Search

Redovita tjelesna aktivnost u svakoj dobi povezana je sa sniženjem rizika od gotovo svih bolesti. Međutim, usprkos sve većoj svjesnosti o potrebi tjelesne aktivnosti, incidencija pretilosti, kao i kardiovaskularnih bolesti u porastu je. Uzrok tomu jest nedostatak adherencije i redovitog praćenja tjelesne aktivnosti. Upravo u tome veliku nam pomoć posljednjih godina pruža razvoj mobilne tehnologije za praćenje tjelesne aktivnosti. Njezina prednost utvrđena je u brojnim kontroliranim studijama, kao i u svakodnevnom životu. Bez obzira na to o kojem se uređaju, programu ili mobilnoj aplikaciji za praćenje aktivnosti radi, najbitnija je njihova redovita uporaba. Sustavnim praćenjem svakodnevne aktivnosti, kao i trendova tjednih i mjesečnih aktivnosti postiže se bolja kontrola razlike između učinjene i planirane aktivnosti. Time se zdravstvenim radnicima omogućava individualni pristup u određivanju potrebne aktivnosti ovisno o dobi, kondiciji i eventualnim kroničnim bolestima., Regular physical activity at any age is connected with a reduced risk of almost all diseases. However, despite the increased awareness of the need for physical activity, the incidence of obesity and cardiovascular diseases is on the rise. The cause for this is the lack of adherence and regular tracking of physical activity. The development of mobile technology for tracking physical activity has been of great help in the last couple of years. The benefits of using such technology have been confirmed in numerous controlled studies, as well as in everyday life. No matter what device, programme or mobile application is used to track physical activity, regular usage is essential. Systematic tracking of daily, as well as weekly and monthly activity trends enables better control of variation between the planned and performed activity. As a result, healthcare professionals are provided with an individual approach to the determination of necessary activity, depending on age, physical condition and possible chronic diseases.

Inkontinencija urina (IU) čest je simptom koji može biti prisutan u žena svih dobnih skupina s različitim rasponom težine simptoma zbog čega može znatno utjecati na fizičku, psihološku i socijalnu kvalitetu života svakog pojedinca. Kao što je poznato, IU dijelimo na statičku, miješanu i urgentnu inkontinenciju te prekomjerno aktivan mokraćni mjehur (PAMM) sa znatno većom incidencijom u starijoj dobi, posebice nakon 65. godine. Inkontinencija urina, praćena sramom i isključivanjem iz svakodnevnog života, znatno remeti socijalni život žene. Pri prvom posjetu liječniku svakako je nužna pravilna inicijalna procjena tipa IU-a (statički, urgentni ili miješani) koja nas usmjerava prema prikladnom liječenju predominantnog simptoma. Brojni upitnici (ICIQ, I-QOL, SUIQQ, OAB-Q) te dnevnici mokrenja mogu biti korisni u evaluaciji težine simptoma i utjecaja IU-a na kvalitetu života žene. Bazični fizikalni pregled trebao bi biti vođen dobrom anamnezom i prisutnosti simptoma prolapsa organa male zdjelice. Testiranje urin-vrpčicom preporučljivo je, svakako, kod svih pacijentica s IU-om da bi se isključila infekcija urotrakta (IUT). Savjetuje se antibiotsko liječenje svih simptomatskih infekcija donjeg urotrakta (IUT) unatoč nalazu urin-vrpčice. U obzir dolaze i ostala testiranja za IU kao što su mjerenja rezidualnog urina ili testnim ulošcima (kratkotrajni ili 24-satni), ali ona daju nedostatne podatke pa se stoga i ne preporučuju pri rutinskoj kliničkoj procjeni IU-a. Međutim, u većine bolesnica invazivna se testiranja ne provode prije započinjanja konzervativnog liječenja IU-a. Konzervativni pristup u liječenju inkontinencije urina obuhvaća način života (navike crijeva, prehrambeni proizvodi, kofein, unos tekućina, pušenje, tjelesna težina, sport), fizikalnu terapiju (vježbanje mišića dna zdjelice, biofeedback, vaginalni konusi, magnetska i električna stimulacija) i bihevioralnu terapiju (vježbanje mokraćnog mjehura) te neurostimulaciju (T-SNS, T-PTNS, P-PTNS). U alternativnu konzervativnu terapiju pripadaju svi proizvodi koji skupljaju urin (npr., ulošci, kateteri) te oni koji sprječavaju istjecanje urina (npr., instrumenti koji su potpora vratu mokraćnog mjehura, pesari, intrauretralni ili ekstrauretralni dodaci). ICS (International Continence Society) smatra da je konzervativna terapija učinkovita, jeftina i minimalno štetnog učinka, a nije u koliziji s ostalom mogućom terapijom., Urinary incontinence (UI) is a common symptom that may be present in women of all ages, with varying degrees of symptom severity, which can significantly affect the physical, psychological and social well-being of each individual. As is well known, there are several types of UI: stress (static) incontinence, mixed incontinence and urge incontinence, including an overactive bladder syndrome with a significantly higher incidence rate in older age groups, especially in people aged 65 and over. Urine incontinence considerably disrupts the life of women, affecting their social interactions and generating feelings of embarrassment. During the patient’s first visit to a physician, it is crucial to get an accurate initial UI type assessment (stress, urge or mixed incontinence) that can point to adequate treatment of the predominant symptom. Numerous questionnaires (ICIQ, I-QOL, SUIQQ, OAB-Q) and bladder diaries can help evaluate the severity of the symptoms and the impact of UI on the quality of life of women. Basic physical examination should focus on proper medical history and the presence of the symptom of pelvic organ prolapse. Tests using a urine test strip are definitely recommended in all patients suffering from UI in order to exclude a urinary tract infection (UTI). It is advised to treat all symptomatic lower urinary tract infections (UTI) with antibiotics despite the results provided by testing using urine test strips. Other testing for UI includes the postvoid residual urine measurement or pad tests (short-term or 24-hour), which provide insufficient data and are therefore not recommended in routine clinical assessment of UI. However, in most cases, invasive testing is not performed prior to the conservative treatment of UI. Conservative approach to the treatment of urinary incontinence includes the lifestyle (bowel habits, food products, caffeine, fluid intake, smoking, body weight, sports), physical therapy (pelvic floor exercises, biofeedback, vaginal cones, magnetic and electrical stimulation), behavioural therapy (bladder training) and neurostimulation (T-SNS, T-PTNS, P-PTNS). Alternative conservative therapy involves all products that collect urine (e.g. pads, catheters) and products that prevent urine leakage (e.g. bladder neck support device, pessaries, urethral inserts or extra-urethral devices). The International Continence Society (ICS) considers the conservative therapy to be effective and inexpensive and to have a minimally invasive effect, without colliding with other potential therapies.

Parkinsonova bolest druga je najčešća neurodegenerativna bolest (odmah nakon Alzheimerove bolesti), a njezina učestalost raste s godinama starosti. Bolest nastaje složenom interakcijom između genske sklonosti i utjecaja čimbenika okoliša koji dovode do propadanja dopaminergičkih neurona u pars compacta substantiae nigrae i posljedične hipoaktivnosti dopaminergičkog sustava. U liječenju Parkinsonove bolesti primjenjuju se lijekovi kojima se pokušava postići kontinuirana stimulacija dopaminergičkih receptora nigrostrijatalnog sustava: levodopa s inhibitorima periferne dopa dekarboksilaze, inhibitori COMT-a i MAO-B, dopaminergički agonisti, amantadin, antikolinergički lijekovi. Osim farmakoterapije, na raspolaganju su i neurokirurške metode liječenja (duboka mozgovna stimulacija (engl. deep brain stimulation – DBS)) i metode fizikalne terapije. Brojne su studije pokazale da različiti oblici vježbanja povoljno djeluju na simptome bolesti i mišićnu funkciju. U ovom su radu prikazani dostupni podaci o povoljnim učincima tjelesne aktivnosti u bolesnika s Parkinsonovom bolešću, s posebnim naglaskom na terapiju plesanjem., Parkinson's disease is the second most common neurodegenerative disease, following Alzheimer's disease. Its prevalence increases with age. The disease is caused by complex interaction of genetic predisposition and environmental risk factors that lead to degeneration of substantia nigra pars compacta dopaminergic neurons and the resulting hypoactivity of dopaminergic system. Parkinson's disease is treated with drugs developed to achieve continuous stimulation of dopaminergic receptors in nigrostriatal system. For example, L-Dopa therapy combined with inhibitors of peripheral dopa decarboxylase, COMT and MAO-B inhibitors, dopaminergic agonists, amantadine and anticholinergic agents. In addition to pharmacotherapy, neurosurgical treatment methods (DBS - deep brain stimulation) and physical therapy are available as well. Numerous studies have shown that various forms of exercising have beneficial effects on the symptoms of the disease and on muscle function. This paper presents the available data on beneficial effects of physical activity in Parkinson's disease patients, with special emphasis on dance therapy.

Brojna klinička istraživanja dokazala su jasne koristi tjelesne aktivnosti za kardiovaskularno, ali i opće zdravlje svakoga čovjeka. Tjelesna aktivnost izaziva fiziološki odgovor organizma koji dovodi do različitih prilagodba pojedinih organskih sustava, a primjer jedne od njih jest i sportsko srce – benigni i reverzibilni odgovor kardiovaskularnog sustava na ponavljanu i intenzivnu tjelesnu aktivnost. Neke bolesti miokarda mogu dijeliti slične elektrokardiografske, ehokardiografske i druge karakteristike sa sportskim srcem. Pravodobno prepoznavanje takvih bolesti ključno je za zaštitu zdravlja svih koji se bave intenzivnijom tjelesnom aktivnosti rekreativno ili profesionalno., Numerous clinical studies have demonstrated obvious benefits of physical activity for cardiovascular, as well as general health of every human being. Physical activity induces a physiological response resulting in different adaptations of individual organ systems. One of such adaptations is the athlete's heart representing a benign and reversible reaction of the cardiovascular system to repeated and intensive physical activity. Some of the myocardial diseases may share electrocardiographic, echocardiographic and other features similar to those of the athlete's heart. Timely recognition of such diseases is crucial to the health of everyone who is engaged in a more intensive physical activity, either recreationally or professionally.

PLIVA kao najveća farmaceutska kompanija u regiji posvećuje veliku pozornost svojim zaposlenicima, jer su ljudi najveća snaga. U PLIVI se živi slogan: „PLIVA – to su ljudi“, a angažman zaposlenika gradi se i potiče na različite načine. PLIVA svojim akcijama i inicijativama koje pokreće kontinuirano pokazuje da je pomaganje dio njezine korporativne kulture te da svijest o važnosti brige za društvo u kojem radi i djeluje prenosi i na svoje zaposlenike. U PLIVI su posebno ponosni na zaposlenike jer se često i rado odazivaju pozivima za sudjelovanje u različitim humanitarnim akcijama i događanjima vjerujući da će svojim primjerom i angažmanom dodatno potaknuti zajednicu na djelovanje., PLIVA, as the largest pharmaceutical company in the region, pays particular attention to its employees, as the strongest asset of the company. PLIVA lives by its motto “PLIVA is its people”, developing and encouraging employee engagement in various ways. By launching initiatives and campaigns, PLIVA continuously demonstrates that helping others is part of its corporate culture and that it raises the employees’ awareness of the importance of serving the community in which it operates. PLIVA is particularly proud of its employees for readily taking part in various charity campaigns and events, believing that their example and engagement will additionally galvanize the community into action.

CILJ: Opisali smo saznanja o potencijalnim blagotvornim učincima tjelovježbe na kognitivne funkcije kod osoba obol elih od Alzheimerove bolesti (AB), kao i općenito učinke tjelovježbe na kognitivne funkcije u osoba starije dobi. Vježbanje može biti jedna od metoda prevencije ili odgode kognitivnog pogoršanja. Pokazalo se da redovito vježbanje poboljšava kognitivnu funkciju. Prospektivne studije upućuju na to da je tjelesna neaktivnost jedan od najčešćih preventabilnih rizičnih čimbenika za razvoj AB-a te da su više razine tjelesne aktivnosti povezane sa sniženim rizikom od razvoja bolesti. Također, studije koje su istraživale učinak tjelovježbe na bihevioralne i psihološke simptome koji su učestali u Alzheimerovoj demenciji pokazale su pozitivan učinak tjelovježbe pri ublažavanju tih simptoma. Redovita tjelovježba pojačava antioksidativni kapacitet, smanjuje oksidativni stres i ima protuupalne učinke. Također, može suzbijati dislipidemiju te inducirati neurogenezu. ZAKLJUČAK: Premda možemo zaključiti da tjelesna aktivnost ima pozitivan učinak na kognitivne sposobnosti, ostaje pitanje odgovarajućeg tipa i intenziteta vježbanja, a za odgovor na to potreban je interdisciplinarni pristup. Stoga su potrebna daljnja istraživanja učinaka tjelovježbe na kognitivne sposobnosti radi stvaranja individualiziranog pristupa u primjeni tjelovježbe kod pojedinog pacijenta., OBJECTIVE: to describe knowledge about the potentially beneficial effects of physical exercise on cognitive functions in persons with Alzheimer's disease (AD), as well as effects of physical exercise on cognitive functions in the elderly, in general. Exercise may be one of the methods for preventing or delaying cognitive decline. Regular exercise has been shown to improve cognitive function. Prospective studies indicate that physical inactivity is one of the most common preventable risk factors for developing AD and that increased physical activity is associated with a reduced risk of the development of disease. Also, studies that investigated the effect of physical exercise on behavioural and psychological symptoms which are common in Alzheimer's dementia showed a positive effect of physical exercise in alleviating behavioural and psychological symptoms of dementia. Regular physical exercise increases antioxidative capacity, reduces oxidative stress, and produces anti-inflammatory effects. Moreover, it can counteract dyslipidaemia and induce neurogenesis. CONCLUSION: Although we can conclude that physical activity has a positive effect on cognitive abilities, one question remains unanswered – what is the appropriate intensity and type of exercise. The answer to this question requires an interdisciplinary approach. Therefore, further investigations of the effects of physical exercise on cognitive abilities are necessary to develop an individual approach to physical exercise for each patient.

Tjelesna neaktivnost i sjedilački (sedentarni) način života smatraju se nezavisnim kardiovaskularnim čimbenicima rizika. Brojne su studije dokazale obrnutu povezanost stupnja tjelesne aktivnosti i pojavnosti kardiovaskularnih bolesti. Tjelesna neaktivnost navješćivač (prediktor) je kardiovaskularnih bolesti i u zdravih osoba, ali i osoba s već postojećom bolesti. Različiti su mehanizmi uključeni u kardiovaskularni zaštitni učinak tjelesne aktivnosti, a temelje se na poboljšanju endotelne funkcije, smanjenju simpatičke neuralne aktivnosti i rigidnosti stijenka krvnih žila. Potrebni su veliki napori pri promjeni usađenih nezdravih navika na individualnoj razini, razini zajednice i političkoj razini da bi se postiglo uvođenje tjelesne aktivnosti kao stila življenja. Zaključno, s javnozdravstvenoga gledišta, nijedan lijek nije toliko moćan kao tjelesna aktivnost u bilo kojoj životnoj dobi., Physical inactivity combined with sedentary lifestyle is considered one of the independent risk factors for cardiovascular diseases. Numerous studies have demonstrated the inverse correlation between the level of physical activity and the incidence of cardiovascular diseases. Physical activity is not just a predictor of cardiovascular disease in healthy individuals, but also in individuals with previously known disease. The cardiovascular protective effect of physical activity involves various mechanisms that are based on the improvement of endothelial function, decrease in sympathetic neural activity and reduction of arterial stiffness. Enormous efforts are needed to promote the change of the ingrained unhealthy habits at personal, community and political level in order to establish physical activity as lifestyle. Finally, from the perspective of public health, no drug is as powerful as physical activity, at any age.

Moderan pristup oblikovanju javnozdravstvenih preporuka temelji se na objedinjavanju preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i duljinu spavanja, odnosno na optimalnoj kombinaciji trajanja navedenih ponašanja tijekom 24 sata. Cilj ovog rada bio je napraviti sustavni pregled literature radi identificiranja i analize postojećih 24-satnih preporuka za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje te izraditi prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka u skladu s postojećim nalazima. Sustavnim pregledom literature utvrđeno je da postoje 24-satne preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i nacionalne 24-satne preporuke za djecu i mlade (0 – 17 g.) u četiri države (Australiji, Južnoafričkoj Republici, Kanadi i Novom Zelandu), dok takve preporuke za odrasle i starije osobe nisu nađene. Sve postojeće 24-satne preporuke za djecu i mlade temelje se na Kanadskim nacionalnim preporukama i stoga su vrlo slične. Naime, kvantitativne su preporuke jednake, a razlike postoje samo u specifičnim primjerima ili opisima pojedinih aktivnosti. S obzirom na to da su prije spomenute preporuke oblikovane prema najboljim znanstvenim dokazima koji su trenutačno raspoloživi, one su upotrijebljene kao temelj za izradu prijedloga hrvatskih 24-satnih preporuka za djecu i mlade. Pritom su preporuke prilagođene specifičnostima hrvatskog konteksta. Budući da sustavnim pregledom literature nisu nađene objedinjene 24-satne preporuke za tjelesnu aktivnost, sedentarno ponašanje i spavanje odraslih i starijih osoba, proveden je iscrpan pregled literature. Na temelju preporuka SZO-a i najnovijih nacionalnih preporuka za svaku pojedinu sastavnicu, koje su utemeljene na najboljim znanstvenim dokazima što su trenutačno raspoloživi, napravljen je prijedlog hrvatskih 24-satnih preporuka. Predložene hrvatske 24-satne preporuke mogu se iskoristiti za individualno savjetovanje u ambulantama obiteljske medicine, klinikama ili rekreacijskim centrima, za oblikovanje poruka u javnozdravstvenim kampanjama te pri izradi nacionalnih, lokalnih i institucionalnih zdravstvenih politika., A modern approach to shaping public health guidelines is to integrate recommendations for physical activity, sedentary behaviour, and sleep and to recommend the optimal distribution of time spent in these behaviours in a 24-hour day. The aim of this paper was to conduct a systematic review of literature to identify and analyse the available 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep, and to propose Croatian 24-hour guidelines in line with the existing findings. The systematic review of literature showed 24-hour guidelines from the World Health Organization (WHO) and national 24-hour guidelines for children and youth (0 – 17 years of age) in four countries (Australia, South Africa, Canada, and New Zealand). No such guidelines were found for adults and seniors. All the available 24-hour guidelines for children and youth are very similar, as they are based on the Canadian national guidelines. The quantitative recommendations are all the same, with differences found only in specific examples and descriptions of activities. Given that the foregoing guidelines were formulated in line with the best available scientific evidence, they were used to inform the development of the proposed Croatian 24-hour guidelines for children and youth. The proposed guidelines were tailored to the specific context in Croatia. Since no integrated 24-hour guidelines for physical activity, sedentary behaviour, and sleep for adults and seniors were found in the systematic review of literature, an additional thorough review of literature was conducted in order to identify the most relevant guidelines for each individual behaviour. The proposed Croatian 24-hour guidelines for adults and seniors were based on the WHO guidelines and the most recent and relevant national recommendations from other countries for each of the behaviours. The proposed Croatian 24-hour guidelines can be used: (1) to provide individual counselling in general practice clinics, medical clinics, and recreation centres; (2) to help formulate messages in public health campaigns; and (3) to develop national, local, and institutional health policies.

Bolesnici s KOPB-om manje su tjelesno aktivni od zdravih osoba jednake dobi ili bolesnika s drugim kroničnim bolestima. Iako tjelesna aktivnost ne utječe na poboljšanje plućne funkcije, vježbanje ima pozitivan fiziološki i psihološki učinak. Smanjuje se osjećaj zaduhe, raste funkcionalni kapacitet vježbanja i poboljšava kvaliteta života bolesnika s KOPB-om uz dodatan pozitivni učinak na komorbiditete. Procjenom svakog bolesnika prije uključivanja u program vježbanja i njegovim praćenjem za vrijeme provedbe omogućujemo individualnu prilagodbu programa i sigurnost vježbanja. Programi tjelesne aktivnosti bolesnika s KOPB-om, koji se održavaju izvan zdravstvenih ustanova (npr., u dvoranama, kod kuće, plućna rehabilitacija s pomoću internetske potpore), mogu biti nove strategije koje će omogućiti uključivanje većeg broja bolesnika te dulje i uspješnije provođenje programa., Patients with COPD are physically less active compared to their healthy peers or patients with other chronic diseases. Even though physical activity does not improve lung function, exercising produces positive physiological and psychological effects. Physical activity decreases the symptoms of shortness of breath, increases functional exercise capacity and improves the quality of life in patients with COPD. It also has a positive effect on comorbidities. Prior assessment and monitoring of each patient during an exercise programme allows for a safe and individually tailored exercise programme. Exercise programmes for COPD patients that take place outside healthcare facilities, e.g. in gyms, homes and online, might be new strategies that will attract a greater number of patients and ensure a longer and more successful implementation of these programmes.

Intervju s predsjednikom uprave Plive Mihaelom Furjanom koji je tjelesnu aktivnost uključio u svoj radni tjedan. Svima nam je dobro poznata važnost promicanja tjelesne aktivnosti koja je vrlo bitna u životu svakog pojedinca. Pliva je u ovom tematskom broju Medicusa željela uza svu terapiju koja se primjenjuje pri pojedinim kroničnim bolestima preporučiti i tjelesnu aktivnost kao lijek. Budući da je jedan od najvažnijih ciljeva naše kompanije pomoći u brizi za očuvanje vlastitog zdravlja, nije čudno što predsjednika uprave Plive Mihaela Furjana sve češće možemo vidjeti među trkačima pa je tako sudjelovao i na humanitarnoj utrci Reumatlon. Željeli smo saznati više o njegovim sportskim navikama i o načinu na koji je trčanje uspješno uklopio u svoj užurbani raspored.

Prevalencija prekomjerne tjelesne težine i pretilosti znatno je porasla u svim društvima diljem svijeta tijekom posljednja tri desetljeća, djelomično i zbog snižavanja ukupne razine tjelesne aktivnosti, a svi su pokazatelji da će se taj trend vjerojatno nastaviti s dalekosežnim negativnim javnozdravstvenim učincima. Redovito tjelesno vježbanje, aerobnog i anaerobnog tipa reducira rizik od niza kroničnih bolesti pa tako i pretilosti, a sedentarni način života dodatni je i neovisni rizični čimbenik. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme barem submaksimalne razine u trajanju od 250 ili više minuta na tjedan uz prehrambene intervencije poboljšava smanjenje i održavanje tjelesne težine u optimalnim granicama. Preporučeno tjelesno vježbanje mora biti u skladu s potrebama, ciljevima, preferencijama i početnom sposobnošću osobe koja ga provodi, propisivanje mora biti individualno s maksimalnom koristi uz minimalni rizik, a mora se postići i povišenje razine ukupne svakodnevne tjelesne aktivnosti., Over the past three decades, prevalence of overweight and obesity has increased considerably in the societies throughout the world, partly also due to the decreasing overall physical activity levels. All indicators suggest that this trend will probably continue with far-reaching adverse effects on public health. Regular physical exercise, either aerobic or anaerobic one, reduces the risk of a series of chronic diseases, including obesity, especially with sedentary lifestyle that is an additional and independent risk factor. Improved weight loss and weight maintenance within optimal limits is achieved with leisure-time physical activity in the form of at least submaximal graded exercising for 250 or more minutes per week, including dietary interventions. Recommended physical exercise has to be in accordance with the needs, goals, preferences and initial ability of the person exercising and exercise prescription has to be individualized, maximizing the benefits and minimizing the risks. Overall levels of daily physical activity have to be increased as well.

Metabolički sindrom (MetS) podrazumijeva skup metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik od šećerne bolesti tipa 2, srčanožilnih bolesti, moždanog udara, masne jetre, određenih malignih i nekih drugih bolesti. U ovome preglednom radu raspravljeni su koncept, definicija i terapija MetS pri čemu su uzete u obzir trenutačne smjernice i dostupni dokazi u liječenju stanja povezanih s MetS. U liječenju MetS ključno je rano prepoznavanje osoba s MetS i poduzimanje mjera koje će smanjiti prisutnost rizičnih čimbenika. Najvažnija terapijska intervencija je promjena životnih navika (zdrava prehrana i povećanje tjelesne aktivnosti), dok je terapiju lijekovima (primjerice antihipertenzivima, antidijabeticima, hipolipemicima) potrebno uvesti tek ako nefarmakološkim mjerama nisu postignute ciljne vrijednosti individualnih komponenata MetS., Metabolic syndrome (MetS) is a cluster of metabolic abnormalities that confer an increased risk for type 2 diabetes mellitus, cardiovascular diseases, stroke, fatty liver, certain cancers, etc. This article reviews the concept, definition and treatment of MetS taking into consideration current guidelines and available evidence for treatment of conditions associated with MetS. Management of MetS focuses on recognizing patients with MetS and introducing measures to decrease their risk factors. Primary recommendations are lifestyle changes (healthy diet and physical activity), while pharmacologic treatment (e.g. antihypertensive, antidiabetic, antihyperlipidemic) is indicated only if lifestyle changes were not effective and did not result in the achivement of recommended goals.

Pojava pretilosti i neaktivnosti s posljedičnom velikom učestalošću kardiovaskularnih bolesti karakteristika su civilizacijskog napretka i ekonomskog blagostanja. Promjena načina života utjecala je i na pojavu bolesti i fi zički izgled velikog broja osoba srednje i starije životne dobi. Iz tog su razloga osnovni oblici liječenja metaboličkog sindroma vrlo jednostavni, ali najteže primjenjivi. Motivaciju za smanjenje kalorijskog unosa i pojačanu potrošnju energije bolesnici dobivaju tek nakon doživljavanja vaskularnog incidenta, odnosno osjećajem boli ili straha. Čim prestanu ti simptomi većina se vraća na stare navike. Pitanje je kako potaknuti i zadržati motivaciju za brigu o vlastitome zdravlju primjenom osnovnih oblika liječenja metaboličkog sindroma - pojačana tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i reduciranje suvišne tjelesne težine., Obesity and physical inactivity, which result in a high incidence of cardiovascular diseases, are characteristic of civilisation progress and economic prosperity. Changes in lifestyle both lead to the development of diseases and affect the physical appearance in a high number of middle-aged and senior citizens. Consequently, basic forms of the metabolic syndrome treatment are at the same time very simple, but most diffi cult to apply. The patients are motivated to reduce the intake of calories and increase energy consumption only after vascular incidents, or after they experience pain or fear. As soon as these symptoms disappear, most of them get back into their old habits. Therefore, the motivation for medical self-care, i.e. increased physical activity, appropriate diet and weight loss, remains the main problem.