Search

Zemlje članice Europske unije (EU) prolaze kroz proces ekonomske i demografske transformacije sa znatnim utjecajima na društvo i gospodarstvo. Kako bi se odgovorilo na postojeće i buduće izazove pred zemljama članicama, potrebno je prilagoditi strategije i politike razvoja te staviti naglasak na inovacije, društvene promjene, jednakost i održivi razvoj. Sve više znanstvenika, nositelja ekonomskih politika, nevladinih organizacija i poduzetnika danas pokazuje interes u području socijalnih inovacija te kroz iste nastoji odgovoriti na niz postojećih problema. Cilj je ovog rada istražiti ulogu i načine poticanja socijalnih inovacija u Europskoj uniji. Doprinos rada ogleda se u pregledu značaja socijalnih inovacija te sustavnom prikazu mjera njihova poticanja, postojećih prepreka razvoju te potreba i preporuka za njihov daljnji razvoj s obzirom na suvremene globalne izazove s kojima se EU susreće. Rezultati istraživanja ukazuju na rastuću važnost uloge socijalnih inovacija u okviru suvremenih politika EU-a koja aktivno promiče pristup peterostruke uzvojnice, prepoznajući održivi razvoj i inovacije kao ključne razvojne prioritete u vremenu Četvrte industrijske revolucije. Kao preporuke za daljnji razvoj socijalnih inovacija u EU u radu se ističu potreba za koordinacijom različitih instrumenata EU-a u ovom području, poticanje ulaganja u inovativne programe obrazovanja, usavršavanja i zapošljavanja u ovom području, povećanje svijesti o socijalnim inovacijama, poticanje umrežavanja i širenja informacija te stvaranje poticajnog okruženja za njihov razvoj. Također, u radu se ističu nedostaci u području mjerenja socijalnih inovacija, kao i nužnost adresiranja ovog izazova, u cilju poboljšanja razumijevanja njihove uloge, ali i efikasnije alokacije poticaja istima., EU member states are undergoing the process of economic and demographic transformation with significant influence on society and economy. In order to respond to the existing and future challenges, it is necessary to adapt development strategies and policies, as well as to focus on concepts such as innovation, social change, equality and sustainable development. In the new development strategy, EU will focus on creating a society that will function as a competitive, secure and energy-efficient system. Scientists, economic policy makers, nongovernmental organisations and entrepreneurs are showing an increasing interest in the field of social innovation, striving to address a series of contemporary challenges. The aim of this paper is to study the role and ways of fostering social innovations in the European Union. The contribution of this paper is reflected in the systematic review of the importance of social innovation and the measures used to foster them, while pointing out the existing obstacles and needs and recommendations for further development of social innovation in the context of global challenges that the EU is facing. The results of the research indicate the growing importance of social innovation in modern EU policies that actively promote the quintuple helix approach, recognizing sustainable development and innovation as key development priorities during the Fourth Industrial Revolution. Recommendations for further development of social innovation in the EU include the need to coordinate various EU instruments in this area, encourage investment in innovative education, training and employment programs in this area, increase awareness of social innovation, encourage networking and dissemination of information and create an enabling environment for their development. Also, the paper highlights the shortcomings in the field of measuring social innovation, as well as the need to address this challenge, in order to improve the understanding of their role, but also a more efficient allocation of incentives to them.

U radu se analiziraju mjere tržišta rada u Crnoj Gori iz perspective socijalnog ulaganja. Crna Gora je zemlja kandidat za članstvo u Europskoj uniji i postoji potreba za usklađivanjem normativnog okvira. Socijalno ulaganje zadobiva znatnu pozornost kreatora politika u Europskoj uniji i nalazi se visoko na listi prioriteta socijalne politike. Slijedom toga, u radu se analizira funkcionira li crnogorsko tržište rada na sličan način kao ona u Europskoj uniji. Cilj rada je pokazati hoće li crnogorsko tržište rada biti spremno za pristupanje Europskoj uniji, kako normativno tako i u praksi. Analiza je usmjerena na aktivne politike tržišta rada jer su one jedna od najreprezentativnijih mjera socijalnog ulaganja u ovom području. Posebno se analiziraju dvije specifične mjere: takozvane naknade za majke i pripravnički program. Analiza pokazuje da Crna Gora ima dobru polazišnu točku u pogledu zakonskog okvira, ali u praksi nema socijalnog ulaganja., The paper analyses the developments of the labour market policies in Montenegro from the perspective of social investment. Montenegro is a candidate country for the European Union membership and there is a need of harmonisation of normative framework. Social investment is gaining considerable attention of EU policy makers and is positioned highly on the social policy agenda. Consequently, the paper examines whether Montenegrin labour market performs in the similar fashion as in the EU. The aim of the research is to show whether Montenegrin labour market will be ready for the accession, both normatively and in practice. Active labour market policies are in the focus of the paper, as they are one of the most representative social investment measures in this policy area. There is also an analysis of two specific policies: so called “mothers’ allowances” and the “apprentice programme”. This analysis shows that Montenegro has a good starting point in terms of the legal framework it has enacted, but in practice, social investment is not present.

Cilj ovog rada je identificirati učinke poreznih promjena nastalih tijekom financijske krize na dohodovne nejednakosti među zemljama članicama Europske unije. Naime, nedavna je financijska i fiskalna kriza promijenila trendove u oporezivanju u najvećem broju zemalja članica Europske unije. Zemlje članice bile su različito pogođene krizom, prije svega, zbog različitosti povezanih uz makroekonomske neravnoteže prisutne u ekonomiji. Stoga su se među njima razlikovale i politike koje su se provodile uvjetovane upravo makroekonomskim i fiskalnim uvjetima. Rad uključuje teoretsku podlogu, komparativni prikaz postojećih razlika između poreznih sustava zemalja članica Europske unije te analizu prednosti i nedostataka različitih poreznih oblika. Kako bi se što preciznije definirale te razlike, testirane su reforme provedene u tri temeljna porezna oblika (koji opterećuju rad, kapital i potrošnju) kao i socijalni doprinosi korištenjem panel analize s fiksnim i varijabilnim efektom kroz vremensku seriju koja obuhvaća razdoblje od 2000. do 2011. godine. Porezi imaju značajan redistributivni učinak što svakako utječe na dohodovne nejednakosti, a uvelike ovisi i o vrsti poreznog oblika u primjeni. Većina je zemalja pokušala konsolidirati svoje javne financije i poboljšati porezne sustave kako bi potakla rast. U radu je postavljena hipoteza kako implementacija određenih fiskalnih mjera utječe na smanjenje nejednakosti te su pruženi dokazi kako socijalni doprinosi i porezi koji opterećuju rad utječu na statistički značajno poboljšanje dohodovnih nejednakosti među zemljama članicama Europsku unije. Iz navedenog se izvodi zaključak kako porezna politika, osobito izbor odgovarajućeg poreznog oblika, smanjuje dohodovne nejednakosti u Europskoj uniji u promatranom razdoblju., The aim of this paper is to identify the effects of tax changes that occurred during the financial crisis on income inequality across European Union member states. Namely, the recent financial and fiscal crises have changed taxation trends in a large number of the European Union member states. The member states have been differently affected by the crisis primarily depending on the different degree of macroeconomic imbalances ascendant in the economy. Therefore, policy responses varied among them and were strongly connected with macroeconomic and fiscal conditions. The paper includes a theoretical background, comparison of present differences among the taxation systems of the European Union member states, and an analysis of the advantages and disadvantages of different types of taxes. In order to precisely define those differences, the influence of reforms taken in three major tax forms (labour, capital and consumption) was tested, as well as social security contributions using fixed and random effect panel models over the sample period from 2000- 2011.Taxes have a significant redistributive impact and this development affects income inequalities and depends on the type of tax implemented. Most member states have tried to consolidate their public finances and improve their tax systems in a more growth-friendly way. This paper presents a hypothesis that the implementation of selected fiscal measures influences inequality reduction and demonstrates that the overall social contributions and labour taxes lead to statistically significant improvements in income inequalities among EU member states. We conclude that tax policy, specifically the choice of taxes implemented, reduces income inequalities in the EU in the observed period.

Osobna prezaduženost može biti uzrokom socijalne isključenosti koja znači nesudjelovanje i/ili ograničen pristup tržištu rada, obrazovanju, pogođenost siromaštvom i socijalnu izolaciju. Stvarni broj prezaduženih osoba je moguće procijeniti, ali zbog nepostojanja jedinstvene definicije zaduženosti teško je izvršiti navedenu procjenu. Gotovo je sigurno da se broj prezaduženih osoba povećao zbog gospodarske krize. Za izbjegavanje stanja u kojem vjerovnici gube svoja sredstva, a dužnici često svoje mjesto u društvu i postaju socijalno isključeni, u EU-u su razvijene savjetodavne službe za rješavanje problema prezaduženosti i mjere za povrat duga, kojima se omogućava prezaduženim osobama novi početak u društvu i u ekonomskom sudjelovanju. U tekstu se iznose iskustva i ocjene pojedinih mjera vezanih uz ublažavanje prezaduženosti. Učinkovit sustav sprječavanja i ublažavanja osobne prezaduženosti temelji se na uravnoteženom sustavu mjera koje se mogu grupirati u četiri skupine: prevencija, rješavanje problema koji nastaju na tržištu, pomaganje, rješavanje i rehabilitacija te srodna pitanja., Personal over-indebtedness can cause social exclusion, which means non-participation and/ or limited access to the labour market and education vulnerability to poverty and social isolation. The actual number of over-indebted people can be assessed, but due to the lack of a single definition of over-indebtedness it is difficult to carry out the above assessment. Almost certainly the number of over-indebted persons has increased due to the economic crisis. To avoid a situation in which creditors are losing their funds, and debtors often lose their proper place in society and become excluded, the EU developed counselling services for solving the problem of over-indebtedness and measures for debt repayment. These activities enable over-indebted people a new start in society and adequate economic participation. In the text the experiences and evaluations of specific measures related to the mitigation of over-indebtedness are presented. An effective system of prevention and alleviation of personal over-indebtedness is based on a balanced set of measures that can be grouped into four categories: prevention, addressing market related problem, resolution and rehabilitation and cross-cutting measures.

Raspad SSSR-a i Jugoslavije proizveo je 22 nove nacionalne države. Nove države državljanstvom uređuju odnose između individue i zajednice; pritom vlade mnogih država ostavljaju stotine tisuća ljudi bez državljanstva, bez osnovne legalne zaštite. Tko pripada, a tko je isključen, kako i zašto iz političke zajednice novih država, temeljno je pitanje rada. Na ta pitanja pokušava se odgovoriti teorijski i analizom slučajeva Estonije, Latvije, Litve, Slovenije i Hrvatske. Rad prati nastanak i promjenu državljanskih zakona i politika te njihovu prilagodbu Europskoj uniji. Inicijalna dodjela državljanstva u svim je promatranim državama prioritet dala etničkom identitetu i time oblikovala kategoriju »isključenih«. Promjene »iznuđuje« Europska unija, a države reagiraju sličnim politikama uključivanja – manjina i imigranata – s varijantama koje ne ugrožavaju temeljne standarde EU-a. Međutim, usprkos očekivanju, samo članstvo u EU nije značajno utjecalo na politiku prema »drugima«, zaključuje autorica te navodi primjere »otvorenih pitanja« za svaku promatranu državu., The collapse of the USSR and Yugoslavia has produced twenty two national states; they regulated relationship between citizens and community via rights to citizenship. By the same token, hundreds of thousands were left aside without this right, therefore without basic legal protection. This paper examines who belongs and who is excluded, how and why − from the political community of the new states. The author is trying to find the answers to these questions in theory and via comparative case analyses of Estonia, Lithuania, Latvia, Slovenia and Croatia after 1990. The author traces the emergence and change in citizenship and minority laws and policies and their harmonization with the standards of EU. Initially awarded citizenship in all the observed countries gave priority to ethnic identity and thus formed the category of »excluded«. Changes are being »extorted« by the EU, while new member states react with similar policies of inclusion − both of immigrants and minorities - with variants that do not threaten core standards of the EU. However, the author concludes that, despite the expectations, being the EU member state did not significantly affect policies towards »others« within new EU member states. This conclusion is endorsed with the examples of »open questions« for each observed state.

The paper examines the issue of flexicurity in the EU Member States and studies the relationship between flexicurity policy components (i.e., employment protection legislation, lifelong learning programmes and active and passive labour market policies) and labour market performance (i.e., employment, unemployment and long-term unemployment rates) in 20 EU Member States over the 1990–2008 period. The panel regression analyses showed that expenditures for active employment policies and participation in lifelong learning positively associate with labour market outcomes, as they enhance human capital of workers and therefore increase their probability to be employed. On the other hand, generous PLMPs negatively correlate with unemployment-employment transitions. Less explicit are results regarding the relation with EPL strictness. The research findings point to the importance of shaping balanced flexicurity policies for further development of European labour markets and economies., U radu se analizira pojam fleksigurnosti u državama članicama EU i proučava odnos između komponenata fleksigurnosti (npr. radno zakonodavstvo, programi cjeloživotnog učenja i aktivne i pasivne mjere tržišta rada) kao i učinak tržišta rada (npr. stope zaposlenosti, nezaposlenosti i dugoročne nezapolsenosti) u 20 zemalja članica EU tijekom razdoblja od 1990. do 2008. godine. Regresijske analize pokazale su da su troškovi za aktivne mjere zapošljavanja i sudjelovanje u programima cjeloživotnog učenja pozitivno povezani s rezultatima na tržištu rada, jer povećavaju ljudski kapital radnika, pa stoga i povećavaju njihovu mogućnost zapošljavanja. S druge strane, velikodušne mjere pasivne politike na tržištu rada su u negativnoj korelaciji s prijelazima iz nezaposlenosti u zaposlenost. Manje su eksplicitni rezultati u pogledu odnosa sa strogoćom zakona o zaštiti prava radnika. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost kreiranja uravnoteženih mjera fleksigurnosti za daljnji razvoj europskih tržišta rada i europskih gospodarstava.

Studijsko putovanje na temu »Dječja prava u Europi« održano je u razdoblju od 14. do 17. rujna 2009. u Briselu. Organizirala ga je Europska komisija (EK) u okviru programa »People to People« (P2P). Program kao jedan od ciljeva ima poticanje razvoja civilnog društva pri Europskoj uniji (EU). Pozivu za sudjelovanjem odazvalo se 32 predstavnika organizacija civilnog društva iz država kandidatkinja i država potencijalnih kandidatkinja za proširenje EU-a, koji se u okvirima svojih projekata i programa bave promocijom i zaštitom prava djece.

Nepovoljne demografske i gospodarske promjene predstavljaju izazov održavanju visoke razine socijalne kohezije u Europi. Rijec je o izazovima vezanim uz zaposljavanje, mirovine, zdravstvenu zastitu, ali i rastuci broj imigranata. Starenje europskog stanovnistva te ocekivanje skorasnjeg izlaska takozvane »baby – boom« generacije iz rada i stvaranja jos veceg pritiska na mirovinski i zdravstveni sustav, dovodi u pitanje održivost ideje međugeneracijske solidarnosti u socijalnim sustavima. Cesto se iznose sumnje u opstanak europskog socijalnog modela, dok su pojedinci zabrinuti za svoju socijalnu dobrobit i osobnu buducnost. Zbog toga je prilagodba promijenjenim demografskim okolnostima, u smislu uspostavljanja drugacijih međugeneracijskih odnosa, nužna za pozitivniju percepciju i jacu vjeru u buducnost Europe. Publikacija Europske komisije »The social situation in the European Union 2005 – 2006: Overview« bavi se upravo traženjem nove međugeneracijske ravnoteže. Iznosi se realna zabrinutost demografskim trendovima i njihovim utjecajima na sustave socijalne politike i socijalnu koheziju u narednim desetljecima, ali i u skorijoj buducnosti, pa i sadasnjosti. Prikazani su relevantni demografski pokazatelji te analize prihoda i uvjeta života prema dobi i obilježjima obitelji ili kucanstva. Dokument je podijeljen u tri poglavlja. Nakon uvodnog, u drugom poglavlju razmatraju se demografski i socijalni trendovi te se daju njihove projekcije u narednim godinama. Trece poglavlje tematizira prihode, zdravlje i uvjete života. Iznosi se teza da ce demografska buducnost Europe znatno ovisiti o životnom zadovoljstvu pojedinaca te njihovoj vjeri u buducnost i vlastito socijalno okruženje. Tekst koji slijedi prijevod je cjelovitog teksta dokumenta, uz izbor pojedinih grafickih prikaza. Izvorni dokument dostupan je na mrežnoj stranici: http://ec.europa.eu/employment_social/social_situation/docs/ssr2005_2006_overview_en.pdf

Polazeći od osnovnih demografskih trendova, Hrvatska s udjelom osoba starijih od 65 godina od 15,7% prati prosjek zemalja Europske unije. Budući da starenje populacije predstavlja jedan od najvećih izazova s kojim se svijet suočava, položaj starih ljudi u društvu, kvaliteta života u starijoj dobi i trendovi u politici skrbi za stare predmet su interesa kako političkih tako i stručnih i znanstveno-istraživačkih krugova najvećeg broja razvijenih zemalja u svijetu. Analiza trendova u skrbi za starije osobe u zemljama EU-a, a jednako tako i u RH, ukazuje na promoviranje zdravog i aktivnog starenja na koje se gleda kao na ključ za osiguravanje ravnopravne uloge osoba treće životne dobi u društvu. Zajednička strategija za većinu politika skrbi za stare europskih zemalja podrazumijeva jačanje skrbi zajednice, pod vidom razvijanja izvaninstitucionalnih oblika skrbi. Naime, za razliku od europskih zemalja u kojima se politika skrbi u europskim zemljama sve više usmjerava prema pružanju pomoći u kući, nastojeći starije osobe zadržati u njihovom domu, trendovi u skrbi za stare u RH samo jednim dijelom prate one na razini zemalja EU-a zbog nerazvijenosti lokalnih oblika upravljanja sustavima skrbi za stare, neadekvatne mreže institucionalnih oblika skrbi, nerazvijenih i nedovoljno jasnih sustava financiranja itd. Starenje mijenja društvo u važnim i temeljnim elementima njegovog funkcioniranja i zahtijeva složenu procjenu i reorganizaciju ekonomskog i društveno političkog okvira., Starting from the basic demographic trends, with the share of persons older than 65 years of age of 15.7%, Croatia matches the average of the EU member states. Since ageing of the population represents one of the greatest challenges that the world is faced with, the position of the elderly in society, quality of life in the older age and trends in the policy of care for the elderly are the matter of interest of political, professional and scientific-research circles of the largest number of the developed countries in the world. The analysis of the trends in the care for the elderly in EU member states, as well as in the Republic of Croatia, indicates the promotion of healthy and active ageing, which is regarded as the key for ensuring an equal role of the persons of the third age in society. A common strategy for most policies of care for the elderly in European countries includes strengthening of the community care, in the sense of developing non-institutional forms of care. Namely, unlike the trends in European countries, where the policy of care for the elderly is increasingly focused on provision of help in their homes, in an attempt to keep elderly persons in their own homes, the trends in the care for the elderly in the Republic of Croatia only partly follow the ones on the level of the EU due to insufficient development of local forms of management of systems of the care for the elderly, inadequate network of the institutional forms of care, underdeveloped and insufficiently clear systems of financing and so on. Ageing changes society in important and fundamental elements of its functioning, and demands a complex assessment and reorganisation of the economic and social political framework.

Pocetkom 1990-ih u zemljama Europske unije, na krilima liberalnih ideja, cinilo se da su stambeni problemi jednom zauvijek rijeseni, a nove generacije ionako ne poznaju moru stambene oskudice poslije Drugog svjetskog rata. Stovise, živjelo se u uvjerenju da je stambeno obilje, u prostoru, njegovoj opremljenosti i okolini, dostupno najsirim slojevima stanovnistva. Zagovornici vece uloge tržista prodavali su socijalne stanove i smanjivali poticaje za stambeno zbrinjavanje građana. Stambeni su troskovi bili na udaru prilikom prvih reformi socijalne države. Potresi na stambenim tržistima 1990-ih izgledali su kao prolazni, a povecane stope rasta trebale su lijeciti sve te probleme cija se priroda i struktura otkrivaju tek u novije vrijeme. Cini se da je povlacenje države sa stambenog tržista krajem 1980-ih i 1990-ih skupo stajalo razvijene europske zemlje. O tim se temama s puno argumenata govorilo na konferenciji Europske mreže stambenih istraživaca održanoj u Roterdamu 2007. Temeljem nacela supsidijarnosti, u okviru Europske unije, stanovanje i stambena politika odgovornost su zemalja clanica i sve donedavno cinilo se da procesi europskih integracija u tom podrucju razvoja nemaju nikakvog prepoznatljivog utjecaja. Iskustva sa stambenom krizom u mnogim europskim gradovima govore o visokim cijenama stanova koji neosporno utjecu na kvalitetu života građana. Oskudica pristojnih stanova po prihvatljivim cijenama prepreka su kompetitivnosti, zaposljavanju, mobilnosti i socijalnom ukljucivanju. Nedavni nemiri u Francuskoj povezani su i s problemima stanovanja. Problemi stanovanja u novoprimljenim clanicama neusporedivo su dublji i složeniji. Stambeni je standard uglavnom skroman, a pristojan stan tesko može zaraditi prosjecno kucanstvo. Naslijeđeni stambeni fond u ovim zemljama jos ce dugo određivati kvalitetu života u ovim zemljama. Ovo su bili poticaji unutar parlamentarne skupine »Urbano stanovanje« Europskog parlamenta da poslije sirih rasprava i konzultacija u travnju 2006. usvoji Europsku povelju za stanovanje. Stanovanju se pristupa kao bitnoj komponenti europskog socijalnog modela i kao kljucnom cimbeniku socijalne integracije. Ostvarivanje ciljeva Lisabonske strategije glede socijalne kohezije uvelike je uvjetovano razvojem situacije na stambenom tržistu gdje se svim građanima treba omoguciti pristojno stanovanje. U povelji se istice i važan doprinos zaposljavanju prilikom gradnje, renoviranja i obnove stanova. U radnoj skupini za izradu Povelje važnu su ulogu imali Francuzi. U Francuskoj je novijim mjerama pravo na stan izjednaceno s pravom na obrazovanje, a osobe bez stana mogu racunati na stambeni zajam s nultom kamatnom stopom. Europska unija ovime doprinosi uspostavi povoljnog i poticajnog okvira za uspostavu nacionalnih stambenih politika u skladu s interesima Zajednice. Europska stambena povelja osnažena je i »Odlukom Europskog parlamenta o stanovanju i regionalnoj politici« iz svibnja 2007. godine. Povelja kao instrument dio je koncepta dobre vladavine u EU-u i služi kao poticaj i uputa izradi nacionalnih stambenih programa. Europska je praksa da vlade u stambenoj politici osiguraju opci okvir, a gradovi – lokalne vlasti oblikuju stambene programe koji su primjereni njihovim potrebama. Rasprave u pripremi i usvajanju Europske stambene povelje dale su konkretne rezultate. Nove clanice EU-a mogu od 2007. godine koristiti strukturne fondove za gradnju socijalnih stanova i urbanu obnovu. Novije rasprave u Europskom parlamentu stavile su na dnevni red pitanje visine poreza na dodanu vrijednost na građevinski materijal i usluge kao dio strategije snižavanja cijena stanova. Europska stambena povelja usko je povezana s programskim dokumentima koji se odnose na podrucje urbanizma. Leipziska povelja o europskim gradovima, usvojena 2007. godine, govori o kulturi građenja koja je posredovana gospodarskim, socijalnim, kulturnim, tehnoloskim i ekoloskim okruženjem. Zauzimajuci se za primjenu europskog Urbanog acquisa iz 2004., te Europske teritorijalne agende, povelja zagovara politiku integriranog urbanog razvoja u kojoj se koordiniraju prostorni, sektorski i vremenski okviri održivog razvoja gradova. Urbana politika dio je dobre vladavine u kojoj se iskazuju interesi razlicitih dionika. Gradovi se razvijaju za građane kao bi im pomogli u ostvarivanju aspiracija za kvalitetnijim životom, gdje je stanovanje na vrhu liste prioriteta. Može li Europska stambena povelja biti korisna u Hrvatskoj? Imajuci u vidu karakter i razmjere stambenih problema u Hrvatskoj, Europska stambena povelja nudi poticajan okvir za nove inicijative. Konacno, to može biti poticaj za izradu Nacionalne stambene strategije. Nekoliko velikih gradova u zemlji koji iskazuju sve veci interes za izgradnjom svojih stambenih politika na putu su primjene preporuka ove Povelje. Mudro bi bilo pripremati projekte socijalnog stanovanja i urbane obnove koji ce se po pristupanju EU-u moci financirati iz strukturnih fondova. Zasto ne staviti na dnevni red snižavanje PDV-a kao cimbenika snižavanja cijena stanova? Može li se pokrenuti rasprava o suzbijanju spekulanata na hrvatskom stambenom tržistu? Za ocekivati je da ce se u Hrvatskoj sve vise iskazivati interes za europskim dokumentima koji nas upucuju u nacela dobre vladavine te da ce ovakve povelje imati prepoznatljivog utjecaja u pripremi, donosenju odluka i primjeni razlicitih javnih politika.

Polazeći od različitih tradicija u pogledu obavljanja javnih službi (službi od općeg interesa) i to kontinentalno-europske i anglo-saske u radu se određuju temeljna obilježja javnih službi. Posebna pažnja se posvećuje razlikovanju između gospodarskog i negospodarskog karaktera određene djelatnosti, zaštiti javnog interesa i posebnoj ulozi javne vlasti u pogledu službi od općeg interesa. Analizira se evolucija koncepta „ službi od općeg interesa“ koji se razvio u okviru Europske unije, a koji je stimuliran objavom nekoliko dokumenata Europske komisije (Priopćenja iz 1996. i 2001., Zelena knjiga iz 2003. i Bijela knjiga iz 2004.). Značenje je tog koncepta što odražava temeljni sukob oko izgradnje tzv. Europskog modela društva koji nastoji pomiriti zahtjeve koji proizlaze iz socijalne države, s jedne, i osiguravanja neometanog funkcioniranja zajedničkog tržišta, s druge strane. Predlažu se također temeljni elementi koji trebaju poslužiti kao izgradnju koncepta socijalnih službi od općeg interesa i nastoji se pokazati njihova posebnost u odnosu na kategoriju gospodarskih službi od općeg interesa. Posebna pažnja se posvećuje kritičkoj analizi sudske prakse Europskog suda pravde s obzirom na socijalne službe o kojima je taj organ odlućivao. Zbog specifičnih karakteristika socijalnih službi zagovara se njihovo posebno tretiranje u procesu reformi kroz koje te službe prolaze

Polazeći od različitih tradicija u pogledu obavljanja javnih službi (službi od općeg interesa), i to kontinentalno-europske i anglo-saksonske, u radu se određuju temeljna obilježja javnih službi. Posebna pažnja se posvećuje evoluciji koncepta javnih službi i njihovim temeljnim karakteristikama i klasifikaciji, zaštiti javnog interesa te posebnoj ulozi javne vlasti u pogledu službi od općeg interesa. Analizira se evolucija koncepta »službi od općeg interesa« koji se razvio u okviru Europske unije, a koji je stimuliran objavom nekoliko dokumenata Europske komisije (Priopćenja iz 1996. i 2001., Zelena knjiga iz 2003. i Bijela knjiga iz 2004.). Značenje je tog koncepta što odražava temeljni sukob oko izgradnje tzv. Europskog modela društva koji nastoji pomiriti zahtjeve koji proizlaze iz socijalne države, s jedne, i osiguravanja neometanog funkcioniranja zajedničkog tržišta, s druge strane. Predlažu se također temeljni elementi koji trebaju poslužiti za izgradnju koncepta socijalnih službi od općeg interesa i nastoji se pokazati njihova posebnost u odnosu na kategoriju gospodarskih službi od općeg interesa. Posebna pažnja se posvećuje kritičkoj analizi sudske prakse Europskog suda pravde s obzirom na socijalne službe o kojima je taj organ odlučivao. Zbog specifičnih karakteristika socijalnih službi zagovara se njihovo posebno tretiranje u procesu reformi kroz koje te službe prolaze., Starting from the different traditions with regard to performing public services (services of general interest), the continental-European and the Anglo-Saxon ones, the paper determines basic characteristics of public services. Special attention is paid to the evolution of the concept of public services and their basic characteristics and classification, the protection of public interest and the special role of the public authorities with regard to the services of general interest. The paper analyses the evolution of the concept of “services of general interest” that has been developed within the European Union, and that has been stimulated by the release of several European Union documents (Announcements from 1996 and 2001, the Green Paper from 2003 and White Paper from 2004). The significance of this concept lies in the fact that it reflects the main conflict related to the development of the so-called European Model of Society, which attempts to reconcile the demands resulting from the welfare state on the one hand, with making provisions for the uninterrupted functioning of the common market on the other. Basic elements for the development of the concept of social services of general interest are proposed, attempting to point out to their specificities with regard to the category of economic services of general interest. Special attention is given to the critical analysis of the judicial practice of the European Court of Justice with regard to social services that this Court has issued decisions on. Due to specificities of social services, their special treatment in the process of reform that those services are undergoing is recommended.

Izvještaj Europske komisije koji je 2005. godine njegov predsjednik José Barroso izložio na proljetnom zasjedanju Europskog vijeća oslovljava (kao i samo proljetno zasjedanje) europska ekonomska i socijalna pitanja u kontekstu isteka prve polovice ambiciozne Lisabonske strategije donesene 2000. godine. Njom su se čelnici država i vlada obavezali Europsku uniju učiniti najdinamičnijom i najkonkurentnijom na znanju utemeljenom ekonomijom, koja je ujedno sposobna postići održivi ekonomski rast s brojnijim i boljim radnim mjestima, snažnijom socijalnom kohezijom te poštovanjem okoliša. Međutim, rezultati do sada nisu odgovarali aspiracijama rasta i visoke zaposlenosti, proces je učestalo zapinjao i bio raspršen na implementacijskom i pravnom planu. Stoga je ovaj izvještaj zamišljen kao novi vjetar u leđa Lisabonskoj strategiji koji bi pružio oštriji fokus i transparentnije mehanizme u postizanju zajedničkog cilja. U glavnim smjernicama to znači: učiniti Europu privlačnijim mjestom za investiranje i rad, poticanje znanja i inovacije za rast, te stvaranje brojnih i boljih radnih mjesta. Naglasak je na poticanju tehnološkog razvoja, infrastrukture, usluga, poduzetništva i konkurentnosti kao put koji će donijeti rast te veći broj i bolju kvalitetu poslova. Od mjera socijalne politike naglasak je na razvoju i dostupnosti visokog i cjeloživotnog obrazovanja, te usklađivanju radnih i obiteljskih obaveza u kontekstu novih demografskih obrazaca. U ovome Komisija računa na partnerstvo svih dionika, od regionalnih i nacionalnih vlada, preko poslovnog sektora do civilnog društva. Tijekom 2005. godine ove su smjernice utjelovljene u većem broju europskih dokumenata., The European Commission report that was outlined by President José Barroso at the 2005 Spring European Council, addresses European economic and social issues in the context of the expiration of the first half of the ambitious Lisbon strategy. With that strategy, the heads of states and governments stated their commitment to make the European Union the most dynamic and competitive knowledge-based economy, capable of achieving sustainable economic growth with more and better jobs, stronger social cohesion, and respect for environment. However, the results to date have not matched the aspirations of growth and high employment, so the process has frequently stalled, and was dispersed in the sphere of implementation and legislation. Therefore this report was intended as a new start for the Lisbon strategy that would provide a sharper focus and more transparent mechanisms in achieving the common goal. The main guidelines are: to make Europe a more attractive place to invest and work, to encourage knowledge and innovation for growth, and to create more and better jobs. The emphasis lies primarily on giving a boost to technological development, infrastructure, services, enterprise and competitiveness - as a path that would lead to more and better jobs. In terms of social policy measures, the document stresses the necessity of development and accessibility of higher education and lifelong learning, as well as the adjustment of work and family obligations in the context of new demographic patterns in Europe. In achieving these targets, the Commission is counting on the partnership of all participants, from the regional and national governments, through the business sector to civil society. During 2005, these guidelines have been embodied in a number of European documents.

U središtu razmatranja ovoga rada nalazi se model partnerstva za koji autor drži da predstavlja najbolji odgovor u kreiranju socijalne politike u suvremenim uvjetima. Autor se osvrće na promjene i reforme u razvoju socijalne države u svijetu od 80-ih godina prošlog stoljeća. Pritom opisuje razne pristupe i modele, a posebnu pažnju posvećuje modelu socijalnoga društva, te partnerstvu kao njegovom središnjem konceptu. Cilj partnerskog mehanizma je istovremeno maksimizirati prednosti i minimizirati slabosti raznih sektora. Ovaj model pokušava ostvariti optimalnu sinergiju različitih sektora kroz njihovo partnerstvo kako bi se postigli glavni socijalni ciljevi kao što su pronalaženje uspješnih metoda za eliminiranje siromaštva, integriranje ljudi koji imaju malu društvenu moć, pružanje visokokvalitetnih socijalnih usluga svima, sprečavanje socijalnog isključivanja i borba protiv ugnjetavanja. Autor naglašava da ne postoji pćeprihvaćena definicija partnerstva, te navodi nekoliko teorijskih pristupa. Nadalje daje analizu funkcioniranja modela partnerstva na temelju iskustava Europske unije, Velike Britanije i Mađarske., This paper considers the partnership model, which is in the author’s view the best answer in the social policy creation in contemporary conditions. The author refers to changes and reforms in the development of welfare state in the world from 1980s onwards. He describes various approaches and models, paying particular attention to the welfare society model, and partnership as its central concept. The goal of the partnership mechanism is to maximise the advantages and minimise the weaknesses of various sectors at the same time. This model attempts to realise the optimum synergy of various sectors through their partnership in order to achieve the main social goals, such as finding successful methods to eliminate poverty, integrating people with poor social power, providing social services of high quality to all, preventing social exclusion and fighting against oppression. The author emphasises that there is no widely accepted definition of partnership and mentions several theoretical approaches. Furthermore, he analyses the functioning of the partnership model based on the experience of the European Union, Great Britain and Hungary.

Europska se unija opredijelila izgrađivati putem novca. Pritom je socijalna dimenzija ostavljena u drugom planu, jer se pošlo od pretpostavke da će gospodarski napredak na kraju “prema gore” povući “socijalne modele”. Danas se taj optimizam čini pretjeranim, i to zbog više razloga. Naime, europski su sustavi socijalne zaštite u opasnosti od regresije: snaženje liberalnih ideja, imperativ kompetitivnosti, implementacija Pakta o stabilnosti i razvoju, sve očigledniji raskorak između plaća i socijalnih naknada koji je u Eurolandu povećan uvođenjem jedinstvene monete, pa, dakle, sve bezobzirnija fiskalna i socijalna konkurencija. Ako, dakle, Europa želi izbjeći rizike socijalnog rasprsnuća, ona treba organizirati minimum zajedničke solidarnosti., The European Union (EU) has chosen to construct itself through its currency. The social dimension has been left at a secondary level, based on the principle that economic progress will end up “pulling” social models “upwards”. This optimism now looks somewhat misplaced. For a whole series of reasons, European social protection systems are threatened by regression: the emergence of liberal economic ideas, the need to be competitive, the implementation of the Stability and Growth Pact, the fact that the differences in the levels of remuneration and social benefits in Euroland are more evident owing to the single currency and, as a result, the harsher social and fiscal competition. If Europe wishes to avoid the risks of social fragmentation due to the “levelling down” of social protection, it will have to organize a minimum threshold of EU solidarity.

U ovome radu govori se o položaju žena na tržištima rada Hrvatske i zemalja Europske unije. Posebna je pozornost posvećena položaju žena u zaposlenosti i nezaposlenosti te položaju žena na regionalnim tržištima rada naše zemlje. Iako su u dugoročnijem razdoblju postignute mnoge pozitivne promjene u položaju žena na tržištu rada uopće, mnogi pokazatelji govore da je on još uvijek dosta lošiji od istovjetnog položaja muškaraca: stopa ekonomske aktivnosti i zaposlenosti žena je znatno niža, stopa nezaposlenosti je viša, žene u prosjeku duže čekaju na posao, koncentracija zaposlenih žena u pojedinim, tipično ženskim djelatnostima, još je uvijek vrlo velika itd. Takva situacija nalaže potrebu da se razmotre mogućnosti za proširivanjem i otvaranjem prostora za fleksibilnošću njihova zapošljavanja, jer žene još uvijek moraju usklađivati svoje obaveze u obitelji i na radnome mjestu. Nestandardni oblici zaposlenosti sve su češća realnost, no svi oni nisu jednako poželjni. Prednost nestandardnog zapošljavanja je u tome što ono ženama pruža mogućnost zapošljavanja izvan tradicionalnih standardnih modela. Međutim, s druge strane, sigurnost zaposlenja i dohotka je ovdje manja, što sa sobom nosi rizik od marginalizacije na tržištu rada, o čemu svakako treba voditi računa., In this paper the author discusses the position of women on the Croatian labour market as well as those of the European Union countries. Special attention is given to the women's position in employment and unemployment and also their position on the regional labour markets in the country. Although many good results in women's position on the labour market in general have been achieved in the long run, numerous indicators show that it is still much worse than the position of men: the rate of women's economic activity and employment is much lower, the unemployment rate higher, women on average wait for a job longer, the concentration of women employed in certain typically female sectors is still quite high etc. Such a situation calls for the need to consider possibilities for opening up and broadening employment flexibility, for women still have to coordinate their commitments in the family and at the work place. Non-standard forms of employment are an ever more frequent reality, but not all of them are equally welcome. The advantage of non-standard modes of employment is in providing women with employment possibilities beyond traditional standard models. On the other hand, however, employment and income security is lower here, bringing along with it the risk of marginalisation on the labour market, which certainly needs to be considered.

Platforma europskih socijalnih organizacija civilnog društva udruga je europskih mreža i saveza dobrovoljnih organizacija za socijalnu politiku. Platforma ima zajedničku deklaraciju kojom su definirana načela, prava i obveze te konzultacije i predstavljanje članova. Europske socijalne organizacija civilnog društva potiču zajedničke vrednote i provođenje pravične europske socijalne politike koja uključuje sve ljude, neovisno o nacionalnosti, radnom statusu i obitelji. Prema platformi udruge imaju ključnu ulogu u iskazivanju, promoviranju i definiranju potreba i zaštiti prava svih društvenih skupina, posebno izoliranih. Platforma europskih socijalnih organizacija civilnog društva promovira proces konzultacija i suradnje poticanjem širokog dijaloga između organizacija civilnog društva i institucija Zajednice. Platforma zagovara jednake mogućnosti za sve, globalnu solidarnost u kojoj gospodarsko natjecanje nije nekompatibilno sa socijalnim mjerama. U platformi se obrazlaže značaj organizacija civilnog društva u području socijalne politike na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj te razini Europske unije. One su bitan čimbenik solidarnosti i uzajamnosti. U okviru koncepta socijalne zaštite zagovara se europski model socijale politike. Platforma se posebno bavi pitanjima financiranja europskih socijalnih organizacija civilnog društva te se daju konkretni prijedlozi za promjene. Noviji stavovi platforme zagovaraju gospodarstvo kao sredstvo socijalne integracije te znatniji utjecaj na smanjenje siromaštva u zemljama Europske unije., The Platform of European Social NGOs is an association of European networks and unions of voluntary organisations for social policy. The Platform has a common declaration that defines principles, rights and obligations, as well as consultations and the presentation of members. European social organisations of civil society encourage common values and the implementation of fair European social policy that includes all people, regardless of their nationality, work status and family. According to the Platform, associations play a key role in the expression, promotion and defining of needs and protection of rights of all social groups, especially the isolated ones. The Platform promotes the process of consultation and co-operation by encouraging a comprehensive dialogue between the organisations of civil society and the Community institutions. The Platform advocates equal opportunities for all, global solidarity in which economic competition is not incompatible with social measures. The Platform explains the significance of civil society organisations in the sphere of social policy on local, regional and national level, as well as on the European Union level. They are an important factor of solidarity and reciprocity. The European model of social policy is advocated within the concept of social protection. The Platform is especially concerned with the issues of financing European social organisations of civil society and it provides concrete proposals for changes. Recent positions of the Platform advocate economy as an instrument of social integration and a more considerable influence on the reduction of poverty in the countries that belong to the European Union.

Tijekom prve polovice 2001. godine skupina je stručnjaka u organizaciji Ministarstva rada i socijalne skrbi izradila Program borbe protiv siromaštva i isključenosti u Hrvatskoj. U izradi Programa sudjelovali su stručnjaci različitih institucija, kao što su: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i druga ministarstva Vlade, a redakturu je obavio dr. sc. Zoran Šućur. Program je javno prezentiran na skupu “Hrvatska: od pasivne prema aktivnoj socijalnoj politici”, održanom 7.–8. lipnja 2001. godine u Varaždinskim toplicama. Ovdje objavljujemo znatno skraćenu i prilagođenu verziju Programa. Potpuno su izostavljeni oni dijelovi Programa u kojima su definiraju osnovni koncepti siromaštva i isključenosti te analiziraju osnovni pokazatelji siromaštva u Hrvatskoj. Smatrali smo da su ti pokazatelji poznati javnosti jer su objavljeni u izvještaju Svjetske banke (Studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju, 2000.) te u ranijim brojevima naše Revije (2/2000.)., In the first half of the year 2001, a group of experts organised by the Ministry of Labour and Social Welfare developed the Programme of Combating Poverty and Exclusion in Croatia. The Programme was drafted by experts from different institutions, including: The Social Work Study Centre of the Faculty of Law, the Croatian Employment Agency, the State Institute for the Protection of the Family, Maternity and Youth, the Ministry of Labour and Social Welfare and other governmental agencies. The editing work was done by Dr Zoran Šućur. The Programme was presented to the public at the conference entitled “Croatia: From the Passive Social Policy to an Active One”, held in Varaždinske Toplice on 7–8 June 2001. Published here is an abridged and adapted version of the Programme. The parts of the Programme defining the basic concepts of poverty and exclusion and analysing the basic poverty indicators in Croatia have been left out. These indicators are thought to be known to the public, since they were published in a World Bank report (The Study of Economic Vulnerability and Social Welfare, 2000) and in the earlier issues of our Review (2/2000).

Članak je sistematičan, komparativan prikaz zakonskog uređenja minimalnog dohotka u državama Europske unije. Minimalni dohodak je ona visina dohotka koju država zakonski jamči svakome državljanu (ili stanovniku) koji sebi i svojoj obitelji iz objektivnih razloga ne može priskrbiti dohodak u toj visini. Minimalni dohodak ostvaruje se putem socijalne pomoći koja je jednaka razlici između razine minimalnog dohotka i vlastitog dohotka konkretne osobe, odnosno njegove obitelji/domaćinstva., This article offers a comparative overview of the legal regulation of the minimum wage in the European Union. The minimum wage is a sum of revenue that a state legally guarantees to each citizen (or inhabitant) who cannot provide for him/herself or for his/her family for objective reasons. The minimum wage is allocated through social assistance which is equal to the difference between the amount of the guaranteed minimum wage and a person's own revenue, that of his/her family, or household. The author provides and analyses data on the following elements of the right to social assistance in member countries of the European Union: persons who have the right to social assistance in connection with their citizenship, residence, age, etc.; revenues which are taken into account when determining the amount of social assistance; the application of the principle of subsidiarity in determining the right to social assistance; the amount of the minimum wage for individuals and families as a starting point for social assistance; the manner of establishing the basic amount of the minimum wage; the duration of the right to social assistance; the valorisation of the guaranteed minimum wage; the connection between the right to financial assistance and the measures of an active employment policy; other rights associated with the guarantee of a minimum wage; and social care for the elderly and social care for single parents.

Članak je posvećen jednom od koraka prema socijalno odgovornoj globalizaciji kojoj se, izgleda, posvećuje velika pažnja unutar međunarodnog dijaloga. U prvom dijelu članka daje se pregled nekih kontroverzija oko brige Zapada za ljudska prava. Slijedi sažetak najnovijeg doprinosa toj raspravi o socijalnim pravima. Zatim se procjenjuje doprinos Europske unije u tom zaokretu prema globalizaciji socijalnih prava., In this article we examine one of the steps towards a socially responsible globalization that appears now to be afforded priority attention within the international dialogue. First some of the controversy surrounding the West's concern with human rights is reviewed. Then the most recent contribution to this debate which focuses on social rights is summarised. The EU's contribution to this movement towards globalising social rights is then assessed

Dva utjecajna suvremena pristupa u socijalnoj politici u Europi sadrže pretpostavku da je (zbog različitih razloga) reforme koje su sada na dnevnom redu, a u pravilu uključuju obuzdavanje troškova, posebno teško ostvariti. Esping-Andersen vidi veliki dio Europe kao “zamrznuti socijalni krajolik”, zbog snage interesa kojima pogoduje status-quo. Pierson smatra štednju posebno teškim problemom svih vlada, neovisno o njihovoj političkoj ideologiji. Ovaj rad prikazuje novu mirovinsku politiku u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. On dokazuje da razvoj u Njemačkoj govori kako je moguće ostvariti prikladnu promjenu politike bez velike promjene sustava, u zemlji koja se obično navodi kao primjer ušančenih interesa. Suprotno, nedavne se reforme u Velikoj Britaniji (koju Pierson vidi kao zemlju koja je ostvarila najbrže promjene) pokazuju neproporcionalnima s obzirom na probleme s kojima se ona suočava, a mogu štetiti umirovljeničkim interesima. To pokazuje da sposobnost postizanja bitne reforme nije vrednota po sebi. Bitno je pitanje kvaliteta ostvarene reforme.