Jezično upravljanje u neformalnim komunikacijskim kontekstima: studenti kajkavskog i čakavskog narječja u novoj jezičnoj sredini

Ovim se istraživanjem na sustavan način nastoji pružiti uvid u proces jezične socijalizacije u ranoj dobi, usvojene jezične ideologije, a zatim i jezične prakse studentica iz Splitsko-dalmatinske i Varaždinske županije koje su se našle u novoj jezičnoj sredini. Unatoč velikoj dijalektalnoj raznolikosti, standardni hrvatski varijetet temelji se uglavnom na štokavskom narječju dok su elementi hrvatskih dijalekata kajkavskog i čakavskog narječja tek neznatno zastupljeni. Razlika između dijalekta i standardnog varijeteta nije samo jezična, već mnogo više od toga društvena, povijesna i kulturna. Cilj je ovog rada steći perspektivu o jezičnim ideologijama oblikovanih obrazovanjem i odrastanjem te spoznati kako su te dvije domene utjecale na današnje jezično upravljanje studentica u neformalnim situacijama u novoj jezičnoj sredini. Kvalitativnom metodom polustrukturiranog intervjua stekao se uvid u roditeljsku ideologiju sugovornica, kao i u neke vidove obrazovne jezične politike koji su uvelike pridonijeli definiranju njihovih jezičnih stavova. Rezultati su pokazali znatne razlike u jezičnim stavovima i jezičnom ponašanju između studentica iz Varaždinske i Splitsko-dalmatinske županije. Roditeljsko ponašanje i jezične ideologije formulirane tijekom školovanja izvan kućne domene dovele su do toga da se sugovornice iz Varaždinske županije osjećaju inferiorno, glupo i posramljeno dok govore kajkavskim narječjem u novoj jezičnoj okolini. Negativni stavovi prema vlastitom govoru doveli su do toga da sugovornice iz Varaždinske županije vrlo rijetko govore kajkavskim narječjem u novoj jezičnoj okolini, za razliku od sugovornica iz Splitsko-dalmatinske županije koje svoje narječje pak rabe učestalo. This research systematically seeks to provide an overview of language socialization, language ideology, and language management of students from the Split-Dalmatia and Varaždin Counties who moved to a new linguistic environment. Despite a great dialectal diversity of the Croatian language, its standard variety is based mainly on the Štokavian dialect while elements from Kajkavian and Čakavian dialects are only marginally present. The difference between a dialect and a standard language is not merely linguistic, but more than that social, historical, and cultural. This paper aims to find out students' language ideologies created in the course of education and growing up. Moreover, the goal is to understand how these two domains have influenced today's language management of students in informal situations in a new linguistic environment. The use of qualitative method and semi-structured interviews provided an insight into parental language ideologies and some aspects of language in education policy, which greatly contributed in defining language attitudes of the interlocutors. The results showed significant linguistic differences between students from Varaždin County and Split-Dalmatia County. Parental behavior and imposed school ideologies outside the home domain have made Kajkavian interlocutors feel inferior, stupid, and ashamed while speaking their dialect. Negative attitudes towards their own dialect make the interlocutors from Varaždin County speak the Kajkavian dialect very rarely in a new linguistic environment, unlike the interlocutors from Split-Dalmatia County who use their dialect frequently.