Od ilirskoga pokreta i jugoslavenske ideje do neuralgičnih točaka u hrvatsko-srpskim odnosima u 20. stoljeću

Politički proces približavanja Hrvata i Srba započeo je, preko jugoslavenske ideje, u drugoj polovici 19. stoljeća. U tom procesu predstavili smo dva lika, đakovačkoga biskupa Strossmayera i srpskoga ministra Garašanina, s posve različitim političkim koncepcijama. Kod Strossmayera možemo govoriti o ideji jugoslavenstva dok kod Garašanina nije postojala ideja o zajednici jugoslavenskih naroda, nego obnavljanje i proširenje srednjovjekovne Srbije. Političko približavanje osobito je bilo pojačano za vrijeme Prvoga svjetskog rata djelovanjem Jugoslavenskoga odbora. U zajedničku državu ušlo je nekoliko naroda s različitom kulturnom i političkom prošlošću te s različitim vjeroispovijestima. Ustaški ekstremizam i nepomirljivost Srba u Hrvatskoj, rušenjem Kraljevine Jugoslavije i stvaranjem NDH, donijeli su velike zločine. U tim sukobima mnogi su nevini Srbi izgubili živote. Kao što je preuveličan ukupan broj stradalih osoba na prostoru Jugoslavije, tako je i preuveličan broj stradalih Srba u Jasenovcu. Srbin Kočović došao je broja od 487.000 poginulih Srba i to na tlu cijele Jugoslavije, a Hrvat Žerjavić do broja od 530.000. U svjetlu ovih podataka čini se apsurdnim broj V. Dedijera od 600.000 stradalih Srba samo u Jasenovcu. Prema popisu broja žrtava koncentracijskih logora iz 1964. godine, a koji je ostao u tajnosti do 1998. godine, u jasenovačkom logoru stradalo je 33.994 Srba. Ovaj broj otkriva stravičan zločin. Zar nije zločin povećati taj broj za 18 puta? Posljedice ovakvih manipulacija zacijelo su pridonijele srpskim zločinima u posljednjim ratovima na tlu bivše Jugoslavije.