Zdravstveni menadžment u skrbi za starije osobe

Udio osoba starije životne dobi u populaciji Republike Hrvatske u kontinuiranomu je porastu. Otprije poznate poteškoće razvijenih zemalja Zapada poput nedostatka zdravstvenih radnika u sustavu te njihove nedovoljne edukacije iz gerontologije i gerijatrije vode u nepripremljenost za specifi čne potrebe starijih, koje postaju značajan problem i u Hrvatskoj. Suočeni smo također i s nestankom obiteljskih zajednica koje su tradicionalno nosile velik dio tereta skrbi za starije. Primjena Programa utvrđivanja, praćenja i proučavanja zdravstvenih potreba i funkcionalne sposobnosti starijih osoba koji se provodi putem centara za gerontologiju županijskih zavoda za javno zdravstvo nužno je razvijati te unapređivati. Planiranje zdravstvene skrbi za osobe starije životne dobi treba biti dovoljno fl eksibilno da prepoznaje ključna društvena kretanja i razvojne procese te da im se prilagođava kako bi moglo adekvatno udovoljiti zdravstvenim potrebama starijih i u budućnosti. Moguća rješenja treba tražiti u već postojećim primjerima suradnje profesionalih skupina, javnoga i nevladinog sektora te na primjerima dobre prakse iz inozemstva. Rješenja treba temeljiti na “bottom up” pristupu, dovoljno osjetljivom da prepoznaje regionalne geografske, populacijske i gospodarske razlike kako bi se svima osigurala kvaliteta i pravednost u osiguranju zdravstvene skrbi. Preduvjeti uspješnog planiranja zdravstvene skrbi za starije uključuju kontinuirano praćenje pokazatelja, rad sa zajednicom te proaktivan pristup javnog sektora, prije svega zdravstvenoga i socijalnog, ali i gospodarstvenoga te mirovinskog i izobrazbenog sustava.
The share of the elderly in the overall population of the Republic of Croatia has been continuously growing. The already known diffi culties that western countries have had to face, such as the insuffi cient number of health care providers and the inadequate education in gerontology and geriatrics, have led to the unpreparedness for special needs of elderly patients and have become a major problem in Croatia as well. We are also facing the disappearance of traditional families that were engaged in the care for the elderly to a large extent. The Programme for Defi nition, Monitoring and Studying of Health Needs and Functional Abilities of the Elderly, which is implemented by Centres for Gerontology of County Institutes of Public Health, should be developed and upgraded. The planning of geriatric health care should be suffi ciently fl exible to identify key social trends and development processes, adjust to them and thus be able to adequately meet the health requirements of the elderly in the future. Cooperation of professional associations, public sector and NGOs, as well as best practices applied abroad, should provide a good example. The solutions should be based on a bottom up approach, which is suffi ciently thorough to identify regional, geographical, demographic and economic differences and thus ensure quality and fair health care for everybody. The prerequisites for a successful planning of geriatric health care include the continuous monitoring of indicators, work in the community and the proactive approach of the public sector, primarily health care, social, economic, pension and education systems.