Ekumenska gibanja u Hrvatskoj neposredno nakon Drugog vatikanskog koncila

Značajan pomak i otvaranje ekumenskoj ideji i pokretu koji je za Katoličku crkvu učinio Drugi vatikanski koncil naišli su na veliki odjek u Hrvatskoj. Osobito je to vidljivo u prvim godinama nakon Koncila kada je u Crkvi u Hrvata pokrenut niz događanja koja su trebala započeti s ekumenizmom na prostoru bivše Jugoslavije. Najbolji izvor za poznavanje širenja i usmjeravanja ekumenske misli u poslijekoncilskom razdoblju u Hrvatskoj svakako je Glas Koncila, kao i njegov bilten Poslušni Duhu, koji je izašao u svega pet brojeva. Upravo se iz ondašnjih tiskovina može iščitati određena ekumenska euforija koja je zavladala među hrvatskim svećenstvom i laicima u prvim godinama nakon Koncila, ali i jedan veliki zastoj početkom 70-ih godina XX stoljeća. Ekumenizam je na ovim prostorima u prvom redu bio usmjeren prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u kojoj su stavovi prema ekumenizmu bili često oprečni, od onih koji su ga podržavali do onih koji su mu pristupali s velikim oprezom i predrasudama. Na području ekumenske misli i cijeloga ekumenskog pokreta u njegovim početcima na hrvatskom prostoru svakako je najznačajniju ulogu imao Tomislav Janko Šagi-Bunićačiji su članci u Glasu Koncila i biltenu Poslušni Duhu, koji je uređivao, pokazatelj koncilske usmjerenosti Katoličke crkve prema ekumenizmu. Šagi-Bunić je zacijelo bio vodeće ime ekumenskih gibanja u Hrvatskoj u poslijekoncilskom razdoblju.