Liturgijsko-pastoralni osvrt na pučku pobožnost nakon II. vatikanskog kocila 1970.-1980

Prvi dokument Drugoga vatikanskog koncila, Konstitucija o svetoj liturgiji, Sacrosanctum concilium, postavlja temeljne principe obnove liturgije. Iako temi pučke pobožnosti posvećuje izričito samo jedan broj (SC 13), cijeli će tijek Koncila biti poticaj da vrlo brzo nakon samoga Koncila započne premišljanje o aktualnim temama u Crkvi koje je potrebno razjasniti te o njima i dati jasne smjernice. Jedna je od tih tema i pučka pobožnost, ili samo pobožnost koja ima različite izričaje koji su kroz povijest nerijetko bili čak i praznovjerni. Osvrnut ćemo se stoga na razdoblje 1970.– 80.; kronološko desetljeće praktično nakon Koncila, u kojemu se pojavljuju prva razmišljanja o tematici pučke pobožnosti u svjetlu perspektiva što ju je propisao cjelokupni Koncil, a ne samo Konstitucija o liturgiji. Kao jedan od manje ili više izravnih plodova razvoja misli o pučkoj pobožnosti, a time i plod Koncila, jest Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji (2002.) čije su temeljne postavke uzete u obzir u osvrtu na razmišljanja o tematici pučke pobožnosti iz 70-ih godina prošloga stoljeća.
The first document of the Second Vatican Council, Constitution on the Sacred Liturgy Sacrosanctum Concilium, sets out the basic principles of renewal of the liturgy. Although only one number (SC 13) is dedicated to the subject of popular piety, the entire course of the Council will be an incentive to start thinking, very soon after the Council, about the current issues in the Church that need to be explained and given a clear set of guidelines. One of these issues is popular devotions or just devotions that have different expressions and throughout history were often even superstitious. We will look at the period between 1970 and 1780; chronologically the decade after the Council, in which the first thoughts on the subject of popular piety appear in the light of the perspectives prescribed by the entire Council, not only by the Constitution on the Sacred Liturgy. One of the more or less immediate fruits of the developing thoughts on popular piety, and by this of the Council, is Directory on Popular Piety and the Liturgy (2002) the basic tenets of which were taken into account in the reference to the issue of popular piety of the 70’ of the last century.