SOCIO-EKONOMSKE PRILIKE U DUBROVNIKU PRVIH 30 GODINA 19. STOLJEĆA

Prva 3 desetljeća u 19. stoljeću čine razdoblje u kojem je Dubrovnik doživio najintezivnije promjene u svojoj povijesti. To je razdoblje: najvećih promjena u geopolitičkom okruženju Dubrovnika, najvećih stradanja, najvećeg pada ekonomske moći i konačno, gubljenja najdragocijenijih obilježa - slobode i samostalnosti. Do 1806. Dubrovnik je središte samostalne Dubrovačke Republike, koja raspolaže s preko 400 trgovačkih brodova (275 brodova izvan-jadranske plovidbe), obavlja živu trgovinu sa svijetom, cvijeta obrt i druge djelatnosti. U proljeće 1806. na ovom području se sukobljava rusko-cmogorska i francuska vojska, a rezultat je stradanje Dubrovnika, najveće nakon potresa 1667. Francuzi okupiraju i ekonomski iscrpljuju Republiku, a uskoro je i ukidaju. Flota je razbijena i ostala u tuđim lukama, a velikim dijelom rasprodana, trgovina uništena, obrti ugasli. 1814. u grad ulazi Austrija i uvodi svoju vlast, koja će Dubrovnik korisiti za strateške ciljeve, ali mu neće pomoći u vraćanju ekonomske moći. Od velike dubrovačke flote, Austrija je zatekla svega 49 brodova izvanjadranske plovidbe ili manje od 18% predratne. Pad brodskih kapaciteta praćen je padom svih drugih djelatnosti, tako da su od bogate države ostali samo osiromašeni grad i okolica, koji će nekoliko slijedećih godina teško preživljavati.