Search

Plant height and heading time are important agronomic traits that significantly contributed to the improvement of wheat adaptability and yield. The aim of this study was to analyse genetic diversity of a collection of wheat species, originating from 20 countries, based on the microsatellite loci associated with the previously mapped quantitative trait loci of plant height and heading time, to estimate potential of microsatellites to detect polymorphism in different wheat species and reveal allelic patterns in relation to the geographical origin and to evaluate the level of phenotypic diversity. The principal coordinate analysis distinguished wheat genotypes by their origin and ploidy level. Wheat varieties from America, South and Southeast Europe, and West and Central Europe had the highest molecular diversity, as was evidenced by higher number of alleles, number of group-specific alleles, Shannon's information index and gene diversity. The Nei’s genetic identity indicated genetic similarity of geographically distinct groups, such as South and Southeast Europe and Russian (0.901) and South and Southeast Europe and American genotypes (0.638). The significant differences in plant height and heading time among different wheat groups were observed, while the differences in means among three different growing seasons and the group by season interactions were significant only for heading time. The evaluated collection with high observed level of both molecular and phenotypic diversity for plant height and heading time may be a valuable source of variation for wheat breeders to fine adjust these traits in order to achieve better agronomic performance in certain local environments. Visina i vreme klasanja su važne agromonske osobine koje značajno doprinose poboljšanju sposobnosti pšenice da se prilagodi na uslove spoljašnje sredine i povećanju prinosa. Cilj ovog rada je da se oceni nivo fenotipske varijabilnosti ove dve osobine u kolekciji pšenica koje potiču iz 20 zemalja sveta, da se oceni njen molekularni diverzitet pomoću mikrosatelitskih markera povezanih sa prethodno mapiranim lokusima za kvantitativne osobine, i da se proceni potencijal mikrosatelita da utvrde polimorfizam različitih vrsta pšenice i alelne kombinacije u vezi sa geografskim poreklom. Značajne razlike između grupa pšenice utvrđene su za visinu biljke i vreme klasanja, dok su razlike između tri vegetacione sezone ustanovljene samo za vreme klasanja. Analizom glavnih kordinata razdvojeni su genotipovi pšenice prema poreklu i ploidnosti. Najveće vrednosti pokazatelja molekularnog diverziteta utvrđene su kod tri grupe pšenice: iz Amerike, južne i jugoistočne Evrope, i zapadne i centralne Evrope. Indeks genetičkog identiteta prema Nei-u ukazao je na genetičku sličnost između geografski udaljenih grupa pšenice južne i jugoistočne Evrope i Rusije (0.901) i grupa južne i jugoistočne Evrope i Amerike (0.638). Visok stepen diverziteta visine i vremena klasanja u ocenjenoj kolekciji pšenice predstavlja vredan izvor varijabilnosti za fino podešavanje ovih osobina u oplemenjivanju pšenice u cilju postizanja boljih prinosa u određenim agroekonomskim uslovima.

Jedan od znamenitih Vukovaraca o kojem se nedovoljno zna bio je dr. ing. Nikola Pšenica, suvremenik slavnoga nobelovca Leopolda Lavoslava Ružičke. Naime N. Pšenica je rođen u Vukovaru 1887., tj. iste godine kada i Ružička. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje obavio je u Vukovaru, Zemunu i Osijeku, a diplomirao je inženjersku kemiju 1913., na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Doktorirao je 1921. na toj istoj visokoj školi, nakon čega je, iste godine, imenovan profesorom organske tehnologije na zagrebačkoj tehničkoj visokoj školi. No, ubrzo je dao ostavku na profesorsko zanimanje i prešao raditi u industrijskim pogonima. Naime, postao je tehnički savjetnik Prve hrvatske štedionice. U tom svojstvu je modernizirao i proširio Tvornicu papira na Sušaku, tako da je postala jednom od najbolje uređenih tvornica za izradu finih papira u Europi. Također je Vukovarsku kudeljaru i predionicu d. d. proširio i bio joj dugo godina članom uprave. Od samog osnutka jugoslavenskog kemijskog društva u Zagrebu bio je njegov aktivni član, da bi 31. ožujka 1939. postao i predsjednikom toga društva. Odmah se novi predsjednik N. Pšenica zauzeo da to društvo dobije hrvatsko ime, tako da je od 1939. promijenilo ime u Hrvatsko kemijsko društvo. Iste godine zahvaljujući svojim dobrim vezama s kemijskom industrijom, uspio je Pšenica osigurati solidne donacije HKD-u, što mu je omogućilo bogate aktivnosti. Na mjestu predsjednika Hrvatskog kemijskog društva ostao je do 20. rujna 1942. Poslije drugog svjetskog rata Pšenica je postao tehnički savjetnik Glavne direkcije lana i konoplje. No, zbog pojave teške i dugotrajne bolesti preminuo je 29. kolovoza 1950. Druga, vjerojatno i najznačajnija zasluga predsjednika Pšenice i cijelog Hrvatskog kemijskog društva je što je, nakon što je Ružička, kao prvi Hrvat dobio Nobelovu nagradu za kemiju, organizirao Ružičkin dolazak i boravak u Zagrebu od 15. do 20 ožujka 1940., pri čemu je održana veličanstvena proslava tog događaja. Bila je to po općenitoj prosudbi najveća kulturna priredba ikada do tada održana u Zagrebu i Hrvatskoj.

Nedvojbeno je danas pisati o važnosti pšenice u ljudskoj ishrani jer je pšenica (Triticum aestivum L. em. Thell. i T. turgidum L.) među tri vodeće žitarice po proizvodnji (kukuruz, riža, pšenica) i jedan je od najvažnijih svjetskih usjeva za proizvodnju hrane. Knjiga Pšenica opisuje glavne osobine biljke pšenice te načine i karakteristike oplemenjivanja i agrotehniku pri uzgoju pšenice, kao i kvalitetu koja je bitna u prehrambeno-tehnološkoj industriji. Površine koje zauzima pšenica u Republici Hrvatskoj variraju, tako da je u razdoblju od 1930. do 1939. bila najmanja proizvodnja pšenice od 440 000 t, s prinosom od 1, 1 t ha-1. Najviše pšenice proizvedeno je početkom 90-tih godina prošloga stoljeća. Novu dimenziju ovoj knjizi daje opis tehnologije i tehnika novijega vijeka koje se koriste u oplemenjivačkim programima (oplemenjivanje potpomognuto molekularnim markerima ili proizvodnjom duplih haploida, hibridna i transgena pšenica). Također u knjizi je dan i pregled oplemenjivanja pšenice na otpornost na abiotičke (polijeganje, niske temperature, suša, toksičnost aluminija) i biotičke (hrđe, snijeti, pepelnica, Septoria, Fusarium, kukci i glodavci) stresove. U našto kraćem obimu autorica opisuje klasične metode oplemenjivanja pšenice, gene i simbole gena u pšenici, sjemenarstvo pšenice te razvoj i sustav registracije pšenice u Republici Hrvatskoj.

Za poljoprivredne proizvođače kao i za prehrambenu industriju vrlo je bitno odabrati sorte ozime pšenice koje uz kvalitetu osiguravaju i visoke urode zrna. Kako bi sorta ozime pšenice zadovoljila zahtjeve tržišta, kvaliteta zrna kao i urod zrna moraju biti stabilni. Bc Institut d.d. svake godine postavlja ogledne makropokuse na različitim lokacijama, a stabilnost kvalitete i uroda zrna ispituje i u komparativnim pokusima kao i u pokusima na poljoprivrednim gospodarstvima. Dovoljno oborina bez ekstremno visokih temperatura tijekom vegetacijske godine 2015/16, utjecalo je na postizanje vrhunskih uroda Bc pšenica. Sorta BC Anica opravdala je svoj status visokokvalitetne i visokorodne pšenice s odličnim urodom od 9 542 kg/ha i s izvrsnim sadržajem proteina (13, 7%) u makropokusu Rugvica. BC Mandica je s rekordnim urodom od 11 124 kg/ha nadmašila jaku konkurenciju i opravdala titulu najrodnije hrvatske sorte. I u svim komparativnim pokusima, Bc sorte pšenice postigle su vrhunske urode zrna i zauzele vodeća mjesta. Zbog visokih vrijednosti sadržaja proteina i hektolitarske mase, Bc sorte ozime pšenice po kriterijima Kodeksa otkupa žitarica i uljarica svrstane su u I. ili II. klasu pšenice. Uzimajući u obzir farinografska svojstva, Bc sorte pšenice svrstane su A2 ili B1 kvalitetnu grupu. Zbog zapaženih rezultata i uroda i kvalitete, Bc sorte ozime pšenice prepoznate su od strane proizvođača, te su se pokazale kao odličan izbor za slijedeću sjetvu.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu pokrenula je projekt posvećen hrvatskoj glagoljici s ciljem proučavanja, promicanja i čuvanja jedinstvene kulturne baštine u europskim razmjerima. U Europskoj godini kulturne baštine održana je izložba o hrvatskoj glagoljici i pokrenut je istoimeni portal. Na portalu je okupljena izvorna građa na glagoljici koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i u drugim europskim knjižnicama. Osim izvorne građe na glagoljici, na portalu su objavljeni stručni i znanstveni radovi o glagoljici s dopuštenjem njihovih autora.

Svrha ovog istraživanja je bila ispitati kako klimatske promjene u vrijeme žetve utječu na tehnološku kakvoću pšenica sa područja Međimurja (Čakovec) i Slavonije (Virovitica i Đakovo) koju su Čakovečki mlinovi d.d. zaprimili i uskladištili od početka srpnja 2009. do kraja rujna 2011. Određena su fizikalna i kemijska svojstva pšenice i prikupljeni su podaci o prosječnim temperaturama i količinama padalina za vrijeme žetve od Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu. Statističkom obradom dobiveni su značajni koeficijenti korelacije između prosječne temperature kao i prosječne količine padalina sa parametarima tehnološke kakvoće pšenice za sve mikrolokacije kroz tri ispitivane godine. Rezultati istraživanja ukazuju da je prosječna temperatura u vrijeme žetve u Čakovcu od 2009. do 2011. za miješane sorte pšenice u korelaciji sa reološkim svojstvima tijesta koja ovise o količini proteina u pšenici, dok je kod čistih sorti uočen i dodatan utjecaj temperature na količinu primjesa. Količina padalina je u korelaciji s hektolitarskom masom, količinom proteina (glutena) i s rastezljivosti tijesta. Kod pšenica iz Virovitice u istom razdoblju utvrđena je značajna korelacija prosječne temperature i količine primjesa, količine i kvalitete proteina, aktivnosti α-amilaze i reoloških svojstava tijesta. Korelacije su utvrđene između količine padalina sa količinom glutena i primjesa kao i reologije tijesta. Kod pšenica iz Đakova također je utvrđena korelacija između temperature i količine padalina s količinom primjesa i proteina te reoloških svojstava tijesta. Stoga je uvjete skladištenja i prerade pšenice potrebno prilagoditi kako bi se dobilo brašno odgovarajuće namjene.

Cink (Zn) je mikroelement esencijalan za ljude, životinje i više biljke, dok selen (Se) nije neophodan za više biljke. Pošto koncentracija Zn i Se u tlu utječe na koncentracije u biljkama, cilj je ovog istraživanja utvrditi utjecaj gnojidbe Zn i Se na njihovu koncentraciju u zrnu ozime pšenice. Poljski pokus s tri sorte pšenice (Srpanjka i Simonida kao visokoprinosne, te sorta Divana visoke kvalitete) proveden je u Banovcima sa 7 gnojidbenih tretmana: 1. kontrola, 2. Se folijarno, 3. dvostruki Se folijarno, 4. dvostruki Se na površinu tla, 5. Zn-sulfat folijarno, 6. Zn-EDTA folijarno, 7. Zn-sulfat folijarno + dopunska N gnojidba.Nije utvrđen značajan utjecaj gnojidbenih tretmana na prinos pšenice, ali su Srpanjka i Simonida imali veći prinos (prosječno 8, 6 i 8, 3 t/ha) od Divane (5, 4 t/ha). Značajno najniža koncentracija Zn utvrđena je u zrnu Simonide (21 mg/kg), veća u zrnu Srpanjke (24), a najveća u zrnu Divane (35), ali nije utvrđena takva razlika sorti u koncentraciji Se u zrnu (171-180 μg/kg). Istovremeno, koncentracija je Cd bila značajno niža u zrnu Divane (39 μg/kg) nego Srpanjke (50) i Simonide (53), a sve su koncentracije Cd bile vrlo niske, na razini svega 20-26% maksimalno dopuštenih koncentracija u zrnu pšenice (200 μg/kg). Sve su gnojidbe cinkom rezultirale većim koncentracijama Zn nego na kontrolnom tretmanu (20 mg/kg), ali je učinak sulfatnog oblika Zn bio značajno veći (prosječno 40 mg/kg) nego učinak EDTA oblika (27 mg/kg). S druge strane, EDTA oblik rezultirao je 3, 5 puta manjim koncentracijama Cd u zrnu u odnosu na kotrolni tretman, a nije utvrđen nikakav utjecaj sulfatnog oblika Zn na koncentraciju Cd. Oba načina aplikacije Se, folijarno i na površinu tla, rezultirali su povećanjem koncentracije Se u zrnu pšenice do 7, 8 puta (od 52 do 410 μg/kg u prosjeku), s većim učinkom dvostruke nego jednostruke doze Se. Sorte pšenice značajno su se razlikovale u koncentraciji Zn i Cd.

Fusarium head blight (FHB), also called ear blight or scab is economically one of the most serious fungal diseases of wheat in many producing regions of the world. It is a serious threat for the quality of wheat products. Also the production of mycotoxins can be harmful to human and animal health. The aim of this study was to determine the effect of heading date on grain yield due to Fusarium infection that could result in favourable conditions of infection. The earliest heading date had genotype Srpanjka, and the latest Osk.870/08. Grain yield in the treatment with artificial inoculation and fungicide protection varied from 71.9 dt ha-1 (Olimpija) to 104.4 dt ha-1 (Vulkan), and in the treatment with natural conditions from 74.7 dt ha-1 (Divana) to 112.6 dt ha-1 (Osk.116/09). The highest AUDPC for the total resistance had genotype Osk.110/09 and the lowest Divana. We conclude that Fusarium infection is dependent on the heading date, depending on weather conditions that could potentially cause strong or weak intensity of infection between heading and flowering days. This research has not found an association between relative grain yield and heading date., Fusarijska palež klasa (FHB), još nazvana palež klasa ili scab, u gospodarskom smislu je jedna od najozbiljnijih gljivičnih bolesti pšenice u mnogim proizvodnim regijama svijeta. Može stvoriti ozbiljnu prijetnju za kvalitetu pšeničnih proizvoda. Proizvodi i mikotoksine koji mogu biti štetni za zdravlje ljudi i životinja. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj datuma klasanja na urod zrna uslijed Fusarium infekcije do koje bi moglo doći u povoljnijim vremenskim uvjetima za zarazu. Najraniji datum klasanja imao je genotip Srpanjka, a najkasniji Osk.870/08. Urod zrna u tretmanu s umjetnom infekcijom i zaštitom fungicidom bio je od 71,9 dt ha-1 (Olimpija) do 104,4 dt ha-1 (Vulkan), a u tretmanu s prirodnim uvjetima od 74,7 dt ha-1 (Divana) do 112,6 dt ha-1 (Osk.116/09). Najveći AUDPC za ukupnu otpornost imao je genotip Osk.110/09, a najmanji Divana. Možemo zaključiti da Fusarium infekcija ovisi o datumu klasanja, ovisno o vremenskim uvjetima koji bi mogli izazvati jači ili slabiji intenzitet zaraze između datuma klasanja i cvjetanja. Ovim istraživanjem nije pronađena veza između relativnog uroda zrna i datuma klasanja.

Količina i kakvoća proteina je važan čimbenik kakvoće pšenica. Obzirom na ukupan sadržaj proteina i sedimentacijsku vrijednost, pšenice se klasificiraju u tri kvalitetne grupe, dok količina i kakvoća netopljivih proteina (glijadina i glutenina) služi u klasifikaciji pšeničnog brašna u klase kakvoće. Suprotno tome, za sada ne postoji klasifikacija pšenica i/ili pšeničnih brašna obzirom na sadržaj albumina i globulina. Međutim, kako albumine i globuline uglavnom čine enzimi, a enzimi su izuzetno važni u proizvodnoj tehnologiji, pokazuje se neophodnim odrediti aktivnosti tehnološki važnih enzima, a isto tako ustanoviti da li su ove aktivnosti ovisne o količini ukupnih proteina. Cilj je ovog rada bio odrediti količinu ekstraktibilnih proteina te aktivnost oksido-reduktivnih i proteolitičkih enzima tri sorte pšenice različitog sadržaja ukupnih proteina. Pšenice nižeg sadržaja ukupnih proteina imale su i niži sadržaj ekstraktibilnih proteina, ali ovo sniženje nije bilo proporcionalno. Aktivnosti glutation-reduktaze (GR), katalaze (CAT), peroksidaze (POX) i aspartatne proteaze (phitepsina) pokazale su se neovisnima o količini ukupnih proteina, izuzev u slučaju peroksidazne aktivnosti u sorti Srpanjka. Aktivnosti lipooksigenaze (LOX), arginil- i fenilalanil-aminopeptidaze (Arg-, Phe-AP) su bile niže i to proporcionalno količini ukupnih proteina. Aktivnost polifenol-oksidaze (PPO) bila je značajno niža, dok je aktivnost karboksipeptidaze I (CP-I) rasla sa sniženjem količine ukupnih proteina. Dobiveni rezultati pokazuju da je količina ekstraktibilnih proteina, kao i aktivnost enzima LOX, Arg-AP, Phe-AP, PPO i CP-I ovisna o sadržaju ukupnih proteina. Suprotno tome aktivnosti GR, CAT, POX i aspartatne proteaze pokazuju se neovisnima o količini ukupnih proteina.

U ovom radu prikazano je istraživanje utjecaja klimatskih uvjeta u zadnjih 10 godina (prosječne godišnje količine padalina, prosječne godišnje temperature i vlažnosti zraka) na tehnološku kakvoću standardnih hrvatskih sorti ozimih pšenica (Divana, Žitarka, Sana). Posebno je istražen utjecaj količine padalina i temperature zraka u periodu razvoja, rasta i nalijevanja zrna (veljača- lipanj) na količinu i kakvoću proteina, te enzimatsku aktivnost brašna. Istraživanjem se pokazalo da povišene prosječne temperature i količine oborina u vrijeme rasta i sazrijevanja zrna, te u vrijeme žetve, značajno negativno utječu na tehnološku kakvoću zrna. Utvrđeno je da kakvoća sorte Divana najznačajnije ovisi o klimatskim promjenama, za razliku od sorte Sana koja se pokazala najstabilnijom iako joj je tehnološka kakvoća najlošija. Za sve tri ispitivane sorte se može reći da im se tehnološka kakvoća pogoršava promjenom klimatskih uvjeta.

Naša zemlja ima izuzetne komparativne prednosti u proizvodnji durum pšenice. Iz toga razloga uvođenje durum pšenice u proizvodnju je od posebnog značaja za dobivanje kvalitetne tjestenine. Iz godine u godinu raste interes za njeno sve veće konzumiranje. Uvidjevši značaj ove vrste strne žitarice još prije 1985. godine u Bc Institutu d.d. Zagreb smo prvi u zemlji inicirali oplemenjivački program s ciljem stvaranja vlastitih durum pšenica. Svrha je bila stvoriti sorte visokog proizvodnog kapaciteta rodnosti i odlične kakvoće zrna, a što se posebice odnosi na caklava i tvrda zrna, te krupicu (semol, semolin) s višim sadržajem žutog pigmenta i proteina. Kao rezultat tog 20-godišnjeg oplemenjivačkog rada priznate su 3 sorte povoljnih gospodarskih svojstava. Prva sorta Primadur je standard u Komisiji za priznavanje sorti. Ovom prigodom osvrnut ćemo se na novopriznatu sortu Crodur. Prema pozitivnom DUS ispitivanju i boljim VCU rezultatima u odnosu na standard, sorta je priznata 2003. godine. Spada u skupinu srednje ranih sorti. Prosječna visina biljke je 94, 1 cm (Primadur 97, 8 cm). Vrlo dobre je otpornosti na polijeganje. U pokusima Komisije je ostvarila prosječni urod zrna od 4.543 kg/ha (Primadur 4136 kg/ha). Dobre je otpornosti na niske temperature. Prema pokazateljima kakvoće svojstava: mase 1000 zrna, hektolitarska masa, vlažni lijepak i sl ; ostvario je dobre rezultate. Dobre je otpornosti na glavne bolesti pšenice. Sorta zaslužuje sve veći prihvat u širokoj proizvodnji.

Starenje zrna je prirodan, vremenski ovisan proces koji započinje žetvom te traje tijekom skladištenja zrna, za vrijeme kojeg se u zrnu sporo odvijaju kemijske reakcije nastanka slobodnih radikala, oksidacije te neenzimske glikozilacije. Oštećenja sastavnih biomolekula zrna nastala ovim reakcijama mogu se negativno odraziti na fizikalno-kemijske i tehnološke karakteristike zrna kao i produkte meljave. Obzirom da su dosadašnja istraživanja fizikalno-kemijskih i tehnoloških promjena uglavnom provođena pri uvjetima ubrzanog starenja (vlažnost >75% RH ; t >40°C), nameće se neophodnim istražiti promjene koje se dešavaju prirodnim starenjem. Upravo se ovim istraživanjem pokušalo ustanoviti koje su to fizikalno-kemijske i tehnološke promjene uočljive pri realno mogućim uvjetima skladištenja. Zrna tri domaće sorte pšenica, Divane, Žitarke i Srpanjke, skladištena su godinu dana pri četiri različita režima temperature i relativne vlažnosti zraka (RH): (1) 4 ± 0, 5°C ; 45 ± 4% RH ; (2) ; (3) 40 ± 0, 6°C ; 45 ± 2% RH te (4) skladištu otvorena tipa sa klimatski uvjetovanim varijacijama temperature i vlažnosti 2-25°C, 60-74% RH. Fizikalno-kemijske (udio proteina, udio škroba, stupanj kiselosti i hektolitarska masa) te tehnološke promjene (vlažni gluten, sedimentacijska vrijednost i alveografska vrijednost rada deformacije -W) koje se dešavaju u zrnjevlju, praćene su mjesečno. Tijekom jednogodišnjeg skladištenja uočeno je sniženje udjela škroba, povišenje stupnja kiselosti, nepromijenjivost ili povišenje udjela vlažnog glutena, sniženje ili povišenje sedimentacijske vrijednosti te porast rada deformacije (W). Intenzitet i tip promjena pokazao se ovisnim o uvjetima skladištenja i sorti pšenice. Najveće promjene uočene su u zrnevlju čuvanom pri 40 ± 0, 6°C ; 45 ± 2% RH, potom zrnjevlju čuvanom pri 25 ± 0, 7°C ; 45 ± 7% RH, dok su za zrna čuvana pri 4 ± 0, 5°C ; 45 ± 4% RH ili u skladištu otvorena tipa promjene statistički neznačajne ili minimalne. Sortne razlike u intenzitetu i tipu promjena skladištenjem uočene su za udio škroba, udio vlažnog glutena i sedimentacijsku vrijednost.

The purpose of this study is to define the impact of the cultivar, grain year and area of cultivation of the standard winter wheat cultivars on the bread-making quality. Divana, Žitarka and Sana are standard Croatian wheat cultivars ; on this basis - the new wheat cultivars are acknowledged. Divana is the standard for the specified wheat improver, Žitarka is the standard for bread quality, and Sana is the standard for grain yield. Bread-making quality testing results of the grain and wheat flour Divana, Žitarka and Sana from the crop years 1998, 2000, 2002, 2004 and 2006 ; and from two locations - Zagreb and Osijek ; are displayed in this paper. Wheat from the cultivar tests cultivated under the same agro technological conditions have been used for this testing. Research has shown that the bread-making quality of the tested winter wheat primarily depends on the genetic properties of the cultivar. However, climatic changes during the last 10 years, particularly the increase of temperatures and quantity of precipitations during the period of the grain development, ripening and harvest, have had a negative influence on the grain bread-making quality. Even though the average values of the tested quality factors are within the expected value ranges, depending on the cultivar, we have to point out a significant dependence of the cultivar Divana bread-making quality on the cultivation climate conditions. Sana cultivar has proven to be the most stable, even though its bread-making quality has been the lowest. For all 3 cultivars, we could safely say that the bread-making quality has been decreasing during the last 10 years, but as a rule it has been better in the case of the winter wheat from the Zagreb area, since the climate conditions in the research period were more favorable.

U radu je istraživan sladarski potencijal 36 domaćih sorti pšenica, te izvršeno razvrstavanje istraživanih uzoraka u odgovarajuće sladarske kvalitetne grupe (I-IV), ustanovljene su sorte s najboljim sladarskim osobinama, te za njih optimalan postupak slađenja. Gotovo sve istraživane sorte spadaju u II kvalitetnu grupu uključujući i sve sorte s najboljim sladarskim osobinama (Lucija, Srpanjka, Panonka, Barbara, Ana i Žitarka). Optimalni postupak slađenja za sorte s najboljim sladarskim osobinama je umjereno restriktivni postupak E koji obilježavaju niži stupanj namočenosti zrna (42, 5-43%) i blagi režim povisivanja temperature tijekom klijanja od 14 ^oC do 17 ^oC.

U ovom radu ispitana je kakvoća nekih sorti pšenica razzličitim fizikalnim, kemijskim i reološkim metodama, te su provedena probna pečenja kao najbolji pokazatelj kakvoće pšenice i njezine uporabne vrijednosti u proizvodnji kruha. Ispitane su tri sorte pšenica uzgojene na različitim lokalitetima malih obiteljskih gospodarstava (Petrijevci, Baranjsko Petrovo Selo, Karanac, Dalj). Najboljim se pokazao uzorak brašna sorte Lenta s lokaliteta Baranjsko Petrovo Selo, kako probnim pečenjem, tako i ostalim ispitivajima.

U ovom radu ispitana su peciva svojstva brašna ozime pšenice žetve 2004. Na području Osijeka zasijano je 19 kultura ozime pšenice, Divana kao sorta poboljšivač, Žitarka kao krušna sorta i Sana kao krušna sorta varijabilne kakvoće.

U radu su ispitivana fizikalno- kemijska i tehnološka svojstva sorata ozime pšenice žetve 2004. godine. Peciva svojstva brašna ispitana su probnim pečenjem, a za određivanje kvalitete kruha ispitana su i organoleptička svojstva. Rezultati pokazuju da sorte uzgojene na zagrebačkom području zadovoljavaju zahtjevima pekarske industrije.

Ovaj rad opisuje svojstva pšenica iz sortnih pokusa 98/99.godine sa područja Zagreba i Osijeka.Uspoređene su i naše sorte sa sortama na području Austrije.

Komisija Republike Slovenije provela je ispitivanje navedene sorte u pokusima (Jable, Maribor, Rakičan) od 1998.-2000. godine uz standardne sorte Ana i Marija. Ispitivana sorta je urodom zrna na razini standarda. Sredina kruha je poroznija, površina tijesta je nešto vlažnija ; a sadržaj bjelančevina u zrnu, sedimentacijska vrijednost i sadržaj ljepka su visoki. S obzirom na primjereni urod i uporabnu vrijednost te dovoljnu različitost, ujednačenost i postojanost (DUS) prizata je jer je ispunila sve uvjete za upis u sortnu listu Republike Slovenije u skladu sa 40. i 47. članom Zakona o semenskem materialu kmetijskih rastlin (Uradni list RS, št.58/02).

Za izradu tjestenine u svijetu se koriste uglavnom krupice dobivene od pšenica vrste Triticum durum, dok se u Republici Hrvatskoj tjestenina proizvodi od običnih pšenica Triticum aestivum, što se negativno odražava na kakvoću gotovog proizvoda. Durum pšenice se razlikuju od običnih pšenica po krupnijem, izrazito staklastom i tvrdom zrnu, a dobivene krupice imaju veći udio bjelančevina i b-karotena. Veći udio b-karotena daje gotovoj tjestenini žutu boju i bez dodatka jaja. Obzirom na navedena svojstva i namjenu, mljevenje durum pšenica ima svoje specifičnosti. Najveće razlike očituju se u : - dijagramu čišćenja i pripreme - povećanom broju čistilica krupica i - mljevenju osjevaka. Proizvodnja i prerada durum pšenica dobiva sve veći značaj i u našoj zemlji. U radu su naznačene razlike između običnih i durum pšenica, te je ukazano na neke mogućnosti koncipiranja dijagrama mljevanja.

U radu je bila namjera, da se prikažu najvažnija gospodarska svojstva Primadura - prve sorte ozime durum pšenice u Hrvatskoj. Primadur (Bc TD 3201/92) na osnovu trogodišnjih ispitivanja u službenim pokusima Državne komisije za priznavanje sorata (1994-1996) priznat je 1997. godine, te je upisan u listu sorti tvrde pšenice za potrebe tjesteničarske industrije. Stvoren je na pokusnom polju Zavoda za strne žitarice u Botincu Bc Instituta za oplemenjivanje i proizvodnju bilja u Zagrebu. Vrlo dobre je otpornosti na niske temperature, te je stoga izrazito ozimog tipa. Spada u grupu srednje ranih sorti. Visina biljke je od 80-88 cm. Stabljika je čvrsta, te iskazuje vrlo dobru otpornost na polijeganje. U zriobi boja klasa je tamno žuta sa dugim žutim osjem, karakterističnim za durum pšenice. Sorta je visokog proizvodnog potencijala rodnosti, koji je iznad 6000 kg/ha. Zrno je vrlo dobre do odlične ispunjenosti, tipične caklavosti za durum pšenice. Masa 1000 zrna se kreće od 45, 00-50, 00 g, a hektolitarska masa od 76, 00-80, 00 kg. Pokazuje visoku razinu otpornosti na glavne bolesti pšenice, a što posebice vrijedi za bolesti klasa (fuzarioze i septorioze), a na koje su inače durum pšenice znatno osjetljivije u usporedbi s aestivum pšenicama. Optimalni rok sjetve je od 10-30. listopada. Norma sjetve je na osnovu 500-550 klijavih zrna/m2. Stvoren je za intenzivne uvjete proizvodnje.

Na podruèju bjelovarske regije praæene su površine i prinosi kultivara pšenice sa i bez 1B/1R kromosomske translokacije, u razdoblju od 1984. do 1991. godine.Stalni porast površina zasijanih kultivarima pšenice s 1B/1R kromosomskom translokacijom rezultat je dosta visokih i stabilnih prinosa koje ti kultivari daju u odnosu na kultivare bez translokacije. Analizirajuæi te podatke i usporeðujuæi ih sa stanjem u Republici Sloveniji, nameæe se misao da bi kultivari pšenice s 1B/1R kromosomskom translokacijom mogli imati veæu prilagodljivost i stabilnost, na što upuæuju i rezultati inozemnih istraživaèa.

Pšenica je najznačajnija žitarica u Hrvatskoj koja se koristi u prehrani ljudi. Kod uzgoja pšenice bitan je njezin životni ciklus koji utječe na pojedina svojstva pšenice, kako na morfološka, tako i na kemijska i biološka svojstva. Oplemenjivanjem se dobivaju pšenice s određenim kvalitetativnim svojstvima koje daju zadovoljavajuće prinose. Jedna sorta predstavlja majku, a druga oca, s unaprijed poznatim svojstvima. Križanje može biti jednostruko, povratno i višestruko i se obavlja obično u svibnju. Jedna od institucija koja se bavi oplemenjivanjem i proizvodnjom bilja je Bc institut d.d. Zagreb koja istražuje mnoge žitarice poput kukuruza, ječma, zobi, pšenoraži (triticale), pravog pira, soje, pa tako i pšenice. Kvaliteta pšenice prati se analizama kao što su hektolitarska masa, masa 1000 zrna, udio vode, proteina i pepela, sedimentacijska vrijednost, broj padanja, određivanje reoloških svojstava na farinografu, ekstenzografu i amilografu. U posljednjih nekoliko godina Bc- institut priznao je 9 sorti pšenice, a to su: Bc Anica 2010. godine, Bc Tena i Bc Lorena 2011. godine, Bc Irena, Bc Darija i Bc Irma 2012. godine, Bc Bernarda, Bc Mandica i Bc Certissa priznate 2014. godine.

U ovom diplomskom radu ispituju se reološka svojstva brašna ozimih i jarih pšenica žetve 2003. Za ispitivanje je korišteno 6 uzoraka brašna ozime pšenice i 4 uzorka brašna jare pšenice. Ozime pšenice su sa područja Koprivnice i Lovasa, a jare sa područja Osijeka i Zagreba. Uzorci ozimih pšenica su standardne prihvaćene sorte i to Divana – kao sorta poboljšivač, Žitarka – kao krušna sorta i Sana – kao krušna sorta varijabilne kakvoće (ponekad spada u osnovne sorte). Standardna prihvaćena sorta kod jarih pšenica bio je Remus. Provodila su se ispitivanja reoloških svojstava brašna Brabenderovim farinografom, Brabenderovim ekstenzografom i Brabenderovim amilografom ; i laboratorijsko pokusno pečenje kruha. Provedeno ispitivanje je pokazalo da brašna ozimih pšenica pokazuju bolja reološka svojstva. Sorta Divana može se koristiti kao sorta poboljšivač. Sorte ( Sana, Žitarka, Remus OS-1. OS-2, Remus ZG-1, ZG-2) su pogodne za pekarsku proizvodnju. Provedene analize i dobiveni parametri reoloških svojstava brašna omogućuju tehnolozima da prilagode tehnološki proces proizvodnje, kako bi se dobili što kvalitetniji pekarski proizvodi.

Cilj ovog rada bio je ispitati kvalitetu 8 različitih vrsta industrijski proizvedene tjestenine. Četiri uzorka su proizvedena od mješavine krupica Triticum durum i Triticum aestivum pšenice dok je pri proizvodnji druga četiri uzorka krupica Triticum aestivum pšenice zamijenjena brašnom Triticum aestivum pšenice. Provedeno je ispitivanje teksturalnog profila kuhane tjestenine (čvrstoća, elastičnost, kohezivnost, otpor žvakanju i adhezivnost-ljepljivost), kao i amilografsko ispitivanje mljevenih uzoraka sušene tjestenine. Također se određivao stupanj oštećenosti škroba i ispitivala boja tjestenine, optimalno vrijeme kuhanja, apsorpcija vode i senzorska svojstva. Rezultati su pokazali da zamjena krupice Triticum aestivum pšenice brašnom nije značalno utjecala na kvalitativna svojstva tjestenine. Instrumentalno određena adhezivnost, odnosno ljepljivost tjestenine, kao i amilografska temperatura maksimuma i povratni efekt su pokazali značajnu korelaciju s količinom apsorbirane vode tijekom kuhanja tjestenine. Značajna pozitivna korelacija uočena je i između stupnja oštećenosti škroba u tjestenini i postotka raskuhavanja. Može se zaključiti da se korištenjem ovih metoda ispitivanja mogu objektivno predvidjeti svojstva tjestenine tijekom kuhanja pa čak i određena senzorska svojstva. The aim of this work was to determine the quality of 8 different types of industrially produced pasta samples. Four pasta samples were produced from mixture (70:30) of Triticum durum and Triticum aestivum wheat semolina. For production of other 4 samples Triticum aestivum semolina was replaced with the Triticum aestivum wheat flour. Texture profile analysis (hardness, cohesiveness, resilience, chewiness and adhesiveness) and evaluation of amylographic characteristics of pasta samples were performed. Degree of starch damage in pasta samples, pasta colour, optimum cooking time, water absorption and sensory attributes were also determined. Results showed that replacing the Triticum aestivum whet semolina with wheat flour did not significantly influenced the pasta properties. Adhesiveness and amilograph pasting temperature and setback was significantly correlated with the water absorption during the cooking of pasta. Significant positive correlation was also found between the degree of starch damage in pasta and the pasta cooking loss. It could be concluded that implementation of these kinds of analyses for pasta quality evaluation can objectively predict the cooking properties of pasta and even some sensory characteristics.

U radu se iznose rezultati osmogodišnjih istraživanja gnojidbe na zalihu fosforom i kalijem u četveropoljnom mjembenom plodoredu kukuruz-soja-ozima pšenica-šećerna repa u dvije rotacije plodoreda na lesiviranom tlu na pretaloženom lesu, lokalitet Lukač (Virovitica). Uz negnojenu varijantu i standardnu mineralnu gnojidbu, u pokusu su bile zastupljene dvije varijante gnojidbe na zalihu fosforom i kalijem za četverogodišnje razdoblje i jedna varijanta s gnojidbom na zalihu za dvogodišnje razdoblje. U odnosu na prinos zrna ozime pšenice učinkovitost gnojidbe na zalihu tijekom osmogodišnjeg istraživačkog razdoblja bila je promjenjiva. Prema prosječnim osmogodišnjim rezultatima pri gnojidbi na zalihu ipak su dobiveni viši prinosi u usporedbi sa standardnom mineralnom gnojidbom, pri čemu je važniju ulogu vjerojatno odigrao fosfor od kalija s obzirom na fiziološke potrebe pšenice. Također, prema prosječnim osmogodišnjim vrijednostima, sadržaj biljci pristupačnog fosfora i kalija u tlu u svih je gnojenih varijanata, osim standardne mineralne gnojidbe, porastao signifikantno u odnosu na negnojenu varijantu. Glede zasićenosti bazama, nastale promjene prvenstveno su se očitovale njezinim smanjenjem, što, drugim riječima, znači da je mineralna gnojidba djelovala nepovoljno na sve one parametre koji su izravno povezani s reakcijama tla, kao i one koji neizravno iskazuju takva obilježja.

Poljoprivredni institut Osijek i Institut za poljoprivredu i turizam iz Poreča vrše istraživanja mogućnosti proizvodnje tvrdih pšenica u Istri i sličnim proizvodnim područjima. U tu svrhu postavljen je mikropokus na imanju Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču u suradnji s Institutom za žitarice iz Rima. Pokus je postavljen tijekom vegetacijskog razdoblja 1999/2000. godine, a istraživano je 25 sorata tvrdih pšenica. Pokus je postavljen po shemi slučajnog bloknog rasporeda u 3 ponavljanja i 2 roka sjetve (3.11. i 26.11.). Od tehnoloških zahvata primijenjena je uobičajena tehnologija proizvodnje strnih žitarica. Tijekom provedbe pokusa praćeni su klimatski pokazatelji i fenofaze razvoja pšenice. Sorte su rangirane na temelju rezultata dobivenih očitavanjem na pokusnim parcelama i mjerenjima prinosa, hektolitarke težine i mase tisuću zrna. Rezultati prve godine istraživanja pokazuju da je prosječni prinos u prvom roku sjetve bio 7 273 kg/ha, najveći prinos imala je sorta Duilio, 8517 kg/ha, najmanji sorta Neodur 5961 kg/ha. U drugom roku sjetve prosječni prinos bio je 5516 kg/ha, najveći prinos imala je sorta Torrebianca 6191 kg/ha, a najmanji prinos sorta Nefer 4560 kg/ha. Prosječna hektolitarja težina kod sorata u prvom roku sjetva bila je 84, 89, kretala se je od 87, 43 kod sorte Claudio do 82, 37 kod sorte Colosseo. U drugom roku sjetve prosječna hektolitarska težina bila je 84, 50, a najveća kod sorte Claudio 87, 07, a najmanja je bila kod sorte Simeto 82, 00. Prosječna masa 1000 zrna u prvom roku sjetve bila je 52, 11, a najveća je bila kod sorte Simeto 56, 91, a najmanja 44, 89 kod sorte Arcobaleno. U drugom roku sjetva prosječna masa 1000 zrna je bila 48, 92, a najveća 56, 51 kod sorte Simeoto, a najmanja 36, 51 kod sorte San Carlo. Na osnovi prve godine istraživanja možemo zaključiti da su se u pokusu pokazale značajne razlike između rokova sjetve i sorata u pokusu. Istraživanje se nastavlja još najmanje 2 godine.

Cilj ovog rada je bilo utvrditi sladarsku kvalitetu nekih tipičnih slavonskih krušnih sorti pšenica Istraživanje je provedeno radi ispitivanja mogućnosti proizvodnje svijetlog pivskog slada, ali i ostalih tipova slada. I pored neizbježnih ograničenja u eksperimentu naki od dobivenih sladova su dobre kvalitete. Osim povećane prosječne staklavosti zrna, koja je bila prolaznog karaktera svi su drugi mehanički i fiziološki pokazatelji bili u preporučenim granicama za svijetli slad uključujući i ukupne gubitke prilikom slađenja. Kemijska analiza pokazala je vrlo dobar prinos ekstrakta u svim uzorcima ali je zbog povišenog udjela ukupnog dušika u zrnu i sladovini niža konačna prevrelost. Povišena razlika ekstrakta može se u određenoj mjeri pripisati i utjecaju postupka slađenja koji treba modificirati kako bi se pojačala citoliza. Viskoznost sladovina bila je zadovoljavajuća u svim uzorcima što upućuje na zadovoljavajući udio ukupnih pentozana i omjer ukupni/topljivi pentozani u pšenicama sa niskom staklavošću zrna. Udio ukupnog topljivog dušika bio je previsok u svim uzorcima. Oko polovice je bila visokomolekulska frakcija. Udio a-amino dušika također je bio previsok u apsolutnom iznosu dok je odnos FAN/ukupni topljivi dušik bio vrlo dobar u svim uzorcima. Rezultati istraživanja pokazuju da se od domaćih sotri koje zadovoljavaju polazne kriterije sladarske kvalitate može proizvesti kvalitetan pivarski slad. Slađenjem pšenice OSK 5824/16-99 dobiven je slad koji je prema analitičkim pokazateljima zadovoljio kriterije za svijetli, pivski slad, i može se svrstati u drugu sladarsku kvalitativnu grupu. Također je vidljivo da će glavni problem pri selekciji domaćih pšenica za potrebe proizvodnje pivskog slada biti smanjenje udjela ukupnog topljivog dušika u sladovini uz istodobno smanjenje i visokomolekulskog i a-amino dušika u njemu. To će nužno tražiti primjenu prikladnih agrotehničkih mjera jer su zbog senzorskih karakteristika piva ograničene mogućnosti intervencije u postupak slađenja.

Starenje zrna pšenice je prirodan proces, pri kojem se u zrnu kumulativno nakupljaju kemijske i biokemijske promjene biomolekula, što rezultira gubitkom vijabilnosti i sposobnosti klijanja, te krajnje, smrću zrna. Ovim istraživanjem se pokušalo ustanoviti dolazi li tijekom starenja tri sorte krušnih pšenice pri četiri različita uvjeta skladištenja do promjena u količini ekstraktibilnih proteina te specifičnoj aktivnosti aspartatne proteaze. Rezultati pokazuju nepromjenjivost količine ekstraktibilnih proteina i aktivnosti aspartatne proteaze tijekom godine dana starenja pri svim uvjetima. Tijekom istraživanja uočena je zaraza žitnim žiškom zrnjevlja jedne od ispitivanih sorti, te se pokušalo ustanoviti kako se zaraza žitnim žiškom odražava na aktivnost aspartatne proteaze i udio ekstraktibilnih proteina, a u svrhu pronalaska mogućeg indikatora vizualno "nevidljive" zaraze. Ustanovljene su značajne razlike u aktivnosti aspartatne proteaze između zdravih i zaraženih zrna, te bi aspartatna proteaza mogla poslužiti kao indikator zaraze.

Učinkovitost gnojidbe na zalihu fosforom i kalijem za soju provedena je u okviru četveropoljnog mjembenog plodoreda kukuruz-soja-ozima pšenica-šećerna repa u dvije aplikacije na lesiviranom tlu, lokalitet Lukač (Virovitica). Uz negnojenu varijantu i standardnu mineralnu gnojidbu, u pokusu je provedena gnojidba na zalihu fosforom i kalijem za četverogodišnje razdoblje u dvije varijante s različitim izvorima fosfora i za dvogodišnje razdoblje. Umjesto bakterizacije sjemena soje, zbog cilja postavljenog u istraživanjima, provedena je za sve gnojene varijante puna gnojidba dušikom. Prema prosječnim sedmogodišnjim rezultatima sve su gnojene varijante visoko signifikantno bolje od negnojene varijante, dok su razlike među njima neznatne. To se može u prvom redu zahvaliti povoljnoj opskrbljenosti tla biljci pristupačnim fosforom i kalijem. Što se tiče promjena u kemijskom kompleksu tla, prema prosječnim osmogodišnjim vrijednostima povećanje sadržaja biljci pristupačnog fosfora i kalija u tlu, do kojeg je došlo u svih gnojenih varijanata u odnosu na kontrolu, nije razmjerno unesenoj količini. Određene promjene zbile su se i u adsorpcijskom kompleksu tla. Kao najvažnije, naglašavamo samo da se zasićenost adsorpcijskog kompleksa bazama u odnosu na kontrolu signifikantno smanjila u svih gnojenih varijanata.