaćoj Crkvi, odnosno u Crkvi u hrvatskome narodu (Đakovački, Riječki, Zadarski slučaj). To je nailazilo na različite reakcije, kako pozitivne tako i negativne, dijela čitatelja i predstavnika crkvenih vlasti. U svome radu/izlaganju, na temelju provedene kvalitativne analize sadržaja članaka Glasa Koncila o „Hercegovačkom slučaju“ od 1968. do 1971., autor prikazuje kako je tadašnje uredništvo lista svoju odluku da otvoreno izvještava o svim, pa i „skandaloznim“ događajima u Crkvi, argumentiralo i danas vrlo aktualnim načelima novinarske struke, ali i kriznoga komuniciranja: prava (opće, ali i crkvene) javnosti na informaciju, preuzimanja kontrole i komuniciranja u krizi, jasnog prezentiranja informacija itd. Kako se u radu zaključuje, vjerojatno je (i) takvim pristupom prema događajima u vlastitoj organizaciji (Crkvi) list stekao vjerodostojnost i velik utjecaj u tadašnjoj javnosti, jer je upravo u tim godinama – krajem 1960-ih i početkom 1970- ih – dosegao i najveće naklade u svojoj povijesti.

Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je istražiti stav katoličkog (dvo)tjednika Glasa Koncila prema procesu obnove diplomatskih odnosa Svete Stolice i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) kao političkom okviru za normalizaciju odnosa Katoličke Crkve i jugoslavenskih vlasti točka.

U doktorskome radu analizirani su tekstovi objavljeni u rubrici Komentar katoličkoga (dvo)tjednika Glasa Koncila od pojave te rubrike 1968. do kraja 2014. godine, s ciljem propitivanja njihove uloge u promicanju slobode javne riječi i demokratizacije hrvatskoga društva, kako u vremenu komunizma, tako i nakon demokratskih promjena. U prvome, teorijskom dijelu disertacije – na temelju dviju teorija o tisku, sovjetsko-komunističke i teorije društvene odgovornosti – analiziran je povijesni (društveno-političko-medijski) kontekst druge polovice 20. i početka 21. stoljeća u Hrvatskoj. U njemu se pojašnjavaju pojmovi sloboda javne riječi i demokratizacija, te njihov medijski kontekst, te donosi osnovni pregled odnosa Katoličke Crkve prema medijima, nastanak i djelovanje Glasa Koncila, kao i specifičnosti rubrike Komentar u tome listu (uz prethodno tumačenje komentara kao novinarske vrste). U drugome, istraživačkom dijelu predstavljeni su i protumačeni rezultati provedenoga kvantitativnoga istraživanja analize sadržaja na uzorku od 600 komentara (300 iz razdoblja komunizma, te 300 iz razdoblja demokracije). Uz to, dodatno je kvalitativno analizirano 365 komentara koji su se bavili s deset bitnih povijesnih tema – ponovnom uspostavom diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) 1970. godine, Hrvatskim proljećem, donošenjem novoga Ustava SFRJ-a 1974. godine, proslavom Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata, Memorandumom Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU) i jačanjem velikosrpske politike osamdesetih godina 20. stoljeća, prvim višestranačkim izborima i razdruživanjem Hrvatske od SFRJ-a, Domovinskim ratom, pretvorbom i privatizacijom hrvatskoga gospodarstva, smrću prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i promjenom vlasti 2000. godine, te procesom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Istraživanjem se došlo do zaključaka da komentatori Glasa Koncila nisu pratili isključivo religijske, nego i društveno-političke teme, da je u komentarima Glasa Koncila promicana sloboda javne riječi, da je od 1990. do 2014. Glas Koncila u najvećem broju komentara promicao implementaciju demokratskih načela u hrvatskome društvu, te da su komentari promovirali pluralizam.

Na temelju arhivske građe, relevantne literature i sadržaja Glasa Koncila, autori rada iznose i analiziraju kritike koje su na sadržaj toga katoličkog (dvo)tjednika u prvom desetljeću njegova postojanja (1963. – 1972.) iznosili pojedini crkveni/vjernički krugovi i predstavnici crkvenih vlasti u Hrvatskoj: kardinal Franjo Šeper, (nad)biskup Franjo Kuharić, apostolski delegat i pronuncij Mario Cagna i drugi. Te su kritike iznesene u formi prosvjednih pisama uredništvu ili njegovu odgovornom uredniku (nad)biskupu Kuhariću – od kojih mnoga nisu bila objavljena ni poznata široj i zainteresiranoj znanstvenoj javnosti. Sadržaj Glasa Koncila u to je vrijeme, kako će u radu biti prikazano, bio predmetom kritika i na službenim i neslužbenim svećeničkim susretima, kao i na nekoliko zasjedanja Biskupske konferencije Jugoslavije. Osim što se u radu iznose novi uvidi na temu recepcije, tj. prihvaćenosti Glasa Koncila u tadašnjoj crkvenoj javnosti, njime se jasnije osvjetljavaju i prijepori koje je (post) koncilska obnova donijela u Katoličkoj crkvi u hrvatskom narodu na prijelazu iz 60-ih u 70-te godine 20 stoljeća., Catholic biweekly newspapers Glas Koncila from its beginnings (fall of 1963) drew much attention from the ecclesiastical public. This interest was followed with much praise and the continuing rise of subscriptions during the first decade of publishing. Still, besides the approvals during this period these newspapers met some criticism from the ecclesiastical public and ecclesiastical leadership. In the beginning, these critics were related to the editorial policy of supporting the post-council renewal of the Catholic Church, while later critics also debated questions regarding the moral catechism of the Church, and in the late 60s and in the beginning of the 70s the editorial board was sometimes accused because of the »import of progressist ideas« from the West and support of »rebellious spirits« against legal ecclesiastical authorities; especially after several church »cases« significantly marked the life of the Church within the Croatian people of that time. Moreover, at that time certain groups of believers debated about Glas Koncila, too, and similarly, members of the highest ecclesiastical authorities in the country expressed their concern about the newspapers. Some of the representatives of the ecclesiastical authorities even wrote protest letters to the editorial board and to the editor-in-chief (arch)bishop Franjo Kuharić. Furthermore, certain articles published in Glas Koncila were discussed on the councils of the Bishops Conference of Yugoslavia. All critics questioned the editorial policy and requested its change, or at least that the Church should openly distance from such editorial policy and such newspapers. Authors of the article have analyzed the published text in the newspapers, as well as critique, together with some – up to now – not known archival sources from the period between 1963 and 1972. Finally, they gave an overview of all the tensions that (post)conciliar renewal provoked not only within the Catholic Church in some countries in Western Europe but also among the Croatian people.

U ovom se radu razmatra o načinu izvještavanja hrvatskoga katoličkog tjednika „Glasa Koncila” tijekom pristupnih pregovora RH s EU-om. Istraživanje je provedeno primjenom kvalitativne induktivne analize sadržaja, u čijem je središtu Lisabonski ugovor i u skladu s time utvrđivanje i klasificiranje novinskih članaka koji izvještavaju o njegovu utjecaju na odnos EU-a prema kršćanstvu i samim kršćanima. Analizom su obuhvaćeni članci u razdoblju od prosinca 2009. do srpnja 2013., koji su potom tematski razvrstani u tri kategorije: Lisabonski ugovor i nove vrijednosti EU-a, Nova evangelizacija i budućnost EU-a te Budućnost Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Detaljnom analizom članaka „Glasa Koncila” utvrđeno je kako su, tijekom procesa ristupanja RH u EU, oni upućivali na postojanje nesklada između vrednota koji se nalaze u temelju Lisabonskog ugovora (2009.) i njihove stvarne primjene u odnosu EU-a prema kršćanstvu (europskom kršćanskom civilizacijskom naslijeđu i kršćanskim vrednotama) i u konačnici prema samim kršćanima. Ističući kako je navedeno posljedica odmaka Europe od kršćanskog svjetonazora, odnosno promicanja ideologije ekonomskog neoliberalizma, u okviru kojega koncepti, poput sekularizma, pluralizma, relativizma, materijalizma postaju nove vrijednosti, članci upućuju na relativizirajući odnos prema kršćanstvu općenito i napose prema pravima kršćana na slobodu vjeroispovijesti. Stoga se u člancima upućuje na važnost nove evangelizacije, dijaloga i veće odgovornosti kršćana u suočavanju s duhovno-moralnom krizom u kojoj se EU trenutno nalazi. Na koncu, analiza članaka ukazuje kako se, unatoč navedenom, podupire ulazak RH u EU, u okviru kojeg se ističe tradicionalno ključna uloga kršćanstva u RH te njezina važnost u primicanju nove evangelizacije i očuvanju europskog kršćanskog civilizacijskog naslijeđa i kršćanskih vrednota u Europskoj uniji., This paper discusses the way of reporting of the Croatian Catholic weekly „Glas Koncila” during Croatia’s accession negotiations with the EU. The research was carried out using the qualitative inductive content analysis, the focus of which was the Treaty of Lisbon and, accordingly, the definition and classification of newspaper articles reporting on its influence on the EU relationship with Christianity and Christians themselves. The analysis covers the articles from December 2009 to July 2013, which are then categorized into three categories: the Treaty of Lisbon and the EU new values; new evangelization and the future of the EU; the future of the Republic of Croatia in the EU. By detailed analysis of the articles in the „Glas Koncila”, it was found that, during the accession process of the Republic of Croatia to the EU, the articles were pointing to the discrepancy between the values that are in the foundation of the Lisbon Treaty (2009) and their actual application to the relationship of the EU to Christianity (European Christian civilization heritage and Christian values) and ultimately to the Christians themselves. Pointing out that the consequence of Europe’s detachment from Christian view of life, i.e. promoting the ideology of economic neo-liberalism in the frame of which the concepts like secularism, pluralism, relativism, and materialism become new values, the articles point to a relativistic attitude to Christianity in general and especially to the rights of Christians to freedom of religion. Therefore, the authors of the articles point to the importance of new evangelization, dialogue and greater responsibility of Christians in facing the spiritual and moral crisis in which the EU currently is. In the end, the analysis of the articles shows that, despite the above stated, Croatia’s accession to the EU is supported and, in the context of the accession, it emphasizes the key role of Christianity in the Republic of Croatia and its importance in promoting new evangelization and preservation of European Christian heritage and Christian values in the European Union.

Autor rada, na temelju vlastite analize sadržaja Glasa Koncila u prvih 10 godina postojanja toga lista (1963.–1972.), arhivske građe i relevantne literature, istražuje na koji je način taj katolički (dvo)tjednik pratio održavanje Drugog vatikanskog koncila (1962.–1965.) i provedbu (poslije)koncilske obnove u Crkvi u hrvatskom narodu, ali i napetosti i polemike između „progresista“ i „konzervativaca“ koje su obilježile taj proces. U radu se analiziraju i načini na koje je Glas Koncila tu (poslije)koncilsku obnovu promicao te joj i sam nastojao dati svoj doprinos. Na taj se način u radu propituje teza koju su već ranije postavili neki drugi autori, prema kojoj je Glas Koncila odigrao važnu ulogu u recepciji/prihvaćanju Drugog vatikanskog koncila u Crkvi u Hrvatskoj., Based on a personal analysis of the content of Glas Koncila (The Voice of the Council) during the first ten years of its existence (1963 — 1972) as well as archival materials and relevant literature, the author of this paper examines the manner in which this Catholic (bi–)weekly followed the sessions of the Second Vatican Council as they were convened ; furthermore, he discusses (post–)conciliar renewal as it was effected within the Church of Croatia and also the tensions and polemics between the „progressives“ and the „conservatives“ which marked this process. Hence, the paper analyses the ways in which Glas Koncila promoted (post–)conciliar renewal and endeavoured to make its contribution in this regard. The paper thus investigates a thesis already developed by other authors according to which Glas Koncila played an important part in the reception of the Second Vatican Council within the Church in Croatia.

U radu se, na temelju analize sadržaja lista, prikazuje i analizira uređivačka koncepcija Glasa Koncila u prvih pedeset godina njegova postojanja. Autor pritom sistematizira i prikazuje bitne oznake kontinuiteta uređivačke politike toga lista, ali sa stranica lista iščitava i različite pristupe pojedinih glavnih urednika u odnosu na pojedine važne teme, poput unutarcrkvene kritičnosti i otvaranja unutarcrkvenoga dijaloga.

Poštivanje etičkih načela je neodvojivo od kvalitetnog i profesionalno usmjerenog novinarstva. Istinitost, točnost, objektivnost i poštivanje privatnosti samo su neke od temeljnih vrijednosnih karakteristika kojima se treba voditi svaki izvjestitelj. Ovaj se rad bavi odnosom ratnog izvještavanja i novinarske etike s naglaskom na analizu katoličkog tjednika Glasa Koncila u vrijeme Domovinskog rata 1991. godine. Važno je napomenuti kako rad ne istražuje povijesne činjenice o Domovinskom ratu, već se usmjerava na analizu etičnosti medijskog praćenja događaja vezanih uz agresiju i pad grada Vukovara, koji je već tijekom trajanja obrane grada spontano prepoznat kao simbol hrvatskog otpora srpskoj agresiji.

Mediji su postali nezaobilazan čimbenik socijalizacije, odnosno uključivanja čovjeka u sva društvena, pa tako i u politička zbivanja. Oni pomažu u razumijevanju društvene zbilje, ali isto tako omogućuju sudjelovanje i doprinos svakog pojedinca u izgradnji društva kojemu pripada. Kad govorimo o odnosu medija i politike, možemo reći da je jedno od najvažnijih pitanja koje proizlazi iz njihova složena odnosa politička pristranost masovnih medija. Novinari bi trebali imati pravo na vlastito političko opredjeljenje, ali njihov novinarski rad trebao bi počivati na načelima istinitosti, objektivnosti i nepristranosti. Mediji imaju posebno značajnu ulogu, pa tako i odgovornost u vrijeme izbora. Crkva je također prepoznala važnost masovnih medija pa svojim medijskim djelovanjem želi dati doprinos demokratskim procesima u društvu. Upravo taj govor Crkve putem masovnih medija često je predmet sporenja sa sekularno opredijeljenim dijelom javnosti koji zastupa stavove kako bi Crkva trebala ograničiti svoje djelovanje isključivo na vjerski dio svoga poslanja. Ciljevi su ovog istraživanja ispitati postoji li politička dosljednost Crkve prema vladajućim strukturama, bavi li se crkveni tisak vjerskim ili političkim temama, pokazuje li Crkva pristranost u predizborno vrijeme i pokušava li Crkva manipulirati glasačima. Istraživanjem su obuhvaćena 104 uvodnika glasila Katoličke Crkve Glas Koncila iz 1999. i 2000. godine., The mass media have become an essential factor of socialization and inclusion in all aspects of society, including the political dimension. Improving the individual’s understanding of the contemporary society, the mass media allow each individual to participate and contribute in its development. One of the most important issues of the complex relationship of the mass media and the politics - is the political bias of the media. Journalists should have the liberty of having their own political opinion, but their journalistic work must be based on the principles of truthfulness, objectivity and impartiality. During the elections, the mass media have a particularly important role and responsibility. The Church has also recognized the importance of mass media, and through the mass media communication aims to contribute to the democratic processes. But, this particular activity is often criticized by the secularly oriented public, stating that the Church should limit its activities exclusively to the religious part of its mission. This study will examine whether there is a consistent political position of the Church, in respect to the political structures, as well as the position of the Catholic press, in order to establish whether the Church shows partiality in pre-election time in an alleged attempt to manipulate the voters. The survey covers 104 editorials of the official newspaper of the Catholic Church in Croatia, Glas Koncila (Voice of the Council), from the years 1999 and 2000.

Tema skupa "Vukovar '91. - domovinska (i europska) sigurnost: Kriza sigurnosti i politike manipuliranja suverenitetom."

Značajan pomak i otvaranje ekumenskoj ideji i pokretu koji je za Katoličku crkvu učinio Drugi vatikanski koncil naišli su na veliki odjek u Hrvatskoj. Osobito je to vidljivo u prvim godinama nakon Koncila kada je u Crkvi u Hrvata pokrenut niz događanja koja su trebala započeti s ekumenizmom na prostoru bivše Jugoslavije. Najbolji izvor za poznavanje širenja i usmjeravanja ekumenske misli u poslijekoncilskom razdoblju u Hrvatskoj svakako je Glas Koncila, kao i njegov bilten Poslušni Duhu, koji je izašao u svega pet brojeva. Upravo se iz ondašnjih tiskovina može iščitati određena ekumenska euforija koja je zavladala među hrvatskim svećenstvom i laicima u prvim godinama nakon Koncila, ali i jedan veliki zastoj početkom 70-ih godina XX stoljeća. Ekumenizam je na ovim prostorima u prvom redu bio usmjeren prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u kojoj su stavovi prema ekumenizmu bili često oprečni, od onih koji su ga podržavali do onih koji su mu pristupali s velikim oprezom i predrasudama. Na području ekumenske misli i cijeloga ekumenskog pokreta u njegovim početcima na hrvatskom prostoru svakako je najznačajniju ulogu imao Tomislav Janko Šagi-Bunićačiji su članci u Glasu Koncila i biltenu Poslušni Duhu, koji je uređivao, pokazatelj koncilske usmjerenosti Katoličke crkve prema ekumenizmu. Šagi-Bunić je zacijelo bio vodeće ime ekumenskih gibanja u Hrvatskoj u poslijekoncilskom razdoblju.

Izlaganje o osnovnim aspektima problematike žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na stranicama Glasa Koncila.

U tekstu autori raspravljaju o tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj i društvenim i religijskim promjenama. Objašnjava se društveni kontekst u Hrvatskoj u kojem je katoličanstvo postalo važan element individualnog i kolektivnog identiteta, te se daje povijesni prikaz Katoličke crkve u Hrvatskoj. U tekstu se prezentiraju rezultati analize sadržaja komentara Glasa Koncila kao službene publikacije Katoličke crkve, te njihov odnos prema dominantnim temama (odnosi Crkve i države, neke društveno-političke teme, druge vjerske zajednice, "hrvatske teme", evangelizacija, Sveta Stolica u svijetu), podtemama i akterima tranzicijskoga razdoblja koji su praćeni od 1990. do 2004. godine.

U tekstu autori raspravljaju o tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj i društvenim i religijskim promjenama. Objašnjava se društveni kontekst u Hrvatskoj u kojem je katoličanstvo postalo važan element individualnoga i kolektivnoga identiteta, te se daje povijesni prikaz Katoličke crkve u Hrvatskoj. U tekstu se prezentiraju rezultati (frekvencije i postoci) analize sadržaja komentara Glasa Koncila kao službene publikacije Katoličke crkve, te njihov odnos prema dominantnim temama (odnosi Crkve i države, neke društveno-političke teme, druge vjerske zajednice, “hrvatske teme”, evangelizacija, Sveta Stolica u svijetu), podtemama i akterima tranzicijskoga razdoblja koji su praćeni od 1990. do 2004. godine. Potvrđena je radna hipoteza da je Crkva u pojedinim aspektima tranzicijskih promjena bila aktivan sudionik događaja, te da se različito odnosila prema temama i akterima u analiziranim razdobljima. Učestalost pojavljivanja dominantnih tema, podtema i aktera bila je određena specifičnim tranzicijskim društvenim kontekstom u Hrvatskoj. U prvom razdoblju (1990. – 1994.) na djelu je bio proces izgradnje nacionalne države i rat. Crkva je pružila podršku vlasti koja je pobijedila na izborima i nastojala na mobiliziranju nacionalne samosvijesti Hrvata. Podjednako su bile prisutne “hrvatske teme” i neke društveno-političke teme. Drugo razdoblje (1995. – 1999.) karakterizira završetak rata, teška politička i ekonomska situacija, podrška Crkve aktualnoj vlasti, daljnji rad na mobilizaciji nacionalnih osjećaja, ozbiljne kritike HDZ-ove vlasti na kraju toga razdoblja, smrt predsjednika Tuđmana i kraj, po mnogim elementima, autoritarne vlasti HDZ-a. Uočeno je da su najčešće prisutne “hrvatske teme”. U trećem razdoblju (2000. – 2004.) dolazi do promjene vlasti, reformi i otvaranja Hrvatske prema globalnim i integracijskim procesima. Crkva, koja je neskriveno protiv nove (“lijeve”) vlasti, postaje puno kritičnija nego što je to bila u prethodnom razdoblju. Konačno počinje odčitavati “znakove vremena” i baviti se, na svoj način, “grijehom struktura”: neke društveno-političke teme javljaju se gotovo deset puta češće od “hrvatskih tema”., In the text the authors discuss the transition period in Croatia and its social and religious changes. They explain the social context of the country where Catholicism has become an important part of the individual and collective identity and present the history of the Catholic Church in Croatia. The text presents the results (frequency and percentage) of analysed commentaries which appeared in Glas Koncila (a weekly newspaper of the Catholic Church) and their attitude towards dominant topics, such as the relations between the Church and the state, some political events, other religious communities, “Croatian themes”, reevangelization, the Vatican and the world, the actors of the transition period in Croatia from 1990 to 2004. The working hypothesis has been confirmed: the Church was an active participant in some aspects of transitional changes and it showed different attitudes to themes and actors in the analysed periods. The frequency of dominant themes and actors was defined by the specific social transition in Croatia. The first period (1990–1994) was characterised by the war of independence and the creation of a national state. The Church supported the elected government and worked on the revival of the Croatian national feelings.“Croatian themes” and some social and political themes were equally present in the commentaries The second period (1995–1999) was marked by the end of the war, a very difficult political and economic situation, the Church support of the government, further strengthening of the national feelings, a serious criticism of the HDZ government towards the end of this period, President Tuđman’s death and the end of the HDZ largely authoritarian government. “Croatian themes” were mostly present in the commentaries. In the third period (2000-2004) the government changed, Croatia opened to reforms, global and integration processes. The Church was openly against the new,”left” government and criticized it much more strongly than in the previous period. Finally, it became more sensitive to “the changes in time” and started dealing, in its way, with “the sin of structures”: some political and social themes were almost ten times more present than “Croatian themes”.

U ovom prilogu autor obrađuje prihvat II. vatikanskog koncila kako se on očitovao u katoličkom tisku i odnosu Crkve prema medijima. Razdoblje prije početka koncila označeno je u bivšoj državi krutom komunističkom represijom prema Crkvi, koja se očitovala i tako da katolička Crkva u Hrvatskoj od 1952. do 1962. nije imala nijednoga lista za puk. Unutrašnja kriza sustava u Jugoslaviji s jedne strane i dolazak na papinsku stolicu Ivana XXIII. S druge strane stvara novu klimu u odnosu Crkve i komunističke države, što je za posljedicu imalo i obnovu katoličkoga izdavaštva. S početkom koncila izlazi u Zagrebu tjedni bilten “Glas s koncila” umnažan tehnikom ciklostila, da bi godinu dana kasnije počele suvremene dvotjedne novine “Glas koncila”. Osim toga, nakon koncila profiliraju se kao glavna središta koncilske misli u Hrvatskoj centar “Kršćanska sadašnjost” u Zagrebu i časopis “Crkva u svijetu” u Splitu.