Search

Dugotrajne će suše u budućnosti dodatno opteretiti šumske ekosustave smanjujući njihovu produktivnost i sveukupnu bioraznolikost što bi moglo rezultirati izmjenom omjera vrsta u mješovitim šumskim sastojinama diljem Europe. Hrast kitnjak bi u odnosu na običnu bukvu mogao postati daleko konkurentniji, zbog dubljeg zakorijenjivanja, kseromorfnije strukture lišća i brzog oporavka asimilacije CO2 nakon popuštanja suše. Pod utjecajem klimatskih promjena u posljednjih 20-ak godina na području Europe dolazi do ometanja uredne ishrane šumskoga drveća s fosforom (P) na što ukazuje opadanje koncentracije P u lišću. Iako istraživanje fiziološke uloge P u metabolizmu šumskoga drveća trenutno predstavlja „state of the art“ problematiku, u literaturi je slabo zastupljena njegova uloga u sušnom stresu šumskoga drveća. Genetska raznolikost i unutarvrsne adaptivne varijacije u odgovoru na sušu kod obje vrste na području jugoistočne Europe do sada nisu bile istraživane. Optimalna ishranjenost šumskoga drveća s P mogla bi podići njihovu toleranciju prema suši jer P regulira fotosintezu i glikolizu te na taj način kontrolira asimilaciju CO2 i kasniju upotrebu ugljikohidrata za produkciju biomase. Optimalna ishranjenost s P pozitivno utječe i na sposobnost zaštite i popravka oštećenog fotosintetskog aparata uslijed pojave oksidacijskog stresa izazvanoga sušnim stresom. Obična bukva i hrast kitnjak diljem Europe tvore mješovite šumske zajednice koje pridolaze na cijelom spektru šumskih tala koja se odlikuju različitom vlažnošću i koncentracijama lakopristupačnog P u tlu. Ciljevi ovoga projekta (kojega financira Hrvatska zaklada za znanost) su utvrditi: (i) utjecaj povišene koncentracije P u tlu na toleranciju obične bukve i hrasta kitnjaka prema sušnom stresu, (ii) postojanje lokalne adaptiranosti provenijencija obične bukve i hrasta kitnjaka na sušni stres, kao i genotipskih razlika u toleranciji na sušu pod utjecajem povišene koncentracije P u tlu i (iii) postojanje tzv. memorijskih efekata kod obične bukve i hrasta kitnjaka nakon pretrpljenog sušnog stresa te utjecaj povišene koncentracije P u tlu na takve efekte.

U Hrvatskoj se na plantažama i kulturama topole uzgajaju klonovi nastali križanjem američke i europske crne topole (Populus x canadensis Moench) odnosno klonovi američke crne topole (Populus deltoides Bartr ex Marsh). Trenutno u našoj zemlji ne raspolažemo niti s jednim priznatim klonom autohtone crne topole (Populus nigra L.) Europska crna topola, kao jedna od najznačajnijih vrsta drveća u poplavnim šumama Hrvatske, ujedno je i jedna od ugroženijih vrsta na cijelom području svoje rasprostranjenosti. Gubitkom i fragmentacijom pogodnog staništa zbog hidromelioracijskih zahvata, te unošenjem i širenjem alohtonih vrsta, genetsko bogatstvo domaće crne topole je ugroženo. Stoga smo odlučili započeti s oplemenjivanjem ove vrste radi pridobivanja produktivnih klonova koji bi se mogli koristiti za osnivanje kultura i plantaža, a da pri tome ne ugrožavaju genofond autohtone vrste. Na području Uprave šuma podružnica Osijek, šumarija Valpovo i Batina, sakupljeni su tobolci domaće crne topole, te pohranjeni u plasteniku Hrvatskog šumarskog instituta. Po otvaranju tobolaca, sjeme je odvojene od kunadre pomoću sita, a zatim posijano u plastične kadice ispunjene pijeskom. Sjetva u kadicama obavljena je na dva načina, u redove i omaške. Također, dio sjemena je posijan u kontejnere od stiropora, u supstrat pijeska i treseta. Različiti načini sjetve korišteni su radi usporedbe tj. testiranja njihove učinkovitosti. Ponik je tretiran fungicidnim sredstvima. Pri pojavi prvih listova biljke su presađene u kontejnere napunjene mješavinom zemljanog supstrata i pijeska. Praćen su visinski i debljinski prirast biljaka tijekom prvog vegetacijskog perioda. Završetkom vegetacijskog perioda, selektirano je deset posto najproduktivnijih genotipova, s obzirom na priraste. U sljedećim godinama, selektirani genotipovi će se klonirati i višestruko testirati u klonskim nasadima u raznovrsnim stanišnim uvjetima. Genetičkim testiranjem i selekcijom po genotipu, očekujemo da ćemo uspjeti identificirati jedan ili više klonova koji će svojom produktivnošću biti konkurentni klonovima topole koji su trenutno u uporabi u šumarstvu Republike Hrvatske. Rezultati ovog istraživanja će osim gospodarskog značaja biti važni i za očuvanje genofonda crne topole u Republici Hrvatskoj.

Problem neredovitosti punih uroda već desetljećima remeti prirodnu obnovu sastojina hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Moguće je da je jedan od značajnih uzroka ovog problema prevelik broj stabala po hektaru što onemogućuje razvoj dovoljno velikih krošanja. Naime, veličina i osvijetljenost krošnje imaju značajan utjecaj na obilnost i redovitost plodonošenja. Prorede u sastojinama starije dobi nisu se pokazale dovoljno učinkovitima. S namjerom pokušaja rješavanja navedenog problema, odlučeno je započeti s istraživanjima utjecaja različitih intenziteta proreda u mladim gospodarskim sastojinama na razvoj krošanja i plodonošenje hrastovih stabala. Cilj ovih istraživanja je pronaći učinkovit „recept“ za proces konverzije mladih gospodarskih u produktivne sjemenske sastojine, čime bi se u budućnosti barem ublažio problem nedostatka žira za obnovu hrastovih sastojina. Tri pokusne plohe osnovane su na području Uprava šuma podružnica Bjelovar (2) i Sisak (1), u gospodarskim sastojinama drugog, trećeg i četvrtog dobnog razreda. Stabla su obrojčana i georeferencirana radi izrade računalnog modela ploha. Provedene su izmjere prsnih promjera, visina i horizontalnih projekcija krošanja svih stabala hrasta lužnjaka, kao i njihovo fenotipsko ocjenjivanje. Primjenom Hasenauerovog modela ovisnosti horizontalnih projekcija krošanja i prsnih promjera određene su potencijalne horizontalne projekcije stabala. Na svakoj pokusnoj plohi određena su i provedena tri intenziteta prorede: slab na jednoj, srednji na drugoj i jako na trećoj plohici, dok četvrta plohica služi kao kontrolna. Izmjere prsnih promjera preostalih stabala provedene su dvije godine nakon proreda. U radu se detaljnije obrazlaže postupak određivanja intenziteta prorede i efekt provedenih proreda na razvoj prsnih promjera i krošanja s obzirom na različite dobi pokusnih sastojina.

Na osnovanim pokusnim plohama za praćenje plodonošenja sjemena obične bukve na području Uprava šuma Podružnica (UŠP) Bjelovar, Karlovac, Ogulin i Požega, bukvica je sakupljena 2016. godine. U periodu od rujna do studenog, sjeme je sakupljano ispod pet odabranih stabala, na svakom lokalitetu, u četiri navrata. Cilj ovog istraživanja je utvrditi razinu i varijabilnost laboratorijske klijavosti sjemena. Laboratorijska klijavost sjemena je nicanje i razvoj klijanaca do faze u kojoj izgled njihove osnovne strukture pokazuje mogu li se oni u pogodnim uvjetima u tlu dalje razviti u zadovoljavajuću biljku. Kod sjemena obične bukve trajanje naklijavanja ovisi o dormantnosti i u ekstremnim slučajevima može trajati 24 tjedna. Sjeme je analizirano u Laboratoriju za ispitivanje kvalitete sjemena Hrvatskog šumarskog instituta. Metoda ispitivanja klijavosti sjemena obavljena je u sobnim klijalicama, u pijesku. Dobivene su sljedeće prosječne vrijednosti klijavosti sjemena: UŠP Bjelovar 62 %, UŠP Karlovac 62 %, UŠP Ogulin 66 % i UŠP Požega 50 %. Prosječni udio praznog sjemena je najveći na području UŠP Požega i iznosi 49 %. Ovaj je rad financirala-sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (IP-11-2013-8131). Istraživanja i obrada podataka nastavljena su u projektu (IP-01-2018-8189).

U Hrvatskoj je selekcijom plus stabala u jednoj matičnoj populaciji pokrenuto oplemenjivanje obične smreke kao božićnoga drvca. Idući je cilj toga procesa utrđivanje optimalne procedure kloniranja izabranih plus stabala radi masovne proizvodnje reprodukcijskoga materijala (sadnica). Pretpostavka je da će se takvim načinom stvoriti kvalitetan reprodukcijski materijal koji će se odlikovati stabilnošću ciljnih fenotipskih svojstava. U radu su predstavljeni prvi rezultati istraživanja mogućnosti kloniranja plus stabala obične smreke metodom zakorjenjivanja odrvenjelih reznica. Glavni cilj istraživanja bio je utvrđivanje uspješnosti primjene raznovrsnih hormonskih tretmana na zakorjenjivanje odrvenjelih reznica starijih (10–12 godina) stabala obične smreke uzetih u ranoproljetnom i kasnojesenskom razdoblju s različitih visinskih etaža krošanja (gornja, srednja i donja trećina krošnje). Provedena su dva eksperimenta. U prvom je po 270 reznica odrezano u rano proljeće iz svake od triju visinskih etaža krošanja, na uzorku od 10 stabala. Po 10 reznica iz svake etaže tretirano je s 27 različitih tretmana (2 tipa hormona × 4 koncentracije otopine × 3 vremena trajanja tretiranja + Clonex + kontrola 1 + kontrola 2). Drugo je istraživanje provedeno na po 80 reznica odrezanih iz donje trećine krošanja od 13 izabranih plus stabala u kasnu jesen. Po 30 reznica tretirano je u trajanju od 10 sekundi sa: (i) hormonom IBA koncentracije 2500 ppm, (ii) hormonom IBA koncentracije 500 ppm. Ostatak od 20 reznica poslužio je kao kontrola. Nakon tretiranja hormonom reznice su pikirane u tzv. »paper pot saća« (sadrže 80 heksagonalnih otvora dubine 15 cm, napunjenih supstratom treset : pijesak u omjeru 3 : 1). U listopadu nakon pikiranja obavljena je determinacija uspješnosti zakorjenjivanja svake pojedine reznice, utvrđivanje broja korijenskih žila zakorijenjenih reznica te izmjere duljine najdulje razvijene korijenske žile na svakoj zakorijenjenoj reznici. Rezultati su pokazali da se stabla obične smreke u dobi od desetak godina u prosjeku mogu relativno uspješno klonirati metodom zakorjenjivanja odrvenjelih reznica uzetih iz donje trećine krošanja u kasnu jesen ili rano proljeće, i to bez ikakva tretiranja (50 %-tni uspjeh). Postotak zakorijenjenih reznica i kvaliteta novostvorenoga korijena mogu se poboljšati jeftinim, ali čini se učinkovitim tretiranjem baze reznica destiliranom vodom u trajanju od dva sata. Međutim, rezultati su pokazali da bi se tretiranjem baze odrvenjelih reznica uzetih u rano proljeće hormonskom otopinom IBA koncentracije 500 ppm u trajanju od 10 s postotak uspješnoga zakorjenjivanja mogao značajno povećati (u prosjeku do 80 %-tne zakorijenjenosti). Odrvenjele reznice uzete iz donje trećine krošanja najbolje se zakorjenjuju, čak i bez ikakvih tretiranja (50 % kontrolnih reznica, u usporedbi s 40 % kontrolnih reznica iz srednje i 20 % zakorijenjenih kontrolnih reznica iz gornje trećine krošnje). Rezultati su otkrili izrazite individualne razlike u uspjehu zakorjenjivanja reznica uzetih iz donje etaže (postotak zakorjenjivanja kretao se od 0 % do 100 %).

Međunarodni znanstveni projekt Zavoda za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo Hrvatskog šumarskog instituta „Očuvanje genetskih resursa šumskog drveća u svjetlu klimatskih promjena“ financiran je novčanim sredstvima Hrvatske zaklade za znanost (IP-11-2013, 8131 ConForClim) u periodu od 2014. do 2018. godine. Osnovni cilj projekta je bio dati preporuke za očuvanje genetske raznolikosti šumskog drveća u Hrvatskoj. Projekt se provodio u sjemenskim sastojinama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) kao modelnim vrstama u suradnji sa znanstvenim institucijama u Hrvatskoj i Njemačkoj. Genetska raznolikost i prilagodljivost obične bukve i hrasta lužnjaka ugrožena je uslijed klimatskih promjena. Rezultati ovog projekta pokazali su visoku razinu genetske raznolikosti unutar istraživanih populacija obične bukve i hrasta lužnjaka te je potvrđen ekotipski obrazac interpopulacijske genetske diferencijacije. Zdravstveno stanje u testovima provenijencija hrasta lužnjaka i obične bukve ukazalo je na statističku značajnu razliku oštećenja uzrokovanih gljivičnim bolestima i insektima. Značajan čimbenik koji utječe na pojavu i intenzitet oštećenja su lokalni klimatski uvjeti te godišnje klimatske razlike. U pokusu sušnog stresa pojedinih ekotipova pomlatka obične bukve utvrđene su razlike. Na temelju rezultata ovog istraživanja sačinjene su preporuke za reviziju uporabe i prijenosa šumskog sjemena. Rezultati projekta pružili su smjernice za podizanje kvalitete ŠRM-a u najvišu kategoriju (Zakon o ŠRM-u (NN 75/2009) i Direktiva Vijeća 1999/105 EZ). Viša kategorija jamči veću kvalitetu ŠRM-a i samim time i veću cijenu na tržištu.

Osjetljivost hrastova prema mrazu u izravnoj je vezi s njihovom lisnom fenologijom. Predviđena posljedica klimatskih promjena je povećana učestalost sušnih intervala tijekom vegetacijskih perioda. Hrast lužnjak, kao ekonomski i ekološki jedna od najvrednijih vrsta šumskog drveća, preferira vlažna staništa. Stoga je poznavanje utjecaja suše na tu vrstu od izuzetne važnosti za prilagodbu šumarskih strategija i prakse klimatskim promjenama. Jednogodišnje sadnice podrijetlom iz devet europskih provenijencija izložene su eksperimentalnoj suši tijekom dvije uzastopne godine. Evidentirane su proljetna i jesenska fenologija lista, kao i oštećenost od kasnog mraza koji je nastupio u trećoj godini. Rezultati su pokazali memorijski efekt sušnog stresa na lisnu fenologiju kod većine promatranih provenijencija, u vidu naknadnog pomaka datuma prolistavanja i odbacivanja lišća. Razlike u osjetljivosti na kasni mraz između provenijencija bile su korelirane s njihovim razlikama u fenologiji listanja. Međutim, pomak datuma prolistavanja uslijed suše uzrokovao je povećanu osjetljivost provenijencija na kasni mraz.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) pripada među najznačajnije vrste drveća u Europi i na području Hrvatske je najrasprostranjenija. U današnjim uvjetima narušene ekološke ravnoteže teško podnosi promjene u stanišnim uvjetima koji se događaju zbog nepovoljnih biotskih i abiotskih čimbenika, te su time sposobnost plodonošenja i periodicitet uroda bukovih sastojina narušeni. Istraživanja varijabilnosti plodonošenja obične bukve provedena su u odabranim sjemenskim sastojinama na području Uprava šuma Podružnica Ogulin, Karlovac, Bjelovar i Požega u razdoblju od 2015. do 2018. godine. U tom intervalu zabilježen je izostanak i nepravilnost uroda sjemena obične bukve te bi kontinuirano praćenje uroda sjemena u narednim godinama dovelo do boljih predviđanja rezultata i preporuka za uporabu sjemena. U ovom radu prikazani su četverogodišnji rezultati istraživanja dinamike plodonošenja, te količine i kvalitete sakupljenog sjemena. Ovaj je rad financirala-sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (8131). Istraživanja i obrada podataka nastavila su se provoditi projektom (8189).

Šume hrasta lužnjaka predstavljaju jedne od najvrednijih šuma u Hrvatskoj. Većina provedenih istraživanja o problematici plodonošenja hrasta lužnjaka kroz duži niz godina odnosi se na nepravilnost ili izostanak uroda sjemena u kontekstu otežane prirodne obnove šuma, te na procjenu proizvodnog potencijala lužnjakovih sastojina. Količine otkupljenoga žira od strane šumarija i/ili Uprava šuma Podružnica u pravilu se odnose na količine dovoljne za njihove vlastite potrebe. U godinama uroda dio sjemena ostaje u šumi, ne sakupi se. Također, sjeme se ne skuplja ako je urod slab, a kakvoća sjemena je okularno loša. Iako zbog toga ne postoje potpuni i pouzdani podaci o količini sakupljenog žira u našim šumama, postoje podaci o sakupljenim količinama žira vezano uz potrebe šumarske operative. Temeljem Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu Hrvatski šumarski institut je određen kao Službeno tijelo koje nadzire proizvodnju, promet i kakvoću šumskog reprodukcijskog materijala. Uzorkovanje i ispitivanje kvalitete sjemena obavlja se prema metodama koje propisuje Međunarodna udruga za ispitivanje sjemena (International Seed Testing Association (ISTA)). Cilj ispitivanja kvalitete sjemena je ustanoviti uporabnu vrijednost partije sjemena, a ispituje se na uzorcima. Svrha istraživanja je dobiti uvid u kvalitetu sjemena hrasta lužnjaka sakupljenog na području Hrvatske u vremenu od 2009. do 2018. godine. Analizirano je ukupno 2.742 uzoraka u Laboratoriju za ispitivanje sjemena Hrvatskog šumarskog instituta, te su ispitani sljedeći elementi kvalitete: sadržaj vlage, čistoća, vitalitet i masa 1000 sjemenaka. Ovaj rad je financirala- sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (IP-01-2018-8189).

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) pripada među najznačajnije vrste drveća u Europi, a kao eurivalentna vrsta na području Hrvatske je najrasprostranjenija. U današnjim uvjetima narušene ekološke ravnoteže teško podnosi promjene u stanišnim uvjetima koji se događaju zbog nepovoljnih biotskih i abiotskih čimbenika, te su time sposobnost plodonošenja i periodicitet uroda bukovih sastojina narušeni. Istraživanja varijabilnosti plodonošenja obične bukve provedena su u odabranim sjemenskim sastojinama na području Uprava šuma Podružnica (UŠP) Ogulin, Karlovac, Bjelovar i Požega u razdoblju od 2015. do 2017. godine. Cilj istraživanja je praćenje uroda sjemena po količini i kvaliteti kako bi se utvrdio proizvodni potencijal sastojina. Zbog izostanka uroda sjemena obične bukve u 2015. godini, pokusne plohe osnovane su tijekom 2016. godine. Veličina svake pokusne plohe na pojedinom lokalitetu je 60 x 80 m, te je tijekom jeseni sakupljeno sjeme i procijenjen stupanj uroda sjemena. Praćenje uroda obavljeno je okularnom metodom te kontroliranim sakupljanjem mrežama. Okularnom metodom procijenjen je urod u 2 kategorije, ocjenama 0-2 i 0-5. U svrhu praćenja uroda bukvice kontroliranim sakupljanjem mrežama, unutar svake plohe postavljena je rasterska mreža oznaka na svakih 20 metara. Pored svake oznake odabrano je dominantno stablo obične bukve ispod kojeg su postavljena dva sjemenomjera, površine kružnog oblika, veličine 0, 5 m^2. S obzirom na projekciju krošanja, tlocrtna površina velikih mreža za sakupljanje čitavog uroda sjemena kreće se od 40 do 170 m^2, a ukupna količina sakupljenog sjemena na svim lokalitetima iznosi 245 kg. Najveća količina sakupljenog sjemena je na području UŠP Bjelovar i iznosi 98 kg, zatim na području UŠP Požega 63 kg, UŠP Karlovac 56 kg, te na području UŠP Ogulin 28 kg. Sjemenomjeri i mreže pražnjeni su četiri puta na svakoj pokusnoj plohi u razdoblju od rujna do studenoga. Sakupljen sjemenski materijal obrađivan je u Laboratoriju za ispitivanje šumskog sjemena. Obrada sjemenskog materijala sastojala se od vaganja i brojanja sakupljene bukvice, te određivanja morfometrijskih analiza. Praćenjem dinamike i količine plodonošenja u razdoblju od tri godine zabilježen je izostanak i nepravilnost uroda sjemena obične bukve. U tom intervalu bila je samo jedna rodna godina, te bi kontinuirano praćenje uroda sjemena u narednim godinama dovelo do boljih predviđanja rezultata i preporuka za uporabu sjemena. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja dinamike plodonošenja, količine sakupljenog sjemena te ovisnost krupnoće plodova s obzirom na stupanj uroda u 2016. godini. Ovaj rad je financirala- sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom (8131).

U radu je istraživana varijabilnost anatomske građe listova šest hrvatskih populacija hrasta lužnjaka u pokusnim nasadima Koška i Vrbanja. Cilj rada bio je utvrditi razlike u anatomskoj građi listova s obzirom na vlažnost pokusnog nasada, kao i vlažnost staništa iz kojega potječu istraživane populacije. Uzorkovani su listovi s pet jedinki iz svake od šest populacija iz oba pokusna nasada. Jedinke rasle na pokusnoj plohi Koška odlikuju se prosječno debljom donjom epidermom, debljim slojem palisadnoga parenhima, manjom masom suhe tvari lista i većom specifičnom lisnom površinom. Ovi rezultati su odraz reakcije u anatomskoj građi lista na sušne uvjete na pokusnoj plohi Koška u odnosu na nešto vlažnije uvjete na pokusnoj plohi Vrbanja. Razlike u anatomskoj građi lista između dva razlišita tipa staništa s kojega potječu istraživane populacije (greda, niza) su vrlo male, a očituju se u nešto jačoj reakciji na suše uvjete kod jedinki podrijetlom s vlažnijih staništa (niza).

Hrast lužnjak, kao jedna od triju najrasprostranjenijih vrsta drveća u Republici Hrvatskoj, ima važnu ulogu u ekonomsko- socijalnom i ekološkom smislu. Poznavanje genetske strukture tako značajne vrste šumskoga drveća temeljni je preduvjet njezina očuvanja za budućnost. Jer to, poznavanje genetske strukture, omogućuje naprednije korištenje šumskoga reprodukcijskoga materijala hrasta lužnjaka radi povećanja prilagodljivosti populacija na stresne okolišne prilike. Analiza kvantitativnih (poligenih, metričkih) fenotipskih svojstava u genetičkim testovima jedna je od metoda utvrđivanja genetske strukture vrsta šumskoga drveća. Iz šesnaest sjemenskih i jedne gospodarske sastojine koje reprezentiraju cjelokupan areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, u rujnu i listopadu 2006. godine skupljen je sjemenski materijal. S dvogodišnjim potomstvom 2008. godine osnovan je genetički pokusni nasad u gospodarskoj jedinici »Jastrebarski lugovi«. Mjeren je visinski rast i određivani su preživljavanje i visinski prirast u trima uzastopnim godinama (2010, 2011. i 2012). Analiza varijance provedena je procedurom PROC MIXED u statističkom paketu SAS te su izračunate komponente varijance i statistička značajnost slučajnih efekata, tj. izvora varijabilnosti (blokovi, populacije, familije unutar populacija, interakcija blokova i populacija te interakcija blokova s familijama unutar populacija). Izračunate komponente varijance poslužile su za izračunavanje parametra QST kojim se određuje razina međupopulacijske genetske diferencijacije. Multivarijantna regresijska stabalna analiza (engl. MRT) korištena je za određivanje obrasca genetske diferencijacije populacija u nasadu, a s obzirom na okolišne (klimatske) varijable njihovih izvornih matičnih sastojina. Parametar QST bio je visok kod sva tri analizirana svojstva, što jasno upućuje na međupopulacijsku genetsku diferencijaciju hrvatskih populacija hrasta lužnjaka. Utvrđeni obrazac adaptivne genetske diferencijacije potvrđuje ekotipski obrazac, odnosno najvjerojatnije je prirodna selekcija u matičnim sastojinama (ponajprije s obzirom na vlažnost i toplinu staništa) uzrokovala genetsku izdiferenciranost lokalnih populacija.

U Hrvatskoj je registrirano 1305 uzgajivača (tzv. dobavljača) i 358 ha nasada božićnih drvaca. U 2016. godini proizvedeno je 2 574 212 božićnih drvaca (minimalne visine 20 cm). Naši uzgajivači uglavnom nemaju genetski kvalitetan, testiran reprodukcijski materijal koji bi se odlikovao stabilnošću poželjnih fenotipskih svojstava, što, među ostalim, rezultira velikim varijacijama u kvaliteti njihova konačnoga proizvoda. Međutim, za proizvodnju ornamentalno visokovrijednih božićnih drvaca potrebno je raspolagati kvalitetnim genotipovima koji će se uzgajati u primjereno optimalnim okolišnim uvjetima. Samo podjednakom brigom za obje navedene sastavnice (genotip i okoliš) može se postići uspješna proizvodnja visokokvalitetnih drvaca. Zbog toga smo odlučili pokrenuti proces oplemenjivanja radi stvaranja i proizvodnje domaćega genetski poboljšanoga reprodukcijskoga materijala božićnih drvaca. U ovom su radu opisane faze i dinamika izvedbe započetoga oplemenjivanja naših dviju autohtonih vrsta – obične smreke i obične jele. Kao ciljna fenotipska svojstva izabrane su gustoća krošnje, oblik krošnje i debla te raspored iglica na izbojcima. Definirani su i opisani kriteriji za ocjenjivanje ciljnih fenotipskih svojstava odnosno kriteriji provedene selekcije plus stabala u dostupnim matičnim populacijama. Kandidati jedinke su izabrani u kategoriju plus jedinke ako im je ponderirana ukupna ocjena fenotipske kvalitete bila barem jednu standardnu devijaciju viša od aritmetičke sredine pripadajuće populacije. Teorijski raspon ponderiranih ocjena kretao se od 2, 0 (2, 6) do 5, 0, pri čemu je viša ocjena značila veću fenotipsku kvalitetu. Ukupno je ocijenjeno 65 kandidata stabala obične smreke. Selekcijski kriterij zadovoljilo je šest kandidata s ocjenama u rasponu od 4, 0 do 4, 5. U matičnoj populaciji obične jele ukupno je ocijenjeno 90 kandidata stabala. Od toga je selekcijski kriterij zadovoljilo 15 kandidata s ocjenama u rasponu od 4, 1 do 4, 8. Izabrane plus jedinke začetak su kolekcije biljnoga materijala koji će poslužiti za daljnje faze procesa oplemenjivanja.

Hrast lužnjak (Quercus robur L.) gospodarski je vrlo značajna vrsta, koja zbog svoje široke ekološke niše tvori različite tipove šuma rasprostranjene na području Europe. Cilj ovog rada bio je istražiti florističke, vegetacijske i ekološke značajke šuma hrasta lužnjaka na području Europe. U tu svrhu korišteno je 14745 fitocenoloških snimki s lužnjakom, preuzetih iz europske baze (EVA - http://euroveg.org/eva- database) i unesenih iz literature (za područja koja nisu bila sadržana u europskoj bazi). Nakon stratifikacije detaljna analiza provedena je na ukupnom broju od 3594 fitocenološke snimke. Na temelju hijerarhijske klasterske analize definirali smo pet osnovnih skupina snimki, tj. tipova lužnjakovih šuma na području Europe, koje se floristički, ekološki i geografski međusobno razlikuju. Detaljnom podjelom ih je bilo moguće razdijeliti na 17 različitih podtipova, pa su podaci promatrani i analizirani na dvije razine. Za svaku od tih pet skupina šuma, određeno je područje rasprostranjenosti, dijagnostički važne biljne vrste, provedena je DCA ordinacijska analiza flornoga sastava s pasivno projiciranim varijablama sintaksonomske pripadnosti na dijagram. Na višoj razini, između 17 različitih podtipova lušnjakovih šuma, analizirane su i uspoređene Ellenbergove indikatorske vrijednosti i provedena je korološka analiza prema fitogeografskoj pripadnosti biljnih vrsta. Dobiveni rezultati ukazuju na jasne florističke i ekološke razlike između dobivenih tipova šuma. Pri čemu su se jasno odijelile atlantske i sub- atlantske skupine snimaka od kontinentalnih, unutar kojih se izdvajaju termofilne i mezofilne šume te ekstrazonalne šume u aluvijalnim riječnim područjima.

U radu je istražen potencijal prijenosnog optičkog klorofilmetra CCM-200 (Opti-Sciences, Tyngsboro, MA, USA)u svrhu utvrđivanja stanja ishrane hrasta lužnjaka s dušikom na temelju uzorkovanja različitih tipovia lišća (lišće proljetnih i sekundarnih izbojaka). Istraživanje je provedeno na 30 biljaka uzgajanih u pokusnom nasadu tijekom dva vegetacijska razdoblja (2009. i 2010. godine). Meteorološke prilike i gnojidbeni tretman koji je bio proveden u rano proljeće 2009. godine uvjetovali su razlike između istraživanih godina s obzirom na razvoj izbojaka tijekom tercijarnoga porasta (što predstavlja potencijalni pokretač translokacije dušika u krošnjama istraživanih biljaka). Na temelju lišća proljetnih i sekundarnih izbojaka, uzorkovanoga u srpnju i rujnu 2009. i 2010. godine konstruirano je ukupno osam kalibracijskih jednadžbi. Te jednadžbe pouzdano opisuju (p < 0, 001) odnos između klorofilnoga indeksa izmjerenoga pomoću klorofilmetra i koncentracije ukupnoga dušika u lišću proljetnih i skundarnih izbojaka s obzirom na vrijeme uzorkovanja. Pomoću ANCOVA-e ispitan je utjecaj tipa uzorkovanoga lišća na homogenost parametara kalibracijskih jednadžbi (Y-odsječaka i nagiba pravaca) s obzirom na vrijeme uzorkovanja. Tip lišća nije značajno utjecao na nagibe pravaca, ali značajno je utjecao na njihove Y-odsječke u tri od ukupno četiri promatrana vremena uzorkovanja. Homogenost parametara kalibracijskih jednadžbi konstruiranih na temelju različitih tipova lišća utvrđena je samo u rujnu 2009. godine, kada je pod utjecajem produkcije tercijarnih izbojaka došlo do izjednačenja koncentracije ukupnoga dušika u oba tipa uzorkovanoga lišća. Prema tomu, jednom konstruiranu kalibracijsku jednadžbu nije moguće istovremeno koristiti za preciznu procjenu ukupne koncentracije dušika u različitim tipovima lišća. Takav rezultat dovodi u pitanje praktičnost i pouzdanost procjene stanja ishrane hrasta lužnjaka s dušikom pomoću klorofilmetra CCM-200.

Dosadašnja istraživanja morfoloških i fi zioloških svojstava hrasta lužnjaka u Hrvatskoj ukazala su na genetsku diferencijaciju lokalnih populacija, kao i visok stupanj genetske raznolikosti unutar svake populacije. Kako bi se dodatno istražila genetska raznolikost i diferencijacija populacija hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, analizirani su visine i preživljenje u novoosnovanom genetičkom testu potomstva iz 16 sjemenskih sastojina i jedne gospodarske u dobi od četiri odnosno pet godina. Preživljenje u prvoj analiziranoj godini bilo je izuzetno visoko kod svih populacija, no nakon sljedećeg vegetacijskog perioda uočen je značajniji pad preživljenja. Analizom varijance za svojstvo visina za dvije uzastopne godine (2010. i 2011.), utvrđene su statistički značajne razlike između populacija. Ovisno o položaju unutar genetičkog testa za istu populaciju ili familiju utvrđeno je i različito "rasipanje" visina oko prosjeka. Proveden je Tukey-Kramer test najmanjih kvadratnih razlika za srednje visine populacija s ciljem utvrđivanja njihove povezanosti, odnosno utvrđivanja eventualnog postojanja geografskog obrasca genetske diferencijacije. Populacija HR 88 (UŠP Našice, Šumarija Koška, G.j. Lacić-Gložđe) se u obje godine diferencirala kao prosječno najviša, dok su se ostale izdvojene grupe populacija međusobno višestruko preklapale. Uspoređujući signifi kantnost razlika u prosječnim visinama između populacija s njihovim geografskim položajem nije se mogao uočiti geografski obrazac diferencijacije. Zbog utvrđenog statistički visoko značajnog efekta blokova provedena je analiza fenotipske plastičnosti istraživanih populacija s obzirom na svojstvo visine u dobi od 5 godina (PIv, RDPI), no nije utvrđen geografski obrazac razdvajanja populacija. Populacije su kategorizirane u fenotipski stabilne, nestabilne te prosječne fenotipske plastičnosti s različitim stupnjevima prilagođenosti na testne stanišne uvjete koji su vladali u analiziranim godinama. Za pomlađivanje i pošumljavanje sličnih staništa kao što je bilo stanište pokusnog nasada preporučuje se korištenje šumskog reprodukcijskog materijala iz sjemenskih sastojina, čije je potomstvo iskazalo prosječnu do visoku fenotipsku stabilnost s visokim stupnjem prilagođenosti (u smislu preživljenja i visinskog rasta). Rezultate ovog istraživanja treba shvatiti kao preliminarne i poticaj za nastavak istraživanja.

Ljudske aktivnosti kao što su poljoprivreda, promet, industrija, neadekvatno odlaganje otpada i ispuštanje otpadnih voda negativno djeluju na okoliš u koji dospijevaju znatne količine toksičnih teških metala. Budući da biljke imaju u većoj ili manjoj mjeri sposobnost akumulacije teških metala iz okoliša, postoji mogućnost da povrće koje konzumiramo, zbog onečišćenosti tala na kojem se uzgaja, sadrži teške metale u koncentracijama koje prelaze propisima predviđene granice. U ovom radu analizirani su teški metali u čestim vrstama povrća koje je kupljeno na Varaždinskoj tržnici, a to su: crveni i bijeli krumpir, luk, mrkva, grah, salata i zelje. Od svake vrste povrća kupljena su po četiri uzorka. Određivani su sljedeći teški metali: arsen (As), bakar (Cu), cink (Zn), kadmij (Cd), krom (Cr), mangan (Mn), nikal (Ni), olovo (Pb) i živa (Hg). Za određivanje teških metala korištena je metoda atomske apsorpcijske spektrometrije. Rezultati istraživanja su pokazali da je od ukupno 28 uzoraka, u njih pet zabilježeno prekoračenje maksimalnih dopuštenih vrijednosti teških metala koje su propisane Pravilnikom o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani (NN 146/12). Od spomenutih pet uzoraka u svima su zabilježene prekoračene vrijednosti za olovo (dva uzorka crvenog krumpira, dva uzorka graha i jedan uzorak mrkve), a u jednom uzorku zabilježena je prekoračena vrijednost i za kadmij (uzorak crvenog krumpira). Uzrok prekoračenja najvećih dopuštenih količina teških metala u ispitivanom povrću je onečišćeno tlo, a mogući uzroci onečišćenja tla su: upotreba pesticida i mineralnih gnojiva u poljoprivrednoj proizvodnji, poplavne vode rijeke Drave, promet i drugi izvori onečišćenja koji se nalaze u blizini.

Genetsko modificiranje, genetsko transformiranje ili genetski inženjering je skup tehnika koje pružaju mogućnost dodavanja poželjnih osobina u superiorne genotipove biljaka, putem prijenosa gena između različitih nesrodnih vrsta, rodova, pa čak i carstava, što se inače ne događa u prirodi. S druge strane, klasičnim se oplemenjivanjem putem selekcije i križanja između jedinki koje pripadaju istoj ili srodnim vrstama također izmjenjuju i ističu određena svojstva s ciljem poboljšanja vrsta prema ljudskim mjerilima, ali je takav prijenos gena moguć i u prirodi. Sa genetskim modificiranjem na drvenastim biljkama započelo se 1987. godine na topolama (Fillatti i dr. 1987). To je prva studija u kojoj je uspješno regenerirano genetski modificirano tkivo šumske vrste drveća. Svojstva koja su najčešće predmet genetske modifikacije kod biljaka su sastav lignina, tolerancija na herbicide, otpornost na bolesti i štetnike, te kontrola cvatnje. Osim samog postupka genetskih transformacija, terenski pokusi genetski modificiranog šumskog drveća predstavljaju vrlo važan segment u cjelokupnom lancu istraživanja. Testiranje izmijenjenih svojstava u prirodnim okolišnim uvjetima pridonosi boljem shvaćanju interakcije okolišnih utjecaja i transformiranih svojstava. Iako se procjenjuje kako postoji preko 600 terenskih nasada sa genetski modificiranim drvenastim vrstama širom svijeta, u šumarstvu gotovo nema komercijalne uporabe takvih plantaža. U hrvatskom šumarstvu ne postoje naznake takvog korištenja biotehnologije. Međutim, praćenje svjetskih trendova važno je za implementaciju inozemnih iskustava u zakonsku regulativu, te za stjecanje dovoljnih količina znanja za provedbe sigurnosti i opreznosti prilikom takvih istraživanja.

U radu je izvedeno idejno rješenje vodoopskrbe naselja Galižana. Uz to je napravljeno i idejno rješenje vodospreme. Rješenje se sastoji od zahvata vode, crpne stanice, glavnog dovodnog cjevovoda, vodospreme, glavnog opskrbnog cjevovoda i vodovodne mreže. Vodosprema je predviđena kao poluukopani objekt koji se sastoji od dvije vodne komore. Predviđeno rješenje zadovoljava sve relevantne propise i osigurava opskrbu vodom naselja Galižana.

Istraživanja su provedena u testu provenijencija obične bukve u kojemu je analizirano trinaest provenijencija podrijetlom iz jugoistočne Europe. Visine biljaka izmjerene su sukcesivno nakon prve tri godine rasta u nasadu, dok su fenologija listanja i zimska retencija lišća ocjenjivane skalarno u drugoj i trećoj godini. Analiza varijance provedena je s namjerom određivanja statističke značajnosti komponenata varijance uzrokovanih efektima provenijencija. REG i CORR procedure provedene su s ciljem analize povezanosti između istraživanih svojstava, kao i između svojstava provenijencija i klimatskih varijabli njihovih matičnih sastojina. Rezultati su ukazali na postojanje visokog nivoa genetske varijabilnosti za sva analizirana svojstva. Utvrđene su visoko statistički značajne razlike između provenijencija, ali su realni podaci za visine, preživljenje i zimsku retenciju lišća bili opterećeni njihovim dobnim razlikama. Korekcijom za aditivni efekt dobnih razlika izgubila se statistička značajnost diferencijacije između provenijencija za visine i preživljenje. Međupopulacijske razlike između provenijencija za analizirana svojstva testirane su Tukey-Kramer- ovim testom radi utvrđivanja eventualnog geografskog obrasca. Rezultati su pokazali geografsku strukturiranost za visine, preživljenje i zimsku retenciju lišća u smislu postepenih razlika u smjeru istok-zapad. Međutim, naoko klinalna varijabilnost bila je prvenstveno uvjetovana dobnim razlikama. Za svojstvo fenologije listanja nije utvrđena razlika između provenijencija prema geografskoj razdjelbi vrste već rezultati za ovo svojstvo ukazuju na ekotipski obrazac međupopulacijskih razlika. Utvrđena je statistički značajna povezanost prosječnih vrijednosti provenijencija s Ellenberg-ovim klimatskim kvocjentima (EQ). Provenijencije iz vlažnijih i hladnijih staništa (EQ = 12-16) su kasnije listale. S povećanjem kontinentalnosti staništa, provenijencije su pokazivale trend prosječno ranijeg listanja. Kulminacija takvog trenda bila je kod vrijednosti EQ = 26, nakon čega su provenijencije pokazale obrnuti trend tj. ponovno kasnije listanje. Za svojstva koja su bila pod utjecajem dobnih razlika nije detektirana genetska diferencijacija, ali je ista utvrđena za svojstva fenologije listanja. S obzirom na to, kao i na slična istraživanja međupopulacijskih razlika za adaptivna svojstva, veća je vjerojatnost da populacije obične bukve na području jugoistočne Europe pokazuju ekotipski obrazac genetske diferencijacije koji je oblikovan prilagođavanjem na lokalne makroklimatske uvjete. Može se preporučiti da se kod razdjelbe na sjemenske jedinice i korištenja šumskog reprodukcijskog materijala treba više orijentirati na ekološke, a ne na geografske kriterije.

Tri testa familija dobivenih slobodnim oprašivanjem plus stabala hrasta lužnjaka iz dviju sjemenskih zona (Posavine, Podravine i Podunavlja) istraživana su radi procjene genetskih parametara juvenilnoga rasta. Analizirana je varijanca i izračunati su genetski parametri i dobit od selekcije pomoću triju metoda: ostvarena dobit, očekivana dobit od individualne selekcije za prvu generaciju plus stabala unutar provenijencije kod iste dobi kao u testu, očekivana genetska dobit od povratne selekcije unutar prve generacije plus stabala. Nasljednosti za visinski rast u istraživanom razdoblju varirale su između testova od najni- žih 0, 02 do visokih 0, 98. Najniže procjene nasljednosti zbog veze s prosječnim preživljavanjem biljaka u pojedinom testu dobivene su u testu s najnižim preživljavanjem. Aditivni koeficijenti varijabilnosti (u rasponu od 12, 7 do 44, 1 %) u dvama testovima upućuju na dobar potencijal prilagodbe lužnjaka na promjene okoliša. Pokazalo se da se najveća procijenjena dobit očekuje metodom povratne selekcije u plantaži nakon testiranja selekcioniranih familija (17, 2 do 26, 3 %). U jednom su testu dobiveni niski aditivni koeficijenti varijabilnosti (6, 6 do 15, 3 %), niske procjene nasljednosti i genetske dobiti (- 0, 2 do 5, 3 %), što upućuje na smanjenu adaptabilnost istraživanih plus stabala iz pripadajuće regije. Rezultati su različiti s obzirom na sjemenske regije iz kojih potječu plus stabla. Rezultati dvaju testova pokazuju da je rast uglavnom pod snažnim genetskim utjecajem, da postoji značajna aditivna genetska varijabilnost te visok potencijal za genetsku dobit i sposobnost prilagodbe promjenama okoliša, dok rezultati u jednom testu upućuju na nisku adaptivnu varijabilnost plus stabala iz pripadajuće regije te manje mogućnosti oplemenjivanja na rast.

Radi verifikacije važećih sjemenskih zona hrasta lužnjaka u Hrvatskoj na temelju znanstvenih spoznaja, započela su nova istraživanja genetske varijabilnosti u području prirodnog areala ove vrste. U jesen 2006. godine prikupljeno je sjeme iz tzv. priznatih sjemenskih sastojina čija je osnovna uloga izvorište kvalitetnijeg sjemena za potrebe umjetne obnove gospodarskih sastojina. U radu se prikazuju rezultati morfometrijske analize sjemena i visina jednogodišnjih sadnica podrijetlom iz 17 uzorkovanih sastojina koje reprezentiraju cjelokupni areal hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Iz svake je sastojine prikupljeno sjeme od 25 stabala, a na uzorku od 30 sjemenki po stablu izmjereni su duljina, maksimalna širina i masa žira, te su na temelju duljine i širine izračunati volumen žira (prema formuli za izračunavanje volumena valjka) i indeks žira (omjer duljine i širine). U rasadniku Hrvatskog šumarskog instituta osnovan je rani, rasadnički test, te su tijekom jeseni i zime 2007. godine, starosti biljaka 1+0, obavljene prve izmjere visina. Analiza varijance provedena je MIXED procedurom u SAS-u, a analizirani su: fiksni efekt važećih sjemenskih zona te slučajni učinci populacija unutar zona i stabala unutar populacija. Cilj analize varijance bio je utvrditi značajnost međuzonskih, međupopulacijskih i unutarpopulacijskih razlika za istraživana svojstva sjemena i visine jednogodišnjih sadnica. Tukey-Kramer testom u SAS-u analiziran je obrazac razlika između uzorkovanih populacija. Rezultati su pokazali da se važeće sjemenske zone nisu statistički značajno razlikovale niti za jedno analizirano svojstvo. Uzorkovane sastojine međusobno su se statistički značajno razlikovale u svim istraživanim svojstvima sjemena. Najveće prosječne dimenzije imali su žirevi iz sjemenske sastojine kasnolistajuće forme hrasta lužnjaka Domačaj-Kovačevski lug (Šumarija Karlovac), dok su najmanje dimenzije imali žirevi iz sastojine Česma (Šumarija Bjelovar). Utvrđene međupopulacijske razlike nisu odgovarale važećoj sjemenskoj razdjelbi, tj. nisu potvrdile geografski obrazac diferencijacije populacija. Utvrđena je visoko statistički značajna unutarpopulacijska varijabilnost za istraživana svojstva sjemena (razlike između stabala odnosno familija unutar populacija). Prosječne vrijednosti visine jednogodišnjih sadnica bile su najniže kod populacije Česma (Šumarija Vrbovec) i Repaš Gabajeva greda (Šumarija Repaš), dok su najviše bile kod populacije Lacići Gložđe (Šumarija Koška) i Rečićki lugovi (Šumarija Karlovac). I za svojstvo visine je uočena statstički značajna diferencijacija između populacija, iako je još veći stupanj varijabilnosti utvrđen između familija unutar svake populacije. Provedena je analiza s ciljem utvrđivanja postojanja geografskog obrasca međupopulacijske diferencijacije. Međutim niti za svojstvo visine sadnica nije se mogao uočiti geografski obrazac diferencijacije analiziranih populacija. Provedena korelacijska analiza između visina jednogodišnjih sadnica i morfometrijskih svojstava sjemena nije pokazala statistički značajnu povezanost.

Istraživanje fenologije cvjetanja klonova hrasta lužnjaka provedeno je u proljeće 2010. godine. Pokusna ploha na kojoj je istraživanje obavljeno osnovana je u proljeće 2008. godine u rasadniku Brestje (UŠP Zagreb, Šumarija Dugo Selo). Pokusna je ploha osnovana s klonovima podrijetlom iz već postojećih proizvodnih klonskih sjemenskih plantaža (KSP) hrasta lužnjaka na području uprava šuma podružnica Vinkovci, Našice i Bjelovar. Istraživanjem je utvrđena protoginija kod velike većine klonova. Od meteoroloških prilika koje negativno utječu na receptivnost ženskih cvjetova posebno se ističu veliko kolebanje dnevne temperature zraka i nagli pad relativne vlažnosti zraka. Negativan utjecaj meteoroloških prilika na trušenje polena nije utvrđen. Velika kolebanja dnevne temperature zraka, uz istodobni pad relativne vlažnosti zraka, prekida receptivnost ženskih cvjetova, što ujedno umanjuje i dužinu trajanja njihove receptivnosti. Zbog utjecaja nepovoljnih meteoroloških prilika razdoblje receptivnosti ženskih cvjetova nije bilo ujednačeno s razdobljem trušenja polena, što uvelike umanjuje mogućnost međusobnoga slučajnoga oprašivanja klonova podrijetlom iz istraživanih KSP. To se uglavnom odrazilo na našičke klonove zato što su bili vrlo ujednačeni s obzirom na početak receptivnosti ženskih cvjetova i trušenje polena, što nije bio slučaj kod vinkovačkih i bjelovarskih klonova. Klonovi podrijetlom iz KSP Vinkovci i Bjelovar imali su bolju mogučnost međusobnoga slučajnoga oprašivanja u odnosu na našičke klonove, zahvaljujući onomu dijelu klonova koji je poslije započeo s otvaranjem pupova i receptivnošću ženskih cvjetova te na taj način izbjegao utjecaj nepovoljnih meteoroloških prilika. Unatoč dobromu potencijalu međusobnoga oprašivanja našičkih klonova te sposobnosti vinkovačkih i bjelovarskih klonova da djelomično izbjegnu nepovoljan utjecaj meteoroloških prilika, ne možemo reći da su klonovi podrijetlom iz istraživanih KSP 2010. godine imali mogućnost proizvodnje sjemena koje nosi zadovoljavajuću razinu genetske raznolikosti. Stoga preporučujemo otvaranje rasprave o rekonstrukciji postojećih KSP i njihovu popunjavanju klonovima podrijetlom iz svih KSP. Tako rekonstruirane KSP ne bi bile pod tako izraženim negativnim utjecajem meteoroloških prilika, a ujedno bi zadržale dobar potencijal međusobnoga oprašivanja onoga broja klonova koji bi osigurao proizvodnju genetski kvalitetnoga sjemena.

U radu su prikazani višekriterijski modeli koji u šumarstvu mogu poslužiti kao podrška u planiranju i odlučivanju. Ukratko je opisano i uspoređeno više metoda među kojima su: analiza omeđivanja podataka, analitički hijerarhijski proces, jednostavno višeatributno rangiranje, metode višeg ranga i dr. Cilj je bio pojasniti za koje se vrste zadataka i problema takve metode mogu primijeniti u šumarstvu. Time je omogućen uvid u karakteristike pojedinih metoda i pomoć u odabiru potencijalnih metoda kod eventualne primjene. Uloga i značaj višekriterijskih modela u šumarstvu opisani su brojnim primjerima i izvorima u kojima su primijenjeni različiti modeli. U radu se također kroz prikaz istraživanja provedenih na primjeru „Hrvatskih šuma“ d.o.o. Zagreb daje uvid u mogućnosti te svrsishodnost i opravdanost primjene višekriterijskih matematičkih modela. Zaključuje se da razvoj i primjena modela višekriterijskog odlučivanja može pridonijeti lakšem analiziranju, planiranju i predviđanju pri gospodarenju šumama.

Sjemenska razdjelba šuma hrasta lužnjaka provedena je na temelju ekoloških razlika, produktivnosti sastojina i administrativno-gospodarskih posebnosti u području kontinentalnog i submediteranskog područja Hrvatske (NN 107/08). Šume hrasta lužnjaka podijeljene su na tri sjemenske zone, te je preporučeno da sjemenskim i sadnim materijalom treba prometovati unutar pojedinih zona. Sjemenska zonacija uvjetovana je Uputama Europske Unije o prometu šumskim reprodukcijskim materijalom (Council Directive 1999/105/EC) i hrvatskog Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu (NN 140/05). Temelj za pravilnu sjemensku razdjelbu trebale bi biti genetski uvjetovane razlike između pojedinih zona odnosno provenijencija. S ciljem verifikacije opravdanosti postojećih zona u Hrvatskoj, a na temelju dosadašnjih spoznaja o genetskoj varijabilnosti vrste općenito, započeto je s istraživanjima genetske varijabilnosti hrasta lužnjaka u području njegova prirodnog areala u našoj zemlji. S tim u svezi, prikupljeno je sjeme iz većeg broja tzv. priznatih sjemenskih sastojina čija je osnovna uloga izvorište sjemena za potrebe obnove gospodarskih sastojina. U ovom se radu prikazuju prvi rezultati morfometrijske analize sjemena hrasta lužnjaka iz 17 uzorkovanih sjemenskih sastojina koje reprezentiraju kompletan areal vrste u Hrvatskoj. Iz svake je sastojine prikupljeno sjeme sa po 25 stabala, a na uzorku od prosječno 30 sjemenki po stablu izmjereni su duljina, maksimalna širina i masa svakog žira, te je na temelju duljine i širine izračunat volumen žira prema formuli za izračunavanje volumena valjka. Analiza varijance provedena je MIXED procedurom u SAS-u, a analizirani su: fiksni efekt važećih sjemenskih zona, te slučajni efekti populacija unutar zona i stabala unutar populacija. Cilj analize varijance bio je utvrditi značajnost međuzonskih, međupopulacijskih i unutarpopulacijskih razlika za istraživana svojstva sjemena. Rezultati su pokazali da se važeće sjemenske zone nisu statistički značajno razlikovale niti za jedno analizirano svojstvo žira. Nadalje, uzorkovane sjemenske sastojine su se međusobno statistički značajno razlikovale u svim istraživanim svojstvima sjemena. Najveće prosječne dimenzije imali su žirevi iz sjemenske sastojine kasnolistajuće forme hrasta lužnjaka Domačaj-Kovačevački lug (Šumarija Karlovac), dok su najmanje dimenzije imali žirevi iz sastojine Česma (Šumarija Bjelovar). Utvrđene međupopulacijske razlike nisu odgovarale postojećoj sjemenskoj razdjelbi tj. nisu potvrdile obrazac geografske pravilnosti. Utvrđena je i statistički značajna unutarpopulacijska varijabilnost istraživanih svojstava sjemena (razlike između stabala unutar populacija).

U radu je analizirana fenološka ujednačenost selekcioniranih klonova hrasta lužnjaka iz naših klonskih sjemenskih plantaža. Fenološka motrenja listanja provedena su u novoosnovanom terenskom pokusu s klonovima hrasta lužnjaka (Rasadnik Brestje), koji su selekcionirani na područjima Uprava šuma podružnica Vinkovci, Našice i Bjelovar i koji se trenutno nalaze u tri odvojene klonske sjemenske plantaže (KSP-e). S ciljem utvrđivanja prosječnih vrijednosti fenoloških svojstava provedena je deskriptivna statistička analiza. Analiza varijance provedena je s ciljem utvrđivanja značajnosti razlika u fenologiji s obzirom na različite klonske sjemenske plantaže (razlike između plantaža), kao i značajnosti razlika klonova unutar svake pojedine plantaže. Klasterskom analizom utvrđena je sinkroniziranost fenologije listanja klonova koji potječu iz različitih sjemenskih plantaža, kao i općenita sinkroniziranost svih analiziranih klonova. Rezultati su pokazali da postoje statistički značajne razlike u fenologiji listanja između postojećih klonskih sjemenskih plantaža. Utvrđene su i statistički značajne razlike između klonova u svakoj pojedinoj sjemenskoj plantaži. Utvrđena je fenološka neujednačenost listanja u dvije od postojeće tri sjemenske plantaže. Rezultati klasterske analize ukazuju na postojanje triju fenoloških klastera u KSP-ama Plešćice (U.Š.P. Bjelovar) i Petkovac (U.Š.P. Vinkovci), te jedinstvenog klastera u KSP-i Kosovac (U.Š.P. Našice). Općenito je utvrđeno je da svi analizirani klonovi tvore tri klastera s obzirom na fenologiju listanja (rano listanje, intermedijarno i kasno listanje). Raspravljen je mogući utjecaj fenološke neujednačenosti listanja klonova na cvjetanje te posljedično na gensku raznolikost sjemena iz postojećih planataža. Nadalje, iznesen je prijedlog restrukturiranja klonskih sjemenskih plantaža s ciljem povećanja fenološke ujednačenosti selekcioniranih klonova.

Prikazani su rezultati istraživanja varijabilnosti visinskog rasta provenijencija obične bukve (Fagus sylvatica L.) u dva terenska pokusa smještena u Hrvatskoj i Sloveniji. Pokusi provenijencija osnovani su tijekom proljeća 1998. godine sa biljkama starosti 2 godine. U hrvatskom se pokusu nalazi trideset i šest, a u slovenskom trideset i osam europskih provenijencija. Biljke su posađene u eksperimentalnom dizajnu randomiziranog blok sustava (RBD), u tri ponavljanja, a svaka je provenijencija zastupljena sa po 150 sadnica. Hrvatski pokus čine provenijencije iz 13 europskih zemalja: Austrija, Belgija, Češka, Danska, Francuska, Hrvatska, Velika Britanija, Njemačka, Niziozemska, Poljska, Slovenija, Švedska i Ukrajina, a slovenski provenijencije iz 16 europskih zemalja: Austrija, Belgija, Češka, Danska, Francuska, Hrvatska, Velika Britanija, Njemačka, Italija, Luxemburg, Nizozemska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Švedska i Švicarska. Rezultati rada odnose se na preživljenje i visine biljaka starosti 2+8 godina (nakon 8 godina rasta u terenskom pokusu), izmjerenih u jesen 2005. godine. Promatrajući oba istraživana pokusa, provenijencija P-13 (Soignes-Belgija) imala je najbolje preživljenje u slovenskom pokusu (94 %). Najveće prosječne visine biljaka od 242, 80 cm imala je lokalna provenijencija u slovenskom pokusu P- 53 (Postojna - Mašun). Rezultati istraživanja uspijevanja provenijencija na različitim staništima pokazuju kako su pojedine provenijencije (P-05 Bretagne F, P-31 Urach D, P-17 Westfield GB) fenotipski stabilne, odnosno pokazuju opću adaptiranost, za razliku od drugih koje su fenotipski nestabilne, odnosno pokazuju specifičnu adaptiranost (P-64 Nizbor, CZ, P-51 Horni Plana-Ce CZ). Rezultati analize varijance pokazali su da je efekt provenijencija bio statistički značajan samo u slovenskom testu, dok u hrvatskom pokusu i u kombiniranoj analizi nije bilo značajnih razlika između analiziranih provenijencija. Efekt interakcije provenijencija s blokovima bio je statistički značajan izvor varijabilnosti u oba pokusa, ukazujući na snažne utjecaje mikrostanišnih razlika. Međutim, u hrvatskom testu blokovi su postavljeni prema nagibu terena, a ne paralelno sa slojnicama što je vjerojatan uzrok visoke statističke značajnosti interakcije provenijencija s blokovima. Nadalje, u slovenskom su pokusu blokovi imali nejednak broj provenijencija, što je također vjerojatan uzrok statističke značajnosti interakcije blok × provenijencija. Vjerujemo da su prethodno navedeni razlozi doveli do precijenjenjivanja interakcija kao izvora varijabilnosti, a time istovremeno i do podcijenjivanja efekta provenijencija. Tukey-Kramer-ov test signifikantnosti razlika između provenijencija nije pokazao klinalni obrazac geografske varijabilnosti, pa bi se moglo zaključiti da je genetska varijabilnost ekotipskoga karaktera. Međutim, buduća istraživanja, koja bi uključila i ekološke varijable originalnih majčinskih sastojina, trebala bi više razjasniti obrazac uočene genetske varijabilnosti u istraživanim pokusima. Rezultati ovih istraživanja svoju primjenu mogu imati u oplemenjivanju kao i u očuvanju genetskog bogatstva obične bukve.

U radu su prikazani rezultati istraživanja genetske varijabilnosti klonova hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) koji potječu iz različitih klonskih sjemenskih plantaža (KSP) s obzirom na specifičnu lisnu površinu (SLA), sadržaj suhe tvari listova (LDMC) i indeks sadržaja ukupnoga klorofila u listovima (CCI) te varijabilnost navedenih svojstava s obzirom na značajke ranoga, odnosno kasnoga listanja (svojstvo listanja). U radu je utvrđena i ovisnost razvoja vegetativnih organa (izbojaka i listova) o SLA, LDMC i CCI. Istraživanje je provedeno na 15 klonova koji se nalaze u pokusnom nasadu Brestje kod Sesveta. Klonovi u tome pokusu potječu iz tri KSP-e u Hrvatskoj. KSP Petkovac i Pleščice s područja Uprave šuma Podružnice Vinkovci i Bjelovar u istraživanju su bile zastupljene sa šest klonova, dok je KSP Kosovac s područja UŠP Našice bila zastupljena s tri klona, svaki klon u istraživanju bio je zastupljen s dvije ramete (ukupno 30 rameta). Analizom varijance utvr|eno je kako se značajna varijabilnost istraživanih svojstava, kada su KSP-e kao i klonovi unutar njih smatrane izvorom varijabilnosti, potvrdila samo za svojstvo SLA. Statistički značajne razlike između skupina klonova sa značajkama ranoga, odnosno kasnoga listanja nisu utvrđene niti za jedno istraživano svojstvo, ali kada su izvor varijabilnosti predstavljali klonovi ugniježđeni unutar skupina sa značajkama ranoga, odnosno kasnoga listanja statistički značajna varijabilnost potvrđena je također samo za svojstvo SLA. Ramete unutar jednoga klona statistički se značajno razlikuju za istraživana svojstva LDMC, CCI i duljinu izbojka, dok za svojstva SLA i promjer izbojka nije utvrđena statistički značajna razlika. Iz toga se može zaključiti kako je utjecaj podloge na večinu fiziološko-morfoloških svojstava rameta unutar jednoga klona značajan. Utvrđena je statistički značajna negativna ovisnost vegetativnoga rasta (visinski prirast, promjer izbojka, dužina izbojka i površina lista) o LDMC. Osim toga, utvrđena je statistički značajna pozitivna ovisnost između CCI i promjera izbojka te između SLA i visinskoga prirasta.

Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživanjima najveći potencijal produkcije biomase u kratkim ophodnjama. Iz tog razloga nastavljena su testiranja stablastih vrba, s ciljem identifikacije klonova s najvećim potencijalom produkcije biomase, naročito na tzv. marginalnim staništima odnosno tlima na kojima je napuštena poljoprivredna proizvodnja i/ili koja nisu atraktivna za uzgajanje vrijednijih vrsta šumskog drveća. Prosječna produkcija suhe biomase istraživanih klonova u testu Darda iznosila je, kod treće dvogodišnje ophodnje, u dobi od 2/7 godina 9.3 t/ha. Najveću produkciju imali su klonovi 'B44', 'V093' i 'V052' (17.5, 13.7 odnosno 12.2 t/ha). U klonskom testu Čazma, koji je istraživan u prvoj dvogodišnjoj ophodnji u dobi od 2/3 godine, testirani su klonovi koji taksonomski pripadaju različitim kombinacijama križanja kineske i bijele vrbe, a prosječna produkcija biomase iznosila je 5.6 t/ha (najbolji klon imao je produkciju od 10.6 t/ha). U cilju veće produktivnosti klonova trebalo bi, nakon sječe izbojaka, uzgojnim zahvatima reducirati njihov broj na jednu do dvije po korijenu, a produkcija biomase na marginalnim staništima mogla bi se i znatno povećati primjenom intenzivnijih uzgojnih i zaštitnih mjera.

Istraživana je struktura drva dvaju klonova topole uzraslih na dva različita staništa u nizini rijeke Drave. Na boljem staništu tlo je bilo humofluvisolno, a na lošijem aluvijalno. Na oba staništa klon S1-8 imao je bolji rast i preživljenje. _U prvih 10 godina klon S1-8 imao je veći udio drvnih trakova i veću širinu godova na prsnoj visini. Rezerva hranjiva nagomilana u drvnim tracima jedan je od činitelja koji doprinosi intenzivnom prirastu u prvih 10 godina u oba klona na oba staništa. Bolje preživljenj klona S1-8 može se djelomično objasniti većim udjelom drvnih trakova koji omogućuju bolje korištenje rezervne hrane.

Za većinu gospodarski važnih vrsta šumskog drveća problemi prirodne obnove, kao i popunjavanja djelomično prirodno obnovljenih površina, te pošumljavanja čistina, postoje već nekoliko decenija. U proteklim desetljećima periodicitet uroda sjemena nije redovit a vremenski se period do obilnijeg ili punog uroda sjemena sve više produžuje. Da bi se ta negativna razlika između potrebnog i sakupljenog sjemena umanjila, kao i zbog bolje organizacije proizvodnje genetski kvalitetnog sjemena pristupilo se i osnivanju klonskih sjemenskih plantaža. Hrast lužnjak (Quercus robur L.) i poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) naše su najvažnije i najvrijednije vrste šumskog drveća. Tri klonske sjemenske plantaže hrasta lužnjaka osnovane su u periodu od 1996. do 2001. godine u tri sjemenske regije (ukupne površine od 15 do 26 ha) i u kojima se primjenjuje uzgojni oblik ovalnog vretena. Klonska sjemenska plantaža poljskog jasena osnovana je 2005. godine na površini od 3.5 ha. Ona ukupno sadrži 56 klonova, razmak sadnje iznosi 4  4 m i u njoj se primjenjuje uzgojni oblik vretenaste piramide. Klonska sjemenska plantaža divlje trešnje (Prunus avium L.) osnovana je 2001. godine, veličine je 3 ha, a sadrži ukupno 27 klonova. Razmak sadnje je 6  3 m, te se i dalje nadopunjuje, a održava se u uzgojnom obliku vretenastog grma. U jednoj od ranijih eksperimentalnih klonskih sjemenskih plantaža hrasta lužnjaka primjenjena je i rezidba korijena u cilju utjecaja na obilniji urod. Sve klonske sjemenske plantaže se redovito orezuju i održavaju korištenjem sgrotehničkih mjera.

Klonovi stablastih vrba pokazali su u dosadašnjim istraživanjima najveći potencijal produkcije biomase u kratkim ophodnjama. Iz tog razloga nastavljena su testiranja stablastih vrba, s ciljem identifikacije klonova s najvećim potencijalom produkcije biomase, naročito na tzv. marginalnim staništima odnosno tlima na kojima je napuštena poljoprivredna proizvodnja i/ili koja nisu atraktivna za uzgajanje vrijednijih vrsta šumskog drveća. Prosječna produkcija suhe biomase istraživanih klonova u testu Darda iznosila je, kod treće dvogodišnje ophodnje, u dobi od 2/7 godina 9.3 t/ha. Najveću produkciju imali su klonovi 'B44', 'V093' i 'V052' (17.5, 13.7 odnosno 12.2 t/ha). U klonskom testu Čazma, koji je istraživan u prvoj dvogodišnjoj ophodnji u dobi od 2/3 godine, testirani su klonovi koji taksonomski pripadaju različitim kombinacijama križanja kineske i bijele vrbe, a prosječna produkcija biomase iznosila je 5.6 t/ha (najbolji klon imao je produkciju od 10.6 t/ha). U cilju veće produktivnosti klonova trebalo bi, nakon sječe izbojaka, uzgojnim zahvatima reducirati njihov broj na jednu do dvije po korijenu, a produkcija biomase na marginalnim staništima mogla bi se i znatno povećati primjenom intenzivnijih uzgojnih i zaštitnih mjera.

Jedna od najvrijednijih vrsta četinjača u Hrvatskoj je obična jela (Abies alba Mill.) koja zajedno s bukvom i smrekom raste na približno 150 000 ha šuma Like i Gorskoga Kotara na kojima se preborno gospodari. Prva istraživanja uspijevanja različitih provenijencija obične jele u Hrvatskoj započela su sakupljanjem sjemena u jesen 1994. godine. Sakupljeni su uzorci sjemena iz 18 priznatih i izabranih sjemenskih sastojina u Hrvatskoj i u dvije slovenske sjemenske sastojine, te je osnovan rani test provenijencija u rasadniku Šumarskog instituta, Jastrebarsko. U svrhu daljnjih istraživanja na području Uprave šuma Podružnica Delnice, Šumarija Fužine, lokalitet Brloško, tijekom 2000. godine i u rasadniku instituta 2001. godine osnovani su poljski pokusi. U radu su prikazani rezultati istraživanja rasta terminalnog izbojka biljaka starosti osam godina. Prosječni prirast biljaka u pokusu "A-polje" u 2002. iznosio je 45, 1 mm, a na pokusu provenijencija "Brloško" 156, 8 mm. Analizom varijance utvrđeno je postojanje statistički značajnih razlika između provenijencija u dinamici njihova rasta.

Istraživanja su provedena u testovima provenijencija i familija polusrodnika postavljenih prema dizajnu randomiziranog blok sustava na tri različita staništa. Testovi su osnovani s dvogodišnjim biljkama uzgojenim iz sjemena prikupljenog sa 74 majčinskih stabala iz devet prirodnih posavskih populacija. Osim što potječu iz geografski različitih provenijencija, uzorkovana majčinska stabla rasla su u različitim stanišnim uvjetima s obzirom na ekološko-gospodarski tip sastojina (EGT). U tri sukcesivne godine, izmjereni su promjeri i visine biljaka. Završetak vegetacijskog rasta procijenjen je u dobi od 2+2 godine, a rašljavost i granatost biljaka utvrđena je u dobi od 2+3 godine. Fenološka motrenja listanja obavljena su u dva sukcesivna vegetacijska perioda na dvije pokusne plohe, a tijekom analiziranog perioda utvrđeno je i preživljavanje biljaka na pokusnim plohama. Uzorkovane provenijencije i ekološko-gospodarski tipovi nisu se međusobno statistički značajno razlikovali niti za jedno istraživano svojstvo. Nisu utvrđene statistički značajne interakcije provenijencija × okoliš i EGT × okoliš. Familije polusrodnika bile su statistički značajan izvor varijabilnosti za većinu istraživanih svojstava, a utvrđena je i interakcija familija × okoliš za sva svojstva, izuzev rašljavosti i završetka vegetacijskog rasta. Nije utvrđena statistički značajna korelacija između prosječnih vrijednosti istraživanih svojstava i geografske udaljenosti uzorkovanih provenijencija od pokusnih ploha. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da ne postoji genetska diferencijacija i lokalna adaptiranost posavskih populacija poljskog jasena, a dominantni udio genetske varijabilnosti za istraživana kvantitativna svojstva zauzima unutarpopulacijska varijabilnost. Utvrđena interakcija familija × okoliš ukazuje na genetske razlike za svojstva rasta u različitim stanišnim uvjetima na unutarpopulacijskom nivou.

Test s klonovima bijele vrbe osnovan je u ožujku 1999. godine na lokalitetu Dravica (Šumarija Darda), a test s klonovima dobivenim različitim kombinacijama križanja kineske i bijele vrbe osnovan je 2002. godine na lokalitetu Plešćice (Šumarija Čazma). Navedeni testovi osnovani su prema eksperimentalnom dizajnu blok sustava sa slučajnim rasporedom klonova u nekoliko ponavljanja. U dobi od 2/3 godine (u oba testa), te 2/5 i 2/7 godina (u klonskom testu Darda) izmjereni su prsni promjeri, utvrđeno je preživljavanje i broj izbojaka po pojedinom korijenu, a kombinacijom tzv. destruktivne i nedestruktivne metode procijenjena je suha biomasa svakog pojedinog dvogodišnjeg izbojka. Produkcija biomase klonova po hektaru procijenjena je s obzirom na srednju vrijednost suhe drvne mase izbojaka, preživljavanje, broj rameta po ha i prosječan broj izbojaka po korijenu. Analizom varijance testirano je postojanje statistički značajnih razlika između klonova, a korelacijskom analizom ispitana je povezanost između njihove izbojne snage tj. broja izbojaka po pojedinom korijenu i ukupne produkcije biomase. U klonskom testu Dravica koji je istraživan u tri sukcesivne dvogodišnje ophodnje, uočen je trend porasta produkcije biomase na jedinici površine. Isti trend pokazao je i prosječan broj izbojaka po pojedinom korijenu. Preživljavanje je, kako je i očekivano, pokazalo trend pada sa starošću testa, ali su klonovi iskazali značajne razlike u intenzitetu tog pada. Prosječna produkcija suhe biomase svih istraživanih klonova iznosila je kod dobi od 2/7 godina 9.3 tona po hektaru. Najveću produkciju imali su klonovi 'B44', 'V093' i 'V052' (17.5, 13.7 odnosno 12.2 t/ha). Navedeni klonovi pokazali su specifičnu adaptiranost na ispitivano stanište i uvjete razvoja kroz preživljavanje i izbojnu snagu. U klonskom testu Čazma prosječna produkcija biomase po jedinici površine iznosila je 5.6 t/ha, što je značajno više u odnosu na produkciju koja je dobivena u testu Dravica kod iste dobi. Viša produkcija može se djelomično objasniti kvalitetnijim stanišnim prilikama na plohi Čazma. Najvišu produkciju biomase, kao i najveću prilagođenost testnim uvjetima pokazali su klonovi nastali kombinacijama križanja u kojima je kineska vrba bila ženski roditelj, dok je muški roditelj bila bijela vrba (S. matsudana × S. alba), odnosno u kojima je muški roditelj nepoznat (S. matsudana × nep.). Povratni križanci kineske i bijele vrbe sa kineskom vrbom [S. matsudana × (S. matsudana × S. alba)] imali su ispodprosječnu produkciju biomase, kao i klonovi domaće bijele vrbe i trispecies križanac Salix ×savensis Trinajstić et Krstinić, hybr. nov. Ovi rezultati ukazuju na značajan potencijal kineske vrbe za daljnje oplemenjivanje s ciljem povećanja produkcije biomase u kratkim ophodnjama.

Za tri sjemenske regije hrasta lužnjaka na području Hrvatske, donja i gornja Posavina, te srednja Podravina, selekcionirana su plus stabala s obzirom na deset ocjenjivanih svojstava. Nakon heterovegetativnog razmnožavanja osnovana je po jedna klonska sjemenska plantaža za svaku pojedinu regiju. Cilj istraživanja bio je odrediti trend genetskih parametara, nasljednosti i genetske dobiti za svojstvo totalnih visina i promjera. Osnovani su i testovi polusrodnika kako bi se utvrdila procjena genetske dobiti selekcijom po genotipu. Fenotipskom selekcijom plus stabala hrasta lužnjaka utvrđeno je da se može ostvariti genetska dobit do 4, 2 % za visine, odnosno 3, 2 % za prsni promjer pri dobi eksperimenta do trinaest godina. Testiranjem potomstava i selekcijom po genotipu putem poboljšane klonske sjemenske plantaže očekivana genetska dobit se kreće do 22, 3 % za visine, odnosno 17, 3 % za debljinski prirast pri starosti eksperimenta od pet do trinaest godina. Utvrđena je statistički značajna unutarpopulacijska varijabilnost, a procjene genetskih parametara i genetske dobiti ukazuju na značajnu mogućnost oplemenjivanja individualnom selekcijom plus stabala, osnivanjem klonskih sjemenskih plantaža i testiranjem potomstava.

Test s klonovima bijele vrbe osnovan je na lokalitetu Dravica (Šumarija Darda) prema eksperimentalnom dizajnu potpunog blok sustava sa slučajnim rasporedom u četiri ponavljanja. Klonski test osnovan je u ožujku 1999. godine, sa reznicama u razmaku 1, 3 × 0, 8 m. Cilj je bio utvrditi potencijal produkcije biomase izabranih klonova u kratkim vegetativnim ophodnjama od dvije godine, na staništu nepogodnom za uzgajanje vrijednijih vrsta šumskog drveća. U dobi od 2/5 godina izmjereni su prsni promjeri, utvrđeno je preživljavanje i broj izbojaka po pojedinom korijenu, a kombinacijom tzv. destruktivne i nedestruktivne metode procijenjena je suha biomasa pojedinog dvogodišnjeg izbojka. Produkcija biomase klonova po hektaru procijenjena je s obzirom na srednju vrijednost suhe drvne biomase izbojaka, preživljavanje, broj biljaka po ha i prosječan broj izbojaka po korijenu. Prosječno preživljavanje iznosilo je 65, 6 %, ali su uočljive značajne razlike između pojedinih klonova. Prosječna produkcija suhe biomase svih istraživanih klonova iznosila je 6, 5 tona po hektaru. Najveću produkciju imali su klonovi 'B44', 'V093' i 'V052' (10, 2, 9, 2 odnosno 9, 1 t/ha). Posebno se izdvajaju klonovi 'B44' i 'V093' koji su pokazali specifičnu adaptaciju na ispitivano stanište i uvjete razvoja, ali uz to imaju i nadprosječne vrijednosti ukupne produkcije biomase, kao i najveću izbojnu snagu. Klonovi 'V052' i 'V160' pokazali su dobru adaptaciju na testirane stanišne uvjete kroz preživljavanje i izbojnu snagu, premda su im vrijednosti mase srednjeg izbojka prosječne.

Munika (Pinus heldreichii Christ.) je tercijarni relikt i endemična vrsta europske flore. Zemljopisno udaljene, neujednačeno raspoređene prirodne populacije munike u zemljama Balkanskog i Apeninskog poluotoka predstavljaju genetičke specifikume u polaganom nestajanju. Cilj ovog rada bio je procijeniti varijabilnost nekih morfoloških značajki češera i sjemena u pet prirodnih populacija munike s Balkanskog poluotoka. Rezultati su pokazali malu međupopulacijsku varijabilnost istraživanih značajki. S obzirom na istraživane značajke populacije se razdvajaju prema geografskom principu. Dobiveni se rezultati slažu s rezultatima ranijih kariotipskih istraživanja provedenih u istim populacijama.

U radu su prikazani rezultati procjene biomase drvenastog nadzemnog dijela stabala u suhom stanju, a procijenjeni su i genetski parametri za svojstvo biomase, kao i za još neka svojstva rasta. Istraživanja su provedena u pokusnim kulturama mekih listača u nizinskom dijelu Hrvatske i obuhvatila su familije polusrodnika crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gaertn.) i obične breze (Betula pendula Roth), te klonove stablastih vrba (Salix sp.), američke crne topole (Populus deltoides Marshall) i kanadske topole (Populus ×canadensis Moench). Za procjenu biomase u suhom stanju upotrijebljeno je nekoliko metoda, ovisno o dobi stabala. Procjene genetskih parametera obavljene su uporabom statističkih metoda, a na postavkama kvantitativne genetike. Rezultati istraživanja obuhvaćaju: • srednje vrijednosti svojstva biomase u suhom stanju, za svaku istraživanu familiju, odnosno klon, odvojene po lokalitetima i uzgojnim tretmanima ; • potencijalnu produkciju biomase u suhom stanju po hektaru, procjenjenu na osnovi srednjih vrijednosti svojstva, razmaka sadnje i preživljavanja istraživanih familija odnosno klonova ; • genetske parametre za svojstva biomase u suhom stanju, visine, promjera i volumena stabala ; • fenotipske i genetske korelacije istraživanih svojstava Na temelju rezultata istraživanja izvedeni su zaključci o uzrocima varijabilnosti kao i mogućnostima oplemenjivanja za svojstvo biomase putem selekcije u istraživanim populacijama.

Uzgoj selekcioniranih klonova bijele vrbe u asocijaciji s crnom johom, omogućava povećanje proizvodnje ukupne biomase, osigurava veću stabilnost ekosustava, uz mogućnost ostvarenja dva međuprihoda sječom bijele vrbe, s ciljem da se crna joha uzgaja kao glavna vrsta. Utjecaj crne johe na uspijevanje klonova bijele vrbe očituje se u smislu pozitivnih modifikacija u produkciji drvne mase do osme godine plantažne starosti. Broj klonova bijele vrbe s pozitivnim modifikacijama u mješovitim kulturama smanjuje se s povećanjem plantažne starosti, a kod plantažne starosti od 15 i 17 godina taj se utjecaj potpuno gubi. Crna joha osigurava bolji hranidbeni status klonova, povećava ukupni i hidrolizirajući dušik u tlu, kao i količinu dušika u biljkama uz znatno smanjenje učešća korovne vegetacije.