Search

Etnobotanika je jedna relativno mlada znanstvena disciplina koja se u svijetu tek krenula razvijati unatrag nekoliko godina. Etnobotanika se bavi istraživanjem i proučavanjem samih odnosa između ljudi i biljaka koje ih okružuju. Dakle, bavi se proučavanjem biljaka u regiji i njihove praktične upotrebe kroz tradicionalno znanje lokalne kulture i ljudi. Etnobotanika je grana etnobiologije, a etnobiologija je pak disciplina koja proučava znanje zajednice o biljnom i životinjskom svijetu. U ovom završnom radu opisane su etnobotaničke značajke biljnih vrsta što je ujedno i tema rada. Nadalje, navedene su etnobotaničke značajke pojedinih biljaka poput kamilice od čijih se cvjetova najčešće priprema čaj, a ono što je čini ljekovitom je njezino eterično ulje, zatim značajke gospine trave, nevena - koji je jedna od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine, divljeg luka, koprive koja je značajna između ostalog po tome što se koristi u tekstilnoj industriji za proizvodnju žute boje, kao ekstrakt u šamponima za kosu, za pripremu raznih jela, suzbijanju nametnika u voćnjacima, zatim maslačka čije stabljike pomažu kod kronične upale jetre i šećerne bolesti, otklanjaju kožni svrab, lišajeve i osipe, poboljšavaju želučane sokove. Korijenje maslačka, sirovo, ali i osušeno, upotrijebljeno kao čajni iscjedak pročišćuje krv, pospješuje probavu, znojenje i mokrenje. Predstavljeno je i provedeno istraživanje načinjeno u jugozapadnom djelu istočne Hrvatske, točnije u Slavoniji, u Brodsko –posavskoj županiji. Istraživanje je obuhvatilo trideset ispitanika, od toga je bilo dvadeset žena i deset muškaraca u rasponu od pedeset pet do osamdeset tri godine, a zabilježeno je trideset pet biljnih vrsta koje se koriste u medicinske ili prehrambene svrhe. Rezultati i metode istraživanja iskazane su i kroz grafički prikaz u prilogu. Ethnobotany is a relatively young scientific discipline that has only just begun to develop in the world a few years ago. Ethnobotany is about researching and studying the relationships between people and the plants that surround them. Thus, it deals with the study of plants in the region and their practical use through the traditional knowledge of local culture and people. Ethnobotany is a branch of ethnobiology and ethnobiology is a discipline that studies the knowledge of the community about flora and fauna. In this final paper, the ethnobotanical characteristics of plant species are described, which is, among other things, the topic of the paper. Furthermore, the ethnobotanical characteristics of some plants are listed, such as chamomile, whose flowers are most often used to make tea, and what makes it medicinal is its essential oil, St. John's wort, calendula - which is one of the most famous plants of Western European herbal medicine. Nettle, among other things, by being used in the textile industry for the production of yellow dye, as an extract in hair shampoos, for preparing various dishes, controlling pests in orchards, then dandelion whose stems help with chronic inflammation of the liver and diabetes, relieve itchy skin, lichens, and rashes, improve gastric juices. Dandelion roots, raw but also dried, used as a tea extract purifies the blood, promotes digestion, sweating and urination. At the very end of this paper, the research conducted in the southwestern part of eastern Croatia, more precisely in Slavonia, in Brod-Posavina County, is presented. The study included thirty subjects, of whom twenty were women and ten men ranging in age from fiftyfive to eighty-three,and thirty-five plant species were used for medicinal or nutritional purposes. The results and research methods are also presented through the attached graphic presentation.

Etnobotanika je znanost o tradicionalnoj uporabi biljaka. Rod Olea L. broji do 50-ak svojta koje se smatraju urođenim istočnom dijelu Sredozemlja. Najpoznatija vrsta roda Olea je Olea europaea koja raste i u Hrvatskoj. Zabilježene su njezine primjene u brojnim etnobotaničkim studijama gdje se najčešće navode primjena kao hipoglikemik i antihipertenziv. S obzirom na rastuću učestalost kardiovaskularnih bolesti u svjetskoj populaciji posljednjih godina, navedene primjene masline zabilježene u etnobotaničkim studijama od potencijalne su važnosti za razvoj novih biljnih lijekova. Ovim diplomskim radom nastojao se dati pregled ljekovitih primjena vrsta roda Olea L. na temelju provedenih etnobotaničkih istraživanja čiji su rezultati objavljeni u periodu od 2017. do 2021. godine, a čime je obuhvaćena primjena u različitim zemljama te se pokušalo utvrditi koje su vrste od najvećeg potencijala za pojedine indikacije. Rezultati su pokazali kako se 94 % zabilježenih primjena odnosilo na vrstu Olea europaea. Dijabetes je spomenut u 32 % radova, a svi su se odnosili na vrstu Olea europaea, čiji se listovi u narodu najčešće pripremaju u obliku dekokta ili infuza. Ethnobotany is a science of traditional use of plants by human beings. The genus Olea L. comprises up to about 50 taxa, which are considered native to the eastern part of the Mediterranean region. The most famous species of the genus Olea is Olea europaea, which is native to Croatia as well. Its uses have been recorded in numerous ethnobotanical studies, where hypoglycaemic and antihypertensive use are most commonly reported. In view of the growing frequency of cardiovascular diseases in the world population in recent years, the uses of olive, recorded in ethnobotanical studies, have potential importance for the development of new herbal medicines. This diploma thesis attempted to provide an overview of the medicinal uses of species from the genus Olea L. based on the conducted ethnobotanical research, of which results have been published in the period from 2017 to 2021, and which covered applications in different countries, and tried to determine which species have the greatest potential for particular indications. The results showed that 94% of the recorded applications referred to Olea europaea. Diabetes was mentioned in 32 % of papers, which all referred to Olea europaea. Traditionally, its leaves are most often prepared in the form of decoction or infusion.

Mnogobrojne biljne vrste posjeduju aktivne tvari pesticidnog djelovanja. Od davnina se mnoge od njih koriste u svrhu suzbijanja štetnika u poljoprivrednoj proizvodnji, ali i kao zaštita od vrsta koje su prenosioci smrtonosnih bolesti. S obzirom na trend zabrana i smanjenja uporabe kemijskih pesticida, pojavljuje se potreba za pronalaskom tvari prirodnog podrijetla koje posjeduju pesticidno djelovanje. Rad će se temeljiti na prikupljanu znanstvene i stručne literature, ponajviše etnobotaničkih istraživanja na temu biljnih vrsta koje se tradicionalno koriste u svrhu suzbijanja različitih štetnika. Bit će opisana rasprostranjenost, kemijska i biološka svojstva navedenih biljnih vrsta, metode spravljanja pripravaka te načini njihove primjene. Tradicionalna primjena odabranih biljnih vrsta bit će povezana s rezultatima najnovijih znanstvenih istraživanja. Na temelju prikupljenih podataka, utvrdit će se one biljne vrste koje imaju potencijal za primjenu i razvitak novih proizvoda za zaštitu bilja i ljudi. Many plant species synthesize active substances with pesticidal activity. From ancient times, many of them are used for pest control in agricultural production, but also as protection against species that are carriers of deadly diseases. Given the trend of bans and reductions in the use of chemical pesticides, there is a need to find substances of natural origin that possess pesticidal properties. The paper will be based on the collection of scientific and professional literature, mostly ethnobotanical research on the topic of plant species that are traditionally used to control various pests. Natural distribution area, chemical and biological properties of the mentioned plant species, methods of making plant protection preparations, and methods of their application will be described. The traditional application of selected plant species will be related to the results of the latest scientific studies. Based on the collected data, those plant species that have the potential for application and development of new plant and human protection products will be determined.

U ovom radu su prikazani rezultati etnobotaničkog istraživanja provedenog na lokacijama Drenov Bok i Vela Luka koji su nadopunjeni istraživanjem mogućnosti i pravaca inovativne komercijalizacije samoniklog i naturaliziranog bilja. Istraživanjem je inventarizirano 114 vrsta i podvrsta bilja: 33 vrste na obje lokacije, 80 u Vela Luci i 67 u Drenovom Boku. Najveći broj vrsta koristi se za pripremu jela (99 vrsta), zatim kao lijek (53), za pripremu bezalkoholnih pića i napitaka (40) te alkoholnih pića (31 vrsta). Manji broj vrsta se koristi za kozmetičke pripravke, za dekoraciju, za gradnju te u različitim tradicijskim običajima ili obredima. Najčešće spominjane vrste za pripremu jela i pića su ružmarin (Rosmarinus officinalis) i bazga (Sambucus nigra), a za ljekovite pripravke kamilica (Chamomilla recutita) i pasja ruža (Rosa canina). Za ublažavanje tegoba kod bolesti dišnih organa spominju se menta (Mentha pulegium), sljez (Althaea officinalis), trputac (Plantago lanceolata) i smreka (Picea abies), kod upale uha čuvarkuća (Sempervivum tectorum), za kožne bolesti gavez (Symphytum officinale), kod nesanice melisa (Melissa officinalis) kod želučanih tegoba pelin (Artemisia absinthium) te protiv kožnih bradavica rosopas (Chelidonium majus) i smokva (Ficus carica). Veliki broj načina korištenja te prerade i načina pripreme samoniklog bilja ostao je u pamćenju lokalne zajednice te predstavlja bazu za inovacije i razvoj novih proizvoda i usluga. Pri tome možemo razlikovati tri glavna razvojna pravca, i to: (1) društveno korisne inovacije namijenjene edukaciji i širenju znanja, (2) komercijalne inovacije u prehrambenom, kozmetičkom ili farmaceutskom sektoru i (3) komercijalne inovacije u području turističkih i ugostiteljskih usluga., This paper explores the possibilities for innovative commercialization of wild-growing and naturalized plants based on the ethnobotanical research at the locations of Drenov Bok and Vela Luka. The research also contributes to the preservation of traditional local knowledge related to the knowing and use of plants. A total of 114 species and subspecies have been inventoried of which 33 species on both locations, 80 only in Vela Luka and 67 in Drenov Bok. Most species are used as edible, to prepare meals (99 species), then as medicine (53), to prepare soft drinks and beverages (40) and spirits (31 taxa??? sorts). A smaller number of plants are used for cosmetic products, for decoration, for construction, and in various traditional customs or ceremonies. The most commonly mentioned species for the preparation of food and drinks are rosemary (Rosmarinus officinalis) and elderberry (Sambucus nigra), and for medicinal preparations chamomile (Chamomilla recutita) and dog rose (Rosa canina). For the alleviation of symptoms of pulmonary diseases mentioned are mint (Mentha pulegium), marshmallow (Althaea officinalis), plantain (Plantago lanceolata) and spruce (Picea abies); for ear houseleek (Sempervivum tectorum), of cutaneous diseases comfrey (Symphytum officinale), insomnia lemon balm (Melissa officinalis), for stomach ailments wormwood (Artemisia absinthium), and against skin warts celandine (Chelidonium majus) and fig (Ficus carica). Many uses and ways of preparing wild-growing plants have remained in the memory of the local community and are a broad base for innovation and development of new products and services. In doing so, we can distinguish three major development directions, namely: (1) socially beneficial innovations designed to educate and disseminate knowledge, (2) commercial innovations in the food, cosmetic or pharmaceutical sectors, and (3) commercial innovations in the field of tourism and catering.