Back to Search Start Over

Intravitreal Bevacizumab for Neovascular Glaucoma

Authors :
Biljana Andrijević-Derk
Zoran Vatavuk
Goran Benčić
Katia Novak-Lauš
Zdravko Mandić
Source :
Acta clinica Croatica, Volume 47, Issue 3
Publication Year :
2008
Publisher :
Sestre Milosrdnice University hospital and Institute of Clinical Medical Research, 2008.

Abstract

The aim of the study was to assess short-term efficacy of intravitreal bevacizumab in a series of patients with neovascular glaucoma. Eleven patients with neovascular glaucoma and symptomatic elevation of intraocular pressure were treated with 1.25 mg/0.1 mL of bevacizumab. In three patients, intravitreal bevacizumab was administered preoperatively, one day before pars plana vitrectomy. Additional therapy was only performed if topical medication failed to result in satisfactory control of intraocular pressure. Patients were followed-up for a minimum of 8 weeks. In all study patients, intravitreal application of bevacizumab resulted in marked regression of iris neovascularization within the first three postoperative days. Appropriate control of intraocular pressure was achieved in seven patients, whereas four patients required additional therapy for intraocular pressure regulation. No side effects of intravitreal bevacizumab were recorded. Thus, intravitreal bevacizumab seems to be a potent adjunct in the management of neovascular glaucoma. Additional studies of bevacizumab long-term safety and efficacy are warranted.<br />Cilj ove studije bio je procijeniti kratkotrajni učinak intravitrealne primjene bevacizumaba u skupini bolesnika s neovaskularnim glaukomom. U studiju je bilo uključeno jedanaestoro bolesnika s neovaskularnim glaukomom i simptomatskim povišenjem očnog tlaka. Kod svih bolesnika primijenjen je bevacizumab u dozi od 1,25/0,1 mL intravitrealno. Kod troje bolesnika je bevacizumab primijenjen jedan dan prije pars plana vitrektomije. Dodatna antiglaukomska terapija primijenjena je samo kod onih bolesnika u kojih očni tlak nije bio dobro kontroliran lokalnom antiglaukomskom terapijom. Najkraće razdoblje praćenja bolesnika bilo je 8 tjedana. Intravitrealna primjena bevacizumaba dovela je kod svih bolesnika do značajne regresije neovaskularizacije šarenice, što je trećega dana od primjene bevacizumaba potvrđeno biomikroskopski te fluoresceinskom angiografijom. U sedmoro bolesnika je očni tlak bio dobro kontroliran samo lokalnom antiglaukomskom terapijom. Kod četvoro bolesnika bilo je potrebno daljnje kirurško antiglaukomsko liječenje. Nisu zabilježene nuspojave kao niti komplikacije za vrijeme ili poslije intravitrealne injekcije bevacizumaba. Zaključuje se kako se intravitrealna primjena bevacizumaba čini dobrom dodatnom metodom u kombinaciji s ostalim terapijskim modalitetima liječenja neovaskularnog glaukoma. Dodatne studije kojima se ispituje dugotrajniji učinak i sigurnost intravitrealne primjene bevacizumaba su u tijeku i one će doprinijeti boljem razumijevanju farmakokinetike, toksičnosti i putova primjene bevacizumaba u liječenju neovaskularnog glaukoma.

Details

Language :
English
ISSN :
13339451 and 03539466
Volume :
47
Issue :
3
Database :
OpenAIRE
Journal :
Acta clinica Croatica
Accession number :
edsair.od.......951..7a1378833a188a49d8f17a11e9992046