Search

Odgoj i obrazovanje oduvijek su neraskidivo povezani s društvenim, ekonomskim, političkim i kulturnim događajima. Cilj rada je razmotriti osnovne sličnosti i razlike između bolonjske i Šuvarove reforme obrazovanja. Iako je bolonjska reforma usmjerena na visoko obrazovanje, a Šuvarova se reforma prvenstveno odnosila na srednjoškolsko obrazovanje te reforme također sadrže brojne sličnosti čije bi implikacije mogle biti važne za cjelovitije razumijevanje brojnih očekivanja koja postavljaju moderne obrazovne ustanove. Jedna od osnovnih sličnosti obje reforme je povezanost obrazovanja sa svijetom rada i zahtjevima tržišta. Upravo je ta karakteristika modernih zahtjeva za odgojem obrazovanja istovremeno najkontroverznija i često kritizirana. Doprinos ovog rada podrazumijeva aktualizaciju pitanja Šuvarove reforme koja se često uspoređuje s bolonjskim procesom. U zaključku rada ističe se da bez obzira na razlike, čija je jedna od osnovnih činjenica da je Šuvarova reforma napuštena za razliku od trenutne bolonjske, usporedba ovih reformi može biti važna posebno kada je riječ o razumijevanju društveno-ekonomskih i političkih utjecaja na proces obrazovanja., Upbringing and education have always been inextricably linked with social, economic, political and cultural events. The aim of the paper is to consider the basic similarities and differences between Bologna and Suvar’s education reforms. Although Bologna reform is aimed at higher education and Suvar’s reform primarily refers to secondary education, these reforms have many similarities that can be significant when it comes to getting a more comprehensive understanding of the numerous expectations placed upon modern educational institutions. One of the basic similarities of both reforms is the connection of education with the world of work and market demands. It is precisely this characteristic of contemporary requirements that is set in front of education and is at the same time the most controversial and often criticized. The contribution of the paper implies the actualization of the issue of Suvar’s reform, which is often compared to the Bologna Process. The paper concludes that, regardless of the differences and the fact that Suvar’s reform was abandoned in contrast to the current Bologna, a comparison of these reforms may be important, especially when it comes to understanding the impact of socio-economic and political influences on the education process.

Rad obrađuje neke od pozitivnih i negativnih aspekata Bolonjskog procesa pri čemu je istraživački akcenat stavljen na koncept sreće kod studenata. Kvantitativnom analizom sadržaja deset dokumenata koje su rezultat ministarskih konferencija za visoko obrazovanje u razdoblju od 2001. do 2020. godine ustvrdili smo kako Bolonjska reforma ne posvećuje izričit i direktan interes za koncept sreće i dobrobiti studenata. Štoviše, pojmovi sreća, sreća studen(a)ta i dobrobit studen(a)ta ne spominju se ni u jednom od tih dokumenata. Potrebito je da visokoobrazovne institucije omoguće studentima stjecanje profesionalnih i stručnih kompetencija i prikladno osposobljavanje za tržište rada, ali i da im se osiguraju prilike za osoban razvoj i za istraživanje i evaluiranje determinanti sretnog, smislenog i dobrog života. U tu svrhu rad elaborira neke od stavaka ključnih za ljudsku sreću, a koje su nedovoljno zastupljene u europskoj reformi visokog obrazovanja na štetu osobnog razvoja studenata. Rad je podijeljen u četiri djela. Prvi dio razlaže Bolonjsku deklaraciju i neke od ciljeva Bolonjskog procesa. Drugi dio analizira pozitivne i negativne aspekte Bolonjskog procesa. Treći dio provodi kvantitativnu analizu sadržaja deset dokumenata koji su rezultat ministarskih konferencija i istražuje koncept sreće i dobrobiti, dok četvrti dio na temelju etičke teorije objektivne istine razvija određena rješenja kako bi se sreći i dobrobiti studenata unutar visokog obrazovanja posvetila adekvatnija pozornost., The article analyses some positive and negative aspects of the Bologna Process, while paying special attention to the notion of happiness among students. On the basis of a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education in the period between 2001 and 2020, the author concluded that the Bologna Reform does not pay explicit and direct attention to the notion of happiness and well-being of students. On top of that, notions of happiness, happiness of students, and well-being of students are not mentioned at all in those documents. Institutions of higher education are required, of course, to provide students with an opportunity to acquire professional competencies and qualifications that are valued at the job market. However, they should also provide students with an opportunity to develop as persons and to research and evaluate determinants of a happy, meaningful, and good life. In that sense, the article elaborates on some of the key determinants of human happiness that are underrepresented in the European reform of higher education at the expense of the personal development of students. The article is divided into four parts. The first part explains the Bologna Declaration and some of the aims of the Bologna Process. The second part analyses positive and negative aspects of the Bologna Process. The third part carries out a quantitative analysis of contents of ten documents that were issued after conferences at the Ministry of Higher Education and studies the notions of happiness and well-beings, while the fourth part develops some solutions on the basis of the ethical theory of objective truth. These solutions encourage paying more attention to happiness and well-being of students within higher education.

V magistrskem delu obravnavamo različne politike internacionalizacije visokega šolstva v Sloveniji in na Nizozemskem. Glavni temelj naloge predstavlja analiza in primerjava strateških dokumentov internacionalizacije visokega šolstva obeh izbranih držav. V teoretičnem delu izpostavimo internacionalizacijo v zgodovinski perspektivi. Na kratko opišemo družbenoekonomski kontekst razvoja nizozemskih univerz ter obravnavamo nastanek in razvoj slovenskih in nizozemskih univerz. Osredotočimo se na njihovo poslanstvo ter z njim povezanim položajem jezika v raziskovalni in pedagoški dejavnosti. Opredelimo tudi termin internacionalizacije in navedemo različne definicije. Nato predstavimo oblike internacionalizacije: internacionalizacijo doma, internacionalizacijo kurikuluma ter internacionalizacijo v tujini. V okviru razvoja bolonjskega procesa predstavimo nastanek evropske gospodarske skupnosti, začetke samega procesa ter kritiko njegove neoliberalne zasnove. Raziščemo tudi zelo relevantno temo – transfer izobraževalnih politik. Zaključimo s predstavitvijo jezikovne problematike, to je vedno večja vloga angleščine v pedagoškem in raziskovalnem visokošolskem prostoru ter položaj nacionalnih jezikov. V okviru empiričnega dela najprej ugotavljamo podobnosti in razlike med nacionalnimi politikami internacionalizacije visokega šolstva v Sloveniji in na Nizozemskem ter med politikami na institucionalni ravni – opravimo torej primerjavo Univerze v Ljubljani in Univerze v Amsterdamu. Analiza nacionalnih strateških dokumentov dokazuje, da tako slovensko kot nizozemsko visoko šolstvo sledi podobnim ciljem internacionalizacije. Kot prvo bistveno razliko pa lahko izpostavimo težnjo Nizozemske po povezovanju visokošolskih institucij z gospodarstvom in posledično prevlado gospodarskih motivov za internacionalizacijo. Nasprotno pa internacionalizacijo slovenskega visokega šolstva usmerjajo predvsem politični motivi, saj želi država utrditi prepoznavno podobo nacionalnega visokega šolstva. S tem pa je povezana tudi druga pomembna razlika. V nizozemskih strateških dokumentih je poudarjena namera po konkurenčnosti in prepoznavnosti države na globalni ravni, medtem ko je v slovenskih strateških dokumentih v ospredju potreba po vzpostavitvi regionalne identitete. Nizozemska se torej usmerja v bolj globalno internacionalizacijo, Slovenija pa v regionalno. Državi sta si podobni v tem, da vidita internacionalizacijo kot poglavitni dejavnik pri razvoju svojega visokega šolstva, ki rezultira v izboljšanje njegove kakovosti. Analiza politike internacionalizacije dveh osrednjih univerz v obeh država pokaže, da je zaradi statusa mednarodne in dvojezične univerze Univerze v Amsterdamu internacionalizacija njena ključna značilnost, medtem ko je ljubljanska univerza pri svoji internacionalizaciji dokaj omejena. Zaradi svoje izrazite mednarodne usmerjenosti Univerza v Amsterdamu izvaja pouk v t. i. mednarodni predavalnici. Nizozemska in njene univerze so že – gledano z zgodovinske perspektive – veliko bolj mednarodno odprte. Slednje pa je prispevalo k temu, da Nizozemska spada med najbogatejše države na svetu. Prednost bogatih držav pa niso le zadostna finančna sredstva za implementacijo optimalne internacionalizacije, ampak tudi »privilegij« postavljanja trendov na področju internacionalizacije. Preučujemo tudi medsebojno skladnost strateških dokumentov v posamezni državi ter način odražaja ciljev bolonjskega procesa v ciljih strateških dokumentov. Ugotovimo, da je v nizozemskih strateških dokumentih v primerjavi s slovenskimi prisotno bistveno večje ujemanje v ključnih oziroma prioritetnih ciljih, kar je mogoče pripisati aktivni vključenosti nizozemskih univerz pri oblikovaju politik. Bolonjski cilji so izraženi v obeh državnih in obeh institucionalnih strategijah internacionalizacije. Izpostavili bi cilj pospeševanja mobilnosti, ki se pojavi v vseh štirih strategijah. Na koncu raziskujemo, kako državi urejata oziroma rešujeta vprašanje jezika visokega šolstva. Ugotovili smo, da v obeh državah zakona, ki urejata področje visokega šolstva, izpostavljata skrb za materinščino. Ta naloga spada v okvir visokošolskih zavodov. Univerza v Amsterdamu ima – za razliko od Univerze v Ljubljani – oblikovano svojo jezikovno strategijo, v kateri je pojasnjeno, na kakšen način se izbere oziroma določi jezik poučevanja, s čimer je odločitev o jeziku poučevanja olajšana. Kot je pokazala primerjava različnih dokumentov s področja visokega šolstva in strategij, je današnja internacionalizacija v različnih državah pod vplivom tako sodobnih procesov, konkretneje bolonjskega procesa, kot tudi različnih zgodovinskih dejavnikov oziroma okoliščin. Enake politike internacionalizacije se torej v različnih okoljih implementirajo različno. S tem tudi potrjujemo ugotovitev de Wita in F. Hunter (2015, str. 2), da ni modela internacionalizacije, ki bi ustrezal vsem. Internationalisation of Higher Education in Slovenia and the Netherlands After the Implementation of the Bologna Process In this thesis, we discuss the different internationalisation policies of higher education in Slovenia and the Netherlands. Analysing and comparing the strategic documents about the internationalisation of higher education in the chosen countries is the basis of the following thesis. In the theoretical part, we put internationalisation in a historical perspective. We concisely describe the socioeconomic context of the development of Dutch universities and analyse the origins and development of Slovene and Dutch universities. Furthermore, we focus on the mission of universities and their related position of language in research and teaching. We also define internationalisation and present its different definitions. Additionally, we introduce the forms of internationalisation: internationalisation at home, internationalisation of the curriculum, and internationalisation abroad. In the context of the development of the Bologna Process, we present the emergence of the European Economic Community, the beginnings of the process itself, and a critique of its neo-liberal concept. Moreover, we also explore the transfer of educational policies. We conclude by presenting the language issues, i.e., the growing role of English in teaching and research in higher education, and the position of national languages. In the empirical part, we first identify similarities and differences between national policies on the internationalisation of higher education in Slovenia and the Netherlands. Then we examine the policies at the institutional level by comparing the University of Ljubljana and the University of Amsterdam. Analysis of national strategy documents shows that both Slovenian and Dutch higher education pursue similar internationalisation objectives. However, the first significant difference is the Dutch tendency to connect higher education institutions with the economy. Consequently, economic motives for internationalisation prevail. In contrast, the internationalisation of Slovenian higher education is driven primarily by political motives, as the country wants to consolidate a recognisable national higher education. Nonetheless, there is another important difference. The Dutch strategy documents emphasise the intention to make the country competitive and visible on a global level, while the Slovenian strategy documents focus on the need to establish a regional identity. The Netherlands is therefore moving towards a more global internationalisation, whereas Slovenia moves towards a regional one. At the same time, they both perceive internationalisation as the crucial factor in developing higher education. Particularly, in the context of increasing its quality. The two countries are similar in the way they see internationalisation – as the major factor in the development of their higher education and as means to enhance its quality. An analysis of the internationalisation policies of the two central universities in both countries shows that, due to its status as an international and bilingual university, internationalisation is a leading feature of the University of Amsterdam. On the contrary, the University of Ljubljana is somewhat limited in its internationalisation. Due to its strong international orientation, the University of Amsterdam holds its classes in a so-called “international classroom.” Historically viewed, The Netherlands and its universities have been much more internationally opened. This has contributed to the Netherlands being one of the wealthiest countries in the world. The advantage of rich countries is not only having sufficient financial resources to implement optimal internationalisation, but also the “privilege” of setting trends in the area of internationalisation. We also look at the coherence between the strategic documents in each country and how the objectives of the Bologna Process are reflected in the objectives of the strategic documents. We have found out that there is a significantly higher congruence in the key objectives in the Dutch strategic document compared to the Slovenian ones. The reason for that could be the active involvement of Dutch universities in policymaking. The Bologna objectives are reflected in both national and both institutional internationalisation strategies. We aim to highlight the objective of promoting mobility, which appears in all four strategies. Lastly, we explore the way of how countries are addressing the issue of the language of higher education. We have discovered that the laws governing higher education emphasise care for the mother tongue in both countries. The University of Amsterdam has constructed a language strategy that explains how the instruction language is chosen and determined. By doing so, the decision for the instruction language is less complicated. At the moment, the University of Ljubljana still does not have the same approach. By comparing different higher education documents and strategies, we have shown that contemporary changes (specifically the Bologna Process) and various historical factors have influenced internationalisation today. The same internationalisation policies are therefore implemented differently in various contexts. This also confirms the observation made by de Wit and F. Hunter (2015, p. 2) that there is “no one model that fits all”.

Z začetkom bolonjskega procesa v letu 1999, ki sloni na ideji o enotnem, primerljivem, privlačnem in konkurenčnem prostoru evropskega visokega šolstva, se je za sodelujoče evropske države pričelo obdobje sprememb. Med njimi je bila tudi Slovenija, ki je postopoma sledila in uvajala cilje in načela bolonjskega procesa v slovenski visokošolski prostor. V magistrskem delu natančneje predstavim bolonjsko reformo in z njo vnesene številne spremembe ter novosti v slovenski visokošolski prostor. Skozi analizo različne literature in dokumentov je sprva predstavljen nastanek bolonjskega procesa in njegov razvoj s poudarkom na ciljih, ki so se v okviru reforme skušali doseči. Opisan je njegov razvoj od začetka do danes, saj so se od podpisa Bolonjske deklaracije dalje odvijala srečanja ministrov za visoko šolstvo, kjer se je spremljalo uresničevanje zastavljenih ciljev, ki so se skozi leta tudi dopolnjevali in spreminjali. V drugem delu naloge pa se skozi razvoj bolonjskega procesa večji del pozornosti usmeri v uveljavljanje slednjega v slovenski visokošolski prostor. Prikazane so številne novosti, ki zajemajo tako sistemske, strukturne kot organizacijske spremembe in so vplivale na sam potek izobraževanja v visokem šolstvu. Z bolonjsko reformo se v visokem šolstvu vse bolj uveljavlja koncept vseživljenjskega učenja, zato se v tretjem delu naloge prikaže, kako se to odraža skozi različne dokumente bolonjskega procesa. Vključitev Slovenije v bolonjski proces in postopno uveljavljanje bolonjske reforme pa se je odražalo tudi v samih ciljih razvoja visokega šolstva pri nas, zato se v tretjem delu naloge osredotočim še se na spreminjanje ciljev od začetka bolonjske reforme vse do danes. Bolj kot se bolonjska reforma v prostoru uveljavlja, bolj vidne so spremembe v slovenskem visokošolskem prostoru in sledenje evropski viziji v razvoju in usmerjenosti visokega šolstva In 1999, the Bologna process started with an idea of a united, comparable, attractive, and competitive place in the European higher education system. Among the countries that have joined was also Slovenia, which gradually followed and introduced the goals and principles of the Bologna system into the Slovenian higher education area, which had a notable impact on education. Through the analysis of various literature and documents, the text initially shows the very origin of the Bologna process, its purpose and goals, which were sought to be achieved through the process. The text also describes the development from the beginning to the present, as through the years of bologna process many meetings of ministers of higher education have taken place. There, the development of the Bologna reform has been monitored and at the same time, many novelties/innovations have been added that are important for our understanding of the Bologna process. In the second part, through the development of the Bologna Process, most of the attention is focused on the implementation of the Bologna reform in the Slovenian higher education area, where its impact on education is also explored. Numerous novelties and changes – from systemic, structural, and organizational, which influenced the course of education, are presented. There are also various documents as part of the Bologna reform, where the concept of lifelong learning in higher education is mentioned and the role and importance of it are increasingly emphasized. Slovenia's inclusion into the Bologna Process and the gradual implementation of the reform was also reflected in the goals of higher education development. This is why the third part of the thesis is focused on how the goals changed from the beginning of the reform until today. The more the Bologna reform is implemented in the place, the more visible its impact on the goals of the Slovenian higher education is, and with that following the European vision and the orientation of higher education.

The article deals with a description of educating students of Ukrainian language and literature (BA and MA level) within a double major program including “Ukrainian language and literary” at the Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb (Croatia). A description is based on an analysis of contemporary educational program on Ukrainian studies and on the project of reforming it in 2018 to 2020.

Ovaj rad nam pokazuje ulogu obrazovanja kao i temeljne ekonomske odrednice sustava obrazovanja. Obrazovanje je čimbenik koji je stvoren za stvaranje suvremenih gospodarstava utemeljenih na znanju. Obrazovanje, istraživanja, znanost bitnija su područja reformi koja su predviđena Lisabonskom strategijom. Ona poboljšava efikasnost i kvalitetu obrazovanja i omogućava pristup svim različitim oblicima obrazovanja. U Hrvatskoj imamo četiri razine u koje spadaju predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolsko obrazovanje, srednjoškolsko obrazovanje i visokoškolsko obrazovanje. Među razvijenim zemljama u obrazovanju spadaju: Njemačka, Austrija, Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska, Švicarska, Norveška, itd. Među nerazvijenim zemljama u obrazovanju spadaju: Hrvatska, Makedonija, Grčka, Estonija, Bugarska, Rumunjska, Litva, Latvija. Bolje obrazovanje je u razvijenim zemljama što nam pokazuje stabilno financijsko stanje odnosno više novca se ulaže u obrazovanje i školstvo.

U radu je prikazan razvoj i unapređenje doktorske naobrazbe na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Farmaceutsko-biokemijski fakultet započeo je znanstvenu poslijediplomsku edukaciju 1961. pokretanjem i izvođenjem triju znanstvenih magistarskih studijskih programa. Tijekom skoro šest desetljeća poslijediplomska naobrazba doživljavala je brojne promjene, od ukidanja magistarskih studija do uvođenja trogodišnjih doktorskih studija u skladu s Bolonjskim procesom. Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu od 2006. izvodi jedan poslijediplomski sveučilišni studijski program Farmaceutsko-biokemijske znanosti koji je ocijenjen ocjenom visoke kvalitete u reakreditaciji provedenoj u ak. god. 2016./2017. U radu je navedena struktura doktorskoga studijskoga programa, upisna politika, ishodi studijskoga programa te dodatne aktivnosti Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta koje osiguravaju visoku kvalitetu navedenoga doktorskoga studija.

V magistrski nalogi sem obravnavala problematiko prenove visokošolskih sistemov v evropskem prostoru, ki jo je sprožil bolonjski proces z namenom doseči večjo primerljivost med dotlej zelo različnimi nacionalnimi visokošolskimi sistemi. Bolonjski proces je oznaka za proces vzpostavitve skupnega evropskega visokošolskega prostora, katerega namen je zagotoviti večjo učinkovitost in konkurenčnost evropskih visokošolskih sistemov, pospeševati mobilnost študentov in akademskega osebja ter spodbujati zaposlovanje evropskega prebivalstva. Ker pa dokumenti bolonjskega procesa niso pravno obvezujoči in ne določajo jasnega načina in metod implementacije bolonjske reforme, se je vsaka država prenove svojih visokošolskih sistemov lotila drugače. Posledica tega so velike razlike pri uspešnosti izvedbe reforme, kar Evropo oddaljuje od zastavljenih ciljev. V nalogi sem predstavila tudi potek slovenske implementacije bolonjske reforme in nekaj napak, za katere menim, da so odločilno prispevale k njenemu neuspehu. Eden izmed glavnih razlogov za neuspeh reforme pri nas (in v številnih drugih državah) je tudi finančna izčrpanost visokega šolstva, ki se v Sloveniji v zadnjih letih še zaostruje, saj država vsako leto visokemu šolstvu nameni manj proračunskih sredstev. Nekaj besed sem namenila tudi razmisleku o možnosti uvedbe šolnin, ki se v javnosti občasno predlaga kot ena izmed možnih dopolnitev (nezadostnemu) javnemu financiranju visokega šolstva. This master's thesis focuses on the issue of reforming higher education systems in Europe, brought on by the Bologna Process with the intention of achieving a higher level of comparability among previously vastly different national education systems. The Bologna Process is a process of establishing a common European higher education system, the aim of which is to ensure greater efficiency and competitiveness among European higher education systems, encourage the mobility of students and academic staff and promote employment of Europeans. Given, however, that the documents of the Bologna Process are not legally binding and do not determine a clear system and implementation methods of the Bologna reform, each country took a different approach to reforming their higher education systems. The consequences are big differences in success in terms of the implementation of the reform, which diverges Europe from its objective. The thesis presents the course of the Slovene implementation of the Bologna reform and some of the mistakes that have most likely contributed decisively to its failure. One of the main reasons for the reform’s failure in Slovenia (and several other countries) is the exhausted financial resources of the higher education system. This is getting progressively worse in Slovenia due to the country cutting budget allocations for the higher education system every year. Some thought is also given to the possibility of implementing tuitions, a solution presented in public as one of the possible supplements to the (insufficient) public funding of the higher education system.

V doktorski disertaciji obravnavam internacionalizacijo in zagotavljanje kakovosti, ki veljata za trenda, ki v 21. stoletju po vsem svetu usmerjata visokošolski razvoj. Čeprav ne gre za povsem sodobna fenomena, se je v Evropi njun razvoj okrepil v zadnjih dveh desetletjih preteklega stoletja, ko se je visokošolsko izobraževanje ponekod že soočalo s korenito transformacijo. Z bolonjskim procesom sta oba trenda postala osrednjega pomena za nadaljnji razvoj evropskega visokošolskega prostora (EVP), saj so se države podpisnice Bolonjske deklaracije (1999) zavezale k spodbujanju mobilnosti kot temeljne dejavnosti internacionalizacije ter razvoju zunanjih in notranjih sistemov zagotavljanja kakovosti v skladu s prevladujočimi smernicami na mednarodni ravni. S tem se je obenem povečala tudi potreba po spremljanju razvoja visokega šolstva v različnih državah članicah bolonjskega procesa, npr. v Sloveniji in na Nizozemskem, ki sta le redko v središču zanimanja primerjalnih raziskovalcev visokega šolstva. Po eni strani naj bi namreč z mednarodnimi zavezami skladen razvoj med različnimi visokošolskimi sistemi krepil harmonizacijo, po drugi strani pa naj bi bil nastajajoči evropski prostor visokošolskega izobraževanja bolj retorika kot stvarnost. Večjo pozornost se je zato začelo namenjati tudi preučevanju različnih dihotomij, med katerimi prav gotovo izstopa tista o zbliževanju in raznolikosti. Čeprav se je v zadnjem desetletju in pol na evropskih tleh okrepil tudi razvoj pobud v okviru zagotavljanja kakovosti internacionalizacije ter internacionalizacije zagotavljanja kakovosti, se večina potekajočih razprav še vedno osredinja na ločeno obravnavo obeh naslovnih konceptov. V pričujočem delu zato zapolnjujem nastalo praznino z osrednjim raziskovalnim vprašanjem, ki se glasi: Kako (lahko) danes, ko se EVP gradi že več kot poldrugo desetletje, razumemo povezavo med internacionalizacijo in zagotavljanjem kakovosti visokega šolstva v Evropi nasploh in v dveh izpostavljenih državah posebej? Tako je namreč moč premostiti različne konceptualne, razvojne, metodološke, teoretske in primerjalne vrzeli, ki se kljub aktualnosti izbrane teme raziskave še vedno pojavljajo v večini obstoječih visokošolskih razprav. V prvem, konceptualnem delu raziskave, ki predstavlja izhodišče za ustrezno razumevanje nadaljnjih poglavij, iščem prevladujoča razumevanja, kaj oba naslovna koncepta pravzaprav pomenita. V drugem delu analiziram razvoj internacionalizacije in sistemov zagotavljanja kakovosti pred bolonjskim procesom in po vključitvi vanj, preučujem pa tudi različne pobude, namenjene zagotavljanju kakovosti v internacionalizaciji ter internacionalizaciji v zagotavljanju kakovosti. Tako razširjam naslovno temo in obenem ponazarjam razloge, zakaj vključujem izbrana koncepta znotraj ene in ne dveh ločenih študij. V tretjem delu predstavljam teoretsko in metodološko zasnovo raziskave, v okviru katere najprej združujem teoretske postavke institucionalnega izomorfizma kot ene izmed bolj uveljavljenih različic sociološkega institucionalizma ter hevristike glonakalnega agenta, kar omogoča podrobnejšo preučitev vprašanja, ali oziroma zakaj se v procesih internacionalizacije in zagotavljanja kakovosti visokega šolstva krepi trend zbliževanja in/ali ohranja raznolikost. Teoretsko razpravo dopolnjujem z vprašanjem metodologije primerjalnih študij, kjer izpostavljam potrebo po uporabi večdimenzionalnega metodološkega okvirja, s katerim je moč preseči omejenost na nacionalno razsežnost kot osnovno enoto analize. V četrtem, primerjalnem delu raziskave pa umeščam ugotovitve predhodnih poglavij v kontekst Slovenije in Nizozemske in tako prispevam manjkajoče odgovore na vprašanja o podobnostih in razlikah, značilnih za preučevanje naslovnih področij znotraj specifičnih visokošolskih kontekstov. V petem, zaključnem delu raziskave pa odgovarjam na glavna raziskovalna vprašanja in s tem na osrednji raziskovalni problem, reflektiram pa tudi glavne prispevke pričujoče raziskave in predlagam nekatere možnosti za prihodnjo obravnavo naslovnih področij raziskave. Osrednji del raziskave temelji na analizi dokumentarnih virov (tj. teoretska literatura institucionalni, nacionalni in nadnacionalni strateški dokumenti nacionalne in mednarodne študije), ki jo dopolnjujem z analizo pridobljenih statističnih podatkov, v primerjalnem delu raziskave pa tudi z izsledki polstrukturiranih intervjujev. Z izborom Slovenije in Nizozemske zapolnjujem raziskovalno praznino, nastalo na področju primerjalnih študij visokega šolstva, ki se še vedno prednostno posvečajo obravnavi zahodnih visokošolskih kontekstov. S priznavanjem medsebojne odvisnosti med naslovnima konceptoma v raziskavi povečujem tudi njuno konceptualno razumljivost, s tem pa odpiram nove možnosti za njuno obravnavo. S kritično izpostavitvijo omejitev teoretskih in metodoloških zasnov, ki jemljejo nacionalno razsežnost kot osnovno enoto analize, pa ponujam tudi enega izmed alternativnih pogledov na raziskovanje visokega šolstva. Na podlagi sprejetih ugotovitev raziskave utemeljujem, da je treba internacionalizacijo in zagotavljanje kakovosti razumeti kot dinamična procesa, ki s priznavanjem specifičnih nacionalnih, institucionalnih, disciplinarnih in individualnih okolij, v katera je vpet njun razvoj, prispevata k izboljšanju kakovosti visokega šolstva. Čeprav je bolonjski proces med različnimi visokošolskimi sistemi iz območja EVP okrepil primerljivost, združljivost in s tem njihovo medsebojno konvergenco, je treba nacionalne in institucionalne odzive na nadnacionalno zastavljene zaveze po razvoju obeh naslovnih konceptov obenem razumeti kot plod precej raznolikih sprememb, ki jih s svojim delovanjem sprožajo prevladujoči nacionalni (politični) organi. Z obravnavo razvoja internacionalizacije in sistemov zagotavljanja kakovosti v slovenskem in nizozemskem visokošolskem prostoru se je namreč potrdilo, da se ta razlikuje od primera do primera, saj je odvisen od specifičnih interesov in stališč številnih akterjev, ki ustvarjajo prostor evropskega visokošolskega izobraževanja, v katerem zbliževanje evropskih sistemov visokega šolstva ni (več) edini cilj bolonjskega procesa. Doctoral dissertation deals with internationalisation and quality assurance which are considered as trends that guide the development of higher education in the 21st century all over the world. Although they are not entirely contemporary phenomena, their development was intensified in Europe over the last two decades of the past century, when higher education was facing a profound transformation. With the Bologna Process, they have become two key areas of development of European Higher Education Area (EHEA), since signatory countries of the Bologna Declaration (1999) committed themselves to promote mobility as a core activity of internationalisation and develop external and internal quality assurance systems in accordance with the prevailing guidelines which were accepted at international level. At the same time, the need to monitor higher education development in various Bologna Process member countries has also intensified, for example, in Slovenia and the Netherlands which are rarely in the focus of interest of comparative researchers of higher education. While on the one hand, the development of higher education systems in accordance with supranational commitments is supposed to strengthen harmonisation, on the other hand, the emerging EHEA is seen more as rhetoric than a reality. As a result, more attention is given to the study of various dichotomies, among which the convergence and diversity dichotomy undoubtedly stands out from the crowd. Although during the last decade and a half, the development of initiatives in the field of quality assurance of internationalisation and internationalisation of quality assurance also intensified in Europe, most of the ongoing discussions still separately examine both selected areas of research. Therefore, I fill in the created void with the central research question, worded as: today, when EHEA is being built for more than a decade and a half, how (can) we understand the link between internationalisation and quality assurance of higher education in Europe in general and in two selected countries separately. In this way, it is possible to bridge various conceptual, developmental, methodological, theoretical and comparative gaps that despite the actuality of the selected topic of research still appear in most of the current academic debates. In the first, conceptual part of research which serves as a starting point for reasonable understanding of further chapters, I look at the prevailing meanings of internationalisation and quality assurance in higher education and I demonstrate what both concepts actually mean. In the second part, I focus not only on the analysis of development of internationalisation and quality assurance systems before and after the Bologna Process but also on various initiatives in the field of quality assurance of internationalisation and internationalisation of quality assurance. In this way, I expand the main topic of research and provide reasons, why to include the selected concepts within one and not two separate studies. In the third part, I present the theoretical and methodological design of the study, in which I combine the concept of institutional isomorphism – one of the well-known versions of sociological institutionalism, and the glonacal agency heuristic. This allows me to examine in more detail, why in the processes of internationalisation and quality assurance in higher education, the trend of convergence is strengthening and/or diversity is preserving. Theoretical debate is followed by discussion on the methodology of comparative studies in which I emphasise the need to introduce a multidimensional methodological framework which can exceed the limits of using national dimension as the basic unit of analysis. In the fourth, comparative part of research, I place the findings of the previous chapters in the context of Slovenia and the Netherlands and thereby, I provide the missing answers to the questions about similarities and differences, distinctive for the study of main fields of research within specific higher education contexts. In the final or the fifth part of research, I answer the main research questions and thus the main research problem, while after that, I also reflect on the main contributions of research and propose some future possibilities for examining the main fields of research. The central part of the research is based on the analysis of documentary sources (i. e., theoretical literature institutional, national and international strategic documents international studies) and is complemented with the analysis of existing statistical data and in the comparative part of research, also with the findings of semi-structured interviews. By selecting Slovenia and the Netherlands, I fill in the research gap, typical for comparative studies in the field of higher education, which continue to focus on higher education contexts from Western (European) countries. By recognising the interdependence among the two core concepts, I also strengthen their conceptual understanding and I open up new possibilities for their interpretation. Moreover, I also offer an alternative view on research of higher education by critically exposing the limits of theoretical and methodological designs that consider the national dimension as the key unit of analysis. Based on the findings of research, I argue that internationalisation and quality assurance should be considered as dynamic processes, which can improve the quality of higher education by recognising specific national, institutional, disciplinary and individual environments in which their development is embedded. Although the Bologna Process has enhanced comparability and compatibility and hence the mutual convergence of various higher education systems in all EHEA countries, at the same time, national and institutional responses to supranational commitments on their development should also be seen as a result of many varied changes, brought by the dominant national (political) authorities. By analysing internationalisation and quality assurance systems in Slovenian and Dutch higher education, I could confirm that their development differs from case to case, as it depends on specific interests and attitudes of various authorities that create the space of European higher education, in which the convergence of European higher education systems is not (anymore) the only goal of the Bologna Process.

Reforma sustava visokog obrazovanja potaknuta je potrebom stvaranja jedinstvenog europskog prostora visokog obrazovanja s ciljem razvoja nove dimenzije europskoga društva i Europe znanja. Kao dio reforme, poduzete su mjere i uvedeni mehanizmi za osiguravanje i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja. Temelj za uspostavu i provođenje osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatskoj je Bolonjska deklaracija, a temeljni dokument u tom kontekstu Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Svrha je ovog rada ukazati na važnost Bolonjskog procesa u funkciji osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, kao temeljne misije u izgradnji društva znanja i gospodarstva u cjelini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je prikazati napredak u provedbi Bolonjskog procesa kroz promicanje mobilnosti studenata i nastavnika, uspostavu sustava praćenja kvalitete te promicanje europske suradnje., Reform of the higher education system has been induced by the requisite creation of a unique European area of higher education, aimed at the development of a new dimension of the European society and knowledge. As a part of the reform, adequate measures were undertaken and new quality assurance and development mechanisms were implemented. The basis for consolidation and implementation of quality assurance in the Republic of Croatia is the Bologna Declaration, with Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area being the fundamental document concerning quality assurance within the context. The objective of this work is to show the importance of the Bologna process in the function of higher education quality assurance in the Republic of Croatia as the fundamental mission in the development of knowledge society and economy as a whole. In this accordance, the aim of this work is to show the progress followed in the implementation of the Bologna process through promoting students’ and educators’ mobility, setting up the quality monitoring system and pursuing European cooperation.

U ovom radu bavit ću se temom „ Iskustva studiranja u inozemstvu među Erasmus studntima/icama sociologije Sveučilišta u Zadru“. Ovu temu sam odabrala budući da smatram da je vrlo bitna za sve studente koji planiraju koristiti Erasmus program te da će iskustva koja budu dobivena u ovom radu prikazati bitne informacije svima koji su zainteresirani za ovaj program. Tema je vrlo relevantna i bitna budući da će studenti preko Erasmusa programa također upoznati određenu zemlju u društvenom, ekonomskom i kulturnom pogledu. Na taj način će se promicati i intenzivirati suradnja među sveučilištima zemalja članica, povećat će se mobilnost studenata te će se ujedno povećati i kvaliteta visokog obrazovanja. This paper is about the experiences of Erasmus students studying Sociology abroad at the University of Zadar. I choose this topic as I believe that it is very important for all students that are planning on using the Erasmus programme, as the experiences that will be shown by the results will reveal important information for all that are interested in this programme. The topic is very relevant and important as the students will encounter with certain aspects of a certain country such as the social, economical and cultural spheres. This way we can promote and intensify the cooperation between the universities in the programme and enhance the mobility of the students which will increase the quality of higher education.

U ovom članku autori istražuju i opisuju koncepcijske temelje, sadržaj silabusa, položaj u nastavnom planu i ulogu kolegija Ekonomska politika u obrazovanju pravnika na Pravnom fakultetu u Zagrebu prije i poslije početka Bolonjske reforme visokog obrazovanja. Osim tog detaljnog pregleda, poseban doprinos članka je u empirijskom dijelu zasnovanom na anketi studenata o stavovima, očekivanjima te procjeni uspješnosti provedbe Bolonjskog procesa. U istoj je anketi evaluiran i kolegij Ekonomska politika. Budući da je anketa provedena prije nekoliko godina ovaj rad treba poslužiti kao poticaj i podloga za novo istraživanje o ulozi ekonomskih kolegija u obrazovanju pravnika te o iskustvima Bolonjskog procesa na Pravnom fakultetu.

U radu autor najprije donosi uvodne konstatacije o bolonjskome procesu s osvrtom na arhivistiku. Potom daje pregled dosadašnjih istraživanja. Autor tumači stupnjeve formiranja, specijalizacije i sazrijevanja stručnjaka te ih povezuje s trima stupnjevima obrazovanja – formalnim sveučilišnim, specijalističkim i cjeloživotnim. Nadalje autor daje detaljan uvid u organizaciju i odvijanje Studija informacijskih znanosti – smjer arhivistika. Zaključno autor iznosi stajališta o razvoju tržišta rada u području arhivske djelatnosti.

Stvarna internacionalizacija obrazovanja je trenutni izazov za studente, nastavnike i sveučilišta u Europi nakon provedbe EHEA (područja Europskog visokog obrazovanja). Program Erasmus je odigrao ključnu ulogu u izlaganju zainteresiranih za europsku internacionalizaciju. Iako se često analiziraju velike globalne brojke programa, važno je proučavati učinke sudjelovanja u programima razmjene na studente i nastavnike. Intenzivni programi Erasmusa omogućuju bolji uvid u svakodnevna iskustva učenika. U ovom članku analiziramo učinke intenzivnih međunarodnih programa na iskustva i stavove sudionika koji se odnose na međunarodna i multikulturalna okruženja. Podaci za analizu prikupljeni su od ICT studenata uključenih u intenzivne multinacionalne programe. Rezultati dobiveni od 125 studenata analizom upitnika provedenih prije i poslije sudjelovanja pokazuju zanimljive prednosti sudjelovanja u intenzivnim iskustvima prije započimanja dužih i izazovnijih aktivnosti: osjećaju se više motivirani da u inozemstvu ostanu na studiju ili na profesionalnom radu tijekom cijelog semestra, s manje brige o tome kako raditi u multikulturalnim okruženjima, s povećanim samopouzdanjem, itd., Real internationalization of education is the current challenge for students, teachers and universities in Europe after assuming the implementation of the EHEA (European Higher Education Area). The Erasmus programme has been playing a key role in exposing stakeholders to European internationalization. Although the large global figures of the programme are frequently analyzed, it is important to study the effects of the participation in exchange programs on students and teachers. Erasmus Intensive programs enable a closer look at the daily experience of students. In this article, we analyse the effects of intensive international programs on participants' perceptions and attitudes referred to international and multicultural working environments. Data for the analysis were collected through several experiences where ICT students were involved in intensive multinational programs. Results from 125 students using pre- and post- experience questionnaires show interesting benefits of participating in intensive experiences before starting longer or more challenging activities: they feel more motivated to be engaged in semester long staying or professional work abroad, less worries about how to work in multicultural settings, increment in self-confidence, etc.

SI: V skladu s prenovo visokošolskih študijskih programov po načelih bolonjske reforme smo v letih 2007 in 2008 na Fakulteti za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani pripravili nove študijske programe s področja geodezije. Dosedanje študije nadomešča pet novih študijskih programov na treh stopnjah, kot predvideva bolonjska deklaracija: na prvi stopnji univerzitetni študijski program Geodezija in geoinformatika ter visokošolski strokovni študijski program Tehnično upravljanje nepremičnin, na drugi stopnji magistrska študijska programa Geodezija in geoinformatika ter interdisciplinarno usmerjen študijski program Prostorsko načrtovanje, na tretji stopnji pa fakultetni doktorski program Grajeno okolje z geodezijo ter načrtovanjem in urejanjem prostora kot dvema izmed skupaj treh znanstvenih področij doktorskega študija. EN: In the framework of higher education programmes renovation according to the principles of Bologna process new study programmes in the fields of surveying and geodesy have been prepared at the University of Ljubljana, Faculty of Civil and Geodetic Engineering, in 2007 and 2008. Current study programmes have been replaced with five new programmes at three higher education levels as proposed by Bologna Declaration: at 1st Level University Bachelor degree study programme Geodesy and Geoinformatics and Professional Bachelor degree program Technical Real Estate Management; at 2nd Level Master degree programme Geodesy and Geoinformatics and interdisciplinary programme Spatial Planning, and at 3rd Level Doctoral study programme Built Environment with three study orientations, among which two orientations are Geodesy, and Spatial Planning and Land management.

Želeći staviti podjednak naglasak kako na ›širu‹ glazbenu kulturu tako i na ›uže‹, specijalizirano glazbeno obrazovanje, Simpozij je okupio respektabilan broj domaćih i inozemnih glazbenih pedagoga čije se teme mogu grupirati u šest važnih područja: Glazbena kultura, s aktualnim temama glazbenog odgoja u opće-obrazovnom školstvu ; Kurikuli, sa sveprisutnim domaćim i inozemnim preispitivanjima planova i programa glazbene nastave ; Psihologija i instrumentalna pedagogija, područje s velikim potrebama u praksi i temama kojima tek treba dati pravi zamah ; Glazbeno obrazovanje, sa stalnim problemima ›rascjepkanosti‹ teorijskih glazbenih disciplina i potrebe za spoznajnim makrosintezama ; Etnomuzikologija, područje u nastavi glazbe koje se upravo u Splitu i ›klapskoj‹ Dalmaciji, nikako nije moglo zaobići te Povijest, s pozornošću usmjerenom na različite aspekte glazbenog obrazovanja. Zadnjem poglavlju pridodana su dva rada koja nisu izložena na Simpoziju, čime se htjelo istaknuti koliko je dug i težak put izgradnje institucionalnog obrazovanja u jednoj sredini (Split) i time upozoriti na potrebu trajnog promišljanja, očuvanja i izgradnje sustava glazbenog obrazovanja. Na kraju Zbornika dani su i sažetci glazbenih prikaza i radionica koji su održani u okviru Simpozija.

U diplomskom radu provedena je komparativna analiza provedbe Bolonjskog procesa u Hrvatskoj i u Danskoj, i to kroz odnos struktura visokoškolskog obrazovnog sustava i načina provedbe Bolonjskog procesa, ustroj nacionalnih organizacija koje služe kao podrška visokom školstvu te način financiranja visokog školstva. Hrvatska i Danska prihvatile su najvažnija načela Bolonjskog procesa, ali je razlika u njihovoj primjeni. Problem koji je zajednički visokoškolskom obrazovanju jedne i druge države je manja fleksibilnost prilikom upisa diplomskih studija. Međutim, hrvatski studenti s preddiplomski studijem nisu konkurentni na tržištu rada poput danskih studenata, nastava se ne može kvalitetno izvoditi zbog organizacijskih i prostornih problema, a studenti nemaju utjecaj na kvalitetu organizacije studija. U Hrvatskoj je za visokoškolsko obrazovanje zaduženo tek jedno ministarstvo unutar kojeg djeluje posebna uprava koja je orijentirana na tu razinu obrazovanja, dok su u Danskoj za visokoškolsko obrazovanje zadužena čak tri ministarstva. Osim toga, u Hrvatskoj je najvažnija institucija koja je uz nadležno ministarstvo zadužena za visokoškolsko obrazovanje Agencija za znanost i visoko obrazovanje, dok u Danskoj djeluje veći broj nacionalnih institucija. U području financiranja visokog školstva u Hrvatskoj i Danskoj postoje najveće razlike. Danska za obrazovanje izdvaja veći iznos od Hrvatske iz državnog proračuna, u Danskoj su svim studentima besplatne školarine, studenti dobivaju potporu od države tijekom studija i bonuse ako završe studij u roku, a bonuse dobivaju i sveučilišta. U Hrvatskoj se dio studenata školuje besplatno, a ostali o vlastitom trošku, stimulacije su neznatne i nisu za sve studente. Visokoškolsko obrazovanje Hrvatske i Danske povezuju tek prihvaćanje mjera koje su određene Bolonjskom deklaracijom, ali ne i njihova primjena, kao ni ustroj visokoškolskih institucija koje su nadležne za visokoškolsko obrazovanje, a najmanje način financiranja visokoškolskog obrazovanja jedne i druge države.

Hrvatski pravni fakulteti uspjeli su odgovoriti na izazove bolonjskog procesa na način koji je 2002. ocijenjen najmanje vjerojatnim: produžili su četverogodišnji dodiplomski studij prava u petogodišnji integralni prijediplomski i diplomski studij koji završava samo jednim - i to samo akademskim - stupnjem (magisterij prava). Uz to, obrazovanje općih državnih službenika više nije jedna od važnijih svrha tog studija. Tako je Pravni fakultet u Zagrebu propustio priliku da svoje studije upotpuni studijem poslovnog upravljanja i time se ustanovi kao sveučilište prava i društvenih znanosti. Veće troškove pravnog sistema snosit će prvo građani a potom sami pravnici., The paper, which was first submitted in writing to a conference on legal education in 2002, made two forecasts. The first concerned responses of Croatian law faculties to the demands of both Croatian authorities and Croatian universities to adjust the inhereted model of legal studies (4 years of undergraduate studies leading to the diploma in law + 2 years of graduate studies leading to the magister of legal science + ca 5 years of supervised research leading to the doctor of legal science) to the strictly interpreted Bologna model of studies (3 years of pregraduate studies leading to a bachelor degree + 2 years of graduate studies leading to a master degree + 3 years of postgraduate studies leading to a doctor degree). The paper envisaged the following responses (“scenarios”) and identified their conditions: - the 4 year undergraduate program is left essentially intact but renamed the pregraduateprogram leading to the first academic degree in law (bachelor of laws); - the 4 year undergraduate program is extended into a 5 year integrated pregraduate and graduate program leading to a single academic degree in law (master of laws); - the 4 year undergraduate program is reduced to a 3 year pregraduate program leading to the first academic degree in law (bachelor of laws) and supplemented by a 2 year graduate program leading to a combined academic and professional degree in law (master of laws + judicial exam qualifying for both bar and bench); - the 4 year undergraduate program is extended and divided into a 3 year pregraduate program in law and social sciences leading to the first general academic degree (bachelor of social sciences or baccalaureatus artis) and a 2 year graduate program leading to a combined academic and professional degree in law (master of laws + judicial exam qualifying for both bar and bench); The second forecast was that the Faculty of Law in Zagreb would develop a cluster of courses and even a whole program (M.B.A.) in business administration to offer to its students what they needed most and to strengthen the already existing Faculty programs in administrative and political sciences, taxation, commercial law and criminal law. P. S. From the Fall 2002, when the main part of the paper was written, till the Spring of 2006, when the paper was first read in public, both forecasts made by the paper prooved to be wrong. The four Croatian university law faculties have managed, with the approval of Croatian authorities and Croatian universities, to respond to challenges of the Bologna process in the way that was considered least probable in 2002: they extended the 4 year undergraduate law program into a 5 year integrated pregraduate and graduate program leading to a single and purely academic degree in law (master of laws). In addition, training of general civil servants is no longer a major propose of the basic law program. Thus the Faculty of Law in Zagreb deprived itself of the opportunity to complete its programs in law, public administration, taxation and social work with a program in business administration, thereby establishing itself as a university of law andsocial sciences. Extension of the basic law program into a five year program might well be the least of the evils to choose from. However, it will increase costs of the Croatian legal system at the expense of citizens. Future lawyers will be the most injured party when they saturate the market and/or money dries up.

Clanek obravnava konceptualno razumevanje izrazov globalizacija in internacionalizacUa ter njuno uporabo v kontekstu visokega solstva. Avtorica v tej zvezi obravnava Bolonjsko deklaracijo in predpostavlja, da bo bolonjski proces bolj kot kooperativno internacionalizacijo pospesil kompetitivno intemacionalizacijo in posledicno komercializacijo visokega solstva. stem bo ogrozena ideja evropske tradicionalne univerze in Evropi preti nevarnost, da bo izgubila eno svojih prednosti. V posebnem poglavju analizira regulative svobodnega trzenja WTO-GATS, ki na podrocju izobrazevanja vkljucujejo pet kategorij: osnovnosolsko, srednjesolsko in visokosolsko izobrazevanje, izobrazevanje odraslih ter druge izobrazevalne storitve. Sledi razmislek o moznostih prostega visokosolskega trga v SlovenUi in o tem, ali bodo tradicionalne univerze prezivele sedanje pritiske globalne kompetitivne naravnanosti.

Tema ovog rada su karakteristike evropskog univerzitetskog obrazovanja u kontekstu Bolonjskog procesa. Cilj je sagledavanje ključnih promena univerzitetskog obrazovanja u odnosu na klasičan ili Humboltov model. U periodima velikih reformi visokoškolskog obrazovanja značajno je preispitivanje mesta i uloge univerziteta sa stanovišta institucionalnih karakteristika, dominantne orijentacije u obrazovanju i odnosa prema društvu. Bolonjskom reformom pokrenute su tri ključne promene u evropskom sistemu univerzitetskog obrazovanja: (a) institucionalnog okvira - od binarnog ka tzv. jedinstvenom diverzifikovanom sistemu; (b) dominantne orijentacije - umesto nauke, student je u centru univerzitetskog obrazovanja; (v) društvene uloge univerziteta - od razvoja nauka i nepristrasne kritike društva ka tržišnom obezbeđivanju obrazovnih usluga. Pedagoške implikacije ovih promena otvaraju pitanje svrhe obrazovanja, odnosa profesora i studenata, ali i samog identiteta savremenog univerziteta. The characteristics of the European university education in the context of the Bologna process are the topic of this article. The aim is to analyze the key issues in university education in comparison to the classic or Humbolt's model. In the periods of extensive reforms of high education it is important to review the place and role of the university from the standpoint of institutional characteristics, a dominant educational orientation and attitudes towards society. The Bologna process initiated three key changes in the European system of university education: a) the change of institutional framework - from the binary to the so called uniquely diversified system; b) dominant orientation - instead of science the student is in the centre of education; c) the social role of the university - from the development of science and impartial critique of the society towards providing educational services to the market. The pedagogic implications of these changes open the questions of the purpose of education, relations between professors and students and the identity of the modern university itself.

One of the key changes of the European Higher Education Area is the implementation of a competence-based educational system. Students are now more than ever the axis around which the university system orbits. The competences that students should acquire during their studies include transversal competences, which are those competences related to leadership skills, problem solving, and teamwork, highly valued by labor market. This is particularly important in engineering, as these skills can influence the selection of one candidate over another. So, the evaluation and teaching of these kinds of competences are now some of the main challenges facing university professors as the corresponding learning objectives need to be set and assessed, both for study programs as well as for each individual subject, and this process is new for teachers. Focusing precisely on this aspect, our work, based on an empirical study conducted with a sample of 102 engineering students from the University Center of Merida, uses a tool to measure the progress of such students in different transversal competences. This tool not only allows us to evaluate the level of competence development, but also allows us to detect students’ areas of weakness in cross-curricular training that can then be addressed., Jedna od glavnih promjena europskog prostora visokog obrazovanja jest uspostava obrazovnog sustava uutemeljenog na kompetencijama. Studenti su u današnje vrijeme više nego ikada u središtu oko kojega se vrti sveučilišni obrazovni sustav. Kompetencije koje bi studenti trebali steći tijekom svojeg studiranja uključuju transverzalne kompetencije, tj. one koje su povezane s vještinama rukovođenja, rješavanja problema i sa sposobnošću rada u timu, a koje su visoko cijenjene na tržištu rada. Te su osobine iznimno važne u strojarstvu, jer one mogu dati prednost kandidatu koji ih posjeduje. Dakle, evaluacija i poučavanje tim vrstama vještina sada predstavljaju glavne izazove s kojima se sveučilišni profesori suočavaju, jer se odgovarajući obrazovni ishodi moraju postaviti i ocijeniti, i za sveučilišne studijske programe i za svaki pojedinačni kolegij, a taj je proces nastavnicima potpuno nov. Usredotočujući se upravo na taj aspekt, naš rad, koji se temelji na empirijskom istraživanju provedenom na uzorku od 102 studenta strojarstva sa Sveučilišnog centra u Meridi, koristi se alatom kojim možemo utvrditi napredak tih studenata u području različitih transverzalnih kompetencija. Taj alat ne samo da nam omogućava procjenu stupnja razvoja kompetencija nego nam također omogućava prepoznavanje slabih područja studenata u međukurikularnom obrazovanju, na kojima se kasnije može dodatno raditi.

Reforma sustava visokog obrazovanja potaknuta je potrebom stvaranja jedinstvenog europskog prostora visokog obrazovanja s ciljem razvoja nove dimenzije europskoga društva i Europe znanja. Kao dio reforme, poduzete su mjere i uvedeni mehanizmi za osiguravanje i unapređenje kvalitete visokog obrazovanja. Temelj za uspostavu i provođenje osiguravanja kvalitete u Republici Hrvatskoj je Bolonjska deklaracija, a temeljni dokument u tom kontekstu Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Svrha je ovog rada ukazati na važnost Bolonjskog procesa u funkciji osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, kao temeljne misije u izgradnji društva znanja i gospodarstva u cjelini. U skladu s navedenim, cilj ovog rada je prikazati napredak u provedbi Bolonjskog procesa kroz promicanje mobilnosti studenata i nastavnika, uspostavu sustava praćenja kvalitete te promicanje europske suradnje.

Cilj. Cilj disertacije je razvoj proširive softverske platforme za upravljanje kurikulumom u internacionalizovanom visokom obrazovanju koja doprinosi razvoju zajedničkog jezika u istraživanju kurikuluma, a da se pri tome ne ograniče lokalne zajednice prakse istraživanja kurikuluma pozicionirane u nacionalno-specifične obrazovne kontekste, odnosno da se pokaže da je moguće primeniti postojeće međunarodne standarda, proširene eventualnim dodatnim zahtevima, u visokoškolskom sistemu Republike Srbije. Metodologija. Kao osnova za modeliranje metapodataka kojima se opisuju kurikulumi u internacionalizovanom visokom obrazovanju korišćeni su međunarodni standardi MLO-AD i MLO ECTS IP/CC za predstavljanje obrazovnih prilika. Za predstavljanje metapodataka korišćene su OWL ontologije. Za razvoj sistema korišćena je iterativna metoda razvoja softvera, a implementacija je izvršena korišćenjem programskih jezika Java i Python, XML tehnologije, tehnologije veb servisa i tehnologije Semantičkog Veba. Verifikacija modela metapodataka i sistema za upravljanje kurikulumom je izvršena na realnom studijskom programu akreditovanom na na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Rezultati. U ovoj disertaciji ostvareni su sledeći rezultati: Predložen je model podataka za upravljanje kurikulumom u internacionalizovanom visokoškolskom obrazovanju baziran na konceptu obrazovne prilike kao osnovne jedinice za upravljanje kurikulumom, uz oslonac na standardne modele metapodataka za predstavljanje obrazovnih prilika u Evropskoj oblasti visokog obrazovanja. Predložena je mašinski čitljiva reprezentacija modela putem sintakse dovoljno ekspresivne za implementaciju modela i sama implementacija modela u obliku OWL ontologije. Predložena je formalna, mašinski čitljiva reprezentacije obrazovnih ciljeva koja omogućuje proveru konzistentnosti kurikuluma. Predložena je softverska arhitektura platforme čija je prednost mogućnost jednostavnog proširivanja novim servisima, uključujući i integraciju sa drugim sistemima. Ograničenja istraživanja/implikacije. Osnovno ograničenje teorijskog okvira kojim se razvoj platforme pozicionira u internacionalizovano istraživanje kurikuluma je što postojeća praksa upravljanja kurikulumom još uvek odstupa od proklamovanih smernica. Implikacija je ograničena mogućnost da korisnici u punoj meri koriste platformu. Ograničenja predloženog modela odnose se na potrebu njegovog proširivanja zarad zadovoljavanja specifičnih potreba krajnjih korisnika. Implikacija je potreba da se ulože dodatni napori za zadovoljavanje specifičnih potreba korisnika. Ograničenja u delu mašinski čitljive reprezentacije su direktna posledica postojećih ograničenja tehnologija Semantičkog Veba u domenu semantičke ekspresivnosti i performansi. Implikacije su ograničena mogućnost kontekstualno zavisnog opserviranja kurikuluma i ograničena mogućnost praktičnog korišćenja reprezentacije modela zbog problema performansi aplikacija Semantičkog Veba. Praktične implikacije. Krajnja namena ovog modela je unapređivanje semantičke interoperabilnosti u Areni Evropskog Visokoškolskog obrazovanja putem tehničkog mapiranja informacija o kursevima i drugim obrazovnim prilikama na interoperabilnu specifikaciju obrazovnih prilika. Platforma ima sledeće moguće praktične primene: Oglašavanje kurseva. Posredovano prijavljivanje (brokerski servis) za učešće u obrazovnim prilikama, Poređenje obrazovnih prilika (u odnosu na referentne repere i međusobno), Evaluacija i kontrola kvaliteta akademskih obrazovnih prilika,i Praćenje studentskog postignuća (Transcript of Records, ToR). Originalnost/vrednost. Originalan doprinos nauci je sledeći. Artikulisanje teorijskog okvira istraživanja kojim se razvoj platforme za upravljanje kurikulumom u internacionalizovanom visokom obrazovanju pozicionira u internacionalizovano istraživanje kurikuluma i koncept obrazovne prilike usvaja kao osnovna jedinica za upravljanje kurikulumom. Predlog modela podataka za upravljanje kurikulumom u internacionalizovanom visokoškolskom obrazovanju baziran na konceptu obrazovne prilike kao osnovne jedinice za upravljanje kurikulumom, uz oslonac na standardne modele metapodataka za predstavljanje obrazovnih prilika u Evropskoj oblasti visokog obrazovanja. Predlog mašinski čitljive reprezentacije modela putem sintakse dovoljno ekspresivne za implementaciju modela i sama implementacija modela u obliku OWL ontologije. Predlog formalne, mašinski čitljive reprezentacije obrazovnih ciljeva koja omogućuje proveru konzistentnosti kurikuluma. Predlog softverske arhitekture platforme baziran na predloženom modelu i tehnologijama Semantičkog Veba. Prototipska implementacija i njena primena na studiji slučaja realnog akreditovanog studijskog programa predstavljaju verifikaciju i potvrdu praktične vrednosti predloženog modela i softverske arhitekture platforme. Purpose – The aim of the dissertation is the development of extensible software platform for managing internationalized curriculum in higher education. The platform contributes to the development of shared curriculum study language which does not limit the local educational practices. The solution proposed in this dissertation is in accordance with the national- specific educational context as well as existing international standards and is fully applicant to the higher education system of the Republic of Serbia . Design/methodology/approach – The platform is based upon the international standards MLO -AD and MLO ECTS IP / CC that represent learning opportunities. The standards are implemented as OWL ontologies. The system was developed by using iterative software development methods , and the implementation is done by using Java and Python programming language , XML technologies, Web services and Semantic Web technologies. The verification of the metadata model and the system in whole is carried out on an accredited degree program in the Faculty of Technical Sciences in Novi Sad. Findings. In this dissertation, following results were achieved: • The data model for managing curriculum in internationalized higher education based upon the concept of learning opportunities and relying on the standardized metadata model for representing the learning opportunities in the European higher education area was proposed. • The machine readable representation of the model was adopted. The syntax is expressive enough for the implementation of the model. The model was implemented as a set OWL ontologies. • The formal, machine readable representation of educational objectives which allows formal curriculum evaluation and consistency check is proposed. • The extensible platform for managing curriculum in the internationalized higher education is proposed. Research limitations / implications – The main limitation of the theoretical framework that is the basis of the platform is that existing educational practice often is not consistent with the contemporary findings of the curriculum theory. The implication of this fact is limited ability for users to make full use of the platform. Limitations of the proposed model are related to the need for its extensions that should satisfy the specific needs of the end users. The implication of this limit is the need to make additional efforts to meet the specific needs of the users. Limitations concerning the machine-readable representations of the model are a direct consequence of the limitations of existing Semantic Web technologies in the domain of semantic expressiveness and performance. The implications are limited possibility of contextually dependent observation of the curriculum and the limited possibility of practical use of the model representation due to the performance problem present in the Semantic Web applications. The practical implications. The main purpose of this model is to improve semantic interoperability in the European higher education area through the mapping of the information on courses and other educational opportunities onto the interoperable specification of learning opportunities . The platform has the following practical applications: • Course advertising. • Mediated enrollment (brokerage services) to learning opportunities, • Comparison of learning opportunities (relative to the reference benchmarks and each other), • Evaluation and quality control of academic learning opportunities , and • Monitoring of student achievement (Transcript of Records, ToR) . Originality/value –The scientific contribution of this dissertation are following: • Articulating the theoretical framework necessary for the development of the platform for curriculum management in internationalized higher education. • Development of the data model based upon the concept of the learning opportunities. • Proposing the machine-readable representation of the model through syntax expressive enough for the implementation of the model and the actual implementation of the model in the form of OWL ontologies. • Proposing a formal, machine-readable representation of educational objectives, which allows curriculum consistency check. • Proposing the software platform based on the proposed model and the Semantic Web technologies. The proposed platform was verified by implementing a prototype and applying it to the case study of an accredited degree program held at the Faculty of Novi Sad.

Odnos između ciljeva i težnji bolonjskog procesa i njegove uspješnosti u podizanju kvalitete hrvatskog sustava visokog obrazovanja osnovni je tematski okvir ovog rada. Rad je podijeljen u dva dijela. Prvi dio sumira glavne ciljeve i težnje bolonjskog procesa te se osvrće na neke kritičke opservacije upućene tom procesu. Uz to, iz perspektive postojećih istraživanja, razmatra učinke koje je implementacija spomenutog procesa imala na institucionalni ambijent studiranja na hrvatskim sveučilištima. Drugi dio rada prikazuje rezultate istraživanja o stavovima studenata Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci vezanim uz bolonjski proces i kvalitetu studiranja. Analizira se u kojoj mjeri je percepcija studenata o bolonjskom procesu određena zadovoljstvom studenata ostvarenom kvalitetom studija, a koliko njihovim stavom o uspješnosti bolonjskog procesa u ostvarivanju zacrtanih ciljeva i unapređivanju kvalitete studija. Na osnovi dobivenih podataka zaključuje se da je percepcija studenata u nešto većoj mjeri određena njihovim stavovima o uspješnosti bolonjskog procesa u ostvarivanju zacrtanih ciljeva, nego njihovim zadovoljstvom postojećom kvalitetom studija.

Being in the spotlight, not only of Central Asia but of the entire Asian continent as well, Kyrgyzstan holds the key to global power's differing interests. Neighboring Kyrgyzstan are great powers with developed markets, democratic processes in public governance, free market rela¬tions, and the openness of the country. The whole world is building a global information com¬munity, and high-tech and service industries are generating the max¬imal added value in the global GDP. That is based on knowledge, infor¬mation, and human resources., Budući da je u središtu pozornosti, ne samo u Srednjoj Aziji, nego i na cijelom azijskom kontinentu, Kirgistan je ključar globalne moći je različitih interesa. Susjedi Kirgistana su velike sile s razvijenim tržištima, demokratskim procesima u javnoj upravi, slobodnim tržišnim odnosima, te otvorenosti zemlje. Cijeli svijet gradi globalnu informacijsku zajednicu, i high-tech i uslužne djelatnosti generiraju maksimalnu dodanu vrijednosti u globalnom BDP-u. To se temelji na znanju, informacijama i ljudskim resursima.

Jezična raznolikost sastavni je dio europskoga kulturnog identiteta, koji obilježavaju čak dvadeset i četiri službena jezika. Stoga je individualna višejezičnost temelj ne samo kulturne nego i socijalne i ekonomske integriranosti i razvitka Europske unije. Budući da znanje samo jednog jezika ne pokriva sve potrebe prosječnoga Europljanina, učenje je stranih jezika među glavnim ciljevima jezične politike u Europskoj uniji. Prema odluci Europskoga vijeća, donesenoj u Barceloni 2002. godine, svako dijete treba tako već od malih nogu učiti "materinski jezik plus (najmanje) dva" strana jezika, a učenje stranih jezika i među prioritetima je programa Erasmus+, novog programa EU-a namijenjenoga obrazovanju, izobrazbi i sportu od 2014. do 2020. godine. Status se stručnoga stranog jezika na visokoškolskim ustanovama (nefilološkim fakultetima) diljem Hrvatske uvođenjem bolonjskoga procesa, međutim, drastično pogoršao. Stručni je strani jezik, naime, na većini nefiloloških fakulteta izgubio status obveznoga kolegija. U sklopu tih promjena i njegova se satnica, uglavnom, smanjila. Zbog toga se, na primjeru dvaju odjela Sveučilišta u Dubrovniku (Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju i Pomorskoga odjela), u radu istražilo koliko i kako su promjene satnice i statusa stručnoga stranoga jezika, iz obveznoga u izborni kolegij, od 2004. do 2013. godine, utjecale (pozitivno ili negativno) na ishode učenja, a posebno na razinu znanja stručnoga stranog jezika. Kao mjerilo pri tome je uzeta citiranost strane literature u završnim i/ili diplomskim radovima studenata na spomenutim odjelima prije primjene načela Bolonjske deklaracije u odnosu prema stanju nakon njihove primjene. U sklopu istraživanja provedena je i anketa među studentima, u kojoj se ispitalo njihovo stajalište o uzajamnoj vezi statusa jezika i ishoda učenja, a posebno razine jezične kompetencije na stručnome stranom jeziku, te o važnosti poznavanja stručnih stranih jezika u njihovoj budućoj profesiji. // Linguistic diversity is an integral part of the European cultural identity, marked by twenty four official languages. Therefore, individual multilingualism is the basis of cultural, social and economic connectivity and development of the European Union. Since knowing only one language does not cover the need of an average citizen of Europe, learning foreign languages is one of the key goals of language policy in the European Union. According to the decree of the Council of Europe, announced in 2002 in Barcelona, every child has to learn “its mother tongue and (at least) two” foreign languages from an early age. Learning foreign languages is one of the priorities of the Erasmus+ programme, a new EU programme aimed at education, training and sports in the period between 2014 and 2020. However, the status of technical foreign language courses in higher-education (non-philological colleges) has drastically worsened after the implementation of the Bologna Process. In most non-philological colleges foreign language courses have lost its mandatory status. Because of this change, the number of course hours has also decreased. Therefore, having examined two departments at the University of Dubrovnik (Department of Economics and Business Economics and the Maritime Department), in the period between 2003 and 2013, this study aims to show how much did the change to the number of hours of a technical foreign language course influence the language learning results (positively or negatively), as well as the change from a mandatory to an optional course, and especially the level of knowledge of a technical foreign language. As a measure of reference, the number of quotes from foreign literature in theses and/or graduation theses from the aforementioned departments before and after the implementation of the Bologna Declaration was used. An opinion poll has also been conducted in which students were asked to give their opinion on the correlation between the status of a language and language learning results, particularly the level of technical foreign language competence and the importance of knowing technical foreign languages in their future profession.

Prilagodba hrvatskoga sustava visokog obrazovanja europskim obrazovnim standardima postavljenima Bolonjskim procesom reforme visokog obrazovanja predstavlja izuzetno zahtjevan, dugotrajan i kontinuiran proces, koji istovremeno iziskuje značajne promjene u dosadašnjem pristupu visokom obrazovanju i uvođenje potpuno novih obrazovnih standarda te intenziviranje razvoja određenih donedavno podređenih ciljeva u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu. Iako započeta 2001. godine potpisivanjem Bolonjske deklaracije u Pragu, implementacija Bolonjskog procesa u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu kontinuirano traje, te u svrhu realizacije njime postavljenih ciljeva, uvodi značajne promjene na brojnim razinama, od opsežnih izmjena relevantnog pravnog okvira, preko promjena u broju, vrstama i načinu izvođenja programa visokoobrazovnih institucija, do promjena u infrastrukturi koja prati i jamči ostvarenje ciljeva procesa. Tako kao posljedica kontinuirane preobrazbe studija implementacijom Bolonjskog procesa i prilagodbom jedinstvenom Europskom visokoškolskom prostoru, u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu postepeno dolazi do pomaka gotovo revolucionarne naravi, koji vode prema formalnim i suštinskim promjenama u dosadašnjoj obrazovnoj i nastavnoj praksi. Ovaj Zbornik znanstvenih radova izrađenih u koautorstvu znanstveno-nastavnog osoblja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i studenata predstavlja jedan od ključnih pomaka u tom smjeru. S jedne strane, navedeni vid suradnje slijedi nadređene ciljeve Bolonjske deklaracije jačanjem interakcije znanstveno-nastavnog osoblja i studenata radi poboljšavanja kvalitete i ishoda visokog obrazovanja. S druge strane, u Zborniku se obrađuju teme prvenstveno (iako ne isključivo) vezane uz promjene u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu izazvane usklađivanjem sa Bolonjskim procesom te njihovim utjecajem na kvalitetu i ishode visokog obrazovanja, stavljajući u prvi plan položaj studenata. Naime, u vrtlogu promjena i novina studenti nerijetko nailaze na brojne prepreke koje se mogu prepriječiti na putu ostvarivanja ciljeva proklamiranih Bolonjskom deklaracijom. Stoga, radovi objedinjeni u ovome Zborniku nastoje identificirati društvene, sociološke, pravne, ekonomske i mnoge druge probleme sa kojima se studenti susreću na svakodnevnoj razini, te predložiti moguća rješenja za njihovo uspješno rješavanje i otklanjanje, a sa primarnim ciljem povišenja kvalitete visokog obrazovanja.

Politika obrazovanja Europske unije orijentirana je na stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja i konvergenciju obrazovnih sustava država članica tome zajedničkom modelu. Načela i preporuke za ostvarenje cilja utvrđeni su u Bolonjskoj deklaraciji kao temeljnom dokumentu za provođenje reformi sustava visokog obrazovanja država potpisnica. Pritom je najveći naglasak stavljen na međunarodnu mobilnost studenata i fleksibilizaciju studijskih programa koji bi trebali doprinijeti povećanju kvalitete nacionalnih sustava visokog obrazovanja. Autorice su u tom pogledu istražile primjenu Deklaracije na Sveučilištu u Rijeci i Sveučilištu u Zagrebu te nastojale utvrditi u kojoj su mjeri ispunjeni ciljevi koje Deklaracija proklamira, odnosno zaostaju li i koliko hrvatska sveučilišta u odnosu na sveučilišta razvijenih zemalja članica Europske unije.

Knjiga sadrži 12 poglavlja te uvod i zaključak proizaših iz empirijskog istraživanja u okviru projekta Hrvatski studenti u europskom kontekstu: društvena elita u nastajanju finaniranog od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Cilj ovog rada je kontekstualizirati hrvatske studente kao subjekte društvene i političke realnosti, uzimajući pritom u obzir kompleksnost povijesno- -društvenih uvjeta, ali i specifičnosti analizirane populacije. Prvi dio rada donosi kratki povijesni presjek studentskih kretanja uokvirenih u hipotezu o studentima kao društvenoj avangardi. Drugi se dio odnosi na analizu današnjih studenata u Hrvatskoj na temelju odrednica relevantnih za njihov (aktivni) angažman u društvu i politici, dok se u zaključnom dijelu ispituje koliko hrvatski studenti pripadaju kategoriji intelektualaca., The aim of this paper is to contextualize the Croatian students as subjects of social and political reality, taking into account the complexity of the historical and social conditions, as well as the specifications of the analyzed population. The first part contains a brief historical overview of the student movement framed by the hypothesis of the students as a social avanguard. The second part relates to the analysis of today’s students in Croatia on the basis of guidelines relevant to their (active) involvement in society and politics, while the final section examines how Croatian students belong to the category of intellectuals.

Reforma hrvatskog visokog obrazovanja bila je inicirana nužnošću podizanja njegove kvalitete i konkurentnosti, stavljanja sveučilišta, veleučilišta i visokih škola u funkciju bržeg ekonomskog i društvenog razvoja, te integracije cjelokupnog sustava u međunarodni obrazovni prostor. Intencija ovog rada bila je utvrditi kakvi su, u kontekstu poduzetih reformi, stavovi veleučilišnih studenata informatike o sustavu visokog obrazovanja, upisanom studiju i uvjetima studiranja. Istraživanjem se nastojala stvoriti informacijska podloga koja je neophodna za objektivnu ocjenu i prosudbu promjena koje su nastupile kao rezultat implementacije bolonjskog procesa. U radu su također ispitane razlike u percepciji između studenata informatike i njihovih kolega upisanih na ostale studije. Dobiveni rezultati pokazuju da veleučilišni studenti ne percipiraju sustav visokog obrazovanja, upisani studij i uvjete studiranja u dovoljnoj mjeri pozitivno, što ukazuje na potrebu njihovog daljnjeg preoblikovanja. Posebno je upozoravajući nalaz da su ocjene studenata upisanih na studije iz područja informatike uglavnom niže od ocjena ostalih studenata. Važnost ove studije proizlazi iz činjenice da su mišljenja hrvatskih veleučilišnih studenata o analiziranim pitanjima bila do sada zanemarena., The reform of the Croatian higher education was initiated by the need to increase its quality and competitiveness, to harness universities, polytechnics and colleges for the purpose of economic and social development, as well as to integrate the system as a whole into the international education space. Considering the reforms undertaken so far, the paper aims to establish the attitudes of polytechnic students in informatics on higher education system, the chosen course of study and study conditions. The research attempted to create an information base that is required for an objective assessment and evaluation of the changes brought about by the Bologna process implementation. Furthermore, the paper surveyed the differences in perceptions between students in informatics and their peers enrolled in other courses of study. The obtained results show that polytechnic students’ perception of the higher education system, the chosen course of study and study conditions is not sufficiently positive, which indicates they need to be revised and upgraded. It was especially alarming to find that the assessments of students enrolled in informatics programmes were generally lower than those of other students. The relevance of this study lies in the fact that opinions of the Croatian polytechnic students on the analyzed issues have so far been disregarded.

Knowledge has become a resource that the modern society increasingly wishes to exploit in the market of competitiveness. One of the first requirements on the evaluation list is usefulness and competitiveness of the profile of graduates in the workforce market. The Bologna study Process, which strived to enable modern university to successfully prepare the modern student to enter the workforce market, in many scholars opinion did not achieve this goal. Despite having more resources invested in higher education, the society of knowledge is increasingly further from our reach. Additionally, modern university is facing new methodological and technological challenges in the process of education. Must one acknowledge the anthropological findings of M. Wesch about the new “internet” human, who not only has a different path to knowledge, but also defines this knowledge differently? The discussion finds that methodological change is not enough; instead we need to re-evaluate knowledge as well as the role of student and teacher. One of the solutions is a new community of teachers and scholars supported by imagination, where cooperation is a way of work and life., Znanje je postalo resurs koji moderno društvo sve više želi iskorištavati na tržištu konkurentnosti. Jedan od prvih zahtjeva na evaluacijskom popisu je korisnost i konkurentnost profila diplomiranih na tržištu rada. Bolonjski proces, koji je težio omogućiti modernom sveučilištu uspješnu pripremu modernih studenata za ulazak na tržište radne snage, prema mišljenju mnogih istraživača, nije postigao ovaj cilj. Unatoč sve većem ulaganju resursa u visoko obrazovanje, društvo znanja je sve više izvan dohvata. Usto, moderno sveučilište se suočava s novim metodološkim i tehnološkim izazovima u obrazovnom procesu. Moramo li prihvatiti antropološka istraživanja M. Wescha o novom »internetskom« čovjeku, koji ne samo da ima drugačije putove prema znanju, nego također znanje drugačije definira? Rasprava pokazuje da sama metodološka promjena nije dovoljna; umjesto toga trebamo ponovno procijeniti znanje kao i ulogu studenta i profesora. Jedno od rješenja je nova zajednica profesora i studenata nošena imaginacijom, gdje je suradnja način rada i života., La connaissance est devenue une ressource que la société moderne souhaite de plus en plus exploiter sur le marché de la compétitivité. L’une des premières exigences figurant sur la liste d’évaluation est l’utilité et la compétitivité du profil des diplômés sur le marché du travail. Le processus de Bologne, qui visait à rendre l’université moderne capable de préparer l’étudiant moderne à entrer sur le marché du travail, n’a pas, d’après l’avis de beaucoup de chercheurs, atteint cet objectif. Malgré davantage de moyens investis dans l’enseignement supérieur, la société de la connaissance est de plus en plus hors de portée. En outre, l’université moderne est confrontée à de nouveaux défis méthodologiques et technologiques dans le processus d’enseignement. Doit-on reconnaître la recherche anthropologique de M. Wesch sur le nouvel homme de l’« internet » lequel non seulement emprunte un chemin différent vers la connaissance, mais définit également cette connaissance d’une manière différente ? La discussion montre que le changement méthodologique n’est pas suffisant ; nous avons plutôt besoin de réévaluer aussi bien la connaissance que les rôles de l’étudiant et de l’enseignant. L’une des solutions réside dans une nouvelle communauté d’enseignants et d’universitaires, portée par l’imagination, dont le mode de travail et de vie est la coopération., Das Wissen hat sich zur Ressource verwandelt, welche seitens der modernen Gesellschaft auf dem Konkurrenzmarkt zunehmend ausgebeutet wird. Eine der ersten Voraussetzungen auf der Bewertungsliste ist die Nützlichkeit und die Wettbewerbsfähigkeit der Graduiertenprofile auf dem Arbeitskräftemarkt. Der Bologna-Prozess mit dessen Ausrichtung, einer zukunftsweisenden Universität die Befähigung des modernen Studenten für ein gelungenes Betreten des Arbeitsmarktes zu ermöglichen, hatte nach Ansicht mancherlei Gelehrter ihr Ziel verfehlt. Trotz aufgestockter Investitionsmittel im Bereich der Hochschulbildung entschwindet die Wissensgesellschaft immer deutlicher außerhalb unserer Reichweite. Fernerhin ist die zeitgenössische Universität genötigt, den jüngsten methodologischen und technologischen Herausforderungen innerhalb des Bildungsprozesses ins Auge zu sehen. Muss man den anthropologischen Erkenntnissen des. M. Wesch über den neuen „Internet-Menschen“ beistimmen, der nicht nur ungleiche Wege zum Wissen einschlägt, sondern es gleichzeitig anders definiert? Die Erörterung ergibt, dass die methodologische Herausforderung allein insuffizient ist; stattdessen müssen wir eine Neubewertung des Wissens wie auch der Rolle des Studenten und des Lehrers vornehmen. Einer der Auswege heißt die neue, durch Einbildungskraft getragene Gemeinschaft der Lehrer und Studenten, wo die Zusammenarbeit eine Arbeits- bzw. Daseinsweise darstellt.

Šumarski fakultet od samih početaka prati Bolonjski proces, od 2000. godine uvedeni su ECTS bodovi a od 2005. svi studijski programi stručnog, preddiplomskog i diplomskog studija usklađeni su sa Bolonjskim procesom i imaju dopusnicu Ministarstva. Šumarski fakultet intenzivno provodi aktivnosti uspostave sustava kvalitete, osobito nakon donošenja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Šumarski fakultet je spreman ušao u reakraditaciju i dobio vrlo visoke ocjene, osobito opisne. Projekt o standardu kvalifikacija veliki je doprinos i podrška održavanja i poboljšanja sustava kvalitete.

Rad govori o upravljanju knjižničnim zbirkama u visokoškolskim knjižnicama. Upravljanje zbirkama obuhvaća prikupljanje, obradu, pohranu i korištenje informacija, ali i vrednovanje zbirki u odnosu na poslanje ustanove i zahtjeve korisnika. Visokoškolske knjižnice mijenjaju svoju ulogu u skladu s promjenama u suvremenom društvu i moraju se prilagoditi suvremenim korisnicima i ulozi informacijskog središta, posebice knjižnice europskih sveučilišta uključene u Bolonjski proces. Upravljanje zbirkama ima ulogu organiziranja znanja u knjižnicama, koristeći strateške planove. Korisnici knjižnice su okosnica upravljanja zbirkama. Sva građa kojom raspolažu visokoškolske knjižnice podložna je autorskim pravima i pravilima koja se moraju poštovati. Opisane su mjere za zaštitu koje bi se trebale provoditi. U radu se predstavlja istraživanje o upravljanju knjižničnim zbirkama u visokoškolskim knjižnicama na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Istraživanje je provedeno metodom intervjua. Dobivena su konkretna mišljenja voditelja knjižnica o poslovanju u knjižnicama kojima rukovode. Stvoren je teorijski okvir za daljnje proučavanje i analiziranje pojedinih segmenata upravljanja i poslovanja visokoškolskih knjižnica. Cilj istraživanja bio je istražiti upravljanje knjižničnim zbirkama u visokoškolskim knjižnicama Sveučilišta, usporediti procese planiranja i upravljanja zbirkama i saznati koliko je pojedina knjižnica samostalna u donošenju odluka o financiranju i izgradnji zbirki. Svrha istraživanja bila je dobiti opširan teorijski uvid u cjelokupnu sliku o izgradnji i upravljanju zbirkama, shvatiti poteškoće na koje nailaze knjižničari prilikom izgradnje