Search

Novel molecular techniques including markers of laryngeal carcinogenesis could improve the difficult diagnosis of a wide array of laryngeal polypoid changes. The case reported herein shows that not every clinically diagnosed vocal fold polyp is a benign lesion as mostly considered in the literature. Further assessment including carcinogenesis markers detected a nest of micro-invasive squamous cell carcinoma. Therefore, we recommend biopsy backed up with immunohistochemical analysis whenever there is a suspicious polypoid formation in order to exclude or confirm a malignant transformation because of the possibility of multi-focal growth in the active laryngeal epithelium., Sažetak. Nove molekularne tehnike, uključujući markere laringealne karcinogeneze, mogu pridonijeti diferencijalnoj dijagnozi širokog spektra polipoidnih promjena grkljana. Prikazujemo slučaj koji ukazuje na to da nije svaka klinički dijagnosticirana polipoidna lezija glasnica benigna kao što se obično navodi u literaturi jer smo daljnjom imunohistokemijskom obradom otkrili žarište mikroinvazivnog planocelularnog karcinoma. Stoga kod svake polipoidne tvorbe grkljana preporučujemo biopsiju popraćenu imunohistokemijskom analizom markera kako bi se potvrdila ili isključila maligna transformacija zbog poznate sklonosti multifokalnom rastu u aktivnom epitelu grkljana.

Novel molecular techniques including markers of laryngeal carcinogenesis could improve the difficult diagnosis of a wide array of laryngeal polypoid changes. The case reported herein shows that not every clinically diagnosed vocal fold polyp is a benign lesion as mostly considered in the literature. Further assessment including carcinogenesis markers detected a nest of micro-invasive squamous cell carcinoma. Therefore, we recommend biopsy backed up with immunohistochemical analysis whenever there is a suspicious polypoid formation in order to exclude or confirm a malignant transformation because of the possibility of multi-focal growth in the active laryngeal epithelium., Sažetak. Nove molekularne tehnike, uključujući markere laringealne karcinogeneze, mogu pridonijeti diferencijalnoj dijagnozi širokog spektra polipoidnih promjena grkljana. Prikazujemo slučaj koji ukazuje na to da nije svaka klinički dijagnosticirana polipoidna lezija glasnica benigna kao što se obično navodi u literaturi jer smo daljnjom imunohistokemijskom obradom otkrili žarište mikroinvazivnog planocelularnog karcinoma. Stoga kod svake polipoidne tvorbe grkljana preporučujemo biopsiju popraćenu imunohistokemijskom analizom markera kako bi se potvrdila ili isključila maligna transformacija zbog poznate sklonosti multifokalnom rastu u aktivnom epitelu grkljana.

Maligni tumori usne šupljine spadaju u češće tumore glave i vrata, te čine 2-3% svih tumora u ljudskom organizmu. Dijelovi svijeta, većinom Azijskog kontinenta (Indija, Pakistan, Kina, Tajvan) imaju incidenciju veću od 10/100.000 stanovnika, dok većina zemalja Europe, a time i Hrvatska, imaju incidenciju od oko 4-7/100.000 stanovnika i stopu mortaliteta od oko 2/100.000 stanovnika. Češće je zahvaćena muška populacija, obično iznad pedesete godine života. Omjer učestalosti obzirom na spol je 2-5:1. Etiologija nije još u potpunosti razjašnjena, ali uz genetsku predispoziciju, nekoliko rizičnih čimbenika povećava se rizik od zloćudnog oboljenja. Najsnažnije se ističu pušenje i konzumacija alkohola, te posebice njihov sinergijski učinak. U manjem postotku slučajeva karcinom se javlja uz prisutnu infekciju humanim papiloma virusom (HPV tip 16). Različite navike poput žvakanja duhana pomiješanog s lišćem betela, nasjeckanim Areka orahom i prahom gašenoga vapna, objašnjavaju pojačanu učestalost ovoga tipa karcinoma u azijskim zemljama. Dijagnoza se postavlja na osnovu anamnestičkih podataka, znakova bolesti, kliničkoga pregleda, te patohistološke analize bioptiranog tumora. U svrhu precizne anatomske lokalizacije tumora i uvida u proširenost bolesti, primjenjuje se slikovna dijagnostika (CT i/ili MR glave i vrata). Dijagnostiku je potrebno, posebno u slučajevima uznapredovalih tumora, upotpuniti slikovnim metodama susjednih regija (CT toraksa i abdomena) ili cijelog tijela (PET/CT) radi isključivanja udaljenih metastaza ili sekundarnog primarnog tumora. Ultrazvuk vrata i citološka analiza punktata suspektnih limfnih čvorova, metode su izbora za dokaz regionalne proširenosti bolesti. Na temelju kliničke obrade određuje se stadij bolesti prema međunarodnoj TNM klasi-fikaciji, nakon čega slijedi odluka o liječenju.

Cilj: Cilj studije je utvrditi pojavnost sekundarnih primarnih tumora kod bolesnika koji su liječeni zbog karcinoma grkljana, te analizirati njihovo preživljenje. Metode: Retrospektivno su analizirani podaci 248 bolesnika liječenih u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, KBC-a Rijeka zbog karcinoma grkljana. Rezultati: 63 bolesnika (25%) razvilo je sekundarni primarni zloćudni tumor. Od toga, 62 bolesnika bila su muškog, a jedna bolesnica ženskoga spola. Medijan godina u trenutku postavljanja dijagnoze iznosio je 69 godina. Podjednak je udio ranih i uznapredovalih karcinoma grkljana (51% naspram 49%). Nadalje, sekundarne primarne tumore smo, obzirom na sijelo, svrstali u tumore glave i vrata (17 bolesnika ili 27%) s medijanom vremena od postavljanja primarne dijagnoze do razvoja sekundarne neoplazme od 81 mjesec i u tumore ostalih sijela (46 bolesnika ili 73%) s medijanom vremena od 54 mjeseca. U podgrupi tumora ostalih sijela 14 je bolesnika (30%) razvilo karcinom pluća. Nije nađena statistički značajna razlika u preživljenju između bolesnika sa sekundarnim tumorima glave i vrata, te bolesnika sa sekundarnim tumorima ostalih sijela (p=0,1161), ali je utvrđeno da bolesnici sa sekundarnim primarnim tumorom glave i vrata žive dulje u odnosu na one bolesnike koji su razvili sekundarni primarni tumor pluća (p=0,002). Također, utvrđeno je da bolesnici kod kojih je došlo do recidiva bolesti, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili udaljenoj razini, žive kraće u odnosu na bolesnike koji su razvili sekundarni primarni tumor (p<0,0001). Zaključak: Recidiv bolesti nakon liječenja karcinoma grkljana glavni je uzrok smrtnosti, ali svakako treba imati na umu i mogućnost razvoja sekundarnih primarnih tumora, posebice pluća. Primjereno praćenje takvih bolesnika i rana dijagnostika pravovaljan su pristup koji vodi uspješnijem liječenju i smanjenju smrtnosti od sekundarnih primarnih tumora nakon liječenja karcinoma grkljana.

Cilj: Cilj rada je prikazati slučaj s višestrukim rijetkim komplikacijama laringokele. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj 71-godišnje pacijentice s višestrukim komplikacijama laringokele. Pacijentica se prvi put javlja u kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Rijeka u veljači 2008. te biva podvrgnuta traheotomiji zbog epizode akutnog epiglotitisa. Godinu dana kasnije pacijentica se vraća na kliniku zbog odinofagije i disfagije. Postavlja se dijagnoza parafaringealnog apscesa te se on incidira i drenira. Godine 2010. pacijentica biva ponovno hospitalizirana zbog mase na vratu te se započinje s dijagnostikom. Nekoliko dana kasnije pacijentica se otpušta, ali se ubrzo samoinicijativno vraća na kliniku dispnoična. Učini se magnetska rezonancija vrata i postavi se dijagnoza laringokele koju se liječi kirurškom ekstirpacijom. Zaključak: Naša pacijentica prezentira se nizom zanimljivih i vrlo rijetkih komplikacija koje čine ovaj slučaj vrijednim prikazivanja. Pretpostavljamo da je pacijentica u ovom slučaju laringokelu razvila zbog traheotomije 2008. godine. Pretražujući literaturu, pronašli smo samo jedan slučaj koji povezuje traheotomiju s nastajanjem laringokele. Nadalje, laringokela je pacijentici uzrokovala po život opasnu opstrukciju dišnog puta, što je samo po sebi vrlo rijetka komplikacija. Možemo pretpostaviti da bi ranija dijagnoza i adekvatno liječenje omogućilo ovoj pacijentici da izbjegne sve komplikacije te se nadamo kako će ovaj slučaj podići svijest o laringokeli i smanjiti incidenciju komplikacija u budućnosti., Objective: The aim of this case report is to present a case with multiple rare laryngocele complications. Case review: This case report follows a 71-year-old female patient with multiple complications following the formation of a laryngocele. The patient first arrives at the Otorhinolaryngology, head and neck surgery clinic in February 2008 and undergoes a tracheotomy for acute epiglottitis. A year later, the patient returns to the clinic complaining about odynophagia and dysphagia. A diagnosis of parapharyngeal abscess is made and the patient is treated with incision and drainage. In 2010 the patient is re-hospitalized for a neck formation and a diagnostic procedure is initiated. A few days later, the patient is discharged, but soon returns to the hospital dyspnoeic. Magnetic resonance imaging of the neck is performed, and a diagnosis of laryngocele is made. The patient undergoes surgical extirpation of the laryngocele. Conclusion: The patient in this case has an interesting combination of rare complications which makes this case worth representing. Firstly, we assume that this patient has developed a laryngocele following a tracheostomy. We were able to find only one case of post-tracheostomy laryngocele formation in the literature. Secondly, the laryngocele caused this patient a life threating airway obstruction which is in itself a very rare complication. We can speculate that an earlier diagnosis and treatment could have saved the patient of all the complication she had, and we hope this case can contribute to lower the incidence of laryngocele complications in the future.

Cilj: Cilj rada je prikazati slučaj s višestrukim rijetkim komplikacijama laringokele. Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj 71-godišnje pacijentice s višestrukim komplikacijama laringokele. Pacijentica se prvi put javlja u kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata KBC-a Rijeka u veljači 2008. te biva podvrgnuta traheotomiji zbog epizode akutnog epiglotitisa. Godinu dana kasnije pacijentica se vraća na kliniku zbog odinofagije i disfagije. Postavlja se dijagnoza parafaringealnog apscesa te se on incidira i drenira. Godine 2010. pacijentica biva ponovno hospitalizirana zbog mase na vratu te se započinje s dijagnostikom. Nekoliko dana kasnije pacijentica se otpušta, ali se ubrzo samoinicijativno vraća na kliniku dispnoična. Učini se magnetska rezonancija vrata i postavi se dijagnoza laringokele koju se liječi kirurškom ekstirpacijom. Zaključak: Naša pacijentica prezentira se nizom zanimljivih i vrlo rijetkih komplikacija koje čine ovaj slučaj vrijednim prikazivanja. Pretpostavljamo da je pacijentica u ovom slučaju laringokelu razvila zbog traheotomije 2008. godine. Pretražujući literaturu, pronašli smo samo jedan slučaj koji povezuje traheotomiju s nastajanjem laringokele. Nadalje, laringokela je pacijentici uzrokovala po život opasnu opstrukciju dišnog puta, što je samo po sebi vrlo rijetka komplikacija. Možemo pretpostaviti da bi ranija dijagnoza i adekvatno liječenje omogućilo ovoj pacijentici da izbjegne sve komplikacije te se nadamo kako će ovaj slučaj podići svijest o laringokeli i smanjiti incidenciju komplikacija u budućnosti., Objective: The aim of this case report is to present a case with multiple rare laryngocele complications. Case review: This case report follows a 71-year-old female patient with multiple complications following the formation of a laryngocele. The patient first arrives at the Otorhinolaryngology, head and neck surgery clinic in February 2008 and undergoes a tracheotomy for acute epiglottitis. A year later, the patient returns to the clinic complaining about odynophagia and dysphagia. A diagnosis of parapharyngeal abscess is made and the patient is treated with incision and drainage. In 2010 the patient is re-hospitalized for a neck formation and a diagnostic procedure is initiated. A few days later, the patient is discharged, but soon returns to the hospital dyspnoeic. Magnetic resonance imaging of the neck is performed, and a diagnosis of laryngocele is made. The patient undergoes surgical extirpation of the laryngocele. Conclusion: The patient in this case has an interesting combination of rare complications which makes this case worth representing. Firstly, we assume that this patient has developed a laryngocele following a tracheostomy. We were able to find only one case of post-tracheostomy laryngocele formation in the literature. Secondly, the laryngocele caused this patient a life threating airway obstruction which is in itself a very rare complication. We can speculate that an earlier diagnosis and treatment could have saved the patient of all the complication she had, and we hope this case can contribute to lower the incidence of laryngocele complications in the future.

Novonastali uvećani čvor vrata je čest razlog posjete liječniku, a dijagnostika i liječenje ponekad uključuju specijaliste različitih specijalnosti. Anamneza i fizikalni pregled ključni su koraci u početku evaluacije i daljnjeg usmjeravanja bolesnika na odgovarajuće dijagnostičke ili terapijske postupke. Diferencijalna dijagnoza je vrlo široka, te dobno ovisna, pa je stoga bitno utvrditi radi li se o mogućem upalnom stanju, kongenitalnoj ili neoplastičnoj patologiji. U većini slučajeva dijagnostički postupak uključuje ultrazvuk s mogućom citološkom punkcijom tvorbe ili se čine druge slikovne pretrage poput CT-a ili MRI. U specifičnim slučajevima izvodi se biopsija tvorbe. Liječenje ovisi o uzroku.

Kod 3-5% metastatskih karcinoma glave i vrata se ne otkrije primarni tumor, ni nakon široke dijagnostičke obrade. Taj udio je sve manji upotrebom modernijih dijagnostičkih metoda kao što su MSCT i PET-CT, te narrow band imaging kod fiberskopije. Usporedno s ovim mijenjaju se i postupnici u dijagnostici i liječenju. Sve više autora preporučuje obostranu tonzilektomiju, a prije raširene slijepe biopsije sve se više napuštaju.

Cilj: Limfomi su skupina hematopoetskih tumora koji nastaju iz limfocita. Nosna šupljina i paranazalni sinusi rijetko su zahvaćeni primarnim limfomom. Cilj ovog članka je prikazati slučaj pacijentice s primarnim ekstranodalnim limfomom rijetke lokalizacije. Prikaz slučaja: 66-godišnja pacijentica javila se u Kliniku za otorinolaringologiju zbog frontalne glavobolje i nosne kongestije. Endoskopijom nazofarinksa uočena je suspektna tvorba na septumu nosa u lijevoj nosnoj šupljini. Po uzetoj biopsiji dobio se nalaz difuznog velikostaničnog B-limfoma CD20+, te je potvrđena dijagnoza B-staničnog limfoma nosnog septuma. Zaključak: Važna je diferencijalna dijagnoza limfoma od ostalih tumora glave i vrata radi ranog postavljanja dijagnoze i adekvatnog pravovremenog liječenja., Aim: Lymphomas are a group of blood cell tumors that originate from lymphocytes. The nasal cavity and paranasal sinuses are rarely affected by primary lymphomas. The purpose of this article is to show a case study of a patient with a primary extranodal lymphoma of rare origin. Case report: A 66 year-old patient presented at the Otorhinolaryngology Clinic with frontal headaches and nasal congestion. Nasal endoscopy revealed a septal mass in the left nasal cavity. Punch biopsy reported a lymphoplasmocytic diffuse B-cell lymphoma with associated markers CD20+, thus the diagnosis of B-cell lymphoma of the nasal septum was concluded. Conclusion: The differential diagnosis of lymphomas from other head and neck tumors is important because of the early staging of the disease and adequate therapy.

Cilj: Limfomi su skupina hematopoetskih tumora koji nastaju iz limfocita. Nosna šupljina i paranazalni sinusi rijetko su zahvaćeni primarnim limfomom. Cilj ovog članka je prikazati slučaj pacijentice s primarnim ekstranodalnim limfomom rijetke lokalizacije. Prikaz slučaja: 66-godišnja pacijentica javila se u Kliniku za otorinolaringologiju zbog frontalne glavobolje i nosne kongestije. Endoskopijom nazofarinksa uočena je suspektna tvorba na septumu nosa u lijevoj nosnoj šupljini. Po uzetoj biopsiji dobio se nalaz difuznog velikostaničnog B-limfoma CD20+, te je potvrđena dijagnoza B-staničnog limfoma nosnog septuma. Zaključak: Važna je diferencijalna dijagnoza limfoma od ostalih tumora glave i vrata radi ranog postavljanja dijagnoze i adekvatnog pravovremenog liječenja., Aim: Lymphomas are a group of blood cell tumors that originate from lymphocytes. The nasal cavity and paranasal sinuses are rarely affected by primary lymphomas. The purpose of this article is to show a case study of a patient with a primary extranodal lymphoma of rare origin. Case report: A 66 year-old patient presented at the Otorhinolaryngology Clinic with frontal headaches and nasal congestion. Nasal endoscopy revealed a septal mass in the left nasal cavity. Punch biopsy reported a lymphoplasmocytic diffuse B-cell lymphoma with associated markers CD20+, thus the diagnosis of B-cell lymphoma of the nasal septum was concluded. Conclusion: The differential diagnosis of lymphomas from other head and neck tumors is important because of the early staging of the disease and adequate therapy.

Cilj: Ispitati povezanost srednjeg volumena trombocita - MPV (engl. mean platelet volume) s kliničkim stadijem karcinoma grkljana te s histološkim značajkama karcinoma koje mogu činiti podlogu patofiziologije promijenjenog broja te volumena trombocita. Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani laboratorijski i klinički podaci 76 pacijenata s patohistološki potvrđenim planocelularnim karcinomom grkljana. Podijelom po kliničkoj TNM klasifikaciji dobivene su dvije skupine: rani i kasni karcinom grkljana. Nadalje, pacijenti su podijeljeni u grupe prema stupnju diferencijacije stanica karcinoma, kao i po prisutnosti vaskularne invazije. Rezultati: Statistički značajna razlika između skupina ranog i kasnog karcinoma u demografskim podacima i podatku o pušenju nije pronađena. Usporedba MPV vrijednosti pokazala je značajnu razliku (P= 0,003) između skupina ranog i kasnog karcinoma grkljana. Nadalje, usporedba istih skupina ukazala je na povećan broj trombocita u skupini kasnog karcinoma grkljana (P<0,001). Uspoređene su skupine podijeljene na osnovu stupnju diferencijacije te je dokazana statistički značajna razlika u MPV vrijednosti (P= 0,001) dok se broj trombocita nije značajno razlikovao (P= 0,132). Uspordba MPV vrijednost između skupina karcinoma s i bez vaskularne invazije pokazala je statističku značajnost (P<0,001). Zaključci: Ovim istraživanjem želimo ukazati na mogućnost korištenja MPV u svrhu određivanja kliničkog stadija i prognoze karcinoma grkljana. Određivanje MPV je lako dostupna i jeftina metoda koja kliničaru može dati važne informacije., Aim: This study aimes to investigate alteration of MPV (mean platelet volume) in laryngeal cancer. The hypothesis is that different clinical stages of laryngeal cancer and histological characteristics may be the basis of the pathophysiological changes in size and number of platelets. Materials and methods: Laboratory and clinical data were analysed retrospectively from 76 patients with laryngeal squamous cell carcinoma. Two main groups were formed upon TNM clasification: early stage and advanced stage laryngeal cancer. Furthermore, the patients were subdivided according to cancer degree of differentiation and presence of blood vessel invasion. Results: Statisticly significant difference between early and advanced stage cancer in the demographic and smoking data was not found. The comparison of MPV values showed statistically significant difference (P=0,003) between early and advanced laryngeal cancer. Furthermore, platelet values were significantly higher in the advanced group (P <0,001). The patients with poor differentiated cancer had significantly lower MPV values (P=0,001) compared to the ones with well and moderate differentiated stage. The difference in platelet count in the same groups was not statistically significant (P=0,132). The MPV value was significantly lower (P <0,001) in the group with vascular invasion compared to the group without that cancer characteristic. Conclusion: Our results suggest the possibility of using MPV values to help the clinician in prognosis of laryngeal cancer. Determining MPV values and platelet count is easily accessible and inexpensive method that provides useful information in everyday clinical practice.

Cilj: Ispitati povezanost srednjeg volumena trombocita - MPV (engl. mean platelet volume) s kliničkim stadijem karcinoma grkljana te s histološkim značajkama karcinoma koje mogu činiti podlogu patofiziologije promijenjenog broja te volumena trombocita. Materijali i metode: Retrospektivno su analizirani laboratorijski i klinički podaci 76 pacijenata s patohistološki potvrđenim planocelularnim karcinomom grkljana. Podijelom po kliničkoj TNM klasifikaciji dobivene su dvije skupine: rani i kasni karcinom grkljana. Nadalje, pacijenti su podijeljeni u grupe prema stupnju diferencijacije stanica karcinoma, kao i po prisutnosti vaskularne invazije. Rezultati: Statistički značajna razlika između skupina ranog i kasnog karcinoma u demografskim podacima i podatku o pušenju nije pronađena. Usporedba MPV vrijednosti pokazala je značajnu razliku (P= 0,003) između skupina ranog i kasnog karcinoma grkljana. Nadalje, usporedba istih skupina ukazala je na povećan broj trombocita u skupini kasnog karcinoma grkljana (P<0,001). Uspoređene su skupine podijeljene na osnovu stupnju diferencijacije te je dokazana statistički značajna razlika u MPV vrijednosti (P= 0,001) dok se broj trombocita nije značajno razlikovao (P= 0,132). Uspordba MPV vrijednost između skupina karcinoma s i bez vaskularne invazije pokazala je statističku značajnost (P<0,001). Zaključci: Ovim istraživanjem želimo ukazati na mogućnost korištenja MPV u svrhu određivanja kliničkog stadija i prognoze karcinoma grkljana. Određivanje MPV je lako dostupna i jeftina metoda koja kliničaru može dati važne informacije., Aim: This study aimes to investigate alteration of MPV (mean platelet volume) in laryngeal cancer. The hypothesis is that different clinical stages of laryngeal cancer and histological characteristics may be the basis of the pathophysiological changes in size and number of platelets. Materials and methods: Laboratory and clinical data were analysed retrospectively from 76 patients with laryngeal squamous cell carcinoma. Two main groups were formed upon TNM clasification: early stage and advanced stage laryngeal cancer. Furthermore, the patients were subdivided according to cancer degree of differentiation and presence of blood vessel invasion. Results: Statisticly significant difference between early and advanced stage cancer in the demographic and smoking data was not found. The comparison of MPV values showed statistically significant difference (P=0,003) between early and advanced laryngeal cancer. Furthermore, platelet values were significantly higher in the advanced group (P <0,001). The patients with poor differentiated cancer had significantly lower MPV values (P=0,001) compared to the ones with well and moderate differentiated stage. The difference in platelet count in the same groups was not statistically significant (P=0,132). The MPV value was significantly lower (P <0,001) in the group with vascular invasion compared to the group without that cancer characteristic. Conclusion: Our results suggest the possibility of using MPV values to help the clinician in prognosis of laryngeal cancer. Determining MPV values and platelet count is easily accessible and inexpensive method that provides useful information in everyday clinical practice.

Olfactory rehabilitation after a laryngectomy is based on establishing nasal airflow to allow odorant molecules to come into contact with the olfactory mucosa. Currently, the polite yawning technique (PYT) is the gold standard for post-laryngectomy olfactory rehabilitation, but it is usually introduced in patient’s rehabilitation programs one month after the surgery. To prevent loss of valuable time and pathophysiological changes of the nasal and olfactory mucosa, a new device was developed, named the LaryScent. The timely establishment of nasal air flow with LaryScent would prevent histopathological changes and facilitate regenerative processes in olfactory mucosa., Olfaktorna rehabilitacija nakon totalne laringektomije temelji se na uspostavi protoka zraka kroz nos čime se omogućuje doticaj mirisnih molekula u zraku s olfaktornom sluznicom nosa. Trenutno je „Polite yawning” tehnika (PYT) zlatni standard u olfaktornoj rehabilitaciji nakon totalne laringektomije, ali pacijenti obično započinju s rehabilitacijom mjesec dana nakon operacije. Kako bi se prevenirao gubitak dragocjenog vremena i spriječio nastanak patohistoloških promjena sluznice nosa, razvijena je nova naprava nazvana LaryScent. Pravovremena uspostava protoka zraka kroz nos s LaryScent napravom prevenirat će histopatološke promjene olfaktorne sluznice i potaknuti regenerativne procese.

Olfactory rehabilitation after a laryngectomy is based on establishing nasal airflow to allow odorant molecules to come into contact with the olfactory mucosa. Currently, the polite yawning technique (PYT) is the gold standard for post-laryngectomy olfactory rehabilitation, but it is usually introduced in patient’s rehabilitation programs one month after the surgery. To prevent loss of valuable time and pathophysiological changes of the nasal and olfactory mucosa, a new device was developed, named the LaryScent. The timely establishment of nasal air flow with LaryScent would prevent histopathological changes and facilitate regenerative processes in olfactory mucosa., Olfaktorna rehabilitacija nakon totalne laringektomije temelji se na uspostavi protoka zraka kroz nos čime se omogućuje doticaj mirisnih molekula u zraku s olfaktornom sluznicom nosa. Trenutno je „Polite yawning” tehnika (PYT) zlatni standard u olfaktornoj rehabilitaciji nakon totalne laringektomije, ali pacijenti obično započinju s rehabilitacijom mjesec dana nakon operacije. Kako bi se prevenirao gubitak dragocjenog vremena i spriječio nastanak patohistoloških promjena sluznice nosa, razvijena je nova naprava nazvana LaryScent. Pravovremena uspostava protoka zraka kroz nos s LaryScent napravom prevenirat će histopatološke promjene olfaktorne sluznice i potaknuti regenerativne procese.

Myxoma is a benign tumor composed of primitive connective tissue cells and mesenchymal mucousal stroma. Also referred to as, a gelationus or colloidal tumor. Although rare, it can be found in the atrium of the heart, and it is the most common heart tumor. It has also been described in other body sites, one of which is the bone. We report a case of a 57-yearold female patient, with recurrent headaches located in the area of the right half of the face. Radiological analysis (Multislice Computed Tomography of the paranasal sinuses and viscerocranium) was performed, and a formation of irregular contours, destroying the right zygomatic bone, was described, measuring 25x17x20 mm in its widest diameters. Its medial border was adjacent to the lateral wall of the right maxillary sinus and the cortical bone in this segment was thinned, but preserved. A probatory excision was performed in general anesthesia, and the histopathological fi nding showed, starlike tumor cells embedded in mucoid stroma and infi ltrating the bone. After pathohistological confi rmation of myxoma, the tumor was excised in total, using infraorbital surgical approach to the zygomatic bone. During the follow-up, the patient was symptom free, without headaches, and there were no signs of local tumor recurrence. Despite of the fact that myxoma behaves as a benign disease in its nature, it can cause destruction of the tissue in the vicinity of the tumor itself, and thus major health issues for the patient. A timely proper diagnosis and the right choice of a surgical treatment can help avoid more extensive surgery procedures, as shown in our case report.

The use of speech prosthesis after total laryngectomy has become an international standard for voice restoration today. Provox II voice prosthesis is not permanently inserted, and as such, it must meet the criterion of achieving prolonged retention time within the walls of tracheo-esophageal fistula (TEF). Complications after the insertion of speech prosthesis are familiar and anticipated but efforts are being made in order to reduce them. Part of the complications is caused by inadequate choice of the length of the prosthesis. The Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery in Rijeka conducted a study which included 91 patients in the period from 01.01.2004. to 31.12.2010. We used ultrasound and computerized neck tomography on 58 (63.7%) patients in preoperative procedure through which we determined the length of the subsequent TE fistula. At the same time we used this opportunity to specify the length of the speech prosthesis we have inserted primarily or secondary. The number of respondents who had complications, and with whom we used neck ultrasound during preoperative procedure in order to determine the length of the prosthesis, was significantly smaller than the number of respondents who had complications but with whom we did not use the above mentioned procedure (5.6% vs. 15.5%, p=0.042). Comparing our results to other studies, we believe that we managed to reduce the number of complications caused by inadequate length of the prosthesis, by routine preoperative use of neck ultrasound. This procedure has extended the median retention time of the prosthesis within the TE fistula, thus improving the results of speech restoration using voice prosthesis on laryngectomized patients.

Total laryngectomy, as a consequence of carcinoma of the larynx, results in loss of speech function. Cerebrovascular stroke is the leading cause of reduced speech production ability, and thereby communication difficulties. The case is presented of a 60-year-old male patient who suffered stroke five years after a total laryngectomy. Speech rehabilitation was hampered due to the depressive state of the patient. Although contraindicated, the secondary voice prosthesis was implanted. Only at that moment the patient showed willingness and motivation for speech rehabilitation. The aim of this presentation is to demonstrate that not all neurological disorders are contraindicated for implantation of voice prostheses.

Kliničke manifestacije jetrene bolesti širokog su spektra, počevši od asimptomatskog povišenja jetrenih enzima do mogućeg dramatičnog zatajenja jetre. Bolesnici su dugo vremena bez simptoma, a otkrivaju se u kasnijim fazama bolesti. Loša prognoza i visoki troškovi liječenja uznapredovale jetrene bolesti zahti jevaju rano dijagnosti ciranje bolesti i pravovremeno liječenje. U pristupu bolesniku s povišenim jetrenim enzimima nužna je iscrpna anamneza i detaljan fi zikalni pregled. Pravovremena rana dijagnoza jetrene bolesti može spriječiti razvoj ireverzibilnog oštećenja jetre., Clinical manifestati ons of liver disease are of wide spectra, from asymptomatic elevation of liver enzymes to possible dramatic and progressive liver failure. The liver disease develops subclinically for a long time and the disease is being diagnosed in its later stages. Bad prognosis and high costs of treatment demand early diagnosis and adequate treatment. In the approach to the patient with elevated liver enzymes the most important are detailed medical history and physical exam. Early diagnosis of the liver disease can prevent the development of irreversible liver damage.

Kliničke manifestacije jetrene bolesti širokog su spektra, počevši od asimptomatskog povišenja jetrenih enzima do mogućeg dramatičnog zatajenja jetre. Bolesnici su dugo vremena bez simptoma, a otkrivaju se u kasnijim fazama bolesti. Loša prognoza i visoki troškovi liječenja uznapredovale jetrene bolesti zahti jevaju rano dijagnosti ciranje bolesti i pravovremeno liječenje. U pristupu bolesniku s povišenim jetrenim enzimima nužna je iscrpna anamneza i detaljan fi zikalni pregled. Pravovremena rana dijagnoza jetrene bolesti može spriječiti razvoj ireverzibilnog oštećenja jetre., Clinical manifestati ons of liver disease are of wide spectra, from asymptomatic elevation of liver enzymes to possible dramatic and progressive liver failure. The liver disease develops subclinically for a long time and the disease is being diagnosed in its later stages. Bad prognosis and high costs of treatment demand early diagnosis and adequate treatment. In the approach to the patient with elevated liver enzymes the most important are detailed medical history and physical exam. Early diagnosis of the liver disease can prevent the development of irreversible liver damage.