Search

Ovaj rad nastoji ispitati pojam i prakse neoliberalne logike upravljanja shvaćene kao guvernmentalitet u polju baštine, te ustanoviti do koje mjere je suvremeni baštinski diskurs njime obilježen. Također se nastoji ispitati u kojoj mjeri kulturne i baštinske institucije i čimbenici na državnoj i nadržavnim razinama utjelovljuju neoliberalni guvernmentalitet, te premošćuje li se implementacijom neoliberalnih politika već postojeća nejednakost između različitih razina djelovanja u polju baštine ili se produbljuju. Ovaj rad također nastoji ispitati kategorije univerzalnosti i raznolikosti koje u većoj mjeri obilježavaju neoliberalni diskurs, te uvidjeti na kojim se ideološkim pretpostavkama te kategorije zasnivaju, kao i propitati one kategorije koje se pritom isključuju ili prikrivaju. Propitavši njihove pretpostavke, ovim se radom također pokušava odrediti ograničeni doseg civilnodruštvenog djelovanja i uključenosti zajednice u procese oblikovanja baštine te donošenja odluka. Stavljajući proizvodnju javnog interesa u prvi plan, ispitat će se i paradigmatsko slabljenje intrinzične političnosti i konfliktnosti baštine, koje je u širem smislu svojstveno neoliberalnom guvernmentalitetu. This paper aims to examine the notion and practices of the neoliberal logic of governing as governmentality (Foucault) in the field of heritage and to determine in which ways it has shaped the contemporary heritage discourse. It also strives to question whether national and supranational institutions and agencies embody neoliberal governmentality, and if so, whether the implementation of neoliberal policies manages to bridge or further undermines the already present inequalities in the field of heritage production. This paper also aims to question the categories of universality and diversity which are prevalent in the discourse of neoliberalism, and to examine their ideological presuppositions in relation to categories which they exclude or mask. By doing so, this paper will then examine the imposed limits of civil society involvement and inclusion of the community in the processes of heritage and decision making. Foregrounding the production of public interest, we shall also examine the paradigmatic weakening of the intrinsically political and conflictual character of heritage which is characteristic for neoliberal governmentality in a broader sense.

Ljudi su od prapovijesti imali potrebu udruživati se i organizirati kako bi lakše ostvarili svoje zajedničke ciljeve. Osnivanje organizacija omogućilo im je ostvariti ideje i ciljeve. Dok se neprofitne organizacije osnivaju kako bi se ostvario društveni razvoj zajednice, profitne se osnivaju kako bi pojedinci ostvarili dohodak i osigurali egzistenciju. U ovom radu bit će obrađen sam pojam organizacija, vrste organizacija i njihova važnost kao i financiranje neprofitnih organizacija. Kako neprofitne organizacije ili institucije imaju posebnu važnost za društvenu zajednicu, za svoj rad moraju osigurati određene resurse i financijska sredstva. Vodstvo ili menadžment tih organizacija i njihovi članovi imaju obavezu prikupljanja i osiguravanja financijskih i ostalih sredstava kako bi bile u mogućnosti pružati usluge i ostvarivati postavljenje ciljeve zbog kojih se i osnivaju. Ovim diplomskim radom nastoji se prikazati rad i mogući načini osiguranja financijskih resursa neprofitnih organizacija te njihova važnost za napredak i razvoj društva u cjelini. Bez obzira kojom se djelatnošću neprofitne organizacije bave, kojem tipu pripadaju i tko ih je osnovao (pojedinci ili država), za pružanje pojedinih usluga nužna su financijska sredstva koja mogu dolaziti iz različitih izvora, analiziranih u radu. U radu će se analizirati podaci o odobrenim sredstvima kroz Javni poziv Ministarstva kulture Republike Hrvatske u programskoj djelatnosti vizualnih umjetnosti odobrenim sredstvima kroz Program javnih potreba u kulturi Grada Osijeka za 2022. i Natječaj HEP-a za dodjelu donacija „Svjetlo na zajedničkom putu“. Ever since ancient times people have had the urge to establish societies and organisations in order to achieve their common objectives more easily. Founding organisations enabled them to achieve aims and ideas. Non-profit organisations are founded in order to achieve social development of a community, whereas profit organisations are founded so that individuals could generate an income and ensure their existence. This paper will cover the term organisation, types of organisations and their importance as well as funding of non-profit organisations. Since non-profit organisations or institutions have a significant importance for society, they must provide certain resources and funding. Leadership or management of these organisations and their members have the obligation to collect and provide financial and other resources in order to be able to offer services and accomplish the set objectives, which were the reason for the establishment in the first place. This paper will attempt to elaborate on the work invested and possible ways of providing financial resources, as well as the importance of non-profit organisations for prosperity of society as a whole. Financial resources are necessary to be able to offer certain services, regardless of their field of work, the type they belong to and their founder (an individual or the state). The funding can come from various sources, which will be analysed in the thesis. The paper will analyse data of financial sources approved through the Public call of the Ministry of Culture in the field of visual arts, sources approved by The Programme of Public Needs in the Culture of Osijek for the year 2022, and Public tender for donations provided by HEP Group “Svjetlo na zajedničkom putu” (Light on our Way).

Nakon Baršunaste revolucije i pada komunizma, mirni raspad Čehoslovačke donio je nove probleme i potrebu za rješavanjem pitanja uspostave vlasti i demokratizaciju društva za te dvije novostvorene države. Budući da su Češka i Slovačka do 1993. godine bile u zajedničkoj državi, a početak procesa demokratizacije je započeo 1989., možemo pretpostaviti da je njihov put k demokratizaciji imao zajedničku početnu točku i jednake uvjete za obje države. Rad se bavi komparativnom analizom pet elemenata demokratizacije, a to su demokratski izborni režim, institucionalne strukture, gospodarski razvoj, sloboda civilnog društva i sloboda izražavanja. Cilj ovog rada je izdvajanje faktora koje je utjecao na različite puteve demokratizacije u Češkoj i Slovačkoj. After the Velvet Revolution and the fall of communism, the peaceful disintegration of Czechoslovakia brought new problems and the need to solve the issue of the establishment of government and the democratization of society for those two newly created states. Since the Czech Republic and Slovakia were in a common state until 1993, and the beginning of the democratization process began in 1989, we can assume that their path to democratization had a common starting point and equal conditions for both states. The paper deals with a comparative analysis of five elements of democratization, namely the democratic electoral regime, institutional structures, economic development, freedom of civil society and freedom of expression. The aim of this paper is to single out the factors that influenced the different paths of democratization in the Czech Republic and Slovakia.

Nakon Baršunaste revolucije i pada komunizma, mirni raspad Čehoslovačke donio je nove probleme i potrebu za rješavanjem pitanja uspostave vlasti i demokratizaciju društva za te dvije novostvorene države. Budući da su Češka i Slovačka do 1993. godine bile u zajedničkoj državi, a početak procesa demokratizacije je započeo 1989., možemo pretpostaviti da je njihov put k demokratizaciji imao zajedničku početnu točku i jednake uvjete za obje države. Rad se bavi komparativnom analizom pet elemenata demokratizacije, a to su demokratski izborni režim, institucionalne strukture, gospodarski razvoj, sloboda civilnog društva i sloboda izražavanja. Cilj ovog rada je izdvajanje faktora koje je utjecao na različite puteve demokratizacije u Češkoj i Slovačkoj., After the Velvet Revolution and the fall of communism, the peaceful disintegration of Czechoslovakia brought new problems and the need to solve the issue of the establishment of government and the democratization of society for those two newly created states. Since the Czech Republic and Slovakia were in a common state until 1993, and the beginning of the democratization process began in 1989, we can assume that their path to democratization had a common starting point and equal conditions for both states. The paper deals with a comparative analysis of five elements of democratization, namely the democratic electoral regime, institutional structures, economic development, freedom of civil society and freedom of expression. The aim of this paper is to single out the factors that influenced the different paths of democratization in the Czech Republic and Slovakia.

Sve veći utjecaj globalizacije i novih tehnologija na svakodnevni život, te sve veći protok informacija, ostavio je trag i na jednostavan čin kupovine. Odlazak u trgovinu više nije isključivo zbog zadovoljavanja potreba za hranom, odjećom ili higijenom. Odlazak u trgovinu postao je izraz političkih i moralnih stavova koji pojedinci imaju, koji se odražava na cijeli ekonomski sustav. U tom trenutku govorimo o političkom konzumerizmu. Politički konzumerizam počiva na uvjerenju da naše političke i moralne stavove prenosimo na tržište činom kupovine. Naša kupovina poruka je proizvođačima s kojim poslovnim praksama i proizvodima se slažemo, a s kojima ne. Pristup ovome radu bilo je popunjavanje istraživačke praznine političkog konzumerizma u Hrvatskoj. Da bi politički konzumerizam ostvario svoj puni potencijal bitna je mobilizacija što većeg broja ljudi, koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti. Civilni sektor prepoznat je kao snažan mobilizirajući akter, te predstavlja građane okupljene oko svojih vrijednosti, stoga istraživanje započinjemo pitanjem postoji li politički konzumerizam u civilnom sektoru u Hrvatskoj. Pokušaj odgovora proizašao je iz analize sadržaja web stranica i društvenih mreža udruga u Hrvatskoj. Rad nudi teorijski temelj za daljnja istraživanja političkog konzumerizma, te nudi uvid u vrijednosti i stavove civilnog sektora. Zaključak rada je da se svjetski trend političkog konzumerizma slijeva i na Hrvatsku. The growing impact of globalization and new technologies on everyday life, and the increasing flow of information, has left its mark on the simple act of shopping. Going to the store is no longer solely to meet the needs for food, clothing, or hygiene. Shopping has become an expression of the political and moral attitudes that individuals have, which is reflected in the entire economic system. At that point, we are talking about political consumerism. Political consumerism is based on the belief that we transfer our political and moral views to the market through the act of buying. Our purchase of messages is to manufacturers with which business practices and products we agree and with which we do not. The approach to this paper was to fill the research gap of political consumerism in Croatia. For political consumerism to reach its full potential, it is important to mobilize as many people as possible, who gather around common values. The civil sector is recognized as a strong mobilizing actor, and represents citizens gathered around their values, so we begin the research with the question of whether there is political consumerism in the civil sector in Croatia. The attempt to answer this question arose from content analysis of websites and social networks of associations in Croatia. The paper offers a theoretical basis for further research on political consumerism and offers insight into the values and attitudes of the civil sector. The conclusion of the paper is that the world trend of political consumerism is spreading to Croatia as well.

Sve veći utjecaj globalizacije i novih tehnologija na svakodnevni život, te sve veći protok informacija, ostavio je trag i na jednostavan čin kupovine. Odlazak u trgovinu više nije isključivo zbog zadovoljavanja potreba za hranom, odjećom ili higijenom. Odlazak u trgovinu postao je izraz političkih i moralnih stavova koji pojedinci imaju, koji se odražava na cijeli ekonomski sustav. U tom trenutku govorimo o političkom konzumerizmu. Politički konzumerizam počiva na uvjerenju da naše političke i moralne stavove prenosimo na tržište činom kupovine. Naša kupovina poruka je proizvođačima s kojim poslovnim praksama i proizvodima se slažemo, a s kojima ne. Pristup ovome radu bilo je popunjavanje istraživačke praznine političkog konzumerizma u Hrvatskoj. Da bi politički konzumerizam ostvario svoj puni potencijal bitna je mobilizacija što većeg broja ljudi, koji se okupljaju oko zajedničkih vrijednosti. Civilni sektor prepoznat je kao snažan mobilizirajući akter, te predstavlja građane okupljene oko svojih vrijednosti, stoga istraživanje započinjemo pitanjem postoji li politički konzumerizam u civilnom sektoru u Hrvatskoj. Pokušaj odgovora proizašao je iz analize sadržaja web stranica i društvenih mreža udruga u Hrvatskoj. Rad nudi teorijski temelj za daljnja istraživanja političkog konzumerizma, te nudi uvid u vrijednosti i stavove civilnog sektora. Zaključak rada je da se svjetski trend političkog konzumerizma slijeva i na Hrvatsku., The growing impact of globalization and new technologies on everyday life, and the increasing flow of information, has left its mark on the simple act of shopping. Going to the store is no longer solely to meet the needs for food, clothing, or hygiene. Shopping has become an expression of the political and moral attitudes that individuals have, which is reflected in the entire economic system. At that point, we are talking about political consumerism. Political consumerism is based on the belief that we transfer our political and moral views to the market through the act of buying. Our purchase of messages is to manufacturers with which business practices and products we agree and with which we do not. The approach to this paper was to fill the research gap of political consumerism in Croatia. For political consumerism to reach its full potential, it is important to mobilize as many people as possible, who gather around common values. The civil sector is recognized as a strong mobilizing actor, and represents citizens gathered around their values, so we begin the research with the question of whether there is political consumerism in the civil sector in Croatia. The attempt to answer this question arose from content analysis of websites and social networks of associations in Croatia. The paper offers a theoretical basis for further research on political consumerism and offers insight into the values and attitudes of the civil sector. The conclusion of the paper is that the world trend of political consumerism is spreading to Croatia as well.

Rad se bavi ekološkom problematikom i ekološkim pokretom na području Socijalističke Republike Hrvatske, i dijelom cijele Jugoslavije, u periodu od 1979. do 1990. godine. Analizom arhivske građe, periodike i dostupne literature nastoji prikazati ekološke probleme, društvena kretanja i ustvrditi razloge pojave ekološkog pokreta na području Hrvatske. Osim toga, u radu se iznosi kronologija ekološke misli u Hrvatskoj u navedenom periodu, koji je ključan u etabliranju ekologije u kontekstu razvoja civilnoga društva i pojave „novih društvenih pokreta“. U radu se iznose brojni zaključci koji stvaraju sliku „odozgo“ i „odozdo“, šaljući tako čitatelju antropološku sliku o percepciji ekološke problematike iz očišta pojedinaca i običnih ljudi, te države i njenih institucija u analiziranom periodu. The paper deals with environmental issues and the environmental movement in the territory of the Socialist Republic of Croatia, and part of the whole of Yugoslavia, in the period from 1979. to 1990. By analyzing archival material, periodicals and available literature, it seeks to present environmental problems, social trends and the reasons for the emergence of the environmental movement in Croatia. In addition, the paper presents the chronology of ecological thoughts in Croatia in this period, which is crucial in establishing ecology in the context of the development of civil society and the emergence of "new social movements". The paper presents numerous conclusions that create an image „from above“ and „from below“, thus sending a complete anthropological picture of the perception of environmental problems from the eyes of individuals and ordinary people and the state and its institutions in the analyzed period.

Trenutni rad bavi se proučavanjem uloge civilnog društva u suzbijanju korupcije u Hrvatskoj. Pomoću dostupne literature te rezultata postojećih istraživanja, prve dvije cjeline ovog rada pokrivaju fenomenologiju korupcije i njenu povezanost s civilnim društvom, građanstvom i medijima. Zadnja cjelina predstavlja istraživači dio rada, koji za cilj ima ispitati i komentirati dosadašnju uspješnost provedbe mjera zamišljenih Strategijom suzbijanja korupcije za razdoblje od 2015. do 2020. godine koje se odnose na jačanje uloge civilnog društva, građana i medija u suzbijanju korupcije. Dio podataka dobiven je sekundarnim istraživanjem, odnosno analizom objavljenih podataka o stupnju provedenosti mjera zamišljenih Strategijom, dok je preostali dio podataka biti dobiven polu-strukturiranim intervjuima s predstavnicima dviju relevantnih civilnih udruga koji su imali ulogu ključnih informanata u istraživanju. Na temelju prikupljenih podataka teorijskog i istraživačkog dijela rada iznesene su manjkavosti institucionalnog okvira borbe protiv korupcije u Hrvatskoj te su ponuđeni konkretni komentari i prijedlozi za poboljšanje budućih napora u okviru djelovanja protiv korupcije. The current paper examines the role of civil society in suppressing corruption in Croatia. Using the available literature and the results of existing scientific research, the first two sections of the paper cover the phenomenology of corruption and its connection with civil society, citizens, and the media. The last part presents the research section of the paper, which aims to examine and comment on the success of the implementation of measures proposed by the Anti-Corruption Strategy for the period from 2015 to 2020 related to strengthening the role of civil society, citizens and media in suppressing corruption. Part of the data was obtained by secondary research, i.e. analysis of published data on the degree of implementation of measures envisaged by the Strategy, while the remaining part of data was obtained by semi-structured interviews with representatives of two relevant civil society organizations, who played a key informant role in the research. Based on the collected data from the theoretical and research part of the paper, the shortcomings of the institutional framework of the fight against corruption in Croatia are presented and concrete comments and suggestions for improving future efforts towards corruption suppression are offered.

Društveno poduzetništvo na održiv način u svrhu poboljšanja života građana djeluje u području šireg društvenog interesa. Kultura i društveno poduzetništvo usko su povezani. Utjecaj društvenog poduzetništva na kulturu je značajan kao utjecaj kulture u provedbi projekata društvenog poduzetništva. Cilj ovog rada je dokazati važnost razvoja društvenog poduzetništva te utvrditi je li društveno poduzetništvo prepoznato i poticano od strane nadležnih institucija. U radu se analizira djelovanje društvenog poduzetništva u kulturi s istaknutim primjerima društvenog poduzetništva u području istočne Hrvatske. Istraživanje je provedeno metodom dubinskog intervjua sa stručnjacima iz vodećih udruga u području društvenog poduzetništva te je analizirana struktura projekata koje provode najznačajnije udruge koje djeluju na području istočne Hvatske. U radu je dokazana nužnost potrebe za definiranjem pravnog okvira koji bi regulirao pitanje društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj te potreba za razvojem poticajnog okruženja za razvoj društvenog poduzetništva. Social entrepreneurship operates sustainably in order to improve the lives of citizens in the area of broader social interest. Culture and social entrepreneurship are closely linked. The impact of social entrepreneurship on culture is as significant as that of culture in the implementation of social entrepreneurship projects. The aim of this paper is to prove the importance of the development of social entrepreneurship and to determine whether social entrepreneurship is recognized and encouraged by the competent institutions. This paper analyzes the activities of social entrepreneurship in culture with prominent examples of social entrepreneurship in eastern Croatia. Research methods include in-depth interviews with experts from leading associations in the field of social entrepreneurship and analysis of the structure of projects implemented by the most important associations operating in eastern Croatia. This paper proves the necessity of defining the legal framework that would regulate social entrepreneurship in the Republic of Croatia and demonstrates the need to develop a stimulating environment for the development of social entrepreneurship.

Društveno poduzetništvo specifičan je oblik poduzetništva koji se temelji na načelima društvene, ekonomske i ekološke održivosti. Uglavnom podrazumijeva reinvestiranje dobiti za dobrobit zajednice. Rad daje uvid u koncept društvenog poduzetništva naglašavajući izazove istog. U prvom dijelu rada objašnjen je pojam društvenih poduzeća i poduzetnika te načela društvenog poduzetništva, prikazani su mogući pravni oblici društvenih poduzeća. Nakon toga iskazana je problematika razvoja društvenog poduzetništva kroz glavne izazove u Hrvatskoj. Teorija je potkrijepljena primjerom neuspješnog i izrazito uspješnog društvenog poduzeća u Republici Hrvatskoj. Metodologija pristupa materiji te iskazivanja primjera iz prakse iskazuje se kroz proučavanje teorije, indiciranje najvažnijih elemenata za razumijevanje iste te uspoređivanje konkretnih informacija, trenutnih stanja odabranih društvenih poduzeća u Republici Hrvatskoj. Social Entrepreneurship is a specific form of entrepreneurship based on the principles of social, economic and environmental sustainability. Mainly involves reinvesting profits for the benefit of the community. The paper gives an insight into the concept of social entrepreneurship, highlighting the challenges it faces. In the first part of the paper, the notion of social enterprises and entrepreneurs and the principles of social entrepreneurship are explained, the possible legal forms of social enterprises are presented. After that, the issues of social entrepreneurship development were highlighted through the main challenges in Croatia. The theory is corroborated by the example of an unsuccessful and extremely successful social enterprise in the Republic of Croatia. The methodology of approach to the matter and the presentation of examples from practice is expressed through the study of theory, indicating the most important elements for understanding it and comparing concrete information, the current situation of selected social enterprises in the Republic of Croatia.

U nekim slučajevima, državna, regionalna i lokalna uprava ne prepoznaju baštinu kao nešto važno. Zato je važno imati razvijeno civilno društvo koje može preuzeti tu ulogu. U ovom diplomskom radu obrađuje se tematika civilnog društva te upravljanja baštinom. U uvodnom dijelu rada opisan je pojam baštine te civilno društvo i organizacije civilnog društva koje su njegov integralni dio. U glavnom dijelu rada analizira se povijesni razvoj dviju zaklada iz Ujedinjenog Kraljevstva, a to su: National Trust for Places of Historic Interest or Natural Beauty i English Heritage. Prikazano je kako su se te zaklade razvile u vrlo velike organizacije koje danas imaju značajnu ulogu pri zaštiti i upravljanju baštinom te pri kreiranju raznih kulturnih politika. Prikazana je njihova vrlo duga povijest djelovanja, kao i izuzetni rezultati te različita iskustava na polju upravljanja baštinom u raznim povijesnim kontekstima. U završnom dijelu rada ukratko je prikazan i povijesni razvoj udruge Društvo prijatelja dubrovačke starine iz Republike Hrvatske koja ima iskustvo od gotovo sedam desetljeća na području zaštite i upravljanja baštinom na dubrovačkom području. Glavni zaključak rada je da je najveće postignuće ovih triju entiteta civilnog društva, zasigurno, uspješno zaustavljanje propadanja mnogih baštinskih resursa koji su sačuvani za buduće generacije. In some cases, state, regional and local authorities do not recognize heritage as something of importance. Therefore, it is important to have a highly developed civil society that is capable to take on that role. The main subjects of this master's thesis are civil society and heritage management. In the introductory part of the paper the notion of heritage is depicted. Also, civil society and the organizations that are their integral part are described. The main part of the paper analyses historical development of two charities from the United Kingdom. These are: National Trust for Places of Historic Interest or Natural Beauty, and English Heritage. It is described how small charities develop into very large organizations that nowadays have a significant role in the field of heritage preservation, heritage management and also in the creation of various cultural policies. A very long history of their activities is depicted, as well as their remarkable results and different experiences in the field of heritage management in various historical contexts. In the final part of the paper, a historical development of Society of Friends of Dubrovnik Antiques, a nongovernmental organization from Republic of Croatia, is also shown. This organization has experience spanning almost seven decades in the field of heritage management and heritage protection in Dubrovnik's region. The main conclusion of this paper is that it is certain that the greatest achievement of these three civil society entities is successfully stopping the degradation of many heritage resources that are preserved for future generations.

Ovaj rad istražuje fenomen društvene (ne)odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj iz sociološke perspektive. U radu su prikazani najvažniji teorijski pristupi s naglaskom na teoriju dionika i institucionalnu teoriju te predstavljeni ključni čimbenici društvene odgovornosti poduzeća u suvremenom društvu, kao što su globalizacija, promjene u društvenim očekivanjima, jačanje moći poduzećâ na račun država, proizvodnja rizikâ, subpolitizacija te uspon globalnog civilnog društva. Predstavljena su dosadašnja istraživanja društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj i analizirana je uloga institucionalnog okvira, najvažnijih aktera i čimbenika specifičnih za hrvatsko društvo, kao što su naslijeđe tranzicije i privatizacije, politizacija ekonomije, visoke stope korupcije i oportunizma, nepovjerenje prema poduzećima te sve veća uloga civilnog društva u razvoju društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj. Rad je kroz studije slučaja analizirao društvenu (ne)odgovornost poduzećâ Heineken Hrvatska d.o.o. i HEP d.d., njihovu odgovornost za ekonomske, ekološke i društvene aspekte poslovanja, proizvodnju rizika te odnose s dionicima, prvenstveno civilnim društvom, lokalnom zajednicom i medijima. Kroz studije slučaja i analizu sekundarnih izvora ispitali smo prisutnost institucionalnih determinanti društvene odgovornosti poduzeća u Hrvatskoj odnosno uvjeta koji utječu na vjerojatnost da će se poduzeća ponašati na društveno odgovoran način. Pokazalo se da je društvena odgovornost u hrvatskim poduzećima prisutna do određene mjere ali joj se ne pristupa strateški, dugoročno ni sustavno. This paper focuses on the phenomenon of corporate social (ir)responsibility in Croatia from a sociological perspective. The paper presents the most important theoretical approaches to corporate social responsibility with an emphasis on stakeholder theory and institutional theory, as well as key factors of corporate social responsibility in contemporary society such as globalization, change in societal expectations, the growing power of multinational corporations, the social production of risks and the rise of global civil society. The paper presents research on corporate social responsibility in Croatia, the role of the institutional framework, the most important stakeholders and factors specific to Croatian society, such as negative consequences related to transition and privatization, politicization of the economy, high rates of corruption and opportunism, distrust towards companies as well as a growing influence of civil society on the development of corporate social responsibility in Croatia. The paper analyzes corporate social (ir)responsibility of companies Heineken Hrvatska d.o.o. and HEP d.d., their responsibility for economic, environmental and social aspects of their business, risk production and relations with stakeholdes, mainly civil society, the local community and the media. Through case studies and analysis of secondary sources we examined the presence of institutional determinants of corporate social responsibility in Croatia, i.e. conditions that determine the probability that companies will behave in a socially responsible manner. It has been shown that corporate social responsibility in Croatian companies is present only to a certain extent, but it is not implemented strategically nor systematically in the long-term.

Ovaj rad pokušava razjasniti na koji način i do koje mjere savjetodavna tijela, konkretnije Europski gospodarski i socijalni odbor (Odbor), suštinski pridonose upravljačkim procesima u Europskoj uniji (EU) i legitimnosti donošenja odluka. Pored općenitog priznanja kako su savjetodavna tijela koristan izvor informacija i stručnog znanja, rijetki su ozbiljniji pokušaji da se rasvijetle mehanizmi djelovanja savjetodavnih tijela EU-a. Doprinos ovog rada u tome je što rasvjetljava dodanu vrijednost Odbora. Autor primjenjuje diskurzivni institucionalizam i taksonomije legitimnosti kako bi objasnio funkcionalni razvoj i karakter Odbora te zaključuje da se Odbor tek u manjem opsegu posvećuje utjecanju na konačne zakonodavne prijedloge u EU-u (poglavito oko tema javnih politika u kojima raspolaže specifičnim znanjima, administrativnim i idejnim kapacitetima), a više profiliranju sebe kao “mostobrana” prema EU-u za organizacije civilnog društva (OCD). Čini to tako što djeluje poput deliberativnog foruma i kao nišna institucija koja se posebno specijalizirala za izgradnju civilnog društva, posredovanje i održavanje dobrih odnosa s OCD-ima u zemljama članicama, kandidatkinjama i trećim zemljama. Konačno, Odboru se otvara nova prilika da prenosi glas civilnog društva na europsku razinu i utječe na procese socio-ekonomskog upravljanja u EU-u, i to kroz procedure takozvanog Europskog semestra., This article attempts to clarify the modalities and degree to which advisory bodies, exemplified by The European Economic and Social Committee (EESC), are capable of contributing to European Union (EU) governance processes and legitimacy-building in a meaningful manner. Besides acknowledging their contribution via provision of information and technical expertise, serious inquiries into the mechanisms through which EU advisory bodies operate are scarce. In that sense, this paper strives to elucidate the added value of the EESC. The author applies discursive institutionalism and legitimacy taxonomies to explain the functional development and character of the EESC. The paper concludes that the EESC seems to have focused to a lesser extent on influencing EU legislative initiative (dominantly on the public policy items in which the EESC disposes of the highest specific expertise, and administrative/ideational capacities), and more on promoting itself as the bridgehead of organised civil society in the EU. It does so through its deliberative working methods and by detecting topical niches through which the EESC specializes in building civil society, mediating between civil society organisations (CSOs) and the EU, and nurturing decent relationships with CSOs on Member State, candidate country and third country levels. Finally, a novel window of opportunity has opened for the EESC to transmit the voice of civil society to the EU level and to influence EU socio-economic governance, namely through the procedures of the so-called European Semester.

U ovome se radu uz pomoć teorijskih koncepcija Ulricha Becka i Jeffreya Alexandera nastoji postaviti okvir za razumijevanje europskog odgovora na izbjegličke tokove tijekom 2015. i početkom 2016. godine. U prvome dijelu rada iznose se neka od materijalnih i kulturnih obilježja Europe prije izbjegličkih tokova tijekom 2015. i 2016. godine te se daje uvid u promjene migracijskih tokova i politika u Europi na koje su uvelike utjecale politike europskih nacionalnih država i politika Europske unije. U nastavku rada opisuju se osnovne teorijske koncepcije Beckove teorije refleksivne modernizacije te Alexanderove koncepcije civilne sfere i društvenoga zla. Pretpostavlja se da bi one mogle pripomoći razumijevanju odluka i djelovanja proizašlih iz europskih politika za koje se pak procjenjuje da nisu osigurale temelje za primjerenu zaštitu izbjeglica. U drugome dijelu rada identificiraju se i opisuju glavni uzroci intenziviranja svjetske izbjegličke krize, ponajprije rat u Siriji i „rat protiv terora“. Potom slijede osnovne informacije vezane za izbjegličke tokove tijekom 2015. i početkom 2016. godine koji, zajedno s posljedicama političkih odgovora na njih, dovode do, opravdanim se čini reći, humanitarne izbjegličke krize. U završnome dijelu rada kritički se raspravlja o odgovorima europskih politika na izbjegličku krizu koje se dovode u vezu s kršenjem prava izbjeglica i ugrožavanjem neovisnosti europskog civilnog društva. Main focus of this paper is to understand the European responses to the refugee flows during 2015 and early 2016 according to theoretical concepts of Ulrich Beck and Jeffrey Alexander. First part of the paper we analyze material and cultural characteristics of Europe before the refugee flows during 2015 and 2016, giving an insight into the changes in migration flows and policies in Europe which have been greatly influenced by the policy of European nation states and EU. Beck's theory of reflexive modernization and Alexander's concept of the civil sphere and the social evils make theoretical basis of this work which is important in order to understand the decisions and actions arising from the European policies which were proved as unsuccessful when it comes to protection of refugees. The second part describes some of the causes of intensification of global refugee crisis such as war in Syria and the "war on terror". We analyze the basic information related to refugee flows during 2015 and early 2016, which, together with the consequences of policy responses to them, provoked humanitarian refugee crisis. The final part of the paper expresses criticism of European policy response to the refugee crisis, and describes its link with the violation of the refugee rights and independence of the European civil society.

Ovaj rad prikazuje stavove splitskih volontera o potencijalnoj ulozi volonterstva koje ono može imati za razvoj civilnog društva budući da je upravo civilno društvo jedna je od pretpostavki i mjerila demokracije i stabilnosti političkoga sustava svake zemlje, a volonterstvo način da se to ostvari. Također, teorijski su obrađeni pojmovi demokracije, civilnog društva i volonterstva, te njihove međusobne poveznice. Rezultati istraživanja smješteni su u tri teorijska okvira (volonterstvom do demokratizacije društva, individualne i društvene koristi volonterstva, volonteri kao ljudski kapital) koja ujedno i predstavljaju tri osnovna konteksta kroz koja su se željeli ostvariti ciljevi ovog rada. Svrha rada je da posluži kao svojevrsna edukacija širem društvu o važnosti volonterstva u korist stvaranja boljeg i naprednijeg društva u kojem živimo, odnosno za kreiranje poticajne i aktivne okoline., This paper presents the views of Split's volunteers about potential role volunteering may have for the development of civil society since it is one of the postulates and standards of democracy and the stability of the political system of each country, and volunteering a way to make it happen. Also, terms of democracy, civil society and volunteerism are theoretically explained, as well as their mutual links. Results of the research are incorporated in three theoretical frameworks (volunteering as a way of democratization, the individual and social benefits of volunteering, volunteers as human capital), which also represent the three main contexts in which we wanted to achieve the objectives of this work. The purpose of this paper is to serve as a kind of education for the wider society about the importance of volunteerism in favor of creating a better and prosperous society in which we live, that is to create a stimulating and active environment.

U radu se daje prikaz glavnih nalaza istraživanja CIVICUS-ovog Indeksa civilnog društva u Hrvatskoj, koje se provodilo od 2008. do 2010. godine, a koje čini dio međunarodnog, komparativnog istraživačkog projekta. Riječ je o trećem istraživačkom valu, nakon pilot-faze 2001. te iduće faze od 2003. do 2005. godine. Stanje civilnog društva analizira se preko četiri dimenzije: razina organizacija, vrednote, percipirani utjecaj te okolina, koje su sastavni dio »dijamanta civilnog društva« – najpoznatije komponente ovog istraživačkog projekta. Dobiveni rezultati stavljeni su u dinamički kontekst, usporedbom s rezultatima dva ranija istraživačka vala. Time je omogućeno praćenje određenih istraživačkih indikatora i dimenzija civilnog društva u razvojnoj perspektivi. Dimenzija razine organizacija, odnosno infrastrukture civilnog društva, kao i dimenzija okoline u ovom istraživanju dostižu najveće vrijednosti. Dimenzija okoline ujedno pokazuje i najveći rast u promatranom desetogodišnjem razdoblju. Zaključuje se o razvoju civilnog društva, prvenstveno u sljedećim aspektima: sektorskoj suradnji i umrežavanju, novim mogućnostima financiranja, jačanju uloge su-vladara civilnog društva u određenim javnim politikama te značaju organizacija civilnog društva u podmirenju socijalnih potreba u područjima gdje izostaju javne usluge. S druge strane, nestabilno zapošljavanje u organizacijama civilnog društva, često miješanje države u poslove civilnog društva, percepcija raširene korupcije u organizacijama te općenito, niska razina povjerenja u društvu pokazuju se kao trajni razvojni izazovi civilnog društva u Hrvatskoj. Prepoznaju se i višestruki učinci ekonomske krize na civilno društvo, prije svega kroz smanjeno financiranje organizacija i slabljenje ljudskih resursa te pasivizaciju građana, s druge strane., This paper provides some key research findings from the Civicus Civil Society Index Project in Croatia, which was implemented from 2008 to 2010, as a part of an international comparative research project. This was the third wave of the research project, after a pilot in 2001 and the following phase from 2003 to 2005. State of civil society in this paper is analysed in four dimensions: level of organizations, values, perceived impact and environment, which are integral parts of the “Civil Society Diamond” – one of the best known components of this project. The research findings are put in a dynamic context, compared to the previous two research phases, thus enabling tracing of particular indicators and dimensions of civil society in a developmental perspective. Dimensions of level of organizations, that is civil society infrastructure, and that of environment have obtained the greatest score in this research. Moreover, the dimension of environment shows the greatest increase in the observed time period. We can talk about development of civil society in Croatia, especially in the following aspects: sectoral cooperation and networking, new possibilities of financing, the strengthened role of civil society as a co-governor in certain policy fields, the role of civil society organizations in meeting social needs where public services are lacking. On the other hand, unsustainable employment in civil society organizations, undue interference of the State in civil society’s activities, perceived corruption in civil society organizations and generally low levels of trust in society are shown to be permanent challenges for development of civil society in Croatia. The research also recognized multiple effect of the economic crisis on civil society, most notably in the decreased financing of civil society organizations and therefore weakening of human capital in organizations, and on the other hand, by leading to greater passivity of citizens.

Članak donosi rezultate empirijskog sociološkog istraživanja o izgradnji terminala za ukapljeni plin LNG u Omišlju na otoku Krku. Istraživanje je provedeno na uzorku od 260 ispitanika, 2006. godine, stanovnika otoka Krka i okolnih naselja. U ovom ćemo radu prezentirati rezultate istraživanja koji se odnose na percepciju ispitanika o stupnju rizičnosti (i korisnosti) LNG terminala u usporedbi sa projektom Družba Adria. Također, ovim istraživanjem željelo se utvrditi percepcija moguće korupcije u projektu LNG-a kod aktera na državnoj i lokalnoj razini, te kod stručnjaka i medija. Istraživanjem smo nastojali utvrditi stupanj povjerenja ispitanika u pojedine aktere kod nadzora gradnje LNG terminala. Rezultati su pokazali da ispitanici smatraju projekt Družba Adria rizičnijim obzirom na ekološke posljedice od projekta LNG terminala. Obzirom na korist izgradnje ta dva objekta ispitanici smatraju izgradnju LNG terminala korisnijom. Obzirom na procjenu percepcije korumpiranosti u izgradnji LNG terminala pokazalo se da 44,6% ispitanika smatra korupciju mogućom kao i u drugim takvim projektima, dok 48,8% smatra da je mogući stupanj korupcije velik i veoma velik. Zaključno, po mišljenu dvije trećine ispitanika najveća je korupcija kod državnih dužnosnika na vlasti, a manje od jedne trećine smatra lokalne dužnosnike u lokalnoj vlasti korumpirane. U nadzoru izgradnje LNG terminala, prema mišljenju ispitanika, trebali bi sudjelovati ekološke udruge, domaći stručnjaci i lokalna vlast., Paper presents the results of the empirical sociological research connected with building LNG (liquid natural gas) terminal nearby Omišalj on the island Krk. Survey was conducted during the year 2006, on the occasional sample of local population (N=240). In this paper we will present the results of the research concerning the respondents perception about degree of risk (and benefit) of building LNG terminal comparing with Druzba Adria project. Also, we wanted to investigate perception of possible corruption in LNG project in local and state actors, experts and media. We tended to determine degree of trustiness in some actors of LNG building monitoring. Results showed that respondents consider Druzba Adria project more ecological risky than LNG project. Concerning the benefit of those two objects, respondents consider LNG terminal more beneficial. When we looked respondents estimate of perception of corruptness in LNG building, it showed that 44,6 % of the respondents believe that corruption is possible in a same degree as in other similar projects. Finally, two thirds of respondents think corruption is highest at state officials, and less then one third think local officials are corrupted. In monitoring LNG building, according to respondents’ opinion, ecological organization, national experts and local government should be involved.

Rad je rezultat akcijski orijentiranog empirijskog istraživanja o ulozi, razvoju i postignućima zaklada u Hrvatskoj. Kao podloga empirijskom istraživanju analizirana je raspoloživa sekundarna građa te rezultati ranijih istraživanja o razvoju zaklada u Hrvatskoj. veoma je ograničena. Teorijsko analitički okvir razvoja zakladništva u Hrvatskoj povezan je sa suvremenom tipologijom uloge zaklada i socijalnog modela razvoja zakladništva. Prikaz razvojnih problema i postignuća zaklada u nekim tranzicijskim zemljama dio su ovog rada. Ciljevi istraživanja su dati doprinos boljem razumijevanju okoline za razvoj zaklada u Hrvatskoj, razumjeti ulogu i viziju razvoja zaklada, procijeniti jakosti i slabosti zaklada te potaknuti raspravu o ulozi zaklada u razvoju Hrvatske. Podaci o zakladama prikupljeni su poštanskim anketnim upitnikom i studijom slučajeva. Rezultati istraživanja govore o razvoju o povećanju broja zaklada u Hrvatskoj koje uglavnom imaju komplementarnu ulogu. Zaklade se manjim dijelom javljaju kao inovatori. Rezultati istraživanja upućuju na periferni socijalni model razvoja zakladništva. Među zakladama dominiraju stipendijske te zaklade u području socijalne skrbi. Zaklade imaju problem s namicanjem sredstva kako bi povećale osnovnu imovinu. Uglavnom se vode na volonterskoj osnovi, a država se ne javlja kao partner u razvoju zakladništva. Razvoj zaklada u Hrvatskoj uvelike će ovisiti o gospodarskim napretku i novim srednjim slojevima koji će biti više zauzeti za probleme u društvu., The paper is the result of an action-oriented empirical research about the role, development and achievements of foundations n Croatia. As a background for empirical research, the secondary sources were analysed, as well as the results of previous research studies on the development of foundations in Croatia. The theoretical analytical framework of the development of foundations in Croatia is connected with the contemporary typology of the role of foundations and the social model of the development of foundations. This paper also outlines the developmental problems and achievements of foundations in some transitional countries. The aims of the research are to contribute to a better understanding of the environment for the development of foundations in Croatia, to explain the role and vision of the development of foundations, to estimate strengths and weaknesses of foundations and to stimulate a discussion about the role of foundations in the development of Croatia. The data on foundations were collected through a mail survey and case studies. The results of the research mainly speak of the development and the increase in the number of foundations in Croatia that mostly play a complementary role. To a smaller extent, foundations appear as innovators. The results of the research indicate a peripheral social model of the development of foundations. Scholarship foundations and foundations in the area of social welfare are dominant. Foundations encounter problems in raising funds to increase their basic assets. They are mainly managed on volunteer basis, and the state does not appear as a partner in the development of foundations. The development of foundations in Croatia will largely depend on the economic progress and new middle classes that will be more concerned about social problems.

Moderne države širenje ekstremizma onemogućavaju‎ poštivanjem načela trodiobe vlasti, političke ‎reprezentacije, poštivanja zakona, jamčenja ljudskih ‎prava, zaštite ugroženih manjinskih skupina,‎ slobode medija i građanskog udruživanja. No,‎ budući da je suzbijanje ekstremizma u slobodnim ‎društvima izuzetno složen proces, državnim strukturama‎ potrebna je stalna pomoć civilnog sektora ‎kako bi uspješno mogle najprije prepoznati, a‎ potom i učinkovito suzbijati ekstremizam, koji se ‎pokazuje sve većim izazovom za liberalne demokracije. ‎Iako je suzbijanje ekstremizma primarno ‎zadatak države i njenih institucija, radom se pokazalo‎ kako neizostavnu ulogu u tom procesu imaju‎ građani organizirani kroz civilno društvo.‎, Modern states prevent the spread of extremism by respecting the ‎principles of separation of governmental powers, political representation, ‎respect for the law, guaranteeing human rights, protection‎ of vulnerable minority groups, media freedom and civil‎ association. However, since the suppression of extremism in free‎ societies is an extremely complex process, state authorities need ‎constant help from the civil sector in order to be able to successfully ‎recognize and then effectively suppress extremism, which ‎is proving to be an increasing challenge for liberal democracies.‎ Although the suppression of extremism is primarily the task of the‎ state and its institutions, the paper shows that citizens organized ‎through civil society play an indispensable role in this process.‎

U radu se iz sociološke perspektive razmatra međuodnos solidarnosti, povjerenja i dobrovoljnosti u hrvatskom društvu, uz korištenje rezultata novijih istraživanja ove problematike. Raspoloživost građana za povjerenje, dobrovoljnost i solidarnost preduvjet je njihova sudjelovanja u izgradnji civilnog društva od razine lokalne zajednice do makrorazine, a važan je čimbenik i u koncepciji cjeloživotnog učenja. Rad se bavi povjerenjem kao ključnom vrednotom za aktivnu participaciju građana u svim sferama njihova društvenog života, ali i povjerenjem kao odnosom. Civilna zauzetost u smislu slobodnog udruživanja i različitih civilnih inicijativa u složenim suvremenim društvima, osim povjerenja, traži znanje i primjenu koncepcije cjeloživotnog učenja, razumijevanje, vrijednosno opredjeljenje i spremnost za prihvaćanje odgovornosti. Jedna je od pretpostavki toga i primjereno definiranje, reguliranje i vrednovanje dobrovoljnog rada na institucionalnoj razini putem donošenja Zakona o volontiranju. To pitanje u Republici Hrvatskoj još uvijek nije riješeno na sustavan način., The interrelation between solidarity, trust and voluntarily in the Croatian society is reflected upon in the paper from a sociological perspective, employing the results of recent researches on this issue. The dispositivity of the citizens for trust, voluntarily and solidarity is a precondition for their participating in the development of the civil society from the level of local community to the macro-level of society, but it is also an important factor in the conception of life-long learning. In the paper we provide the reflections on trust as a key value for the active civic participation in all areas of their social life as well as on trust as a relation. In the complex contemporary societies, civic engagement in the sense of free association and various civil iniciatives, beside trust, requires knowledge and application of the conception of life-long learning as well as understanding, acceptance of the respective system of values, and readiness to take responsibility. A presupposition for this is the appropriate institutional definition, regulation and evaluation of the volunteer work that should be promulgated in the form of a Volunteer Work Act. However, in the Republic of Croatia a systematic solution of this issue has not been reached yet.

U ovom je radu na osnovi klasičnih teorija predstavljena građanska neposlušnost kao poželjni oblik participacije i moralna dužnost građana u civilnom društvu. Prema definiciji građanske neposlušnosti protesti moraju biti nenasilni i javni te neposlušni pojedinci moraju prihvaćati sankcije propisane zakonima, s obzirom da cilj neposlušnosti nije anarhija, već pravedni zakoni. Ističe se kako je građanska neposlušnost u demokratskom uređenju opravdana samo u slučaju očevidnog kršenja načela jednake slobode i jednakosti mogućnosti te samo ako se pridržava pravila određenih definicijom. Rad je zaključen preispitivanjem teze da bi se građanski protesti manjine usmjereni ka boljitku zajednice trebali ozakoniti., This paper presents civil disobedience as a desirable form of participation and as a moral duty of citizens in civil society. According to the definition of civil disobedience, the protests must be non-violent and public, and disobedient individuals must accept the legal sanctions, considering the fact that the aim of disobedience is the establishment of just laws, not anarchy. It is pointed out that civil disobedience is legitimate in a democratic regime only if the principle of equal liberty or the principle of equality of opportunity are being violated, and if the rules set by the definition are being obeyed. The paper is concluded by questioning the statement that the civil protests of the minority which tend to keep the society just should be legalized.

U radu se prezentiraju rezultati istraživanja o prostoru: zakonskom, političkom i sociokulturnom okviru za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj. Istraživanje je dio međunarodnog projekta CIVICUS-Indeks civilnog društva. Civilno je društvo definirano kao područje institucija, organizacija, mreža i pojedinaca (i njihovih vrednota), smještenih između obitelji, države i tržišta, povezanih nizom civilnih pravila koja zajedno dijele, a u koje se ljudi dobrovoljno udružuju radi zagovaranja općih interesa. Zakonski okvir za osnivanje i rad organizacija civilnog društva dugo se i sporo mijenjao. Analizira se procedura donošenja Zakona o udrugama čijih je 16 odredbi Ustavni sud proglasio neustavnima. Promjenom vlasti početkom 2000., u Hrvatskoj se stvara povoljan okvir za osnivanje i rad organizacija civilnog društva. Politički okvir za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj opterećen je nepovjerenjem prema organizacijama civilnog društva i ranijom ambicijom vlade da kontrolira njihov rad. Sociokulturni okvir uvjetovan je naslijeđem kojega obilježava slaba zauzetost građana za probleme u zajednici i društvu, te nedostatna suradnja s gospodarstvom i državom kao važnim dionicima. U uvjetima niske razine socijalnog kapitala nije moguće očekivati značajniji utjecaj civilnog društva. Buduća će longitudinala istraživanja dati više informacija o dinamici prostora za razvoj civilnog društva u Hrvatskoj., The paper deals with the results of research on the space: legal, political and socio-cultural environment for civil society development in Croatia. The research is a part of the international project CIVICUS-Index of Civil Society. In this research, civil society has been defined as the sphere of institutions, organisations, networks and individuals (and their values) located between the family, the state and the market, connected with a series of civil rules they share and in which people associate voluntarily to advocate common interests. The changing of legal environment for registration and activities of civil society organisations was a slow and long-lasting process. The paper analyses the process of passing the Law on Associations. The Constitutional Court ruled 16 provisions of this Law unconstitutional. The change of the government in the beginning of 2000 brought favourable environment for the registration and activities of civil society organisations. Political environment for civil society development in Croatia is burdened with distrust toward civil society organisations and the ambition of previous government to control their activities. Socio-cultural environment is conditioned by the inherited tradition of low level of citizens' engagement in the problems in communities and in society. In the conditions of low level of social capital, it is not possible to expect a more significant impact of civil society. Future longitudinal researches of this type will provide more information on the dynamics of the space for civil society development in Croatia.

U ovom se članku problematizira povijesni, politički, zakonski i financijski okvir za razvoj kombinirane socijalne politike u Hrvatskoj te ga se dovodi u vezu s potencijalima za razvoj ovog koncepta socijalne politike. Metodološki okvir empirijskog dijela ovog rada u znatnoj se mjeri zasniva na praktično-istraživačkoj zauzetosti (practice-research engagement) autora te na policy analizi. Civilne inicijative u socijalnoj politici u Hrvatskoj nemaju tradiciju. Civilna zauzetost građana i izgradnja prvih neprofitnih, nevladinih, civilnih institucija u području socijalne politike povezani su s ratom, prognaničkom i izbjegličkom krizom početkom 1990-ih. Provjerom teorija razvoja civilnog društva u socijalnom području argumentira se razvoj ovog sektora pod utjecajem potražnje te ponude koja dolazi iz programa stranih organizacija. Upućuje se i na ograničenja u dosezima razvoja imajući u vidu teoriju ovisnosti o prijeđenom putu. Centralizirani sustav socijalne politike i paternalistički koncept socijalne države usporavali su donošenje povoljnog zakonskog, a osobito financijskog okvira za razvoj kombinirane socijalne politike. S druge strane policy okvir za razvoj ovog koncepta nije postavio jasne ciljeve čije je ostvarivanje sustavno vrednovano. Na kraju se daju preporuke za razvoj u ovome području te se upućuje na potrebna istraživanja., The article deals with the historical, political, legislative and financial framework for the development of a combined social policy in Croatia. This framework is further connected with the potentials for the development of this social policy concept. The methodological framework of the empirical part of the study is for the most part based on the author's practice-research engagement and a policy analysis. Civic initiatives concerning social policy have no tradition in Croatia. Civic engagement of citizens and the foundation of first non-profit, nonBgovermental, civil institutions in the field of social policy are connected with the war and refugee crisis at the beginning of the 1990's. Reeximining the theories on the development of the civic society in social area, the author explains the development of this sector under the influence of the demand and the supply coming from foreign organisations' programmes. Discussed are also the limitations of the extend of the development with respect to the theory of dependence on the made path. The centralized social policy system and the paternalist concept of social state have retarded the creation of a favourable legislative, and especially financial framework for the development of a combined social policy. On the other hand, the policy framework for the development of this concept has not set clear goals, the realization of which has been systematically examined in this paper. The final part of the paper contains recommendations for the development in this sector and for further research., In diesem Artikel werden historische, politische, legislative und finanzielle Rahmenbedingungen für die Entwicklung einer kombinierten Sozialpolitik in Kroatien problematisiert und mit den Potentialen für die Entwicklung dieses Konzeptes der Sozialpolitik in Beziehung gesetzt. Der methodologische Rahmen des empirischen Teils dieser Arbeit beruht wesentlich auf dem praktischBwissenschaftlichen Engagement (practice-research engagement) des Autors und der Policy-Analyse. Die Bürgerinitiativen haben in Kroatien keine Tradition. Das zivile Engagement der Bürger und der Ausbau der ersten nonBprofit, non-governmental und zivilen Organisation sind mit dem Krieg und der Vertriebenen- und Flüchtlingskrise Anfang der 1990er Jahre verbunden. Durch eine Überprüfung der Theorien der Entwicklung der Zivilgesellschaft im Sozialbereich wird die Entwicklung dieses Sektors unter dem Einfluss der Nachfrage und des von den Programmen ausländischer Organisationen ausgehenden Angebots dargestellt. Hingewiesen wird auch auf die Einschränkungen in den Ergebnissen der Entwicklung, und zwar im Hinblick auf die Theorie der Abhängigkeit von dem gemachten Weg. Das zentralisierte sozialpolitische System und das paternalistische Konzept des Sozialstaates verlangsamten die Entwicklung eines günstigen gesetzlichen und vor allem finanziellen Rahmens für die Entwicklung einer kombinierten Sozialpolitik. Andererseits stellte der Policy-Rahmen für die Entwicklung dieses Konzeptes keine klaren Ziele fest, derer Realisierung hier systematisch beurteilt wurde. Im abschließenden Teil der Arbeit werden Empfehlungen für die Entwicklung in diesem Bereich gegeben und wird auf die noch durchzuführende Forschung hingewiesen.

Cilj ovoga rada bilo je utvrđivanje povezanosti tranzicije, kvalitete upravljanja, poštivanja vladavine prava, participacije civilnog društva i procesa javne nabave sa stopama apsorpcije sredstava iz Strukturnih i investicijskih fondova Europske unije. Spomenuti cilj ispunio se komparativnom analizom navedenih činitelja apsorpcije sa stopama apsorpcije u Hrvatskoj, Sloveniji i Slovačkoj za financijska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. Nalazi istraživanja pokazali su kako svi navedeni faktori, osim participacije civilnog društva, utječu u određenoj mjeri na apsorpciju sredstava iz ESI fondova u Hrvatskoj, Sloveniji i Slovačkoj za navedena razdoblja. Osim toga, istraživanje je pokazalo kako Hrvatska, Slovenija i Slovačka najveće probleme imaju kod poštivanja vladavine prava, odnosno u sustavu kaznenog prava i kontrole korupcije., The main goal of this paper was to determin connection between on one side transition, governance quality, rule of law, participation of the civil society and process of public procurement and on the other side absorption rates of European Union's Structural and Investment Funds. The above-mentioned goal was fulfilled with comparative analysis of absorption's factors compared to absorption rates in Croatia, Slovakia and Slovenia during the financial perspectives 2007. – 2013. and 2014. – 2020. The results of the research showed us that all mentioned factors except participation of civil society in a certain way did have influence at the absorption of ESI funds in Croatia, Slovakia and Slovenia for those periods. Furthermore, the research has shown that Croatia, Slovenia and Slovakia are facing biggest challenges in rule of law particularly in criminal justice and corruption control.

Cilj ovoga rada bilo je utvrđivanje povezanosti tranzicije, kvalitete upravljanja, poštivanja vladavine prava, participacije civilnog društva i procesa javne nabave sa stopama apsorpcije sredstava iz Strukturnih i investicijskih fondova Europske unije. Spomenuti cilj ispunio se komparativnom analizom navedenih činitelja apsorpcije sa stopama apsorpcije u Hrvatskoj, Sloveniji i Slovačkoj za financijska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. Nalazi istraživanja pokazali su kako svi navedeni faktori, osim participacije civilnog društva, utječu u određenoj mjeri na apsorpciju sredstava iz ESI fondova u Hrvatskoj, Sloveniji i Slovačkoj za navedena razdoblja. Osim toga, istraživanje je pokazalo kako Hrvatska, Slovenija i Slovačka najveće probleme imaju kod poštivanja vladavine prava, odnosno u sustavu kaznenog prava i kontrole korupcije. The main goal of this paper was to determin connection between on one side transition, governance quality, rule of law, participation of the civil society and process of public procurement and on the other side absorption rates of European Union's Structural and Investment Funds. The above-mentioned goal was fulfilled with comparative analysis of absorption's factors compared to absorption rates in Croatia, Slovakia and Slovenia during the financial perspectives 2007. – 2013. and 2014. – 2020. The results of the research showed us that all mentioned factors except participation of civil society in a certain way did have influence at the absorption of ESI funds in Croatia, Slovakia and Slovenia for those periods. Furthermore, the research has shown that Croatia, Slovenia and Slovakia are facing biggest challenges in rule of law particularly in criminal justice and corruption control.

Rad nastoji osvijetliti razvoj crkveno-državnih odnosa u Hrvatskoj i moguće društvene implikacije toga razvoja. Stoga se, najprije, fokusira povijesni razvoj crkveno-državnih odnosa u Europi i njegovo današnje značenje s obzirom na razvoj tzv. europskog obrasca religijskog vjerovanja bez pripadanja te razvoj tih odnosa u kontekstu postkomunističke situacije Srednje i Istočne Europe. Potom se reinterpretiraju činjenice o aktualnom razvoju crkveno-državnih odnosa u Hrvatskoj, a posebno one vezane uz sklapanje posebnih Ugovora sa Svetom Stolicom o statusu Katoličke crkve. Na kraju se raspravlja o vezi crkveno-državnih odnosa i razvoja civilnog društva u Hrvatskoj, kao mogućem pokazatelju potencijala ukupnoga društvenog razvoja., The paper tries to explore the development of Church-State relations in Croatia and its possible social implications. In the first part, the paper focuses on the historical development of Church-State relations in Europe and its present meaning regarding the development of so called European pattern of religious believing without belonging as well in the context of post-communist situation in Central and Eastern Europe. After that, the paper presents reinterpretation of the facts of the actual development of Church-State relations in Croatia, especially those about Agreements with the Holy See on the status of the Catholic Church in Croatia. At the end, the paper discusses on relations between the Church-State relations and the development of the civil society in Croatia, which could be possible indicator of potentials of whole social development.

U radu se problematiziraju najvažnije sociologijske dileme sindroma NIMBY u hrvatskom druš¬tvu. Stoga se u prvom dijelu rada konstatira da se — iz tehničke perspektive i neupitnosti društvenog ustroja — sindrom NIMBY zapravo ne bi trebao ni pojaviti, no čestina njegova pojavljivanja u svijetu, pa i u Hrvatskoj, govori o nedostatku povjerenja između različitih razina u društvu. Osnovna pretpostavka koja se u radu podrobnije elaborira jest da će kroz razvoj institucija civilnog društva u Hrvatskoj postupno slabiti navedeni sindrom, a da će se njegova operacionalizacija iz osjećaja o postojanju »distributivne nepravde rizika« (rizik je koncentriran samo u nekim područjima) pretvoriti u svijest o »pravednoj distribuciji nepravde« (rizik je »pravdeno« distribuiran u svim područjima podjednako) koja će rizična i hazardna postrojenja podjednako razmještati po teritoriju zajednice. Tada će spoznaja o koncentriranim rizicima u jednom području (gdje je smješteno postrojenje) i disperziranim koristima (ostatak zajednice) dovesti najvjerojatnije barem do umanjivanja djelovanja navedenog sindroma. Da bi se međutim takav sindrom ublažio i do izvjesne mjere prevladao, potrebno je dugo, strpljivo i sustavno razvijati komunikaciju rizika uz uvažavanje svih legitimnih formi funkcioniranja civilnog društva, što međutim predstavlja tek stvaranje osnovice za raspravu o navedenom sindromu, a ne i jamstvo da će on biti prevladan., Most important sociological dilemmas of the NIMBY syndrome in Croatian society are being problematized in the paper. In the first part of the paper it is established that — from the technical perspective and without questioning social organization — NIMBY syndrome in fact should not even appear, but its frequent appearance in the world, and in Croatia as well, points to the absence of trust between different levels of a society. The basic presupposition that is thoroughly elaborated in the paper is that the NIMBY syndrome will gradually weaken through the development of civil society institutions in Croatia, and that its operationalization from the feelings about the existence of "distributive injustice of risk" will be transformed into the awareness about "justly distributed injustice" that will equally distribute risky and hazardous plants across the territory of the community. Then the knowledge about risk concentration in one area (where it is situated) and benefits dispersion (rest of the community) will at least weaken the syndrome. In order to overcome NIMBY, at least to a certain degree, it is necessary — in the long run — to develop a communication of risks along with appreciating all legitimate forms of civil society. But they create only a basis for discussion about NIMBY, and not an assurance that it will be overcome., In der Arbeit werden die wichtigsten soziologischen Dilemmata des NIMBY–Syndroms in der kroatischen Gesellschaft zum Problem erhoben. In diesem Sinne wird im ersten Teil der Arbeit kommentiert, daß das NIMBY–Syndrom aus technischer Sicht und wegen der Unzweifelhaftigkeit der Gesellschaftsform eigentlich überhaupt nicht in Erscheinung treten sollte, doch die Häufigkeit seines Auftretens weltweit, also auch in Kroatien, zeugt von einem Mangel an Vertrauen zwischen den einzelnen gesellschaftlichen Ebenen. Die in der Arbeit eingehender elaborierte grundlegende Voraussetzung ist die, daß das genannte Syndrom in Kroatien durch die Entwicklung von Institutionen der Zivilgesellschaft allmählich nachlassen wird und daß seine Operationalisierung aus dem Gefühl über das Bestehen der "distributiven Unge-rechtigkeit des Risikos" (Das Risiko konzentriert sich nur in manchen Gebieten) in ein Bewußtsein über die "gerechte Verteilung der Ungerechtigkeit" (das Risiko ist "gerecht" auf alle Gebiete gleichmäßig verteilt) umschlagen wird, das risikobehaftete und unsichere Anlagen gleichmäßig über das gesamte Territorium der Gemeinschaft verteilen wird. Dann wird die Erkenntnis von der Risikokonzentration in einem Gebiet (wo sich der Standort der Anlage befindet) und der Dispersion des Nutzens (die übrige Gemeinschaft) aller Wahrscheinlichkeit nach zumindest zu einer Abschwächung des genannten Syndroms führen. Damit aber ein solches Syndrom gemildert und zu einem gewissen Maß überwunden werden kann, ist es vonnöten, die Risikomitteilung, lange, geduldsam und systematisch zu entwickeln, wobei alle legitimen Funktionsformen der Zivilgesellschaft zu berücksichtigen sind. Dies stellt allerdings erst die Schaffung einer Grundlage zur Erörterung des genannten Syndroms dar, und nicht die Garantie, daß es überwunden wird.

U radu su prikazani rezultati anketnog istraživanja uloge organizacija civilnog društva u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 91 udruge koje su u zadnjih pet godina ostvarile financijsku potporu za projekte i programe od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja za područje izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja djece i mladih. Cilj rada bio je dobiti detaljniji uvid u strukturu, specifična područja i načine djelovanja organizacija civilnog društva koje djeluju u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja te njihov doprinos odgoju i obrazovanju. Također, željeli smo ispitati učestalost, prirodu i kvalitetu suradnje s odgojno – obrazovnim ustanovama, strukturu udruga i zaposlenih, izvore financiranja, prepreke na koje nailaze u ostvarivanju ciljeva, utjecaj na promjene u formalnom sustavu odgoja i obrazovanja i korištenje inovativnih metoda učenja i poučavanja. Rezultati su pokazali da se udruge najviše bave poticanjem volonterstva, obrazovanjem i pravima djece i osoba s invaliditetom/teškoćama u razvoju/kroničnim bolestima te zaštitom zdravlja mladih, borbom protiv ovisnosti i nasilja.Čak 93,4% udruga iz uzorka surađivalo je u provođenju projekata s odgojno – obrazovnim ustanovama, najčešće s osnovnim školama te su udruge uglavnom zadovoljne suradnjom. Udruge uglavnom nisu aktivne u upućivanju kritike nacionalnoj obrazovnoj politici ili utjecaju na javne obrazovne politike a svoje glavne doprinose odgoju i obrazovanju vide u obogaćivanju odgojno-obrazovnih sadržaja i kurikuluma te stručnom usavršavanju obrazovnih djelatnika. Najveći problem u svome radu, udruge vide u nedostatku financijskih sredstava. The paper presents the results of the survey of the role of civil society organisations in the field of non-institutional education. The study was conducted on a sample of 91 organisations that have received financial support for projects and programs from the Ministry of science and education in the area of non-institutional education for children and youth in the past five years. The aim of the study was to gain a more detailed insight into the structure, specific areas and ways in which civil society organizations are operating in the field of non-institutional education and their contribution to the education. We also wanted to examine the frequency, nature and quality of cooperation with educational institutions, the structure of organisations and their employees, funding sources, obstacles to achieving goals, the impact on changes in the formal education system and the use of innovative learning and teaching methods. The results show that the organisations are active the most in the following areas: promotion of volunteering, education and rights of children and people with disabilities/developmental disabilities/chronic illnesses and the protection of young people's health, struggle against addiction and violence. 93,4% of the organisations in the sample cooperated in the implementation of projects with educational institutions, most often with primary schools. Furthermore, organisations are mostly satisfied with cooperation. Organisations are largely not active in criticising national education policy or in influencing education policies. Organisations see their main contributions to education in enriching educational content and curricula, as well as in the professional training of educators. For organisations in the sample, the biggest problem in their work is a lack of financial resources.