Physical Activity – the Panacea of Cardiovascular Diseases

Tjelesna neaktivnost i sjedilački (sedentarni) način života smatraju se nezavisnim kardiovaskularnim čimbenicima rizika. Brojne su studije dokazale obrnutu povezanost stupnja tjelesne aktivnosti i pojavnosti kardiovaskularnih bolesti. Tjelesna neaktivnost navješćivač (prediktor) je kardiovaskularnih bolesti i u zdravih osoba, ali i osoba s već postojećom bolesti. Različiti su mehanizmi uključeni u kardiovaskularni zaštitni učinak tjelesne aktivnosti, a temelje se na poboljšanju endotelne funkcije, smanjenju simpatičke neuralne aktivnosti i rigidnosti stijenka krvnih žila. Potrebni su veliki napori pri promjeni usađenih nezdravih navika na individualnoj razini, razini zajednice i političkoj razini da bi se postiglo uvođenje tjelesne aktivnosti kao stila življenja. Zaključno, s javnozdravstvenoga gledišta, nijedan lijek nije toliko moćan kao tjelesna aktivnost u bilo kojoj životnoj dobi.
Physical inactivity combined with sedentary lifestyle is considered one of the independent risk factors for cardiovascular diseases. Numerous studies have demonstrated the inverse correlation between the level of physical activity and the incidence of cardiovascular diseases. Physical activity is not just a predictor of cardiovascular disease in healthy individuals, but also in individuals with previously known disease. The cardiovascular protective effect of physical activity involves various mechanisms that are based on the improvement of endothelial function, decrease in sympathetic neural activity and reduction of arterial stiffness. Enormous efforts are needed to promote the change of the ingrained unhealthy habits at personal, community and political level in order to establish physical activity as lifestyle. Finally, from the perspective of public health, no drug is as powerful as physical activity, at any age.