Diözese von Muccurum

Tijekom Drugog salonitanskog sabora, koji se održao 4. svibnja 533., utemeljene su i tri nove biskupije sa središtima u Sarsenteru, Mukuru i Ludru. Brojni su se autori bavili pitanjem ubikacije tih mjesta, subjektima uključenim u sastav tih biskupija te jurisdikcijom njihovih biskupa. Unatoč tomu temeljna pitanja o njima, još se smatraju spornima, ponaprije zbog brojnih pogrešaka i iskvarenog latinskog jezika kojim su zabilježena akta spomenutog sabora, a u kojima se o tim biskupijama jedino i govori. Biskupija kojoj je središtem postao Mukur imala je sve odlike ruralne dijeceze. Jurisdikcija njezinog biskupa po svoj se prilici prostirala od jugoistočnih predjela Mosora i Poljica do neretvanskih močvara te od srednjodalmatinskih otoka Brača, Hvara, i Visa (možda i Korčule) i sjeverozapadnih dijelova Pelješca možda do imotsko-bekijskih prostora.
During the Second Salonitan council held on 23th May 533, among other things, three new dioceses were established with their seats in Sarsenterum, Muccurum and Ludrum. Many authors have dealt with the question of location of these places, the entities included into the dioceses as well as the jurisdiction of their bishops. How- ever, many fundamental issues considering them are still disputable, due to many mistakes and the corrupted Latin language in which the documents of the councils were written being the only documents in which those dioceses were mentioned. The diocese with its seat in Muccurum had all characteristics of a rural diocese. The juris- diction of its bishop spread, quite likely, from south-eastern parts of Mosor mountain and Poljica to the Neretvian marshes and the middle Dalmatian islands of Brač, Hvar and Vis (possibly Korčula) as well as from the north-western parts of Pelješac penin- sula to the area of Imotski-Bekija.