Što s preferencijskim glasovanjem? Iskustvo Austrije

Autor razmatra političke učinke kompleksnoga izbornog sustava Austrije na stranački sustav te na zakonodavnu i izvršnu vlast. Reformom izbornog zakonodavstva u Drugoj Republici uvedeni su preferencijsko glasovanje i zatvorene neblokirane liste pa su birači dobili pravo da jedan preferencijski glas dadu kandidatu na listi za koju su glasovali. No to nije značajnije pridonijelo personalizaciji izbora i političkog predstavništva. U gotovo tridesetogodišnjem razdoblju (1959-1990) samo je jedan kandidat izabran u parlament zahvaljujući preferencijskim glasovima birača, a i poslije je to polazilo za rukom rijetkima. Autor smatra da pokušaji personalizacije izbora i političkog predstavništva nisu uspjeli zato što su u izborni sustav ugrađeni instituti i mehanizmi koji to nedostatno potiču: opcijsko preferencijsko glasovanje, visoka kvota preferencijskih glasova koja je potrebna za izbor kandidata, "tehničke" teškoće u primjeni preferencijskog glasovanja na pokrajinskoj razini, ali nevoljkost birača da ih prevladaju. Tome treba dodati centralizirane i ekskluzivne postupke selekcije kandidata za parlamentarne izbore u političkim strankama u kojima ključnu ulogu imaju stranačka vodstva, što kandidate potiče da daju prednost stranačkoj, a ne osobnoj izbornoj kampanji.