Dokumentiranje baštine prirodoznanstvenim metodama

Članak iznosi kratak informativni pregled najčešćih i najvažnijih metoda prirodoznanstvenih istraživanja i dokumentiranja baštine s nakanom da se upozori na to što se kojom metodom može dobiti, odnosno koja su ograničenja. Prezentacija toga informativnoga pregleda prirodoznanstvenih metoda u članku služi za poticanje jedne nove rasprave. Naime, prirodoznanstvena istraživanja baštine nazivaju se „znanošću u konzervatorsko-restauratorskoj struci” (Science in Conservation ili Science for Conservation). U sadašnjemu trenutku, na globalnoj razini u konzervatorsko-restauratorskoj struci ništa se drugo ne naziva znanošću (science). Postavlja se pitanje je li primjereno svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati isključivo za prirodoznanstvena istraživanja. Prirodoznanstvenici mogu uzeti bezbroj uzoraka i prezentirati savršeno jasnu sliku o sastavu i starosti materijala baštine, ali to ni na koji način ne jamči da će sam konzervatorsko-restauratorski zahvat biti znanstven ili uopće primjeren. Konkurencija među proizvođačima instrumenata za analitička i strukturna istraživana natjecateljskog je karaktera. Ako je uistinu već danas moguće da se u nekim industrijama osoba bez posebne poduke uspješno koristi nekim instrumentalnim prirodoznanstvenim metodama i ako je moguće da će tehnološkim napretkom očitanje nekih instrumentalnih analiza u konzervatorsko-restauratorskoj struci možda već sutra postati jednostavno poput gledanja na sat i odgovora na pitanje „koliko je sati“, onda se i ovdje, ponovno, treba preispitati treba li svu znanost konzervatorsko-restauratorske struke vezivati isključivo uz prirodoznanstvena istraživanja . Standardiziranje stručnog nazivlja predstavlja preduvjet za omogućavanje i uspostavu interoperabilnosti među različitim bazama podataka te različitim informacijskim sustavima za dokumentiranje i pretraživanje različitih aspekata istražnih radova na baštini i konzervatorsko-restauratorskih zahvata.