Utjecaj otpadnih voda na bentoske zajednice – od mikro do makro organizama

Priobalni morski sedimenti predstavljaju završno spremište za razna zagađivala koja mogu znatno utjecati na bentoske zajednice. Kroz resuspenziju ili biološku ugradnju, zagađivala se mogu vratiti u vodeni stupac ili ući u hranidbeni lanac te predstaviti rizik za ljudsko zdravlje. Analizom kvalitativnog i kvantitativnog sastava bentoskih organizama i bakterija kao indikatora izmjerena je razina fekalnog onečišćenja i njen utjecaj na morsko dno u blizini glavnog ispusta grada Rovinja. Izmjerene koncentracije fekalnih koliforma i streptokoka pokazale su da je morsko dno na udaljenosti do 150m jako zagađeno i da onečišćenje na većim udaljenostima opada. Utvrđeno je da se zagađenje najviše širi u sjeverozapadnom smjeru zbog morskih struja i morfologije dna. Trend kretanja onečišćenja sličan je u svim smjerovima osim u sjeveroistočnom gdje zbog smanjenja dubine dolazi do akumulacije fekalnog materijala na 50m od ispusta i opadanja širenja na većoj udaljenosti. Brojnost, raznolikost i distribucija mnogočetinaša, meiofaune, školjkaša i foraminifera pokazale su da je utjecaj ispusta značajan. Blizu ispusta i u smjeru širenja zagađenja prevladavaju oportunističke vrste. Udaljavanjem od izvora zagađenja povećava se raznolikost vrsta. U sjeveroistočnom pravcu na udaljenostima većim od 50m uočena je velika raznolikost svih navedenih organizama, što ukazuje na povoljne uvjete za njihov rast. Prirodni čimbenici kao što su tip sedimenta i organska tvar također su utjecali na distribuciju bentoskih zajednica. Postaje koje su imale veći udio krupnijeg sedimenta s manjim udjelom sitnozrnatih čestica silta i gline odlikovale su se raznolikošću organizama. Preliminarni rezultati ukazuju da na sastav i strukturu bentoskih organizama utječu prirodni i antropogeni čimbenici.