An Attempt at Clarifying Maximus the Confessor’s Remarks on (the Fate of) Sexual Difference in Ambiguum 41

Maximus the Confessor’s Ambiguum 41 contains some rather atypical observations concerning the distinction of sexes in the human person. There is a certain ambiguity as to whether the distinction of the sexes was intended by God and is ‘by nature’ (as found in Genesis and asserted by most Church Fathers) or a product of the Fall. Namely, Christ is described three times as “shaking out of nature the distinctive characteristics of male and female”, “driving out of nature the difference and division of male and female” and “removing the difference between male and female”. Different readings of those passages engender important implications that can be drawn out from the Confessor’s thought, both eschatological implications and otherwise. The subject has been picked up by Cameron Partridge, Doru Costache and Karolina Kochanczyk–Boninska, among others, but is by no means settled, as they draw quite different conclusions. The noteworthy and far-reaching implications of Maximus’ theological stance and problems are not the object of this paper. In a 2017 paper I attempted to demonstrate what Maximus exactly says in these peculiar and oft-commented passages through a close reading, in order to avoid a two-edged Maximian misunderstanding: to either draw overly radical implications from those passages, projecting decidedly non-Maximian visions on the historical Maximus, or none at all, as if those passages represented standard Patristic positions. Here, I am revisiting this argument, given that the interest in what the Confessor has to say on the subject seems to be increasing.
Neodoumica (Ambiguum) 41 Maksima Ispovednika sadrži neka prilično netipična zapažanja u vezi sa razlikom među polovima u ljudskoj ličnosti: postoji određena dvosmislenost u po-gledu toga da li je razlika među polovima Božija namera, to jest da li je ona „po prirodi“ (kao što je to starozavetna knjiga Postanja i većina crkvenih otaca tvrdi) ili je ona proizvod pada, pošto je Hristos tri puta opisan kako „izbacuju iz prirode osobenosti muškog i ženskog pola“, „istiskuje iz prirode razliku i podelu na muško i žensko“ i „uklanja razlike između muškog i ženskog“. Različita čitanja tih odlomaka rađaju važne implikacije koje se mogu izvući iz Ispo-vednikove misli, kako eshatološke tako i druge. Bavljenje ovom temom su, između ostalih, odabrali Kameron Partridž, Doru Kostake i Karolina Kočanžik – Boninska, ali ni na koji način ona nije rešena, jer su formulisani sasvim drugačiji zaključci. Značajne i dalekosežne implika-cije Maksimovog teološkog stava, kao i njegovi problemi, nisu predmet ovog rada. U radu iz 2017. godine pokušao sam detaljno da demonstriram šta Maksim tačno kaže u ovim neo-bičnim i često komentarisanim odlomcima, kako bi se izbegao dvosmerni maksimovski nes-porazum – koji bi iz tih odlomaka povukao previše radikalne implikacije, projektujući defini-tivno ne-maksimovske vizije na istorijskog Maksima ili pak projektući gotovo nikakve vizije, uzimajući te odlomke kao standardna patristička stanovišta. Ovde, ponovo preispitujem ovaj argument, s obzirom na to da se čini da interes za ono što Ispovednik kaže na tu temu ne splašnjava, već raste.