Semiotički identitet suvremene umjetničke zbirke na Internetu

Članak raspravlja o semiotičkom identitetu suvremene umjetničke zbirke na Internetu. Rasprava prati promjenu shvaćanja umjetničke zbirke od nepromjenljive akumulacije vrijednosti u fizičkom prostoru do suvremenog razumijevanja zbirke u vidu akumulacije promjenljivih semantičkih uzoraka ili uputa za webkorisnike. Autor se u radu koristi vizualno-semiotičkom analizom, provedenom kroz metode analogijske, predikativne, te konačno nepotpune indukcije. U tom smislu autor demonstrira analitičku primjenu Peirceove klasifikacije znakova na dvije muzejske zbirke smještene u fizičkom prostoru, odnosno na njihove Internet-inačice, te na nekoliko umjetničkih projekata – nastalih u kontekstu Interneta – koji projiciraju smjernice za stvaranje zbirki u okruženju Weba 3,0.
The article is focused toward the semiotic identity of the contemporary art collection on the Internet. The debate follows the change of understanding of the art collections which starts as immutable accumulation of values in the physical space, and ends up with modern accumulation of variable semantic patterns or instructions for web users. The author explores visual and semiotic analysis, conducted through the method of analogy, followed by predicative and incomplete induction. In this context author demonstrates the application of Peirce’s classifications of signs on two museum collections housed in the physical space, on their Internetversions as well, and on several art projects - made in the virtual space of the Internet - which were projected to create future guidelines for collections in the Web 3.0 environment.