Život tranzitologije u Hrvatskoj politologiji: Ranciereovski pristup

Autori polaze od Ranciereovih teza o ideologijskom konsenzusu u društvenim‎ znanostima kako bi istražili je li tranzitologija nestala iz hrvatske politologije.‎ Istraživanje se temelji na tranzitologijskim prilozima koji su objavljeni u hrvatskome‎ politološkom časopisu Politička misao u posljednja tri desetljeća. U članku‎ se pokazuje da je hrvatska tranzitologija dio sveobuhvatnog konsenzusa o podudarnosti‎ demokracije i kapitalizma nastaloga 1989. U istraživanju povijesti i stanja‎ hrvatske tranzitologije u desetljeću poslije prvih višestranačkih izbora primjenjuje‎ se Ranciereovo shvaćanje (liberalne) metapolitike. U istraživanje drugog desetljeća‎ tranzitologije autori koriste Ranciereovo shvaćanje "konsenzusne demokracije"‎ koja razvija težnju ka istovjetnosti političke forme i društvenog stanja. Pokazuje se‎ da hrvatska tranzitologija u drugoj fazi smatra da konsolidaciju demokracije treba‎ objasniti uvođenjem "nepolitičkih čimbenika" kao što su pravna država, civilno‎ društvo i demokratska politička kultura. Svi se oni mogu podvesti pod Ranciereovo‎ shvaćanje konsenzusne demokracije jer se pomoću nje kani ostvariti spomenuta‎ istovjetnost. Kako se danas čini da je tranzitologija zastarjela, u članku se pokazuje‎ da hrvatska tranzitologija još živi kroz identifikaciju devijacija i nedostataka hrvatskog‎ društva. To postiže tako što svako odstupanje od normativnih ideala tranzicije‎ prevodi u "nefunkcionalno", odnosno u "ime problema" (Ranciere), koji treba neku‎ unaprijed definiranu (reformsku) intervenciju. Tako se u nju unose teleologijski elementi‎ kojima se iznova potvrđuje želja da povijest završi u univerzalnoj tvorbi koju‎ čini neraskidiva veza demokracije i kapitalizma.‎